Lucas 15

Mam Comitancillo NT (MAM_COM) vs ARIB

Sair da comparação
ARIB Almeida Revisada Imprensa Bíblica
1 Jotqexjo jniꞌ xjal, a nya wenqe kywutz txqantl, junx kyukꞌaꞌ ayeꞌ nchi peyin pwaq tuꞌn tajbꞌin kye aj Rom, i xi laqꞌe bꞌil teꞌ Tyol Jesús.
1 Ora, chegavam-se a ele todos os publicanos e pecadores para o ouvir.
2 Tuꞌn ikyjo, nimx i jaw yolbꞌin Parisey tiꞌj Jesús junx kyukꞌa xnaqꞌtzil tiꞌj ojtxe kawbꞌil. Chi chiꞌ kyjaluꞌn: Ajo maꞌ xjal lo, nchi tkꞌmoꞌn jniꞌ xjal aj il, exsin nwaꞌntz kyukꞌa, chi chiꞌ kyxolile.
2 E os fariseus e os escribas murmuravam, dizendo: Este recebe pecadores, e come com eles.
3 Tuꞌnpetziꞌn, kubꞌ tyolin Jesúsjo jun techil lo kyexjal. Chiꞌ kyjaluꞌn:
3 Então ele lhes propôs esta parábola:
4 Altzin jun kyeꞌ, a atit jun jweꞌ kꞌaltrit exsin txi najit juntz, ¿Ma nyapetzila nej kchi okil tchmoꞌn bꞌeljajlajaj toj jweꞌ kꞌaltrit, tuꞌn kywaꞌn junx toj chqꞌajlaj, exsin kxeꞌltz jyol teꞌ tal trit, a otaq txi naj? ¿Ex ma nyapetzila tzmaxi kmeltzꞌajiljo aj tjyet tuꞌn?
4 Qual de vós é o homem que, possuindo cem ovelhas, e perdendo uma delas, não deixa as noventa e nove no deserto, e não vai após a perdida até que a encontre?
5 Ex ajtzin tjyettz tuꞌn, nimx kjawil tzalaj, ex kjawix tqꞌoꞌn tiꞌj tqul.
5 E achando-a, põe-na sobre os ombros, cheio de júbilo;
6 Exsin aj tkanintz tja, bꞌeꞌx aku chi tzaj ttxkoꞌn jniꞌ tukꞌa exqetziꞌn jniꞌ t-xjalil tiꞌjile, ex okla kxel tqꞌmaꞌn kyjaluꞌn: Chi tzalaja wukꞌiy, quꞌn ma knet tej tal nrita, a otaq txi naj.
6 e chegando a casa, reúne os amigos e vizinhos e lhes diz: Alegrai-vos comigo, porque achei a minha ovelha que se havia perdido.
7 Noq jun techil teꞌ lo, chi Jesúsjo. Me kxel nqꞌmaꞌn kyeꞌy, qa nimxixtl teꞌ tzaljbꞌil kbꞌajil toj kyaꞌj tiꞌj jun aj il qa ma nimin, tzeꞌnkuljo kyiꞌjjo bꞌeljajlajaj toj jweꞌ kꞌal xjal, a bꞌaꞌn kyten toj kywutz.
7 Digo-vos que assim haverá maior alegria no céu por um pecador que se arrepende, do que por noventa e nove justos que não necessitam de arrependimento.
8 Lu juntl techil lo, chi Jesúsjo: Qa at jun qya, a atit lajaj tpwaq a saqpwaq, txi najit jun, ¿Ma nyapetzila bꞌeꞌx aku jaw ttxqoꞌn ttzaj? ¿Ex ma nyapetzila bꞌeꞌx k-okil ten misolte toj tja, ex chebꞌe k-okil ten jyol teꞌ tpwaq?
8 Ou qual é a mulher que, tendo dez dracmas e perdendo uma dracma, não acende a candeia, e não varre a casa, buscando com diligência até encontrá-la?
9 Exsin aj tjyettz tuꞌn, ok chi tzajil ttxkoꞌn jniꞌ tukꞌa exqetziꞌn jniꞌ t-xjalil tiꞌjile, ex ikyla aku txi tqꞌmaꞌn kye kyjaluꞌn: Chi tzalaja junx wukꞌiy, quꞌn tuꞌn ma jyet tej npwaqa, a otaq txi naj.
9 E achando-a, reúne as amigas e vizinhas, dizendo: Alegrai-vos comigo, porque achei a dracma que eu havia perdido.
10 Oktzin kxel nqꞌmaꞌntza kyeꞌy, chi Jesúsjo, qa ikyx teꞌ toj kyaꞌj; nimx te tzaljbꞌil nten kyxol t-angel Dios, tiꞌj jun aj il qa ma nimin.
10 Assim, digo-vos, há alegria na presença dos anjos de Deus por um só pecador que se arrepende.
11 Ex at juntl tyol Jesús bꞌaj tqꞌmaꞌn. Chiꞌ kyjaluꞌn: At jun xjal attaq kabꞌe tkꞌwal.
11 Disse-lhe mais: Certo homem tinha dois filhos.
12 Atzin teꞌ muchꞌtaq chꞌintl iky xi tqꞌmaꞌn te tman kyjaluꞌn: Taa, qꞌontzinjiy weꞌ wetzbꞌil, a at wokliꞌn tiꞌj, chiꞌ. Kubꞌtzin tpaꞌn manbꞌajtz jotxjo jniꞌ tqꞌinimil kyxoljo tkꞌwal.
12 O mais moço deles disse ao pai: Pai, dá-me a parte dos bens que me toca. Repartiu-lhes, pois, os seus haveres.
13 Nyataq ilaꞌ qꞌij otaq tzikyꞌ, tej t-xi tkꞌayin tej itzꞌinbꞌaj ajo tetzbꞌil, a otaq tzaj qꞌoꞌn, exsin bꞌeꞌx xiꞌtz toj junxil nmaq tnam najchaq wen. Ex antza bꞌaje tyajineꞌ jotxjo jniꞌ pwaq, a otaq tzaj qꞌoꞌn te, tej t-xi tkꞌayin tetzbꞌil, quꞌn noqx ok ten achil tojjo nya bꞌaꞌn te twutz txꞌotxꞌ.
13 Poucos dias depois, o filho mais moço ajuntando tudo, partiu para um país distante, e ali desperdiçou os seus bens, vivendo dissolutamente.
14 Me atzaj teꞌ tel bꞌajjo tpwaq, ul kanin nim waꞌyaj tojjo tkyaqil nmaq tnam anetziꞌn. Tuꞌnpetziꞌn, nimx waꞌyaj ikyꞌx tuꞌn.
14 E, havendo ele dissipado tudo, houve naquela terra uma grande fome, e começou a passar necessidades.
15 Xiꞌtzintz jyol jun taqꞌin tukꞌa jun ichin, a antza najletaq tojjo tnam anetziꞌn. Tzaj qꞌoꞌn tetz taqꞌin me noq te kyikꞌlel kyiꞌj kuch. Bꞌeꞌxsin xi chqꞌoꞌntz tzmax toj kojbꞌil, jaꞌ iteꞌyetaqjo kuch.
15 Então foi encontrar-se a um dos cidadãos daquele país, o qual o mandou para os seus campos a apascentar porcos.
16 Tzunxtaqx npon tkꞌuꞌj tiꞌjjo kykꞌwaꞌ kuch n-ok, quꞌn tuꞌn tzunxtaqx nqꞌaqꞌin tkꞌuꞌj wen, me mix aꞌlxtaq jun xjal ntzaj qꞌonte chꞌin twa.
16 E desejava encher o estômago com as alfarrobas que os porcos comiam; e ninguém lhe dava nada.
17 Bꞌeꞌxpetzin ul julkꞌajxtz toj tkꞌuꞌj, ex chiꞌ kyjaluꞌn: ¿Jteꞌxsin aqꞌnil at toj tja nmaꞌn, a mina nbꞌajxjo kywa? Ex ayintzinl wetza chꞌix wel kyima tuꞌn waꞌyaj tzaluꞌn kyxol kuch.
17 Caindo, porém, em si, disse: Quantos empregados de meu pai têm abundância de pão, e eu aqui pereço de fome!
18 Tunpetziꞌn, ok chin ajil meltzꞌajla toj tja nmaꞌn, ex kxel nqꞌmaꞌn te kyjaluꞌn, aj npon kaniꞌn: Taa, ma chin bꞌinchinx weꞌ il twutz Dios ex ikyxjo twutza;
18 Levantar-me-ei, irei ter com meu pai e dir-lhe-ei: Pai, pequei contra o céu e diante de ti;
19 ntiꞌl weꞌ woklin tuꞌn wokla te tkꞌwala; qalaꞌ iky chin tqꞌonkejiꞌy tzeꞌnku jun taqꞌnila.
19 já não sou digno de ser chamado teu filho; trata-me como um dos teus empregados.
20 Bꞌeꞌxkux kubꞌ bꞌe tuꞌn, tuꞌn tpon kanin juntl majl toj tja tman. Me naꞌmxtaq tuꞌn tpon kanin, tej tiwle tuꞌn tman. Bꞌeꞌx tzaj qꞌaqꞌin tej manbꞌaj tkꞌuꞌj tiꞌj. Tuꞌntziꞌn, bꞌeꞌx xi rinin kꞌlelte; ok tchleꞌn, exsin el tmaꞌtzin.
20 Levantou-se, pois, e foi para seu pai. Estando ele ainda longe, seu pai o viu, encheu-se de compaixão e, correndo, lançou-se-lhe ao pescoço e o beijou.
21 Atzin tej kꞌwalbꞌaj iky xi tqꞌmaꞌn kyjaluꞌn: Taa, ma chin bꞌinchinx weꞌ il twutz Dios ex ikyxjo twutza; ntiꞌl we woklin tuꞌn wokla te tkꞌwala.
21 Disse-lhe o filho: Pai, pequei conta o céu e diante de ti; já não sou digno de ser chamado teu filho.
22 Me atzin tej manbꞌaj bꞌeꞌx xi tqꞌmaꞌnkye taqꞌnil kyjaluꞌn: Jun paqx kyinktzjiꞌy a tbꞌanil xbꞌalin, ex kyqꞌonka tiꞌj. Ex kyqꞌonka jun xmilqꞌobꞌaj tbꞌanilx wen tiꞌj twiꞌ tqꞌobꞌ, ex kyqꞌonqekjiꞌy t-xjabꞌ.
22 Mas o pai disse aos seus servos: Trazei depressa a melhor roupa, e vesti-lha, e ponde-lhe um anel no dedo e alparcas nos pés;
23 Ex kyintzjiꞌy tal wakx, a maꞌ qꞌeꞌsxix, exsin kybꞌyonkutza. Okxpetzin qo waꞌlxte, ex ok qo ikyꞌsil nintz qꞌij,
23 trazei também o bezerro, cevado e matai-o; comamos, e regozijemo-nos,
24 quꞌn atzin nkꞌwala lo, kyimnintaq toklin quꞌn, me ma jaw itzꞌje juntl majl. Otaq txi naj, me atzin jaꞌlin, ma jyetl quꞌn. Bꞌeꞌxsin ok tentz ikyꞌsil nintz qꞌij.
24 porque este meu filho estava morto, e reviveu; tinha-se perdido, e foi achado. E começaram a regozijar-se.
25 Ataqtzin tej itzikybꞌaj, attaq teꞌ toj kojbꞌil. Atzaj teꞌ tmeltzꞌaj, exsin ul kanin nqayin tkꞌatz ja, xi tbꞌiꞌn tqꞌajqꞌojil chnabꞌ, ex tbꞌi qa tzuntaq nchi bꞌixin xjal tuja.
25 Ora, o seu filho mais velho estava no campo; e quando voltava, ao aproximar-se de casa, ouviu a música e as danças;
26 Tzajtzin tqꞌolbꞌintz jun taqꞌnil ttata, exsin xi tqanin tiꞌtaqjo nbꞌaj.
26 e chegando um dos servos, perguntou-lhe que era aquilo.
27 Iky xi tqꞌmaꞌn aqꞌnil te kyjaluꞌn: Qalaꞌ a tej titzꞌin ma tzul, ex quꞌn tuꞌn bꞌaꞌn s-ula, bꞌeꞌx saj tqꞌmaꞌn ttatiy, tuꞌn tkubꞌ bꞌyetjo a ma qꞌeꞌs tal wakx.
27 Respondeu-lhe este: Chegou teu irmão; e teu pai matou o bezerro cevado, porque o recebeu são e salvo.
28 Bꞌeꞌxpetzin tzajx tej itzikybꞌaj tqꞌoj tuꞌn ikyjo, ex mixtaq ttziye tuꞌn tokx tuja. Tuꞌnpetziꞌn, bꞌeꞌx etzjo ttata kubꞌsil twutz te, tuꞌn tokx.
28 Mas ele se indignou e não queria entrar. Saiu então o pai e instava com ele.
29 Iky xi tqꞌmaꞌn te ttata kyjaluꞌn: Mi n-el nnikyꞌa te. Bꞌiꞌn te tuꞌn, jteꞌxitzin abꞌqꞌe o chin ajbꞌiꞌn tey, ex mix jun maj o chin jawa nim twutza. Ex ntiꞌx chꞌin o tzaj tqꞌoꞌn weꞌy iꞌchaqpetla jun tal tal chivtz, tuꞌn wikyꞌsiꞌn nintz qꞌij kyukꞌa wukꞌiy.
29 Ele, porém, respondeu ao pai: Eis que há tantos anos te sirvo, e nunca transgredi um mandamento teu; contudo nunca me deste um cabrito para eu me regozijar com meus amigos;
30 Qalatziljo, ma kubꞌ tbꞌyonjiy ma qꞌeꞌs tal wakx te ikyꞌsbꞌil, teꞌ tulin tkꞌwala, a ma bꞌaj tyajinxjo tpwaqa kyukꞌa tkyꞌaꞌj.
30 vindo, porém, este teu filho, que desperdiçou os teus bens com as meretrizes, mataste-lhe o bezerro cevado.
31 Xitzin ttzaqꞌwin manbꞌaj kyjaluꞌn: Ay nkꞌwal, luꞌ te majx at wukꞌiy, ex te tejiy jotxjo jniꞌ at weꞌy.
31 Replicou-lhe o pai: Filho, tu sempre estás comigo, e tudo o que é meu é teu;
32 Me il tiꞌj tuꞌn tkubꞌ ikyꞌsit jun nintz qꞌij jaꞌlin, ex bꞌaꞌn tuꞌn qtzalaj, quꞌn tuꞌn ma jaw anqꞌin juntl majljo titzꞌiꞌn, a kyimnintaq toklin quꞌn; otaq txi naj, me ma jyetl jaꞌlin, chiꞌ.
32 era justo, porém, regozijarmo-nos e alegramo-nos, porque este teu irmão estava morto, e reviveu; tinha-se perdido, e foi achado.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.