Atos 22
Ha Ugud Apudyus (KNB) vs NVT
1 Poloꞌa ati vayaꞌmogami tokiya nomo fiate heti-maineno mage huno hamapaiye “Nafuꞌnaganagatamaene nenafagatamaene haviho nagaya havi kavala ohunoa ke lamahapaigahe hugi haviho.” huno hie.
1 “Irmãos e pais”, disse Paulo. “Ouçam-me enquanto apresento minha defesa.”
2 Higeꞌya Yuta vayaꞌmoꞌya amakaiꞌami kea Hipalu kefiti hia kea haviteꞌya ke ohuꞌya mainageno hamapaiye.
2 Quando o ouviram falar em aramaico, o silêncio foi ainda maior.
3 Nagaya Yuta kano mainoe. Itaꞌnimoꞌa natenea kumala ala kola Silisiae osi kumaꞌnia Tasusie nateneanagiꞌna manima mainona kumate Yelusalemu emaineꞌna ala huꞌna Kamalieliꞌa mukiꞌa taginago-vanagomogami kahegi kemo aepaꞌa hu-naveligeꞌna havimainoanagitama tamakaya meni kanafima Anumaya Koti kema akave malaya kava huꞌna tusiya huꞌna nagula amitafa humainoane.
3 Então Paulo disse: “Sou judeu, nascido em Tarso, cidade da Cilícia. Fui criado aqui em Jerusalém e educado por Gamaliel. Como aluno dele, fui instruído rigorosamente em nossas leis e nos costumes judaicos. Tornei-me muito zeloso de honrar a Deus em tudo que fazia, como vocês são hoje.
4 Nagaya nayona Yisasi akave nehaya veala tusiya huꞌna ali haviya humateteꞌna hamaeꞌna fali-mategahe veneꞌnene aꞌnene amatafa huꞌna nofiteti kisalu kimateteꞌna nofipi amavaleꞌna amatenoane.
4 E fui ao encalço dos seguidores do Caminho, perseguindo alguns até a morte, prendendo homens e mulheres e lançando-os na prisão.
5 Ani kavaꞌma humainoa kea ala mono nopi uhagote mainea kava kanoene Kanisole vayaꞌene age-mainayanagiꞌya tamahapaigahae. Ani vayaꞌmoꞌya nago autaꞌma kaeꞌya namiteꞌya “Tamasigusi mainaya tafu-taganagamitega alika vuo.” huꞌya hageꞌna aliꞌna mage huꞌna hue “Yisasi akave neꞌvaya vayala Tamasigusi momatafa huꞌna nofiteti kisalu kimateteꞌna amakata aisia ya alisaya yafe Yelusalemu amavaleꞌna egahue.” huꞌna humainoane.
5 O sumo sacerdote e todo o conselho dos líderes do povo podem confirmar isso. Recebi deles cartas para nossos irmãos judeus em Damasco que me autorizavam a trazer os seguidores do Caminho de lá para Jerusalém, em cadeias, para serem castigados.
6 Yagemoꞌa amuꞌnokaꞌno higeꞌna Tamasigusi uvaꞌyi hugahe hugeno aupaꞌa ikapinagatila tusiꞌa hale yamo nagaitela meyevasa humaine.
6 “Quando me aproximava de Damasco, por volta do meio-dia, de repente uma luz muito intensa brilhou ao meu redor.
7 Meyevasa higeꞌna mopafi asaga hu-laviteꞌna havugeno nagola ala kefiti mage huno hie “Sologae Sologae naꞌa higeka nagaila ali haviya hunenatane?” huno humaine.
7 Caí no chão e ouvi uma voz que me disse: ‘Saulo, Saulo, por que você me persegue?’.
8 Higeꞌna kenonaꞌa mage huꞌna hue “Alamogae kagaya tagae?” huꞌna hugeno nagaifena mage hie “Nagaya Nasaleti Yisasiꞌnae. Nagaila maika ali haviya hunenatane.” huno humaine.
8 “‘Quem és tu, Senhor?’, perguntei. “E a voz respondeu: ‘Sou Jesus, o nazareno,
9 Higeꞌya nagaiꞌenema mainaya vayaꞌmoꞌya hale yamaꞌa agayanagi nagaila kema nahapaiya agea ohavinae.
9 Os que me acompanhavam viram a luz, mas não entenderam a voz daquele que falava comigo.
10 Ohavinagi nagaya mage hue “Alamogae naꞌa hisue?” huꞌna havigogeno mage huno hie “Hetika Tamasigusi ugenoꞌo. Visanagenoꞌa mukiꞌa aliꞌyama alisana kea nago kanomoꞌa kahapaigahie.” huno nahapaiye.
10 “Então perguntei: ‘Que devo fazer, Senhor?’. “E o Senhor me disse: ‘Levante-se e entre em Damasco, onde lhe dirão tudo que você deve fazer’.
11 Nahapaigeꞌna nehavugeno hale yamaꞌamoꞌa tusiya huno aye vasa higenoꞌagino naulaga oꞌagogeꞌya nagaiꞌenema umainona vayaꞌmoꞌya nayate aligeta Tamasigusia umainone.
11 “A luz intensa havia me deixado cego, e meus companheiros tiveram de levar-me pela mão a Damasco.
12 Unana nago kanomo agia Ananaiyasiꞌe anile nemaiyanagino tusiya huno Anumaya Koti kahegi kea akave nemalea kanogiꞌya mukiꞌa ani kumateꞌma mainaya Yuta veaꞌmoꞌya “Kanale kano maine.” huꞌya agia alisaga nehaiya kanoe.
12 Vivia ali Ananias, um homem devoto, dedicado à lei e muito respeitado por todos os judeus da cidade.
13 Ani kanoa Ananaiyasiꞌe nagaila navate me heti-maineno mage huno humaine “Pologa nenafugae kaulagamoꞌa eteno aigali hisie.” huno higeno naulagamoꞌa aigali higeꞌna anile aupaꞌa ani kanoa age-mainoe.
13 Ele veio, colocou-se ao meu lado e disse: ‘Irmão Saulo, volte a enxergar’. E, naquele mesmo instante, pude vê-lo.
14 Neꞌagogeno Ananaiyasiꞌa nagaifena mage huno nahapaiye “Taginagomoꞌya agima alisaga humainaya Anumaya Kotiꞌa agaiꞌa haiya yafema havisana yafeꞌene Fatagoma Humainea Kanomoma ageteka agai avayafiti kema havisanafene huno kagaila hapali-maine.
14 “Então ele disse: ‘O Deus de nossos antepassados escolheu você para conhecer a vontade dele e para ver o Justo e ouvi-lo falar.
15 Hapali-maineanagika agaifena huhaleka hamanepaika age-mainana yafeꞌene havimainana yafeꞌene mukiꞌa vayaꞌmogamina hamapaigane.
15 Você será testemunha dele, dizendo a todos o que viu e ouviu.
16 Naꞌa higeka agava mainane? Hetika ugeꞌya Yisasi agile tina falegatesageno Anumaya Kotiꞌa kefo yakaꞌa aye haꞌmi-taleno.” huno humaine.
16 O que está esperando? Levante-se e seja batizado! Fique limpo de seus pecados invocando o nome do Senhor’.
17 Higeꞌna nagaya eteꞌna Yelusalemu emaineꞌna ala mono nopi haiꞌna Anumayamotega havinegeꞌna nagola himona kana yana age-mainoe.
17 “Depois que voltei a Jerusalém, estava orando no templo e tive uma visão,
18 Agoana Yisasina agogeno nagaifena mage huno humaine “Male mainaya veaꞌmoꞌya nagaifema hisana kehena ‘Tamage nehane.’ huꞌya ohavigahagi Yelusalemua neꞌataleka kaiyayeka alu kumate vuo.” huno humaine.
18 na qual o Senhor me dizia: ‘Depressa! Saia de Jerusalém, pois o povo daqui não aceitará seu testemunho a meu respeito’.
19 Higeꞌna nagaya mage hue “Anumayanimogae nagaya mukiꞌa Yuta veaꞌmogami mono nopi falege falege huꞌna kagaifema haviꞌya amakupi malenaya veala amavaleꞌna kina nopi mo humateteꞌna kaꞌyona neꞌamamiꞌna humainoa kea mani vayaꞌmoꞌya ago havilinae.
19 “E eu respondi: ‘Senhor, sem dúvida eles sabem que em cada sinagoga eu prendia e açoitava aqueles que criam em ti.
20 Havilinagi Sitiveniꞌa kagaifema hamanepaiya kanoma hayagenoꞌma faligeꞌna nagaya avate heti-maineꞌna ‘Kanale kava nehae.’ huꞌna hayaya vayaꞌmogamina kenaꞌamile yagaiꞌna mainogeꞌya hayageno fali-maine.” huno hamapaiye.
20 E quando Estêvão, tua testemunha, foi morto, eu estava inteiramente de acordo. Fiquei ali e guardei os mantos que eles tiraram quando foram apedrejá-lo’.
21 Higeꞌya Anumayamoꞌa nagaifena mage huno humaine “Hetika vuo. Nagaya hugatesugeka ayaꞌaya kotega Yuta veaꞌne omainaya veapi hugategahue.” huno higeꞌna havimainoe huno humaine.
21 “Mas o Senhor me disse: ‘Vá, pois eu o enviarei para longe, para os gentios’”.
22 “Yuta vea omainaya veapi ugahuema.” hia keleti amaipa haviya nehuꞌya ala kegefafiti Polofena mage huꞌya hae “Haegeno falino. Naꞌa augafa kanomoꞌa afaꞌa omaigahigi ago haegeno falino.” huꞌya humainae.
22 A multidão ouviu Paulo até ele dizer essa palavra. Então começaram a gritar: “Fora com esse sujeito! Ele não merece viver!”.
23 — ausente —
23 Gritavam, arrancavam seus mantos e jogavam poeira para o alto.
24 — ausente —
24 O comandante trouxe Paulo para dentro e ordenou que ele fosse açoitado e interrogado a fim de descobrir por que a multidão tinha ficado tão furiosa.
25 Higeꞌya avaleꞌya hegi kaꞌyoteti haegahe nofiteti kineꞌatageno Poloꞌa ani aliꞌyate kava neꞌyagaiya ati kanomofena mage huno havige “Lomu kahegi kemoꞌa ‘Kanalelagi Lomu nofi kanomona* kaiyekeꞌa havitama fatago hutama kaiyekea huoꞌatenetama hegi kaꞌyotetila haeho.’ huno humainefi?” huno hamavige-maine.
25 Quando amarravam Paulo para açoitá-lo, ele disse ao oficial que estava ali: “A lei permite açoitar um cidadão romano sem que ele tenha sido julgado?”.
26 Higeno ati vayateꞌma kava neꞌyagaiya kanomoꞌa anima hia kea haviteno anile ataleneno ala kava kanomote mage huno mo hie “Kagaya hanaꞌa hugane? Mani kanoa fatago huno Lomu nofi kano* maine.” huno hapaiye.
26 Ao ouvir isso, o oficial foi ao comandante e perguntou: “O que o senhor está fazendo? Este homem é cidadão romano!”.
27 Higeno ati vayate ala kava kanomoꞌa Polote eno mage huno havige “Kagaya Lomu nofi kano mainano?” huno havigegeno Poloꞌa “E.” huno humaine.
27 O comandante perguntou a Paulo: “Diga-me, você é cidadão romano?”. Ele respondeu: “Sim, eu sou”.
28 Higeno ati vayate ala kava kanomoꞌa mage hie “Nagaya kamani vayala kasagoꞌya moneꞌniꞌa miyana amamiteꞌna Lomu nofi kano hapae-mainoe.” huno higeno Poloꞌa mage hie “Kagaya aniꞌa humainanagi nagaya itaꞌniꞌmoꞌa nategeꞌna Lomu nofi kano fatago huꞌna mainoe.” huno humaine.
28 “Eu também”, disse o comandante. “E paguei caro por minha cidadania!” Paulo respondeu: “Mas eu sou cidadão de nascimento”.
29 Higeꞌya hegi kaꞌyoteti amigahema haya vayaꞌmoꞌya ani kea haviteꞌya anile aupaꞌa neꞌataleꞌya vageno ati vayate ala kava kanomoꞌa havigeno “Poloꞌa Lomu nofi kano fatago huno mainegeꞌna nofila hutenoe.” huno tusi yate kolia humaine.
29 Quando os soldados que estavam prestes a interrogar Paulo ouviram que ele era cidadão romano, retiraram-se de imediato. Até mesmo o comandante ficou com medo ao saber que Paulo era cidadão romano, pois tinha mandado amarrá-lo.
30 Kolia nehuno mo faeteno egamaga Yuta vayaꞌmoꞌyama Polofe “Ma kava humaine.” huꞌya humainaya kemona aepaꞌa havigahe ayapiti nofila kalu heneꞌateno ala mono note kava vayaꞌene mukiꞌa Yuta vayaꞌmogami Kanisole vayaꞌenefe “Melitalu hiho.” huno higeꞌya melitalu humaletageno Polona avaleno elavino amuꞌnoꞌamifi me hetitene.
30 No dia seguinte, o comandante ordenou que os principais sacerdotes se reunissem com o conselho dos líderes do povo. Queria descobrir exatamente qual era o problema, por isso soltou Paulo e mandou que o trouxessem diante deles.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.