Atos 9

Tẹsitamenti Ikne n'Ọnu Ikwere (IKWNT) vs ARIB

Sair da comparação
ARIB Almeida Revisada Imprensa Bíblica
1 Sọlu zị kọriri neemegidne ele noosno apna Nyenwe aị, naakpasị be ogwnu o gbu be. O znekwnusi nye risi arịohna,
1 Saulo, porém, respirando ainda ameaças e mortes contra os discípulos do Senhor, dirigiu-se ao sumo sacerdote,
2 nahọru a ọkwukwo o jeenye kpakara ọro ọgbako ele Ju zị nụ Damasịkosi, ọ bụru nụ ọ jọowhnu nye ọbula ke noosno apna Nyenwe aị pịi, ma ọ nwudne be, rukna nụ rinya, ma ọ pnụrnu be va Jerusẹlem.
2 e pediu-lhe cartas para Damasco, para as sinagogas, a fim de que, caso encontrasse alguns do Caminho, quer homens quer mulheres, os conduzisse presos a Jerusalém.
3 Kpa o neezne, ọ gwnarnụ matị ọ dụ Damasịkosi, ngangam, okne iwhne hiri n'oligwe mụkwasi a gburugburu.
3 Mas, seguindo ele viagem e aproximando-se de Damasco, subitamente o cercou um resplendor de luz do céu;
4 Ọ dna n'ẹli, ọ nụrnu otu akpịri naakanụ a, “Sọlu, Sọlu, kịni mernu ị naakpakna m ẹhni.”
4 e, caindo por terra, ouviu uma voz que lhe dizia: Saulo, Saulo, por que me persegues?
5 Ọ sịkwa, “Ị bụ nyele, Nyenwe aị?”
5 Ele perguntou: Quem és tu, Senhor? Respondeu o Senhor: Eu sou Jesus, a quem tu persegues;
6 Kọvu lizọ, bna nụ rime ẹli-ọhna, hne be jaakanụ nhne i jeemerịri.”
6 mas levanta-te e entra na cidade, e lá te será dito o que te cumpre fazer.
7 Ele rukna be nụ Sọlu sno nwée rikne kwu ọka, be nụrnu akpịri wam, kọvu ọ zá nye be whnụrnu.
7 Os homens que viajavam com ele quedaram-se emudecidos, ouvindo, na verdade, a voz, mas não vendo ninguém.
8 Sọlu lizọ n'ẹli, kpume anya a, kọvu o nwée rikne whnụ nhne ọbula. Be duru a n'aka bna nụ rime Damasịkosi.
8 Saulo levantou-se da terra e, abrindo os olhos, não via coisa alguma; e, guiando-o pela mão, conduziram-no a Damasco.
9 Ọ whnụ́na ọsno ọbochi ẹto, o ríle wiri, ọ nwọ́na mini.
9 E esteve três dias sem ver, e não comeu nem bebeu.
10 Otu nye sno apna Nyenwe aị zị nụ Damasịkosi, nye rẹwhna a bụ Ananayasị, ọ whnụrnu ọwhnurninya, hne Nyenwe aị sukwuru a, “Ananayasị.”
10 Ora, havia em Damasco certo discípulo chamado Ananias; e disse-lhe o Senhor em visão: Ananias! Respondeu ele: Eis-me aqui, Senhor.
11 Nyenwe aị kanụ a, “Jiknernu, zne n'apna be kwu Zịrikwem, nụ ọro Judasị, sịkwa otu nye be kwu Sọlu, nye Tasọsi. O neekpe okpukpe.
11 Ordenou-lhe o Senhor: Levanta-te, vai à rua chamada Direita e procura em casa de Judas um homem de Tarso chamado Saulo; pois eis que ele está orando;
12 Ọ whnụrnu ọwhnurninya otu nwerukna rẹwhna a bụ Ananayasị, varụ tụkwasi a aka a lawụru nụ risi ma ọ whnụrnu ọsno berere.”
12 e viu um homem chamado Ananias entrar e impor-lhe as mãos, para que recuperasse a vista.
13 Ananayasị kaa, “Nyenwe aị, agịda ele badnụ kannụ m nhne gbasịri nwerukna ka, nụ kpakara nhne ọjo o mernu ele ke i nụ Jerusẹlem.
13 Respondeu Ananias: Senhor, a muitos ouvi acerca desse homem, quantos males tem feito aos teus santos em Jerusalém;
14 O jiri rikne ele risi arịohna va Damasịkosi ma ọ nwudne kpakara ele naakwnakwu rẹwhna ị.”
14 e aqui tem poder dos principais sacerdotes para prender a todos os que invocam o teu nome.
15 Nyenwe aị kanụ a, “Zne, kwnornu nụ m họhiaru m a ma o znenu m izi, o jeeme ele bụ́o ele Ju nụ ele eze mahịa rẹwhna m ma ele Izirẹli.
15 Disse-lhe, porém, o Senhor: Vai, porque este é para mim um vaso escolhido, para levar o meu nome perante os gentios, e os reis, e os filhos de Israel;
16 M jeegesi a kpakara awhnụwhnu ọ jaata kwnornu rẹwhna m.”
16 pois eu lhe mostrarei quanto lhe cumpre padecer pelo meu nome.
17 Ananayasị zne, bna n'ọro wam, tụkwasi aka a lawụru nụ risi Sọlu, kaa, “Nwene rukna Sọlu, Nyenwe aị Jizọsi, nye mernu ma ị whnụ a anya n'apna nga ị naava, ziyaru m ma ị whnụrnu ọsno berere, ma Enine Nsọ jihịa nụ rime i.”
17 Partiu Ananias e entrou na casa e, impondo-lhe as mãos, disse: Irmão Saulo, o Senhor Jesus, que te apareceu no caminho por onde vinhas, enviou-me para que tornes a ver e sejas cheio do Espírito Santo.
18 Ngangam, nhne nụ lele rụkporo aznụ dnahnala n'anya a, o bete ọ whnụ ọsno, o lizọ, be wụ a mini.
18 Logo lhe caíram dos olhos como que umas escamas, e recuperou a vista: então, levantando-se, foi batizado.
19 Nga o riri wiri, rikne bna a n'ẹhni.
19 E, tendo tomado alimento, ficou fortalecido. Depois demorou-se alguns dias com os discípulos que estavam em Damasco;
20 Ọ bna kpakara ọro ọgbako ele Ju bete neezni izi ọma gbasịri Jizọsi, nụ ọ bụ Nnwọ Chiokike.
20 e logo nas sinagogas pregava a Jesus, que este era o filho de Deus.
21 O jiri kpakara ele nụrnu a anya, be nẹesikwa, “Ka ọ bụ́o nwerukna wam noogbu kpakara ele naakwnakwu rẹwhna ka nụ Jerusẹlem? Ọ bụ́o ma ọ pnụrnu be zne nyee ele risi arịohna bụ nhne o kwnornu va hna?”
21 Todos os seus ouvintes pasmavam e diziam: Não é este o que em Jerusalém perseguia os que invocavam esse nome, e para isso veio aqui, para os levar presos aos principais sacerdotes?
22 Kọvu Sọlu gwuzosiri rikne neezni izi ọma, neegesi nụ Jizọsi bụ Karaịsi n'ezi ọka, ke gbagwojiri ele Ju zị nụ Damasịkosi anya.
22 Saulo, porém, se fortalecia cada vez mais e confundia os judeus que habitavam em Damasco, provando que Jesus era o Cristo.
23 Nga agịda ọbochi whemernu, ele Ju gba iznuznu o gbu a.
23 Decorridos muitos dias, os judeus deliberaram entre si matá-lo.
24 Kọvu Sọlu mahịaru mmụma be. Ele Ju zị neese ọnu-mgbo iwhnehnie nụ abalị ma be gbu a.
24 Mas as suas ciladas vieram ao conhecimento de Saulo. E como eles guardavam as portas de dia e de noite para tirar-lhe a vida,
25 Kọvu ele noosno a jiri abalị znuhala a nụ rime nkịta n'iketa mkpọ.
25 os discípulos, tomando-o de noite, desceram-no pelo muro, dentro de um cesto.
26 Sọlu zne Jerusẹlem, ọ gbalị ma o snornu ele sno apna Jizọsi, kọvu ogwnu tụru be, kwnornu nụ be kwéhịala nụ ọ bụ nye sno apna Jizọsi.
26 Tendo Saulo chegado a Jerusalém, procurava juntar-se aos discípulos; mas todos o temiam, não crendo que fosse discípulo.
27 Banabasị varụ kwuru a kwuznenu ele sno apna Jizọsi, ọ kọwanu be kpa Sọlu whnụrnu Nyenwe aị n'apna, nụ Nyenwe aị kwunnu a ọka. Ọ kanụ be kpa Sọlu znirni izi ọma n'anya rikne nụ Damasịkosi.
27 Então Barnabé, tomando-o consigo, o levou aos apóstolos, e lhes contou como no caminho ele vira o Senhor e que este lhe falara, e como em Damasco pregara ousadamente em nome de Jesus.
28 Be nụ Sọlu dazịri, o zne nụ rime kpakara Jerusẹlem, gweru anya rikne nọokpo okwo izi ọma nụ rẹwhna Nyenwe aị.
28 Assim andava com eles em Jerusalém, entrando e saindo,
29 Ya nụ ele Ju nookwu Giriki nọodogbuta, be pio o gbu a.
29 e pregando ousadamente em nome do Senhor. Falava e disputava também com os helenistas; mas procuravam matá-lo.
30 Nga rụmu nda nụrnu nhne gbasịri a, be kwuru Sọlu zne Sizaria, zizne a Tasọsi.
30 Os irmãos, porém, quando o souberam, acompanharam-no até Cesaréia e o enviaram a Tarso.
31 Kpakara ọgbako Chiokike ke zị nụ Judiya nụ Galili nụ Sameria zukwaru inwe n'udno. Enine Nsọ mernu be gwuzosi rikne, ba aba, kpa be noowu bụdnu nọotu ogwnu Nyenwe aị.
31 Assim, pois, a igreja em toda a Judéia, Galiléia e Samária, tinha paz, sendo edificada, e andando no temor do Senhor; e, pelo auxílio do Espírito Santo, se multiplicava.
32 Kpa Pita neeznegharị kpakara ọhna neelekasi rụmu Chiokike, o zne lekasi ele zị nụ Lida.
32 E aconteceu que, passando Pedro por toda parte, veio também aos santos que habitavam em Lida.
33 Ọ whnụ otu nwerukna rẹwhna a bụ Enịasi, nye ngeri ẹhni a dọnwurnu ọdonwu, nye zị n'olu ọkpata awha ẹsato.
33 Achou ali certo homem, chamado Enéias, que havia oito anos jazia numa cama, porque era paralítico.
34 Pita kanụ a, “Enịasi, Jizọsi Karaịsi mernu i ẹhni si rikne, lizọ, gbakwata ọkpata ị.” Ngangam, o lizọ.
34 Disse-lhe Pedro: Enéias, Jesus Cristo te cura; levanta e faze a tua cama. E logo se levantou.
35 Kpakara ele wu nụ Lida nụ Sarọni whnụrnu a, tụhnasna hne Nyenwe aị zị.
35 E viram-no todos os que habitavam em Lida e Sarona, os quais se converteram ao Senhor.
36 Otu nwerinya rẹwhna a bụ Tabita (ke bụ Dọkasi), nye sno apna Jizọsi, zị nụ Jọpa. Ọ bụ nye neeme nhne ọma ige ọbula, neeyinu ele mboni aka.
36 Havia em Jope uma discípula por nome Tabita, que traduzido quer dizer Dorcas, a qual estava cheia de boas obras e esmolas que fazia.
37 N'ige wam ọ rịa ẹhni igbugbu, nwụma. Be hnịa ẹhni a dọbita n'ọro olu.
37 Ora, aconteceu naqueles dias que ela, adoecendo, morreu; e, tendo-a lavado, a colocaram no cenáculo.
38 Nga ele sno apna Jizọsi nụrnu nụ Pita zị nụ Lida, Jọpa zị́la ikere nụ Lida, be zizne ele rukna lawụru, rịasno a, kaa, “Bikno, va wara wara.”
38 Como Lida era perto de Jope, ouvindo os discípulos que Pedro estava ali, enviaram-lhe dois homens, rogando-lhe: Não te demores em vir ter conosco.
39 Pita jiknernu, snornu be zne. Nga ọ vaduru be kwuzne a n'ọro olu. Kpakara ele rinya nzi be nwụrnu zị naakwna ẹkwna, neegesi a kpakara iwo Dọkasi dụnnu be nga ya nụ be zị.
39 Pedro levantou-se e foi com eles; quando chegou, levaram-no ao cenáculo; e todas as viúvas o cercaram, chorando e mostrando-lhe as túnicas e vestidos que Dorcas fizera enquanto estava com elas.
40 Pita chịhala kpakara be ederezi, gwu mkpnerne-ọchi n'ẹli, kpe okpukpe, ọ tụhnasna hne iznu wam zị, kaa, “Tabita, lizọ.” O sama anya a, nga ọ whnụrnu Pita, ọ dazịri ẹli.
40 Mas Pedro, tendo feito sair a todos, pôs-se de joelhos e orou; e voltando-se para o corpo, disse: Tabita, levanta-te. Ela abriu os olhos e, vendo a Pedro, sentou-se.
41 Pita yisinu a aka, o gwuzoru. O sukwu ele kweru ekwe nụ ele rinya nzi be nwụrnu, gesi be ya nụ bụdnu.
41 Ele, dando-lhe a mão, levantou-a e, chamando os santos e as viúvas, apresentou-lha viva.
42 Ọtnutnu gbasịri nhne ka gbasa nụ kpakara Jọpa, agịda ele badnụ kweru nụ Nyenwe aị.
42 Tornou-se isto notório por toda a Jope, e muitos creram no Senhor.
43 Pita dazịri agịda ọbochi nụ rime Jọpa n'ọro otu nye nọornu ẹrnu akpụkpo anọ be kwu Saịmoni.
43 Pedro ficou muitos dias em Jope, em casa de um curtidor chamado Simão.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 9, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.