Atos 27

Mam Comitancillo NT (MAM_COM) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Atzaj teꞌ tkubꞌ kybꞌisiꞌn, tuꞌn qxi chqꞌoꞌn tzma Italia, jaꞌ taꞌ Rom, atzin Pabl exqetziꞌn txqantl iteꞌtaq toj tze, bꞌeꞌx i xi qꞌoꞌn tjaqꞌ tkawbꞌiljo jun xoꞌl qꞌaqꞌ, Juliotaq tbꞌi, a toktaq te tajlaljo jun chꞌuq xoꞌl qꞌaqꞌ te Augusto César, a tnejilxix kawil toj Rom.
1 Quando chegou a hora, zarpamos para a Itália. Paulo e muitos outros prisioneiros foram colocados sob a guarda de um oficial romano chamado Júlio, capitão do Regimento Imperial.
2 O okxa toj bark, a attaq toj tnam Adramitio, a chꞌixtaq tex tuꞌn tkanin kyojjo ilaꞌ tnam te Asia, aye iteꞌtaq ttzi ttxuyil aꞌ. Ex attaq Aristarco qukꞌiy, jun xjal aj Tesalónica, jun tnam toj txꞌotxꞌ te Macedonia.
2 Aristarco, um macedônio de Tessalônica, nos acompanhou. Partimos num navio que tinha vindo do porto de Adramítio, no litoral noroeste da província da Ásia. Estavam previstas diversas paradas em portos ao longo da costa.
3 Ex o xiꞌy toj junxil qꞌij, ex o kaniꞌn toj Sidón. Xi qꞌoꞌn ambꞌil te Pabl tuꞌn Julio, noq tuꞌn t-xiꞌ qꞌolbꞌil kyeꞌ tukꞌa, ex tuꞌn tok kaꞌyin kyuꞌn.
3 No dia seguinte, quando ancoramos em Sidom, Júlio demonstrou bondade a Paulo permitindo-lhe que desembarcasse para visitar amigos e receber ajuda material deles.
4 Tej qexa toj Sidón, o ex juntl majla toj bark. Mix bꞌante tuꞌn qxiꞌy jikyin, quꞌn qumila ntzaje juꞌmintaq kyqꞌiqꞌ. Tuꞌnpetziꞌn, xi qtxalpin chꞌin qibꞌa toj qman qꞌobꞌa, tuꞌn qikyꞌxa ttxlajjo txꞌotxꞌ, Chipre.
4 Quando partimos de lá, fomos costeando a ilha de Chipre, devido aos ventos contrários que tornavam difícil manter o rumo.
5 O jlajinxi toj ttxuyil aꞌ, junx twutzila txꞌotxꞌ te Cilicia ex Panfilia, ex o kaniꞌn tzma Mira, jun tnam toj txꞌotxꞌ te Licia.
5 Prosseguindo por mar aberto, passamos pelo litoral da Cilícia e da Panfília, chegando a Mirra, na província de Lícia.
6 Antza, ele jyete jun bark tuꞌn Julio, aj tnejil xoꞌl qꞌaqꞌ. Ajo bark anetziꞌn tzajnintaq toj Alejandría. Okxsin qꞌoꞌntza toj, tuꞌn qkaniꞌn tzma Italia.
6 Ali, o oficial no comando encontrou um navio egípcio de Alexandria que estava de partida para a Itália e nos fez embarcar.
7 Chebꞌexix o bꞌeta toj ilaꞌ qꞌij, ex tukꞌa nimxix aqꞌuntl, o kaniꞌn nqayin tkꞌatz Gnido, quꞌn njumintaq kyqꞌiqꞌ wen qwutza. O ikyꞌa tkꞌatz Salmón, ex o ikyꞌa tiꞌjxi txꞌotxꞌ, Creta tbꞌi.
7 Navegamos vagarosamente por vários dias e, depois de muita dificuldade, nos aproximamos de Cnido. Por causa dos ventos contrários, atravessamos para Creta, acompanhando o litoral menos exposto da ilha, defronte ao cabo de Salmona.
8 Nimx chꞌin ikyꞌx qiꞌja toj qbꞌeꞌy ttxanila txꞌotxꞌ. O kanintza tojjo jun najbꞌil, Buenos Puertos tbꞌi, a nqayin taꞌye tkꞌatzjo tnam Lasea.
8 Costeamos a ilha com grande esforço, até que chegamos a Bons Portos, perto da cidade de Laseia.
9 Nimxtaq ambꞌil otaq qnajsiꞌy, noq tuꞌn tpaj kyqꞌiqꞌ, ex nimxtaq xobꞌajil tuꞌn qbꞌeta toj ttxuyil aꞌ, quꞌn tuꞌn chꞌixtaq tok jbꞌalil. Tuꞌnpetziꞌn, xi tqꞌmaꞌn Pabl jun tumil. Chiꞌ kyjaluꞌn:
9 Havíamos perdido muito tempo. As condições climáticas estavam se tornando perigosas para a navegação, pois se aproximava o fim do outono, e Paulo tratou dessa questão com os oficiais do navio.
10 Ayiꞌy tata, nkubꞌ nnabꞌliꞌn qa nya bꞌaꞌn tuꞌn t-xi qiꞌn qbꞌe, quꞌn aku txi mulqꞌajjo bark exsin tkyaqil tiqitz. Ex majqox, aku qo kyim.
10 Disse ele: “Senhores, se prosseguirmos, vejo que teremos problemas adiante. Haverá grande prejuízo para o navio e para a carga, e perigo para nossa vida”.
11 Me atzin teꞌ tnejil xoꞌl qꞌaqꞌ kubꞌ tnimiꞌn a otaq kyqꞌma tajaw, exsin otaq tqꞌma qꞌiltetaq bark, ex nya a otaq tqꞌma Pabl.
11 Mas o oficial encarregado dos prisioneiros deu mais ouvidos ao capitão e ao proprietário do navio que a Paulo.
12 Ex tuꞌn nya wentaqjo najbꞌil anetziꞌn tuꞌn tikyꞌx jbꞌalil quꞌn antza; tuꞌntziꞌn, chꞌime kykyaqilx kubꞌ bꞌisinte qa wen tuꞌn qexa, ex tuꞌn tok qqꞌoꞌn tilil, tuꞌn qkaniꞌn tzma Fenice, jun tnam toj txꞌotxꞌ Creta, a at tumil tjawitz qꞌij, ex antza tuꞌn tikyꞌe jbꞌalil quꞌn.
12 E, uma vez que Bons Portos era uma enseada aberta, um péssimo lugar para passar o inverno, a maioria da tripulação desejava ir a Fenice, que ficava mais adiante na costa de Creta, e passar o inverno ali. Fenice era um bom porto, com abertura apenas para o sudoeste e o noroeste.
13 Kubꞌ kybꞌisin, qa akutaq txi qiꞌn qbꞌeꞌy, quꞌn noq chꞌin njumintaq kyqꞌiqꞌ tzajnin kubꞌl. O etza, ex bꞌet bark qjaqꞌa toj ttxuyil aꞌ ttxlajile Creta.
13 Quando um vento leve começou a soprar do sul, os marinheiros pensaram que conseguiriam chegar lá a salvo. Por isso, levantaram âncora e foram costeando Creta.
14 Me aꞌkxtaq tbꞌajjo ikyjo, ox juminx txqan kyqꞌiqꞌ, tzajnin jawl, ex ok peqꞌj tiꞌj bark.
14 Mas o tempo mudou de repente, e um vento com força de furacão, chamado Nordeste, soprou sobre a ilha e nos empurrou para o mar aberto.
15 Oktzin tentz limolte bark. Noqx kubꞌ qyoꞌn qibꞌa te, quꞌn tuꞌn nlaytaq bꞌant qbꞌeta jaꞌ qajataqa tuꞌn tpaj kyqꞌiqꞌ.
15 Como os marinheiros não conseguiam manobrar o navio para ficar de frente para o vento, desistiram e deixaram que fosse levado pela tempestade.
16 O ikyꞌxa tiꞌjxi jun tal muchꞌ txꞌotxꞌ tkuꞌx toj ttxuyil aꞌ, Clauda tbꞌi, jaꞌ nyale njumintaq kyqꞌiqꞌjo. Ex tukꞌa nim aqꞌuntl, jaꞌtza qiꞌnjiꞌy jun tal muchꞌ bark te kolbꞌil kyexjal, a kꞌloꞌntaq tiꞌjxi bark jaꞌ o tokxitaqa.
16 Navegamos pelo lado menos exposto de uma pequena ilha chamada Cauda, onde, com muito custo, conseguimos içar para bordo o barco salva-vidas que viajava rebocado.
17 Tej tjatzjo tal muchꞌ bark, oktzin kykꞌloꞌn kyukꞌa lawin aqwil tiꞌj tkꞌuꞌjjo ma tij bark tuꞌn mi laqje. Exsin tuꞌn nimtaq kyxobꞌil tuꞌn tkyij txꞌaꞌyit bark toj tzꞌawin, Sirte tbꞌi, kutztzin kyiꞌn xbꞌalin, a jaꞌ n-okxi kyqꞌiqꞌ te limolte bark. Tuꞌntziꞌntzjo, xi kytzaqpin kyibꞌ, tuꞌn t-xi qꞌiꞌn bark tuꞌn kyqꞌiqꞌ.
17 Então os marinheiros amarraram cordas em volta do casco do navio para reforçá-lo. Temiam ser arrastados para os bancos de areia de Sirte, diante do litoral africano, por isso baixaram a âncora flutuante para desacelerar o navio e deixaram que fosse levado pelo vento.
18 Atziꞌn tojjo juntl qꞌij, kujxtaq taꞌye kyqꞌiqꞌ ex jbꞌal. Tuꞌnpetziꞌn, i ok ten xoꞌl teꞌ tiqitz bark toj ttxuyil aꞌ,
18 No dia seguinte, como ventos com força de vendaval continuavam a castigar o navio, a tripulação começou a lançar a carga ao mar.
19 ex toj toxin qꞌij, i ok ten xoꞌl teꞌ tkyaqiljo a tokxtaq te tzꞌaqtzbꞌilte bark, a ntiꞌxixtaq kyokin, tuꞌntzintla mina t-xi mulqꞌaje toj ttxuyil aꞌ.
19 No terceiro dia, removeram até mesmo parte do equipamento do navio e o jogaram fora.
20 Toj ilaꞌ qꞌij, mix qlayiꞌy tqan qꞌij, exqetziꞌn kyspikyꞌimil cheꞌw; ex otaq tzꞌel toj qkꞌuꞌja, qa akutaq qo kleta, quꞌn tuꞌn nimxtaq jbꞌal ex kyqꞌiqꞌ n-ok jumintaq tiꞌj qbarka.
20 A tempestade terrível prosseguiu por muitos dias, escondendo o sol e as estrelas, até que perdemos todas as esperanças.
21 Quꞌn tuꞌn ilaꞌtaq qbꞌaja naꞌmxtaq qwaꞌn toj ilaꞌ qꞌij, jawtzin weꞌ Pabl kyxolxjal, ex tqꞌma kyjaluꞌn: Ayiꞌy tata, noqit ma kubꞌ kyniminjiꞌy a xi nqꞌmaꞌn kyeꞌy, tuꞌn mina tuꞌn qetz toj Creta, minatla sikyꞌxjo jniꞌ mibꞌin quꞌn.
21 Fazia tempo que ninguém comia. Por fim, Paulo reuniu a tripulação e disse: “Os senhores deveriam ter me dado ouvidos no princípio e não ter deixado Bons Portos. Teriam evitado todo este prejuízo e esta perda.
22 Me atzin jaꞌlin, mina chi tzaj xobꞌa, quꞌn ma tzꞌok tyekꞌin jun t-angel Dios tibꞌ weꞌy qnikyꞌin, a saj chqꞌoꞌn tuꞌn Dios, a at wokliꞌn te, ex nchin ajbꞌiꞌn te.
22 Mas tenham bom ânimo! O navio afundará, mas nenhum de vocês perderá a vida.
23 — ausente —
23 Pois, ontem à noite, um anjo do Deus a quem pertenço e sirvo se pôs ao meu lado
24 Ex saj tqꞌmaꞌn angel weꞌy kyjaluꞌn: Mi tzaj xobꞌa Pabl, quꞌn tuꞌn ntiꞌ jun mibꞌin kykyꞌelix tiꞌja, quꞌn il tiꞌj tuꞌn t-xiꞌy twutz tnejilxix kawil toj Rom. Ex noq tuꞌn tpaja, kykyaqiljo iteꞌ tukꞌiy toj bark, ok kchi kletil tuꞌn Dios.
24 e disse: ‘Não tenha medo, Paulo! É preciso que você compareça diante de César. E Deus, em sua bondade, concedeu proteção a todos que navegam com você’.
25 Tuꞌnpetziꞌn, ayiꞌy tata, chi Pabl, kyinks kyibꞌa, quꞌn qꞌuqle nkꞌuꞌja tiꞌj Dios, qa ikyx kbꞌajiljo tzeꞌnku ma tzaj tqꞌmaꞌn angel weꞌy.
25 Portanto, tenham bom ânimo! Creio em Deus; tudo ocorrerá exatamente como ele disse.
26 Me il tiꞌj tuꞌn tok takpajjo bark tiꞌj chꞌin txꞌotxꞌ toj ttxuyil aꞌ.
26 É necessário, porém, que sejamos impulsionados para uma ilha”.
27 Otaqxi bꞌaj kyajlajaj qꞌij qbꞌetbꞌiꞌn tojjo ttxuyil aꞌ, Adriático tbꞌi, antza otaq qo pon suliliꞌn tuꞌn kyqꞌiqꞌ. Nikyꞌjin aqꞌwiljo ikyjo, ayetziꞌn aqꞌnil toj bark, bꞌeꞌx i kanin tiꞌj, qa chꞌixtaq qpon kaniꞌn ttzi txꞌotxꞌ.
27 Por volta da meia-noite, na décima quarta noite de tempestade, enquanto éramos levados de um lado para o outro no mar Adriático, os marinheiros perceberam que estávamos perto de terra firme.
28 Tuꞌn ikyjo, kux kymiloꞌn jniꞌtaq t-xe ttxuyil aꞌ antza, ex te kaꞌwnaq vartaq. Kux kymiloꞌn juntl majl, tej otaq t-xi qbꞌetiꞌn chꞌintla, ex oꞌkx te lajaj toj kaꞌwnaqtaq t-xe.
28 Lançaram a sonda e verificaram que a água tinha 37 metros de profundidade. Um pouco depois, lançaram a sonda novamente e encontraram apenas 27 metros.
29 Tuꞌn chꞌixtaq qkaniꞌn tkꞌatzjo txꞌotxꞌ, bꞌeꞌx tzaj kyxobꞌiljo aqꞌnil, qa akutaq tzꞌok takpajjo bark kyiꞌj ma tij abꞌj, ex toj qxopin. Tuꞌnpetziꞌn, bꞌeꞌx kux kyqꞌoꞌn kyaje kxbꞌil tiꞌjxi bark, tuꞌn mina bꞌetl. Tbꞌajlinxiꞌ ikyjo, i ja naꞌn Dios, ex xi kyqanin tuꞌn liwey tuꞌn qsqix.
29 Temiam que, se continuássemos assim, seríamos atirados contra as rochas na praia. Por isso, lançaram quatro âncoras da parte de trás do navio e ansiavam para que o dia chegasse logo.
30 Me ayetzin kyej aqꞌnil, kubꞌ kybꞌisin tuꞌn kyoq, noq tuꞌn kyxobꞌil te kyimin. Tuꞌntzintzjo, tuꞌntaq tkux kyiꞌn tal muchꞌ bark te kolbꞌilkye, ex tuꞌntaq tkux kyqꞌoꞌn jun jteꞌbꞌin kxbꞌil twutz bark tuꞌntzintla mina bꞌetl.
30 Dando a entender que iriam lançar as âncoras da parte da frente, os marinheiros baixaram o barco salva-vidas, na tentativa de abandonar o navio.
31 Me atzin te Pabl xi tqꞌmaꞌn kye xoꞌl qꞌaqꞌ ex te kynejil. Chiꞌ kyjaluꞌn: Qa mina ẍi kyijjo aqꞌnil toj bark, ayiꞌy nlay chi kleta.
31 Paulo, então, disse ao oficial no comando e aos soldados: “Se os marinheiros não permanecerem a bordo, vocês não conseguirão se salvar”.
32 Tuꞌnpetziꞌn, bꞌeꞌx el kytajkꞌin kyej xoꞌl qꞌaqꞌ aqwil, a kꞌalbꞌil teꞌ muchꞌ bark, ex bꞌeꞌx xi kytzaqpiꞌn, tuꞌn t-xi mulqꞌaj toj ttxuyil aꞌ.
32 Então os soldados cortaram as cordas do barco salva-vidas e o deixaram à deriva.
33 Qlixjexix wen, xi toqxenin Pabl kye, tuꞌn t-xi kywaꞌn chꞌin tiꞌ, ex chiꞌ kyjaluꞌn: Ma bꞌajxi kyajlajaj qꞌij, ex naꞌmx kywaꞌn kyeꞌ, noq te oybꞌil teꞌ tiꞌ kkyꞌelix qiꞌj.
33 Enquanto amanhecia, Paulo insistiu que todos comessem. “De tão preocupados, vocês não se alimentam há duas semanas”, disse ele.
34 Tuꞌnpetziꞌn, nchin kubꞌsin nwutza kyeꞌy, tuꞌn t-xi kywaꞌn jun tal kywaꞌy. Il tiꞌjjo lo, qa kyaja tuꞌn kyanqꞌiꞌn, quꞌn mix aꞌlx junte knajil, ex mixpela jun tsmal kywiꞌy knajil toj aꞌ.
34 “Por favor, comam alguma coisa agora, para seu próprio bem. Pois nem um fio de cabelo de sua cabeça se perderá.”
35 Tej tbꞌaj tqꞌmaꞌn Pabl ikyjo, jaw ttzyuꞌn jun pan, ex kywutz kykyaqil, xi tqꞌoꞌn chjonte tiꞌj te qMan Dios.
35 Em seguida, tomou um pão, deu graças a Deus na presença de todos, partiu-o em pedaços e comeu.
36 Kubꞌ tpiẍin Pabl pan, ex ok ten waꞌl. Tuꞌn ikyjo, jotx jaw qiꞌn qibꞌa, ex bꞌeꞌx ok tena waꞌl;
36 Todos se animaram e começaram a comer.
37 qaqlajaj toj kyajlajaj kꞌalqbꞌaja qkyaqila, a o tokxtaqa toj bark.
37 Havia um total de 276 pessoas a bordo.
38 Tej tbꞌaj qwaꞌnjiꞌy a qajtaqa, bꞌeꞌx xi kyxoꞌn toj aꞌ, a chꞌintl triy tokxtaq toj bark, tuꞌntzintla nya nimxixjo talil bark.
38 Depois de se alimentar, a tripulação aliviou o peso do navio mais um pouco, atirando ao mar toda a carga de trigo.
39 Atzaj teꞌ qsqix, mix ele kyej aqꞌnil kynikyꞌ te txꞌotxꞌ anetziꞌn. Me kyli txqan tzꞌawin attaq ttxaꞌn jun tqan aꞌ. Tuꞌnpetziꞌn, kubꞌ kybꞌisin tuꞌn t-xi kyqꞌoꞌn tumil kyqꞌiqꞌ, tuꞌntzin t-xi limoꞌn qbarka antza.
39 Ao amanhecer, não reconheceram a terra, mas viram uma enseada com uma praia e cogitaram se seria possível chegar ali e atracar o navio.
40 Tuꞌn ikyjo, kubꞌ kytajkꞌin kꞌalbꞌil kyeꞌ kxbꞌil te tzuybꞌilte bark, ex bꞌeꞌx xi kytzaqpiꞌn toj ttxuyil aꞌ, ex tzaj kykoꞌpin tze, a n-ajbꞌin te xuybꞌilte bark. Ex texjo or anetziꞌn, bꞌeꞌx jax kyqꞌoꞌn jun xbꞌalin, a attaq twutz bark. Tuꞌn ikyjo, bꞌeꞌx xi laqꞌe tej bark tuꞌn kyqꞌiqꞌ toj tzꞌawin ttzi aꞌ.
40 Então cortaram as âncoras e as deixaram no mar. Depois, afrouxaram as cordas que controlavam os lemes, levantaram a vela da frente e foram rumo à praia,
41 Me attaq txqan tzꞌawin punle antza. Antza, oke takpaje, ex bꞌeꞌx xi yuqꞌjjo ttxaꞌn bark toj tzꞌawin. Tuꞌn ikyjo, mix bꞌante tyekj, ex atzin tzma tiꞌjxi bark bꞌeꞌx n-ok yuchꞌjtaq, tzeꞌn ntzaj piqꞌj aꞌ tiꞌj.
41 mas o navio foi apanhado entre duas correntezas contrárias e encalhou antes do esperado. A parte da frente se encravou e ficou imóvel, enquanto a parte de trás, atingida pela força das ondas, começou a se partir.
42 Ayetzin kyej xoꞌl qꞌaqꞌ, kyajtaq kyeꞌ tuꞌn tkubꞌ kybꞌyoꞌn jotxjo jniꞌ xjal, a tzajninqe toj tze, tuꞌn mina chi tzaqpaje, aj kyok tentaq xaꞌlil aꞌ.
42 Os soldados queriam matar os prisioneiros para que não nadassem até a praia e depois fugissem.
43 Me atzin teꞌ kynejil xoꞌl qꞌaqꞌ tajtaq teꞌ tuꞌn tkolin tiꞌj Pabl. Tuꞌnpetziꞌn, mix ttziye, tuꞌn kykubꞌ bꞌyet, qalaꞌ xi tqꞌmaꞌn kyeꞌ, a bꞌaꞌn chi xaꞌlin aꞌ, tuꞌn nej tuꞌn t-xi kyxoꞌn kyibꞌ toj aꞌ, tuꞌn kykanin ttzi txꞌotxꞌ.
43 O oficial no comando, porém, desejava poupar a vida de Paulo e não permitiu que executassem seu plano. Ordenou aos que sabiam nadar que saltassem ao mar primeiro e fossem em direção a terra.
44 Ayetzin kyeꞌ txqantl, xi qꞌmaꞌn kye, tuꞌn ttzaj kytzyuꞌn jun tzꞌlan mo juntl tkuchimil bark, tuꞌntzintla kyikyꞌx tibꞌaj. Ikytziꞌn, o kletejiꞌy qkyaqilxa, tej qkaniꞌn ttzi txꞌotxꞌ.
44 Os outros se agarraram a tábuas ou pedaços do navio destruído. Assim, todos chegaram à praia em segurança.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.