Atos 27

Mam Comitancillo NT (MAM_COM) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Atzaj teꞌ tkubꞌ kybꞌisiꞌn, tuꞌn qxi chqꞌoꞌn tzma Italia, jaꞌ taꞌ Rom, atzin Pabl exqetziꞌn txqantl iteꞌtaq toj tze, bꞌeꞌx i xi qꞌoꞌn tjaqꞌ tkawbꞌiljo jun xoꞌl qꞌaqꞌ, Juliotaq tbꞌi, a toktaq te tajlaljo jun chꞌuq xoꞌl qꞌaqꞌ te Augusto César, a tnejilxix kawil toj Rom.
1 Logo que foi determinado que embarcássemos para a Itália, Paulo foi entregue com outros presos a um centurião da coorte Augusta, chamado Júlio.
2 O okxa toj bark, a attaq toj tnam Adramitio, a chꞌixtaq tex tuꞌn tkanin kyojjo ilaꞌ tnam te Asia, aye iteꞌtaq ttzi ttxuyil aꞌ. Ex attaq Aristarco qukꞌiy, jun xjal aj Tesalónica, jun tnam toj txꞌotxꞌ te Macedonia.
2 Embarcamos num navio de Adramito que devia costear as terras da Ásia, e levantamos âncora. Em nossa companhia estava Aristarco, macedônio de Tessalônica.
3 Ex o xiꞌy toj junxil qꞌij, ex o kaniꞌn toj Sidón. Xi qꞌoꞌn ambꞌil te Pabl tuꞌn Julio, noq tuꞌn t-xiꞌ qꞌolbꞌil kyeꞌ tukꞌa, ex tuꞌn tok kaꞌyin kyuꞌn.
3 No dia seguinte, fazendo escala em Sidônia, Júlio, usando de bondade com Paulo, permitiu-lhe ir ver os seus amigos e prover-se do que havia de necessário.
4 Tej qexa toj Sidón, o ex juntl majla toj bark. Mix bꞌante tuꞌn qxiꞌy jikyin, quꞌn qumila ntzaje juꞌmintaq kyqꞌiqꞌ. Tuꞌnpetziꞌn, xi qtxalpin chꞌin qibꞌa toj qman qꞌobꞌa, tuꞌn qikyꞌxa ttxlajjo txꞌotxꞌ, Chipre.
4 Dali, fazendo-nos ao mar, fomos navegando perto das costas de Chipre, por nos serem contrários os ventos.
5 O jlajinxi toj ttxuyil aꞌ, junx twutzila txꞌotxꞌ te Cilicia ex Panfilia, ex o kaniꞌn tzma Mira, jun tnam toj txꞌotxꞌ te Licia.
5 Tendo atravessado o mar da Cilícia e da Panfília, chegamos a Mira, cidade da Lícia.
6 Antza, ele jyete jun bark tuꞌn Julio, aj tnejil xoꞌl qꞌaqꞌ. Ajo bark anetziꞌn tzajnintaq toj Alejandría. Okxsin qꞌoꞌntza toj, tuꞌn qkaniꞌn tzma Italia.
6 O centurião encontrou ali um navio de Alexandria, que rumava para a Itália, e fez-nos passar para ele.
7 Chebꞌexix o bꞌeta toj ilaꞌ qꞌij, ex tukꞌa nimxix aqꞌuntl, o kaniꞌn nqayin tkꞌatz Gnido, quꞌn njumintaq kyqꞌiqꞌ wen qwutza. O ikyꞌa tkꞌatz Salmón, ex o ikyꞌa tiꞌjxi txꞌotxꞌ, Creta tbꞌi.
7 Por muitos dias navegamos lentamente e com dificuldade até diante de Cnido, onde o vento não nos permitiu aportar.
8 Nimx chꞌin ikyꞌx qiꞌja toj qbꞌeꞌy ttxanila txꞌotxꞌ. O kanintza tojjo jun najbꞌil, Buenos Puertos tbꞌi, a nqayin taꞌye tkꞌatzjo tnam Lasea.
8 Fomos então costeando ao sul da ilha de Creta, junto ao cabo Salmona. Navegando com dificuldade ao longo da costa, chegamos afinal a um lugar, a que chamam Bons Portos, perto do qual está a cidade de Lasaia.
9 Nimxtaq ambꞌil otaq qnajsiꞌy, noq tuꞌn tpaj kyqꞌiqꞌ, ex nimxtaq xobꞌajil tuꞌn qbꞌeta toj ttxuyil aꞌ, quꞌn tuꞌn chꞌixtaq tok jbꞌalil. Tuꞌnpetziꞌn, xi tqꞌmaꞌn Pabl jun tumil. Chiꞌ kyjaluꞌn:
9 Passara o tempo - já havia passado a época do jejum - e a navegação se tornava perigosa. Paulo advertiu-os:
10 Ayiꞌy tata, nkubꞌ nnabꞌliꞌn qa nya bꞌaꞌn tuꞌn t-xi qiꞌn qbꞌe, quꞌn aku txi mulqꞌajjo bark exsin tkyaqil tiqitz. Ex majqox, aku qo kyim.
10 Amigos, vejo que a navegação não se fará sem perigo e sem graves danos, não somente ao navio e à sua carga, mas ainda às nossas vidas.
11 Me atzin teꞌ tnejil xoꞌl qꞌaqꞌ kubꞌ tnimiꞌn a otaq kyqꞌma tajaw, exsin otaq tqꞌma qꞌiltetaq bark, ex nya a otaq tqꞌma Pabl.
11 O centurião, porém, dava mais crédito ao piloto e ao mestre do que ao que Paulo dizia.
12 Ex tuꞌn nya wentaqjo najbꞌil anetziꞌn tuꞌn tikyꞌx jbꞌalil quꞌn antza; tuꞌntziꞌn, chꞌime kykyaqilx kubꞌ bꞌisinte qa wen tuꞌn qexa, ex tuꞌn tok qqꞌoꞌn tilil, tuꞌn qkaniꞌn tzma Fenice, jun tnam toj txꞌotxꞌ Creta, a at tumil tjawitz qꞌij, ex antza tuꞌn tikyꞌe jbꞌalil quꞌn.
12 O porto era impróprio para passar o inverno, pelo que a maior parte deles foi de parecer que se retornasse ao mar, na esperança de chegar a Fenice, para passar ali o inverno, por ser esse um porto de Creta, abrigado dos ventos do sudeste e do nordeste.
13 Kubꞌ kybꞌisin, qa akutaq txi qiꞌn qbꞌeꞌy, quꞌn noq chꞌin njumintaq kyqꞌiqꞌ tzajnin kubꞌl. O etza, ex bꞌet bark qjaqꞌa toj ttxuyil aꞌ ttxlajile Creta.
13 Soprava então brandamente o vento sul. Julgavam poder executar os seus planos. Levantaram a âncora e foram costeando de perto a ilha de Creta.
14 Me aꞌkxtaq tbꞌajjo ikyjo, ox juminx txqan kyqꞌiqꞌ, tzajnin jawl, ex ok peqꞌj tiꞌj bark.
14 Mas, não muito depois, veio do lado da ilha um tufão chamado Euroaquilão.
15 Oktzin tentz limolte bark. Noqx kubꞌ qyoꞌn qibꞌa te, quꞌn tuꞌn nlaytaq bꞌant qbꞌeta jaꞌ qajataqa tuꞌn tpaj kyqꞌiqꞌ.
15 Sem poder resistir à ventania, o navio foi arrebatado e deixamo-nos arrastar.
16 O ikyꞌxa tiꞌjxi jun tal muchꞌ txꞌotxꞌ tkuꞌx toj ttxuyil aꞌ, Clauda tbꞌi, jaꞌ nyale njumintaq kyqꞌiqꞌjo. Ex tukꞌa nim aqꞌuntl, jaꞌtza qiꞌnjiꞌy jun tal muchꞌ bark te kolbꞌil kyexjal, a kꞌloꞌntaq tiꞌjxi bark jaꞌ o tokxitaqa.
16 Impelidos rapidamente para uma pequena ilha chamada Cauda, conseguimos, com muito esforço, recolher o batel.
17 Tej tjatzjo tal muchꞌ bark, oktzin kykꞌloꞌn kyukꞌa lawin aqwil tiꞌj tkꞌuꞌjjo ma tij bark tuꞌn mi laqje. Exsin tuꞌn nimtaq kyxobꞌil tuꞌn tkyij txꞌaꞌyit bark toj tzꞌawin, Sirte tbꞌi, kutztzin kyiꞌn xbꞌalin, a jaꞌ n-okxi kyqꞌiqꞌ te limolte bark. Tuꞌntziꞌntzjo, xi kytzaqpin kyibꞌ, tuꞌn t-xi qꞌiꞌn bark tuꞌn kyqꞌiqꞌ.
17 Içaram-no e, depois, como meio de segurança, cingiram o navio com cabos. Então, temendo encalhar em Sirte, arriaram as velas e entregaram-se à mercê dos ventos.
18 Atziꞌn tojjo juntl qꞌij, kujxtaq taꞌye kyqꞌiqꞌ ex jbꞌal. Tuꞌnpetziꞌn, i ok ten xoꞌl teꞌ tiqitz bark toj ttxuyil aꞌ,
18 No dia seguinte, sendo a tempestade ainda mais violenta, atiraram fora a carga.
19 ex toj toxin qꞌij, i ok ten xoꞌl teꞌ tkyaqiljo a tokxtaq te tzꞌaqtzbꞌilte bark, a ntiꞌxixtaq kyokin, tuꞌntzintla mina t-xi mulqꞌaje toj ttxuyil aꞌ.
19 No terceiro dia, atiramos para fora com as nossas próprias mãos os acessórios do navio.
20 Toj ilaꞌ qꞌij, mix qlayiꞌy tqan qꞌij, exqetziꞌn kyspikyꞌimil cheꞌw; ex otaq tzꞌel toj qkꞌuꞌja, qa akutaq qo kleta, quꞌn tuꞌn nimxtaq jbꞌal ex kyqꞌiqꞌ n-ok jumintaq tiꞌj qbarka.
20 Ora, não aparecendo por muitos dias nem sol nem estrelas e sendo batidos por forte tempestade, tínhamos por fim perdido toda a esperança de sermos salvos.
21 Quꞌn tuꞌn ilaꞌtaq qbꞌaja naꞌmxtaq qwaꞌn toj ilaꞌ qꞌij, jawtzin weꞌ Pabl kyxolxjal, ex tqꞌma kyjaluꞌn: Ayiꞌy tata, noqit ma kubꞌ kyniminjiꞌy a xi nqꞌmaꞌn kyeꞌy, tuꞌn mina tuꞌn qetz toj Creta, minatla sikyꞌxjo jniꞌ mibꞌin quꞌn.
21 Desde muito tempo ninguém havia comido nada. Paulo levantou-se no meio deles e disse: Amigos, deveras devíeis ter-me atendido e não ter saído de Creta, e assim evitar esse perigo e essas perdas.
22 Me atzin jaꞌlin, mina chi tzaj xobꞌa, quꞌn ma tzꞌok tyekꞌin jun t-angel Dios tibꞌ weꞌy qnikyꞌin, a saj chqꞌoꞌn tuꞌn Dios, a at wokliꞌn te, ex nchin ajbꞌiꞌn te.
22 Agora, porém, vos admoesto a que tenhais coragem, pois não perecerá nenhum de vós, mas somente o navio.
23 — ausente —
23 Esta noite apareceu-me um anjo de Deus, a quem pertenço e a quem sirvo, o qual me disse:
24 Ex saj tqꞌmaꞌn angel weꞌy kyjaluꞌn: Mi tzaj xobꞌa Pabl, quꞌn tuꞌn ntiꞌ jun mibꞌin kykyꞌelix tiꞌja, quꞌn il tiꞌj tuꞌn t-xiꞌy twutz tnejilxix kawil toj Rom. Ex noq tuꞌn tpaja, kykyaqiljo iteꞌ tukꞌiy toj bark, ok kchi kletil tuꞌn Dios.
24 Não temas, Paulo. É necessário que compareças diante de César. Deus deu-te todos os que navegam contigo.
25 Tuꞌnpetziꞌn, ayiꞌy tata, chi Pabl, kyinks kyibꞌa, quꞌn qꞌuqle nkꞌuꞌja tiꞌj Dios, qa ikyx kbꞌajiljo tzeꞌnku ma tzaj tqꞌmaꞌn angel weꞌy.
25 Por isso, amigos, coragem! Eu confio em Deus que há de acontecer como me foi dito.
26 Me il tiꞌj tuꞌn tok takpajjo bark tiꞌj chꞌin txꞌotxꞌ toj ttxuyil aꞌ.
26 Vamos dar a uma ilha.
27 Otaqxi bꞌaj kyajlajaj qꞌij qbꞌetbꞌiꞌn tojjo ttxuyil aꞌ, Adriático tbꞌi, antza otaq qo pon suliliꞌn tuꞌn kyqꞌiqꞌ. Nikyꞌjin aqꞌwiljo ikyjo, ayetziꞌn aqꞌnil toj bark, bꞌeꞌx i kanin tiꞌj, qa chꞌixtaq qpon kaniꞌn ttzi txꞌotxꞌ.
27 Já estávamos na décima quarta noite, pelo mar Adriático, quando, pela meia-noite, os marinheiros pressentiram que estavam perto de alguma terra.
28 Tuꞌn ikyjo, kux kymiloꞌn jniꞌtaq t-xe ttxuyil aꞌ antza, ex te kaꞌwnaq vartaq. Kux kymiloꞌn juntl majl, tej otaq t-xi qbꞌetiꞌn chꞌintla, ex oꞌkx te lajaj toj kaꞌwnaqtaq t-xe.
28 Então, atirando a sonda, perceberam que a profundidade era de vinte braças. Depois, um pouco mais adiante, viram que era de quinze braças.
29 Tuꞌn chꞌixtaq qkaniꞌn tkꞌatzjo txꞌotxꞌ, bꞌeꞌx tzaj kyxobꞌiljo aqꞌnil, qa akutaq tzꞌok takpajjo bark kyiꞌj ma tij abꞌj, ex toj qxopin. Tuꞌnpetziꞌn, bꞌeꞌx kux kyqꞌoꞌn kyaje kxbꞌil tiꞌjxi bark, tuꞌn mina bꞌetl. Tbꞌajlinxiꞌ ikyjo, i ja naꞌn Dios, ex xi kyqanin tuꞌn liwey tuꞌn qsqix.
29 Temendo que déssemos em algum recife, lançaram quatro âncoras da popa, esperando ansiosos que amanhecesse o dia.
30 Me ayetzin kyej aqꞌnil, kubꞌ kybꞌisin tuꞌn kyoq, noq tuꞌn kyxobꞌil te kyimin. Tuꞌntzintzjo, tuꞌntaq tkux kyiꞌn tal muchꞌ bark te kolbꞌilkye, ex tuꞌntaq tkux kyqꞌoꞌn jun jteꞌbꞌin kxbꞌil twutz bark tuꞌntzintla mina bꞌetl.
30 Imediatamente, os marinheiros procuraram fugir e, sob o pretexto de largar as âncoras da proa, lançaram o bote ao mar.
31 Me atzin te Pabl xi tqꞌmaꞌn kye xoꞌl qꞌaqꞌ ex te kynejil. Chiꞌ kyjaluꞌn: Qa mina ẍi kyijjo aqꞌnil toj bark, ayiꞌy nlay chi kleta.
31 Paulo disse ao centurião e aos soldados: Se estes homens não permanecerem no navio, não podereis salvar-vos.
32 Tuꞌnpetziꞌn, bꞌeꞌx el kytajkꞌin kyej xoꞌl qꞌaqꞌ aqwil, a kꞌalbꞌil teꞌ muchꞌ bark, ex bꞌeꞌx xi kytzaqpiꞌn, tuꞌn t-xi mulqꞌaj toj ttxuyil aꞌ.
32 Os soldados cortaram, então, os cabos do bote e deixaram-no cair.
33 Qlixjexix wen, xi toqxenin Pabl kye, tuꞌn t-xi kywaꞌn chꞌin tiꞌ, ex chiꞌ kyjaluꞌn: Ma bꞌajxi kyajlajaj qꞌij, ex naꞌmx kywaꞌn kyeꞌ, noq te oybꞌil teꞌ tiꞌ kkyꞌelix qiꞌj.
33 Enquanto ia amanhecendo, Paulo encorajou a todos que comessem alguma coisa, e disse: Já faz hoje catorze dias que estais em jejum, sem comer nada.
34 Tuꞌnpetziꞌn, nchin kubꞌsin nwutza kyeꞌy, tuꞌn t-xi kywaꞌn jun tal kywaꞌy. Il tiꞌjjo lo, qa kyaja tuꞌn kyanqꞌiꞌn, quꞌn mix aꞌlx junte knajil, ex mixpela jun tsmal kywiꞌy knajil toj aꞌ.
34 Rogo-vos que comais alguma coisa, no interesse de vossa vida, porque nem um cabelo da cabeça de alguém de vós perecerá.
35 Tej tbꞌaj tqꞌmaꞌn Pabl ikyjo, jaw ttzyuꞌn jun pan, ex kywutz kykyaqil, xi tqꞌoꞌn chjonte tiꞌj te qMan Dios.
35 Tendo dito isso, tomou do pão, pronunciou uma bênção na presença de todos e, depois de parti-lo, começou a comer.
36 Kubꞌ tpiẍin Pabl pan, ex ok ten waꞌl. Tuꞌn ikyjo, jotx jaw qiꞌn qibꞌa, ex bꞌeꞌx ok tena waꞌl;
36 Com isso, todos cobraram ânimo e puseram-se igualmente a comer.
37 qaqlajaj toj kyajlajaj kꞌalqbꞌaja qkyaqila, a o tokxtaqa toj bark.
37 No navio éramos ao todo duzentas e setenta e seis pessoas.
38 Tej tbꞌaj qwaꞌnjiꞌy a qajtaqa, bꞌeꞌx xi kyxoꞌn toj aꞌ, a chꞌintl triy tokxtaq toj bark, tuꞌntzintla nya nimxixjo talil bark.
38 Depois de terem comido à vontade, aliviaram o navio, atirando o trigo ao mar.
39 Atzaj teꞌ qsqix, mix ele kyej aqꞌnil kynikyꞌ te txꞌotxꞌ anetziꞌn. Me kyli txqan tzꞌawin attaq ttxaꞌn jun tqan aꞌ. Tuꞌnpetziꞌn, kubꞌ kybꞌisin tuꞌn t-xi kyqꞌoꞌn tumil kyqꞌiqꞌ, tuꞌntzin t-xi limoꞌn qbarka antza.
39 Afinal, clareou o dia. Os marinheiros não reconheceram a terra, mas viram uma enseada com uma praia, na qual tencionavam encalhar o navio, caso o pudessem.
40 Tuꞌn ikyjo, kubꞌ kytajkꞌin kꞌalbꞌil kyeꞌ kxbꞌil te tzuybꞌilte bark, ex bꞌeꞌx xi kytzaqpiꞌn toj ttxuyil aꞌ, ex tzaj kykoꞌpin tze, a n-ajbꞌin te xuybꞌilte bark. Ex texjo or anetziꞌn, bꞌeꞌx jax kyqꞌoꞌn jun xbꞌalin, a attaq twutz bark. Tuꞌn ikyjo, bꞌeꞌx xi laqꞌe tej bark tuꞌn kyqꞌiqꞌ toj tzꞌawin ttzi aꞌ.
40 Levantaram as âncoras e largaram ao mesmo tempo as amarras dos lemes. Desfraldaram ao vento a vela mestra e rumaram para a praia.
41 Me attaq txqan tzꞌawin punle antza. Antza, oke takpaje, ex bꞌeꞌx xi yuqꞌjjo ttxaꞌn bark toj tzꞌawin. Tuꞌn ikyjo, mix bꞌante tyekj, ex atzin tzma tiꞌjxi bark bꞌeꞌx n-ok yuchꞌjtaq, tzeꞌn ntzaj piqꞌj aꞌ tiꞌj.
41 Mas deram numa língua de terra, e o navio encalhou aí. A proa, encalhada, permanecia imóvel, ao mesmo tempo que a popa se abria com a força do mar.
42 Ayetzin kyej xoꞌl qꞌaqꞌ, kyajtaq kyeꞌ tuꞌn tkubꞌ kybꞌyoꞌn jotxjo jniꞌ xjal, a tzajninqe toj tze, tuꞌn mina chi tzaqpaje, aj kyok tentaq xaꞌlil aꞌ.
42 Os soldados tencionavam matar os presos, por temerem que algum deles fugisse a nado.
43 Me atzin teꞌ kynejil xoꞌl qꞌaqꞌ tajtaq teꞌ tuꞌn tkolin tiꞌj Pabl. Tuꞌnpetziꞌn, mix ttziye, tuꞌn kykubꞌ bꞌyet, qalaꞌ xi tqꞌmaꞌn kyeꞌ, a bꞌaꞌn chi xaꞌlin aꞌ, tuꞌn nej tuꞌn t-xi kyxoꞌn kyibꞌ toj aꞌ, tuꞌn kykanin ttzi txꞌotxꞌ.
43 O centurião, porém, querendo salvar Paulo, impediu que o fizessem e ordenou que aqueles que pudessem nadar fossem os primeiros a lançar-se ao mar e alcançar a terra.
44 Ayetzin kyeꞌ txqantl, xi qꞌmaꞌn kye, tuꞌn ttzaj kytzyuꞌn jun tzꞌlan mo juntl tkuchimil bark, tuꞌntzintla kyikyꞌx tibꞌaj. Ikytziꞌn, o kletejiꞌy qkyaqilxa, tej qkaniꞌn ttzi txꞌotxꞌ.
44 Os demais, uns atingiram a terra em tábuas, outros em cima dos destroços do navio. Desse modo, todos conseguiram chegar à terra, sãos e salvos.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.