Atos 22

Mam Comitancillo NT (MAM_COM) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Noq same ayiꞌy tata exqetziꞌn nxjalil, chi Pabl, kybꞌintzinjiꞌy a kxeꞌl nqꞌmaꞌn kyeꞌy te kolbꞌil weꞌy.
1 “Irmãos e pais”, disse Paulo. “Ouçam-me enquanto apresento minha defesa.”
2 Atzaj teꞌ tel kynikyꞌxjal, qa toj kyyol nyolintaq Pabl, ntiꞌx chꞌin jaw chꞌotj. Ok tenl Pabl yolil kyjaluꞌn:
2 Quando o ouviram falar em aramaico, o silêncio foi ainda maior.
3 Aj Judiyqiꞌn weꞌ. Antza ẍin itzꞌjiꞌy toj tnam Tarso te txꞌotxꞌ Cilicia. Me antza ẍin jaw chꞌiyiꞌy tzaluꞌn toj Jerusalén, ex ma chin xnaqꞌtzajtza tuꞌn Gamaliel, tzeꞌnkuxixjo ntqꞌmaꞌn kykawbꞌil ojtxe qxjalil. Kukx o tzꞌok tililjo wuꞌn, tuꞌn wajbꞌin te qMan Dios tukꞌa tkyaqil wanmiꞌn, tzeꞌnkuxjo n-oke kyeꞌ kyuꞌn, te qꞌij jaꞌlin.
3 Então Paulo disse: “Sou judeu, nascido em Tarso, cidade da Cilícia. Fui criado aqui em Jerusalém e educado por Gamaliel. Como aluno dele, fui instruído rigorosamente em nossas leis e nos costumes judaicos. Tornei-me muito zeloso de honrar a Deus em tudo que fazia, como vocês são hoje.
4 Me a ojtxe, ma chin lajoꞌn, tuꞌn kykyimjo kykyaqil nimil wuꞌn, a lipcheqetaq tiꞌjjo Tbꞌanil Tqanil. O chi okx ntzyuꞌn, ex o chi kux nqꞌoꞌn toj tze, exla qa ichin mo exla qa qya.
4 E fui ao encalço dos seguidores do Caminho, perseguindo alguns até a morte, prendendo homens e mulheres e lançando-os na prisão.
5 Jotxjo luꞌn bꞌin ex ojtzqiꞌn tuꞌn tnejil pale, exqetziꞌn nim kyoklin kyxola, ayiꞌy Judiyqiꞌy. Iteꞌ uꞌj tzaj kyqꞌoꞌn weꞌy, chi Pabl, tuꞌn kykanin kye qxjalil Judiy te Damasco; in xtaꞌja antza jyolkye nimil, tuꞌn kytzaj wiꞌn tzaluꞌn toj Jerusalén, ex tuꞌn kykubꞌ kawit.
5 O sumo sacerdote e todo o conselho dos líderes do povo podem confirmar isso. Recebi deles cartas para nossos irmãos judeus em Damasco que me autorizavam a trazer os seguidores do Caminho de lá para Jerusalém, em cadeias, para serem castigados.
6 Me tzuntaq nchin bꞌeta ikyjo, ex chꞌixtaq nkaniꞌn toj Damasco, bꞌalaqa kabꞌlaj or ikyjo, noqx nnaꞌbꞌinkuy, tej tul tilkꞌaj wiꞌjaliꞌy jun tqan tzaj tzajnintaq toj kyaꞌj.
6 “Quando me aproximava de Damasco, por volta do meio-dia, de repente uma luz muito intensa brilhou ao meu redor.
7 Ex tuꞌn ikyjo, bꞌeꞌx nkubꞌ tzꞌaqa twutz txꞌotxꞌ, ex xi nbꞌiꞌn tqꞌajqꞌojil jun tqꞌajqꞌojil yol. Chiꞌ kyjaluꞌn: Saulo, Saulo, ¿Tiquꞌn nchin lajchiꞌy tuꞌn?
7 Caí no chão e ouvi uma voz que me disse: ‘Saulo, Saulo, por que você me persegue?’.
8 Xitzin nqanintza: ¿Ankye te, Tata? Tzajtzin ttzaqꞌwintz weꞌy: Ayin wejiꞌy Jesús aj Nazaret, ex ayinxjiꞌy, a nchin el tikyꞌiꞌn.
8 “‘Quem és tu, Senhor?’, perguntei. “E a voz respondeu: ‘Sou Jesus, o nazareno,
9 Ayetzin kyej nchi bꞌettaq wukꞌiy, iwle spikyꞌimil kyuꞌn, ex tuꞌntzintzjo, bꞌeꞌx jaw xobꞌ, me mix i kybꞌiꞌye tqꞌajqꞌojil tyoljo, a nyolintaq weꞌy.
9 Os que me acompanhavam viram a luz, mas não entenderam a voz daquele que falava comigo.
10 Xi nqaniꞌn: ¿Tiꞌtzin kꞌwel nbꞌinchintza, Tata? Tzajtzin tqꞌmaꞌn Tata weꞌy kyjaluꞌn: Weꞌksa, ex qꞌinx tumil tbꞌey tzma Damasco. Antza, ktzajil qꞌmaꞌne tey tkyaqiljo a il tiꞌj tuꞌn tkubꞌ tbꞌinchiꞌn.
10 “Então perguntei: ‘Que devo fazer, Senhor?’. “E o Senhor me disse: ‘Levante-se e entre em Damasco, onde lhe dirão tudo que você deve fazer’.
11 Me tuꞌn bꞌeꞌx in kyij moẍixa, tuꞌn spikyꞌimil, noqtzin i xi xkoꞌntza tzma Damasco kyuꞌnj wukꞌiy.
11 “A luz intensa havia me deixado cego, e meus companheiros tiveram de levar-me pela mão a Damasco.
12 Antza, chi Pabl, taꞌyetaq jun ichin, Ananías tbꞌi, jun xjal at-xixtaq tchewil qMan Dios tiꞌj, ex nkubꞌ tnimintaqjo tkawbꞌil Moisés. Tuꞌntzintzjo, kykyaqiljo Judiy, a najleqetaq toj Damasco, tbꞌanilxtaqjo kyyol tiꞌj.
12 Vivia ali Ananias, um homem devoto, dedicado à lei e muito respeitado por todos os judeus da cidade.
13 Ul Ananías lol weꞌy. Atzaj teꞌ tul, tzaj tqꞌmaꞌn weꞌy kyjaluꞌn: Ay, werman Saulo, chi kꞌant juntl majljo twutza. Texjo or anetziꞌn, bꞌeꞌx i kꞌant nwutza. Tuꞌnpetziꞌn, bꞌeꞌx nliꞌy Ananías.
13 Ele veio, colocou-se ao meu lado e disse: ‘Irmão Saulo, volte a enxergar’. E, naquele mesmo instante, pude vê-lo.
14 Tzajtzin tqꞌmaꞌnl kabꞌe tyoltz weꞌy: A kyDios qxeꞌchil, ma jaw skꞌontiy, tuꞌntzin tel tnikyꞌa tiꞌjjo tajbꞌil, ex tuꞌntzin tok tkaꞌyin Jesús, a jikyinxix, ex tuꞌn tbꞌintejiy tyol, a aku yolinte.
14 “Então ele disse: ‘O Deus de nossos antepassados escolheu você para conhecer a vontade dele e para ver o Justo e ouvi-lo falar.
15 Quꞌn ate k-yolilte kye kykyaqil xjal, ex axa kxel qꞌmante tiꞌjjo ma tliy, ex ma tbꞌiy.
15 Você será testemunha dele, dizendo a todos o que viu e ouviu.
16 Atzin jaꞌlin, ntiꞌl tuꞌn tkubꞌ tyoꞌn. Weꞌksa, ex kux kuꞌxa toj aꞌ, te jawsbꞌil aꞌ, ex naꞌn tbꞌi tAjaw Tkyaqil, tuꞌn ttxjet tanmiꞌn, ex tuꞌn kynajsit tila.
16 O que está esperando? Levante-se e seja batizado! Fique limpo de seus pecados invocando o nome do Senhor’.
17 Atzaj teꞌ nmeltzꞌaja, chi Pabl, tuꞌn wula toj Jerusalén, in xtaꞌja tojjo tnejil ja te naꞌbꞌl Dios, tuꞌn nnaꞌn Dios. Nliꞌy ikyjo, tzeꞌnku jun wutzikyꞌ.
17 “Depois que voltei a Jerusalém, estava orando no templo e tive uma visão,
18 Nliꞌy tAjaw Tkyaqil, ex tzaj tqꞌmaꞌn weꞌy: Qꞌinx tibꞌa, ex ajqelin wen tuꞌn texa toj Jerusalén, quꞌn nlayx kubꞌ kybꞌiꞌn t-xjalila, ex nlayx tzꞌel kynikyꞌ tiꞌjjo o tqꞌmay wiꞌja.
18 na qual o Senhor me dizia: ‘Depressa! Saia de Jerusalém, pois o povo daqui não aceitará seu testemunho a meu respeito’.
19 Xitzin nqꞌmaꞌntza: Ay wAjaw, ¿Tiquꞌnil qa nlay kubꞌ kybꞌiꞌn? ¿Ma nya aj Judiyqiꞌn? Ex bꞌin kyuꞌn, qa nchinktaqa tojile tkyaqil ja te kynaꞌbꞌl Dios Judiy, ex nchex wintaqa toj tze aye nchi nimintaq tiꞌja, ex tzuntaq nchi kubꞌ nbꞌyoꞌn.
19 “E eu respondi: ‘Senhor, sem dúvida eles sabem que em cada sinagoga eu prendia e açoitava aqueles que criam em ti.
20 Ex intintaqa antza, tej tkubꞌ bꞌyoꞌn taqꞌnila, Esteban tbꞌi, a nqꞌumlajtaq tiꞌja. Xi nqꞌmaꞌn, tuꞌn tkubꞌ bꞌyet. Ex majx, ayiꞌn in ok te xqꞌuqil teꞌ kyxbꞌalin, a kubꞌ bꞌyonte Esteban.
20 E quando Estêvão, tua testemunha, foi morto, eu estava inteiramente de acordo. Fiquei ali e guardei os mantos que eles tiraram quando foram apedrejá-lo’.
21 Me atzin tzaj tqꞌmaꞌn wAjawiꞌy: Mina, chiꞌ. Qalaꞌ kux txiy, quꞌn ayiꞌn chin xel chqꞌontiy kyxoljo nya Judiy, a najchaq iteꞌ.
21 “Mas o Senhor me disse: ‘Vá, pois eu o enviarei para longe, para os gentios’”.
22 Tzuntaq nchi bꞌin xjal tiꞌjjo lo. Me atzaj teꞌ kybꞌinte, qa il tiꞌj tuꞌn t-xiꞌ Pabl kyxol nya Judiy, bꞌeꞌxsin jaw kyẍchꞌintz kyjaluꞌn: Nya bꞌaꞌn tuꞌn tanqꞌin ichin lo twutz txꞌotxꞌ. Il tiꞌj tuꞌn tkyim.
22 A multidão ouviu Paulo até ele dizer essa palavra. Então começaram a gritar: “Fora com esse sujeito! Ele não merece viver!”.
23 Ex i oktzin tentz ẍchꞌil, ex xolpil teꞌ kytxoꞌw, ex jaw kychtoꞌn quq toj kyqꞌiqꞌ.
23 Gritavam, arrancavam seus mantos e jogavam poeira para o alto.
24 Xitzin tqꞌmaꞌn tnejil xqꞌuqil, tuꞌn tokx qꞌoꞌn Pabl toj kyja xoꞌl qꞌaqꞌ, ex xi tqꞌmaꞌn, tuꞌn tbꞌaj laqtzꞌin, tuꞌntzintla tkubꞌ tpaꞌn Pabl til, ex tiquꞌn otaq chi jaw ẍchꞌin xjal tiꞌj.
24 O comandante trouxe Paulo para dentro e ordenou que ele fosse açoitado e interrogado a fim de descobrir por que a multidão tinha ficado tão furiosa.
25 Me atzaj teꞌ tkꞌlet, ex tuꞌntaq tok laqtzꞌin, xi tqanin Pabl te xoꞌl qꞌaqꞌ, a attaq antza. Chiꞌ kyjaluꞌn: ¿Ma attzin kyeꞌ kyoklin, tuꞌn tok laqtzꞌit jun xjal, a at toklin te Rom, ex naꞌm tok toj paꞌbꞌin?
25 Quando amarravam Paulo para açoitá-lo, ele disse ao oficial que estava ali: “A lei permite açoitar um cidadão romano sem que ele tenha sido julgado?”.
26 Tej tbꞌijtej yol lo tuꞌn xoꞌl qꞌaqꞌ, bꞌeꞌx xtaꞌj qꞌmalte te tnejil xqꞌuqil, ex chiꞌ kyjaluꞌn: ¿Tzeꞌntzin k-okila luꞌn tuꞌn? ¡Te aj Rom te ichin! chiꞌ.
26 Ao ouvir isso, o oficial foi ao comandante e perguntou: “O que o senhor está fazendo? Este homem é cidadão romano!”.
27 Atzin tej tnejil xqꞌuqil, bꞌeꞌx ok laqꞌe tkꞌatz Pabl, ex xi tqanin: ¿Ma twutzxsiꞌn qa at toklin kyxol aj Rom? Twutzx teꞌ, chi Pabljo.
27 O comandante perguntou a Paulo: “Diga-me, você é cidadão romano?”. Ele respondeu: “Sim, eu sou”.
28 Xitzin tqꞌmaꞌn tnejil xqꞌuqiltz kyjaluꞌn: Nimx pwaq bꞌaj wuꞌn, tuꞌn tlaqꞌetjo wokliꞌn kyxol aj Rom. Ex ¿Yajnajtziꞌn tetza? Xi ttzaqꞌwin Pabl: Me ayintzin weꞌ, at weꞌ woklin, quꞌn antza ẍin itzꞌjiꞌy.
28 “Eu também”, disse o comandante. “E paguei caro por minha cidadania!” Paulo respondeu: “Mas eu sou cidadão de nascimento”.
29 Tuꞌntziꞌn toklin Pabl, bꞌeꞌx el kypaꞌn kyej xoꞌl qꞌaqꞌ kyibꞌ tiꞌj, ayej tuꞌntaq kyok laqtzꞌinte, ex majx tej tnejil xqꞌuqil, bꞌeꞌx tzaj t-xobꞌil, tuꞌn otaq bꞌaj tkꞌloꞌn.
29 Quando os soldados que estavam prestes a interrogar Paulo ouviram que ele era cidadão romano, retiraram-se de imediato. Até mesmo o comandante ficou com medo ao saber que Paulo era cidadão romano, pois tinha mandado amarrá-lo.
30 Tojxi junxil qꞌij, tajtaq tej tnejil xqꞌuqil, tuꞌn tbꞌinte tiꞌjxixjo til Pabl toj kywutz Judiy. Tuꞌntziꞌn, bꞌeꞌx el tpjuꞌn, exsin xi tqꞌmaꞌn, tuꞌn kyok chmetjo kynejil pale, exqetziꞌn tkyaqil Sanedrín, a tnejilxix chmobꞌl kyxol aj Judiy. Texjo or anetziꞌn, etz qꞌiꞌn Pabl, ex kubꞌ qꞌoꞌn kywutz kykyaqil kawil.
30 No dia seguinte, o comandante ordenou que os principais sacerdotes se reunissem com o conselho dos líderes do povo. Queria descobrir exatamente qual era o problema, por isso soltou Paulo e mandou que o trouxessem diante deles.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.