Atos 27

Allah Yubu (KKL) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 “Kaisar ya'aghag mog so'o Italia sip pululom,” aro wene Festusti seogti, Paulusap nimi yogne haing sae kaupto wamekne tanekoap Kaisar arukna yin saleropne nhon sina Yulius neneko saeag nembaog. El saeag nembahiogti, “Andi poa phululam,” aro ambarog.
1 Logo que foi determinado que embarcássemos para a Itália, Paulo foi entregue com outros presos a um centurião da coorte Augusta, chamado Júlio.
2 Ambarekpa kabong nhon as Adramitium agha yaogne neneko “As Asia so'oag mag longorop mag laut abolag soropne tanekoag nhonag wa'albang, nhonag wa'albang uanun,” aro ulamogne nenekoag wa'iburi pibu. Aristarkhus so'o Makedoniange ponekori aeag as Tesalonika agha yaogne ponekoap nhon pibu.
2 Embarcamos num navio de Adramito que devia costear as terras da Ásia, e levantamos âncora. Em nossa companhia estava Aristarco, macedônio de Tessalônica.
3 Mabubua kwelekaogpa, as Sidon saingnilingkibu. Saingnilingkiburi, yin saleropne Yulius ponekori Paulus o'ona sembaogti, “Ankaboag andi kwema sembamlama tatkukang bana kemeroa yabhululam,” seog.
3 No dia seguinte, fazendo escala em Sidônia, Júlio, usando de bondade com Paulo, permitiu-lhe ir ver os seus amigos e prover-se do que havia de necessário.
4 As Sidon aneko laplobiagha mag alip toman agha palamububa, khao nu kabong palamubua whingag siba yalamogha sembe mag longorop mag laut kanero longorobag mog so'o Siprus khao maruktobag sip pibu.
4 Dali, fazendo-nos ao mar, fomos navegando perto das costas de Chipre, por nos serem contrários os ventos.
5 Siprus so'oag anekoa mag alip toman aghabog palamubua, mog so'o Kilikia sirik sip mag longorop mag laut abol toman agha palamubu. Nen tipto palamuburi, mog so'o Pamfilia sirik sip mag longorop mag laut abol toman agha laploplo as Mira Likia so'oag saingnilingkibu.
5 Tendo atravessado o mar da Cilícia e da Panfília, chegamos a Mira, cidade da Lícia.
6 As enekoag agha yin saleropne poamsiogne ponekori kabong nhon as Aleksandria agha yaog kabong eneko “Mog so'o Italia punun,” aro ulamogha ibog. Ibogti yalamubu kabong enekoag agha laplobiagha “Mog so'o Italia punun,” aro ulamog kabong enekoag enero poa tobongkipsiog.
6 O centurião encontrou ali um navio de Alexandria, que rumava para a Itália, e fez-nos passar para ele.
7 Tobongkipsiogpa mag alip toman palamububa, khao kabong whingag siba yalamogti, yalamubuag sip ko'oro poa phinep ulamogne nenekori kabong alibag ik etbarero undo mabuburi, eraruk uro as Knidus peramag pibu. Khaori kabongag wamubunge “Pukap” senenag ko'oro pabhinep kom ane sembe Kreta khao maruktobag sip inagha yim Salmone amusogti lilirobag khao aingnirobag sip pibu.
7 Por muitos dias navegamos lentamente e com dificuldade até diante de Cnido, onde o vento não nos permitiu aportar.
8 Opsinep saog ulamogpa nemen-nemen eraruk uro yim Salmone amusoghag anekoa mag alip toman palamuburi, kabong nenne babe saingnil pirobag as Lasea peramag “Saingnil Piroba Walinge” si engeropne nenekoag saingnil pibu.
8 Fomos então costeando ao sul da ilha de Creta, junto ao cabo Salmona. Navegando com dificuldade ao longo da costa, chegamos afinal a um lugar, a que chamam Bons Portos, perto do qual está a cidade de Lasaia.
9 Undo palamububa, “Italia sumene saingnilbukap,” sembabu sum eneko phibaogpa, Israel nimiri nubu sum kwaneng terop kom sum eneko uro libek. Undo libekpa, khao li taogne sembe “Magti yamoro tapsileag,” aro Paulusti yubu ambarelamsiogti,
9 Passara o tempo - já havia passado a época do jejum - e a navegação se tornava perigosa. Paulo advertiu-os:
10 “Nangkabo, nari kembanba, nu ina panne eraruk ulamlaba, iamnarina pukap kom. Kabongag poamaba babe, kabong babe, nu nimi ane babe opsinep iamna,” seog.
10 Amigos, vejo que a navegação não se fará sem perigo e sem graves danos, não somente ao navio e à sua carga, mas ainda às nossas vidas.
11 Wene seog aghana, yin saleropne ponekori Paulusti lebogne sembe sik sembaog komdi, kabong ngaingeap, kabong u o'oropneapti leptekne agha sik sembaog.
11 O centurião, porém, dava mais crédito ao piloto e ao mestre do que ao que Paulo dizia.
12 Kabong saingnilingkirobag ane, “Khao li wamnual,” aro kabong saingnia unne eraruk wamog. Mag kanero longorop so'o Kreta so'oag as nhon sina Feniks wamogpa, kabong saingnirobag heng pulingkirobag sip tibogto, waneng sip babe, sirik sip babe tibogtobag wamogpa, “Khaori opsinep komag aingnirobag wamla,” sembaek. Ane sembe kabong porop nang tanekori, “Anea lambaberi, khao li wamlange nene as Feniks pina wamukap,” aro wene seek aghana nen nimi nhon-nhon nimiri saekag lebek kom.
12 O porto era impróprio para passar o inverno, pelo que a maior parte deles foi de parecer que se retornasse ao mar, na esperança de chegar a Fenice, para passar ali o inverno, por ser esse um porto de Creta, abrigado dos ventos do sudeste e do nordeste.
13 “Lambaukap,” aro wamek abeneko phoana nemenag yangaro-yangaro mag longorop mag laut siba mog so'oag sip yalamog. Mag longorop mag laut sip agha phoana yangaro-yangaro yalamogpa, “Hae phoana aneri Feniks asag pabil philul,” sembaekti, “Kabong saelbamlul,” aro kirik simbuk saogha maghag pelengeroba aneko toro kabongag towalengkaekti, ag kabongag kerekaekpa, “Phoanari kabong ko'oro pabalamlul,” aro kerektop ag towalengkaekti, mog so'o Kreta mag abol peram toman kabongag palamap.
13 Soprava então brandamente o vento sul. Julgavam poder executar os seus planos. Levantaram a âncora e foram costeando de perto a ilha de Creta.
14 Olog palamekpa, khao nubunge Krete so'oag ople siba mag longorop mag laut simbik pabirop khao yalamog.
14 Mas, não muito depois, veio do lado da ilha um tufão chamado Euroaquilão.
15 Yalamogti nu palamubu kabong enekoag sibil alamog. Khao yalamogne neneko mikipti, “Mog so'o Krete mag abol toman palamukap,” aro ulamubu aghana, kabong aneko panne eraruk wamogpa, kabong aneko babe khao palamoghag sip mikip taog. “Elba eldi ualea,” aro pulobububa, mag longorop mag laut sip pabalamsiog.
15 Sem poder resistir à ventania, o navio foi arrebatado e deixamo-nos arrastar.
16 Pabalamsiogti mag longo kanektobag as Kauda aneko maruktobag sip aneko pilphiogpa, eraruk uro kabong nubunge pomaghag sip kerektop kabong ologne haing kerekto kiliro toro pibubu.
16 Impelidos rapidamente para uma pequena ilha chamada Cauda, conseguimos, com muito esforço, recolher o batel.
17 Kabong ologne neneko kiliro towalengkaburi, nu pabalamsiog kabong aneko magti sibilalamleba, “Taongkaleag,” aro haing mikipne agha nu pabalamsiog kabong aneko wan-wanoro kaubek. Kaubekti, “Khaori mag longorop mag laut ingkisag Sirtis kirik a'angkeag meldal paphileag,” aro log senelamek. Log senelamekti, ag kabongag kerekaekne, “Phoanari ko'oro pabalamlul,” aro kerektop ag wamogne togto pibekpa, kabong aneko khao palamog ina nemen palamog.
17 Içaram-no e, depois, como meio de segurança, cingiram o navio com cabos. Então, temendo encalhar em Sirte, arriaram as velas e entregaram-se à mercê dos ventos.
18 Mabubua kwelekaogne neneko khao aneko olog paplamog komdi, opsinep ulamogpa, kabongag ikinne poameka taneko maghag talamsiek.
18 No dia seguinte, sendo a tempestade ainda mais violenta, atiraram fora a carga.
19 Mabubua ik wilindip sumeneko kabongag soroba taneko sinba kabong porop nimi tanekori maghag talamek.
19 No terceiro dia, atiramos para fora com as nossas próprias mãos os acessórios do navio.
20 Khao anekori unulamogpa, kabongag palamubunge nene heng babe imbrea babe olog ililamubu kom. Undo palamubua ik etpare imbrea babe heng babe ililamubu komdi, khao anekori sibil alamogpa, “Ot tebaukap aneog,” seneragamubu.
20 Ora, não aparecendo por muitos dias nem sol nem estrelas e sendo batidos por forte tempestade, tínhamos por fim perdido toda a esperança de sermos salvos.
21 Nimi taneko ik maikno kwaneng tero koma wamekpa, Paulus sin anabiag sekogti, yubu ambarelamsiogti, “Nangkabo, Kreta wamoboa nandamneri lemnonge a'undi ka'ebanohomba, nuri poamaba tologlamsibongeap, kabong kwerekto maghag talamobongeap unuahabe kom.
21 Desde muito tempo ninguém havia comido nada. Paulo levantou-se no meio deles e disse: Amigos, deveras devíeis ter-me atendido e não ter saído de Creta, e assim evitar esse perigo e essas perdas.
22 A'un nari wembahino yubu ka'ebaom kom aghana, wene nari wenelamsinne, wana aingniro wamlulom. Nu kabong eneag agha nu ni tebaukap kom, ot kabong aneogna loba talul.
22 Agora, porém, vos admoesto a que tenhais coragem, pois não perecerá nenhum de vós, mas somente o navio.
23 Nari lelamnange nenena undo. Na inipnag lenda mamnaba, Allah naringe omeklamnange poneko Eldamneri arukna malaikat nanag poghol aoba, yaldi na peramag sekamla.
23 Esta noite apareceu-me um anjo de Deus, a quem pertenço e a quem sirvo, o qual me disse:
24 Yaldi, na peramag sekamlari, leplangena, 'Paulus, log sembaheng kom. An Kaisar whingag pululam. Allahri an o'ona sembangkelba, nimi anap kabongag wamlomne tane nhon babe tebalulom kom,' aro wene malaikat nenekori ambatnel.
24 Não temas, Paulo. É necessário que compareças diante de César. Deus deu-te todos os que navegam contigo.
25 'Tebalulom kom,' aro ambatnelba, nangkabo, wana aingniro wamsu. Nanag ni ambatnelne nene ni uro yabilulba, na Allahag seneraglamna. Ane sembe nangkabo, wana aingniro wamsu.
25 Por isso, amigos, coragem! Eu confio em Deus que há de acontecer como me foi dito.
26 Tebaukap kom aghana kabong aneri nu mag longo kanektobag pabalamsileri, meloptaleba, kabong ane kolabalul,” aro Paulusti ambatsiog.
26 Vamos dar a uma ilha.
27 Ik meke sumeneko khao anekori kabong ane pabalamog paghabog mag Adria laut longoropneag pabalamsiog. Pabalamsiogpa, inipna tomnusam talamogpa, inipnag kabong porop nimi tanekori, “Abolag payalamsil, te?” sembaek.
27 Já estávamos na décima quarta noite, pelo mar Adriático, quando, pela meia-noite, os marinheiros pressentiram que estavam perto de alguma terra.
28 “Abolag payalamsil, te?” sembaekti, kirik haing kerekongkia peleng-peleng yalamekpa, mag longoroba we aneko haing kongkarekna yan kwagha tariro ingina teng nhon epto naul bare wamog. Nen olog pabalamsiogpa, pelengelamekpa haing kongkarekna yan kwagha tariro ingina teng nhon epto wilindi wamog.
28 Então, atirando a sonda, perceberam que a profundidade era de vinte braças. Depois, um pouco mais adiante, viram que era de quinze braças.
29 “Kabong aneko kirik sildiag tipleag,” aro sin log lelem kirik simbuk tombare kabong pomaghag sip pelengkaekti, “Elemag kwelekale,” senero wamek.
29 Temendo que déssemos em algum recife, lançaram quatro âncoras da popa, esperando ansiosos que amanhecesse o dia.
30 “Elemag kwelekale,” senero wamekti, kabong porop nimi tanekori, “Magti kabong aneko kolabaleagti, kabong nubunge laplobiagha kabong ologne maghag pelengkaberi, mag alip toman tognoro pukap,” aro saekag lebek. Undo tognoro saekag lebekti, maneri ulamekti, seneraglamekti, “Ora nimi ekon wamukang. Kabong porop kom nimiri sembaukangnena, 'Kabong paiag sip saelba unna kirik simbuk whingag sip wamlange pelengelamang,' senelamikpa, mag alip toman kabong ologneag agha tognoro pukap,” aro kabong ologne kabong nubungeag wamogne neneko maghag pelengkaek.
30 Imediatamente, os marinheiros procuraram fugir e, sob o pretexto de largar as âncoras da proa, lançaram o bote ao mar.
31 Undo unulamekpa, Paulusti ipsiogti, el taogti, yin saleropne sikindoap ilipsaboap tibin nenero ambarelamsiogti, “Kabong porop nimi tanekori, 'Tognoro pukap,' aro ulamang aghana, kabongag wamna koma liloa piik tanena, nhon kamag wamlulom kom,” seog.
31 Paulo disse ao centurião e aos soldados: Se estes homens não permanecerem no navio, não podereis salvar-vos.
32 Wene seogpa, kabong nubunge porop nimiri “Tognoro pukap,” aro ulamekne sembe, yin saleropnang tanekori el taekti, kabong ologne kabong nubungeag haing kerekameka taneko haing karepto maghag talopsiek. Kabong ologne maghag talopsiekpa, kabong nubunge porop nimi tognoro piek kom.
32 Os soldados cortaram, então, os cabos do bote e deixaram-no cair.
33 Kwelekanep peram Paulusti “Kwaneng tululom,” aro wenelamsiogti, “'Khao kom taho,' senero wamomdi, ik mek bare kwaneng ten koma wamom.
33 Enquanto ia amanhecendo, Paulo encorajou a todos que comessem alguma coisa, e disse: Já faz hoje catorze dias que estais em jejum, sem comer nada.
34 A'un wali kamag wamlulomba, kwaneng a'un samenag tululom. A'un ni ane wamlomne a'undi usoghag hong pongoropne hong kiki nhon seknagha timbalul kom,” aro ambatsiog.
34 Rogo-vos que comais alguma coisa, no interesse de vossa vida, porque nem um cabelo da cabeça de alguém de vós perecerá.
35 Wene aro ambatsiogti, Paulusti kwaneng roti tobogti, sin ni wamekne whingag agha Allahag “Nani, wah, walia tatsilam,” aro lelamogti, khepto-khepto tatsiogti, Paulus samenag teog.
35 Tendo dito isso, tomou do pão, pronunciou uma bênção na presença de todos e, depois de parti-lo, começou a comer.
36 Sin wana ikin wamsiogne wana aingnibahiogpa, sin babe awi yeng uro kwaneng telamek.
36 Com isso, todos cobraram ânimo e puseram-se igualmente a comer.
37 Nu kabong enekoag nimi yalamubungena, nimi teng sa'obare eptopneap (276) ane yalamubu.
37 No navio éramos ao todo duzentas e setenta e seis pessoas.
38 Kwaneng tiburi, mon tahiogpa, kabongag kwaneng roti sumbaneba gandum wana poamekne taneko “Kabong keyagman talul,” aro maghag talolamsiek.
38 Depois de terem comido à vontade, aliviaram o navio, atirando o trigo ao mar.
39 Kweleklamogpa kabong porop nimi tanekori tilamekpa, mog so'o kirik a'angkea ingkis sameptopne nhon tibog aek. Kabong porop nimi taneko mog so'o ene sin babe ekon aghana, kabongag agha tibogaekag aneko “Tibil pukap,” sembaek.
39 Afinal, clareou o dia. Os marinheiros não reconheceram a terra, mas viram uma enseada com uma praia, na qual tencionavam encalhar o navio, caso o pudessem.
40 Anekoa “Kabong saelbamlul,” aro kirik simbuk pelengeroba taneko haing kaongoro maghag talopsiek. Haing kaongoro maghag talopsiek abeneko kabong u o'oroba “Nhonag sip pabileag,” aro kerektopne toro pibekti, “Pulul,” senenagne u o'obaek. Phoana mag laut longorop mag siba yalamogpa, “Mog so'o ingkisag tibil pukap,” aro ulamekti, ag kabongag kerekaekpa, “Phoanari ko'oro pabalamlul,” aro kerektop ag kabong whingag sip towalingkibekti, palamek.
40 Levantaram as âncoras e largaram ao mesmo tempo as amarras dos lemes. Desfraldaram ao vento a vela mestra e rumaram para a praia.
41 Mag ingkisag palamek aghana, kabong eneko kirik a'angkeag malukaogpa, kabong whingag sip kirik a'angkeag wereloptaogpa, lebe senep kom uaog. Lebe senep kom uaogpa, pomaghag sipna mag kola'epto yalamogti, olamogne nenekori kolabaog.
41 Mas deram numa língua de terra, e o navio encalhou aí. A proa, encalhada, permanecia imóvel, ao mesmo tempo que a popa se abria com a força do mar.
42 Kolabaogpa, yin salerop nang kabongag wamek nang tanekori nimi sae kaupto pabalamsiek nimi taneko “'Maghag agha ya'aro abolag piikti, merebaikag,' aro opsukap,” aro ulamek.
42 Os soldados tencionavam matar os presos, por temerem que algum deles fugisse a nado.
43 Undo unulamekpa, yin saleropnang sikindo Paulus pabalamogne ponekori “Paulus obikag,” aro “Pelebanun,” aro irikahiog. Irikahiogti ambarelamsiogti, “Mag alip toman ya'aro pirop nimi samenag maghag taptaikti, ya'aro abolag pukang,” seog.
43 O centurião, porém, querendo salvar Paulo, impediu que o fizessem e ordenou que aqueles que pudessem nadar fossem os primeiros a lançar-se ao mar e alcançar a terra.
44 Mag ya'aro panne ekonnena kal la'asi agharo, kabong kwerektoba agharo salero mag alip toman agha mag abolag undo piburi, nimi nhon babe tebaek kom.
44 Os demais, uns atingiram a terra em tábuas, outros em cima dos destroços do navio. Desse modo, todos conseguiram chegar à terra, sãos e salvos.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.