Hebreus 6
Mam Comitancillo NT (MAM_COM) vs NTLH
1 Atzin jaꞌlin, qqꞌonktzin tilil tuꞌntzin tel qnikyꞌ tiꞌj tkyaqiljo Tyol Dios, ex tuꞌn qchꞌiy toj qnimbꞌil tzeꞌnqekuꞌ tij xjal. Qalaꞌ mi qo kyij ten tojxjo tnejil xnaqꞌtzbꞌil tiꞌj Crist, a skꞌoꞌnxix tuꞌn Dios. Ex mi qo ximin tiꞌj, qa oꞌkx tuꞌn qbꞌantekuꞌ tuꞌn tnejil xnaqꞌtzbꞌil kyjaluꞌn: Tzeꞌnku tuꞌn tajtz tiꞌj qanmin tuꞌn tqe qkꞌuꞌj tiꞌj Dios ex nya tiꞌj qbꞌinchbꞌin, a nxi qꞌinqe toj kyimin te jun majx; ex tiꞌjjo qnimbꞌil tiꞌj qMan Dios;
1 Assim, vamos em frente a fim de chegarmos ao ensinamento de adultos, deixando para trás as primeiras lições da mensagem de Cristo. Nós não vamos colocar de novo as bases dessa mensagem, isto é, a necessidade de abandonar uma vida inútil e de crer em Deus;
2 ex kyiꞌjjo xnaqꞌtzbꞌil tiꞌj jawsbꞌil aꞌ; ex tiꞌjjo xnaqꞌtzbꞌil tuꞌn tten Xewbꞌaj Xjan toj qanmin; ex tiꞌjjo tuꞌn kyjaw anqꞌin kyimnin juntl majl; ex tiꞌjjo tuꞌn kyok tkyaqilxjal toj paꞌbꞌin twutz Dios.
2 o ensinamento a respeito dos batismos e da cerimônia de pôr as mãos sobre os cristãos; e a ressurreição dos mortos e o julgamento eterno.
3 Tunpetziꞌn tkyaqiljo luꞌn, qqꞌonktzintz tilil tuꞌn tkubꞌ qnimiꞌn tkyaqiljo o tqꞌma Dios qe, ex nya noq oꞌkxjo tiꞌj tnejil xnaqꞌtzbꞌil. Tuꞌn ikyjo, waja tuꞌn t-xi nchikyꞌbꞌiꞌn tiꞌxixjo t-xilin xnaqꞌtzbꞌil, qa aku tzꞌel kynikyꞌa te:
3 Vamos em frente! E, se Deus quiser, é isso o que faremos.
4 Qqꞌonktzintz tilil, tuꞌn mina tzꞌel qiꞌjlin qnimbꞌil, a ma tzaj tqꞌoꞌn Dios qe. Quꞌn qa iteꞌ junjun ẍi nimin ojtxe, ex qa tzaj kytzyuꞌn toyaj qMan Dios, ex qa ma kynaꞌ Xewbꞌaj Xjan toj kyanmin,
4 Como é que as pessoas que abandonaram a fé podem se arrepender de novo? Elas já estavam na luz de Deus. Já haviam experimentado o dom do céu e recebido a sua parte do Espírito Santo.
5 ex qa ma tzꞌel kynikyꞌ tiꞌjjo Tbꞌanil Tqanil Dios, ex qa ma chi ok qꞌoꞌn tuꞌn kybꞌinchin nim techil tipin Dios;
5 Já haviam conhecido por experiência que a palavra de Deus é boa e tinham experimentado os poderes do mundo que há de vir.
6 qatzin iteꞌ junjun xjal ikyjo, exsin qa ma tzꞌel kyiꞌjlin kynimbꞌiltz, nlayxpetzin tzꞌajtz kyeꞌ tiꞌj kyanmin juntl majl, quꞌn tukꞌa kybꞌinchbꞌin ikyjo, nyakuj njaw kyqꞌoꞌn Jesús juntl majl twutz cruz tuꞌn tkyim tzeꞌnku jun xjal ntiꞌ toklin te najsbꞌil il. Ex noq tuꞌn ikyjo, aku chi xmayin xjal tiꞌjjo tkyimlin Jesús.
6 Mas depois abandonaram a fé. É impossível levar essas pessoas a se arrependerem de novo, pois estão crucificando outra vez o Filho de Deus e zombando publicamente dele.
7 Tkyaqil xjal tzaj tkyꞌiwbꞌil Dios kyibꞌaj tzeꞌnku txꞌotxꞌ, aj ttzaj jbꞌal tibꞌaj. Qa ma tzaj tbꞌanilx tawaljo txꞌotxꞌ, attzin tkyꞌiwbꞌil Diostz tibꞌaj, ex nim n-ajbꞌin kye xjal, a nchi aqꞌnin tiꞌj.
7 Deus abençoa a terra que recebe a chuva, a qual muitas vezes cai sobre ela e produz plantas úteis para aqueles que trabalham nela.
8 Metziꞌn, qa noq txꞌiꞌx ex kꞌul ntzaj toj, ntiꞌx tajbꞌin, ex ktzajil tqꞌoj Dios tiꞌj, ex ok kꞌwel naj tuꞌn qꞌaqꞌ. Ikyqetzin xjaljo, qa mi s-ajtz tiꞌj kyanmin.
8 Mas a terra que produz mato e espinhos não serve para nada; ela corre o perigo de ser amaldiçoada por Deus e acaba sendo queimada.
9 Atzin jaꞌlin werman, nqꞌaqꞌin nkꞌuꞌja kyiꞌja, iꞌchaqx qo yolin tiꞌjjo txꞌotxꞌ nya wen, me qꞌuqle nkꞌuꞌja kyiꞌja, qa ayejiꞌy tzeꞌnku txꞌotxꞌ kyꞌiwlin tuꞌn Dios. Tuꞌn ikyjo qꞌuqle nkꞌuꞌja kyiꞌja, ayiꞌy ma chi kleta te jun majx tuꞌn qMan Dios.
9 Porém, ainda que falemos dessa maneira, meus queridos irmãos, estamos certos de que vocês têm as melhores bênçãos que vêm da salvação.
10 Quꞌn ate Dios tzꞌaqlexix, ex nlay tzꞌel najx toj tkꞌuꞌj tiꞌj tkyaqiljo wen ma bꞌant kyuꞌn, ex kukx nbꞌantjo kyuꞌn, ex tkyaqil tqꞌaqꞌbꞌil kykꞌuꞌja, tuꞌn ma chi oniꞌn kyiꞌjjo txqantl nimil.
10 Deus não é injusto. Ele não esquece o trabalho que vocês fizeram nem o amor que lhe mostraram na ajuda que deram e ainda estão dando aos seus irmãos na fé.
11 Me qajatlaꞌy tuꞌn kukx kybꞌinchinjiꞌy luꞌn, nya noq oꞌkx jaꞌlin, qalaꞌ toj tkyaqil kychwinqila, tuꞌntzin tjapin bꞌaj tkyaqiljo wen nkybꞌinchiꞌn, ex tuꞌn ikyjo ok ktzajil kytzyuꞌn, a nchi ayoꞌn tiꞌj toj kyaꞌj.
11 O nosso profundo desejo é que cada um de vocês continue com entusiasmo até o fim, para que, de fato, recebam o que esperam.
12 Nya qaja tuꞌn kyoka kyꞌaj toj kynimbꞌila, qalaꞌ tuꞌn kybꞌinchiꞌn ikyxjo tzeꞌnqeku nimil, a o chi kyim; ayej i ajbꞌin te yekꞌilte qe, qa kukx tuꞌn qweꞌ tojjo qnimbꞌil, tzmaxi aj qten tukꞌa qAjaw. Qatzin ma bꞌantjo luꞌntz quꞌn, oktzin ktzajil qkꞌmoꞌn tkyaqiljo a at qoklin tiꞌj tzaluꞌn twutz txꞌotxꞌ ex toj kyaꞌj te jun majx, a o tzaj tqꞌmaꞌn Dios, ex a o tzaj kykꞌmoꞌn ayej i kubꞌ niminte ojtxe.
12 Não queremos que se tornem preguiçosos, mas que sejam como os que creem e têm paciência, para que assim recebam o que Deus prometeu.
13 Tuꞌn ikyjo, qqꞌuqbꞌinktzin qkꞌuꞌjtz tiꞌjjo saj tqꞌmaꞌn Dios qe, ikyxjo tzeꞌnku te Abraham ojtxe. Quꞌn kykaꞌyinktzintza tzeꞌnku te Abraham, tej ttzaj tqꞌmaꞌn Dios, qa iltaq tiꞌj tuꞌn ttzaj qꞌoꞌn toklin kyxol tkyaqil xjal. Ntiꞌxtaq juntl tiꞌ nimxixtl toklin tzeꞌnku te Dios, tuꞌntziꞌn ax kujsinte qa twutzxixtaqjo Tyol. Tuꞌn ikyjo, xi tqꞌmaꞌn te Abraham tukꞌaxix tkyaqil tipin,
13 Deus fez a promessa a Abraão e jurou cumpri-la. E, como não havia ninguém maior do que ele mesmo, Deus jurou pelo seu próprio nome.
14 ex chiꞌ kyjaluꞌn:
14 Ele disse a Abraão: “Eu prometo que abençoarei você ricamente e lhe darei muitos descendentes.”
15 Tuꞌn ikyjo, kubꞌ tayoꞌn Abraham tukꞌa tqꞌuqbꞌil tkꞌuꞌj, tuꞌn ttzaj qꞌoꞌn a tzaj tqꞌmaꞌn Dios te.
15 Abraão teve paciência e por isso recebeu o que Deus havia prometido.
16 Tzeꞌnkutziꞌn kye xjal tzaluꞌn twutz txꞌotxꞌ, qa kyaj tuꞌn kyqꞌman tiꞌj jun tiꞌ, qa twutzx mo minaj, il tiꞌj tuꞌn kykujsinte kyyol tiꞌj tbꞌi jun aꞌla, a nimxixtl toklin tzeꞌnku kye. Ex noq tuꞌn kyyol ikyjo, bꞌeꞌx nkubꞌ kykꞌuꞌj.
16 Quando alguém jura, usa o nome de uma pessoa que é maior do que ele, e o juramento acaba com qualquer discussão.
17 Ex ikyxjo, taj Dios tuꞌn tyekꞌin qa twutzxix tiꞌjjo qoklin, a ma tzaj tqꞌmaꞌn tuꞌn ttzaj tqꞌoꞌn qe, awo nimilqo. Tuꞌn ikyjo, tukꞌaxix tkyaqil tipin, kubꞌ tqꞌmaꞌn Dios tiꞌjjo a at qoklin tiꞌj toj kyaꞌj te jun majx, ex nlay jaw meltzꞌajl tiꞌjjo kyij tyolin.
17 Deus quis deixar bem claro aos que iam receber o que ele havia prometido que jamais mudaria a sua decisão. Por isso, junto com a promessa, fez o juramento.
18 Twutzxix ma tzaj tqꞌuqbꞌin qMan Dios qkꞌuꞌj a awo nimil, a nqo klet tuꞌn. ¿Tzeꞌn tten bꞌiꞌn quꞌn qa twutzxjo ikyjo? At kabꞌe tumil: Tnejil, kubꞌ tkujsin Dios Tyol te qe; ex tkabꞌ, noq tiꞌjjo Tyol tukꞌaxix tkyaqil tipin tzaj tqꞌoꞌn qe, ex nlay bꞌant tuꞌn qkubꞌ tsbꞌuꞌn Dios, quꞌn nlay jaw ttxꞌixpiꞌn Tyol. Tuꞌn ikyjo, qꞌuqlekxix qkꞌuꞌj tiꞌjjo a at qoklin tiꞌj, ex tuꞌn ikyjo, nimxix qkꞌuꞌj tiꞌj, tuꞌn qweꞌ toj qnimbꞌil tzaluꞌn twutz txꞌotxꞌ.
18 Portanto, há duas coisas que não podem ser mudadas, e a respeito delas Deus não pode mentir. E assim nós, que encontramos segurança nele, nos sentimos muito encorajados a nos manter firmes na esperança que nos foi dada.
19 Atzin qꞌuqbꞌil qkꞌuꞌjjo lo, a nqo kubꞌ tqꞌoꞌn jikyinxix toj qchwinqil tzeꞌnku jun kxbꞌil alxix wen, a n-ajbꞌin te jun bark, tuꞌn mina txalpaj toj aꞌ. Ex atzin qqꞌuqbꞌil qkꞌuꞌj tzajnin tiꞌjjo qnimbꞌil, ex atzin ntzaj qꞌoꞌnte qokliꞌn tuꞌn qokx tiꞌjxi xbꞌalin te paꞌbꞌl, tzma jaꞌ taꞌye Dios toj kyaꞌj. Me atzin ojtxe, ntiꞌtaq tumil tuꞌn qokx antza.
19 Essa esperança mantém segura e firme a nossa vida, assim como a âncora mantém seguro o barco. Ela passa pela cortina do templo do céu e entra no Lugar Santíssimo celestial.
20 Me atzin jaꞌlin, at qokix tkꞌatz, noq tuꞌn tkyimlin Jesús, quꞌn ate tnejilxix o tzꞌokx jqolte qbꞌe. Tuꞌn ikyjo, o tzꞌok te tnejilxix qpale te jun majx, ikyxjo tzeꞌnku te Melquisedec.
20 Foi lá que, para o nosso bem, Jesus entrou antes de nós. E ele se tornou para sempre o Grande Sacerdote , na ordem do sacerdócio de Melquisedeque.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Hebreus 6, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.