Mateus 27
Surat Ralan na'a Vaidida (FRD) vs VC
1 Ti ma varverak sumatan, na Yahudi rira dawan mela falurut ra munuk ovu dawan Yahudi liak ra vali rasdovu ira ma ranovak ma raꞌan vai isa mane rfedan Yesus.
1 Chegando a manhã, todos os príncipes dos sacerdotes e os anciãos do povo reuniram-se em conselho para entregar Jesus à morte.
2 Ba rkeak Yesus, beti rovun Ia ti verin Pilatus, tamata Roma i nfareta propinsi Yudea.
2 Ligaram-no e o levaram ao governador Pilatos.
3 Ti ma Yudas i nfedi Yesus nsiꞌik ne, rvolan roak ma rfedan Yesus, na ralan lalau urun naꞌa ni sala i notu a. Ba nal-ewal kubang perak vututelu yai verin Yahudi rira dawan mela falurut ra ovu dawan Yahudi liak ra.
3 Judas, o traidor, vendo-o então condenado, tomado de remorsos, foi devolver aos príncipes dos sacerdotes e aos anciãos as trinta moedas de prata,
4 Ba nfalak verin ira ne, “Yaꞌa sala roak yaꞌa, tevek ufedi tamata i wol Ni sala ma rukun roak Ia ma nmata.”
4 dizendo-lhes: Pequei, entregando o sangue de um justo. Responderam-lhe: Que nos importa? Isto é lá contigo!
5 Ba Yudas nasba vatuk kubang avyai rti Rahan Dawan Falurut ralan a. Ia nban-talik wan yai ma kaꞌi ti nesa relan a ma nakloꞌi ma nmata.
5 Ele jogou então no templo as moedas de prata, saiu e foi enforcar-se.
6 Nata Yahudi rira dawan mela falurut ra rala kubang avyai ma rfalak ne, “Ita wol bisma tfadoku ewal kubang ovi naꞌa vatvatat i tamata ra baꞌi rfadoku rira kubang ra, ma reluk rira persembahan verin Ubu. Ita tala roak kubang avyai ma al rotu ma tamata laran nvoat.”
6 Os príncipes dos sacerdotes tomaram o dinheiro e disseram: Não é permitido lançá-lo no tesouro sagrado, porque se trata de preço de sangue.
7 Ba rasdovu ira ma raꞌan vai isa ma rala kubang avyai al rfaha lanun i baꞌi rala ma al rotu suran. Ba rfaha lanun yai, boma wean i tamata dakan ra rmata, na roving ira naꞌa inyai.
7 Depois de haverem deliberado, compraram com aquela soma o campo do Oleiro, para que ali se fizesse um cemitério de estrangeiros.
8 Wean inyai bi ma naran amar ini, na tamata ra rfanara wan yai ne, lanun i tamata laran nvoat naꞌa.
8 Esta é a razão por que aquele terreno é chamado, ainda hoje, Campo de Sangue.
9 Ba afa yai nfakena lahir afa ovi lan a nabi Yeremia ntulis ne, “Ira rala roak kubang perak vututelu. Ira rfadoku roak fyawan wean inyai verin tamata ovi rnaꞌa Israel.
9 Assim se cumpriu a profecia do profeta Jeremias: Eles receberam trinta moedas de prata, preço daquele cujo valor foi estimado pelos filhos de Israel;
10 Ira rala vali kubang avyai ma al rfaha lanun i baꞌi rala ma al rotu suran, wean lahir i Duilaꞌa nfalak roak verin yaꞌa.”
10 e deram-no pelo campo do Oleiro, como o Senhor me havia prescrito.
11 Naꞌut i Yesus ndiri Gubernur Pilatus wahan ralan a, na Pilatus norat Ia ne, “Yahudi rira raja verin Oa?”
11 Jesus compareceu diante do governador, que o interrogou: És o rei dos judeus? Sim, respondeu-lhe Jesus.
12 Yahudi rira dawan mela falurut ra ovu dawan Yahudi liak ra rmangadu Yesus, naꞌuk Ia wol nangrihi vaivatul isa vali.
12 Ele, porém, nada respondia às acusações dos príncipes dos sacerdotes e dos anciãos.
13 Ba Pilatus norat ewal Yesus ne, “Wol mrenar ngrihi sian ovi rala al rmangadu Oa yai!”
13 Perguntou-lhe Pilatos: Não ouves todos os testemunhos que levantam contra ti?
14 Naꞌuk Yesus wol nala vaivatul isa vali, ba Pilatus ntalkaka lahir.
14 Mas, para grande admiração do governador, não quis responder a nenhuma acusação.
15 Lokat varat naꞌut amar dawan Paskah, na gubernur baꞌi nfatalik tamata isa. Yahudi ra rfili tamata yai tali buꞌi ralan.
15 Era costume que o governador soltasse um preso a pedido do povo em cada festa de Páscoa.
16 Naꞌut inyai, na tamata isa nanaꞌa buꞌi ralan naran Yesus Barabas. Tamata ra munuk rkaꞌa roak ia, tevek afa sian ovi notu ra.
16 Ora, havia naquela ocasião um prisioneiro famoso, chamado Barrabás.
17 Ba ti ma tamata rivun rasdovu ira, na Pilatus norat ira ne, “Inabira ma ufatalik iki verin mia? Yesus Barabas te Yesus i rfanara Ia ne, Kristus?”
17 Pilatos dirigiu-se ao povo reunido: Qual quereis que eu vos solte: Barrabás ou Jesus, que se chama Cristo?
18 Pilatus nkaꞌa roak ne, Yahudi rira dawan ra ralarira sian Yesus, ba rovun Ia verin Pilatus.
18 {Ele sabia que tinham entregue Jesus por inveja.}
19 Naꞌut i Pilatus ndoku kadera i baꞌi ndoku ma nfaleka inukun verin tamata ra, na awan a nsinir tamata isa ma nfalak verin ia ne, “Deka movu ma mukun tamata i wol ni sala yai, tevek Ia bi indean a umdedar lalean naꞌa ning mifi a.”
19 Enquanto estava sentado no tribunal, sua mulher lhe mandou dizer: Nada faças a esse justo. Fui hoje atormentada por um sonho que lhe diz respeito.
20 Naꞌuk Yahudi rira dawan mela falurut ra ovu Yahudi rira dawan liak ra rtuar tamata rivun avyai, boma rera verin Pilatus ma nfatalik Barabas verin ira, ovu nsinir ma rfedan Yesus.
20 Mas os príncipes dos sacerdotes e os anciãos persuadiram o povo que pedisse a libertação de Barrabás e fizesse morrer Jesus.
21 Nata Gubernur Pilatus norat ira ne, “Ba tali tamata irua ini, na inabira ma ufatalik iki verin mia?”
21 O governador tomou então a palavra: Qual dos dois quereis que eu vos solte? Responderam: Barrabás!
22 Pilatus norat ewal ira ne, “Ba wean inyai, na yaꞌa musti otu afaka verin Yesus i rfanara Ia ne, Kristus?” Ira munuk rafwak ne, “Bwaku Ia naꞌa aa walwalur!”
22 Pilatos perguntou: Que farei então de Jesus, que é chamado o Cristo? Todos responderam: Seja crucificado!
23 Pilatus nfalak verin ira ne, “Afakinimi? Notu sala afaka?”
23 O governador tornou a perguntar: Mas que mal fez ele? E gritavam ainda mais forte: Seja crucificado!
24 Pilatus nsiꞌik roak ne, veka wol not-nala roak tamata rivun avyai, tevek mane rotu vangoa-vanga. Ba nala wear ma nraming liman a naꞌa waharira ralan ra ma nfalak ne, “Yaꞌa wol ning varvara naꞌa tamata ini ni matmatan a. Mia bira varvara ini.”
24 Pilatos viu que nada adiantava, mas que, ao contrário, o tumulto crescia. Fez com que lhe trouxessem água, lavou as mãos diante do povo e disse: Sou inocente do sangue deste homem. Isto é lá convosco!
25 Tamata rivun avyai rafwak ne, “Ami ovu yanamami ra ki amvara tamata ini laran a.”
25 E todo o povo respondeu: Caia sobre nós o seu sangue e sobre nossos filhos!
26 Nata Pilatus nfatalik Barabas verin ira. Naꞌuk ia nfalak verin ni suldadu ra ma rasveva Yesus veki, beti nala Ia verin ira ma rbaku Ia naꞌa aa walwalur.
26 — ausente —
27 Gubernur Pilatus ni suldadu ra rovun Yesus rti Pilatus ni rahan fareta dawan, beti rasdovu rira suldadu liak ra munuk ma rdir-lilit Yesus.
27 Os soldados do governador conduziram Jesus para o pretório e rodearam-no com todo o pelotão.
28 Nata ira raling Ni kadaravit ra, ma rala ravit blawat ungu isa ma raꞌadoru naꞌa Ia.
28 Arrancaram-lhe as vestes e colocaram-lhe um manto escarlate.
29 Ira ranan aa anan ovi imarira ra naꞌa sabeꞌu ma rfadoku naꞌa Yesus ulun a. Ira rala vali takil isa ma ntaha naꞌa liman mela a, beti rsangatur naꞌa wahan ralan a ma rworuk-rwak Ia ma rfalak ne, “Yahudi rira Raja verin Oa, ba fara nam a blawat!”
29 Depois, trançaram uma coroa de espinhos, meteram-lha na cabeça e puseram-lhe na mão uma vara. Dobrando os joelhos diante dele, diziam com escárnio: Salve, rei dos judeus!
30 Ira rafnit naꞌa Ia, ovu rala takil i ntaha yai ma rsikati ira al rvaval ulun a.
30 Cuspiam-lhe no rosto e, tomando da vara, davam-lhe golpes na cabeça.
31 Ba ti ma rworuk-rwak munuk Ia, na raling ewal ravit blawat ungu i neluk a, beti rung a reluk ewal Ia ovu Ni kadaravit ra. Nata rovun Ia nti murin ma rbaku Ia naꞌa aa walwalur.
31 Depois de escarnecerem dele, tiraram-lhe o manto e entregaram-lhe as vestes. Em seguida, levaram-no para o crucificar.
32 Naꞌut i mane rbana rti kota Yerusalem murin a, na rtuan tamata isa ntali kota Kirene naran Simon. Suldadu ra rkiwal ia ma nvara Yesus Ni aa walwalur a.
32 Saindo, encontraram um homem de Cirene, chamado Simão, a quem obrigaram a levar a cruz de Jesus.
33 Nata ti raran wan isa naran Golgota. Vaivatul yai ihin a, “Kalkulun Wan.”
33 Chegaram ao lugar chamado Gólgota, isto é, lugar do crânio.
34 Tamata avyai rala anggur i rsileti ovu afa i kfera, beti rala verin Yesus ma nenu. Naꞌuk ti ma Yesus nfatemang, na nafena ma nenu.
34 Deram-lhe de beber vinho misturado com fel. Ele provou, mas se recusou a beber.
35 Rbaku Yesus naꞌa aa walwalur, beti rbataru ma rsiduk ni kadaravit ra.
35 Depois de o haverem crucificado, dividiram suas vestes entre si, tirando a sorte. Cumpriu-se assim a profecia do profeta: Repartiram entre si minhas vestes e sobre meu manto lançaram a sorte {Sl 21,19}.
36 Nata rdoku aa walwalur nelan a ma rwanar Ia.
36 Sentaram-se e montaram guarda.
37 Naꞌa aa walwalur ni tutul a, na rtulis vaivatul ra naꞌa kba etal isa ma nfalyawang ne wean inbinimi rukun Yesus. Vaivatul avyai ngoarira ra wean ini, “Yahudi rira Raja verin Yesus.”
37 Por cima de sua cabeça penduraram um escrito trazendo o motivo de sua crucificação: Este é Jesus, o rei dos judeus.
38 Amar yai, na rbaku vali tamata ktufan irua naꞌa aa walwalur. Isa naꞌa Yesus Ni lihir mela a, na isa naꞌa Ni lihir balit a
38 Ao mesmo tempo foram crucificados com ele dois ladrões, um à sua direita e outro à sua esquerda.
39 Tamata ovi rahu inyai rarwaꞌung ulurira ra ma rfalak sian Yesus.
39 Os que passavam o injuriavam, sacudiam a cabeça e diziam:
40 Ira rfalak ne, “Yaꞌi yo! Oa fwalak ne, bisma maꞌar vatuk dida Rahan Dawan Falurut a ovu fwadiri ewal naꞌa amar itelu. Wean i Ubu Yanan urun Oa, na msuta tali aa walwalur yai, boma deka mwata.”
40 Tu, que destróis o templo e o reconstróis em três dias, salva-te a ti mesmo! Se és o Filho de Deus, desce da cruz!
41 Yahudi rira dawan mela falurut ra ovu rira dawan ovi rair Musa ni inukun ra, ovu vali rira dawan liak ra rdiri vali wan yai ma rworuk-rwak Ia. Ira rfalak ne,
41 Os príncipes dos sacerdotes, os escribas e os anciãos também zombavam dele:
42 “Ia not-nala ma tamata liak wol rmata, naꞌuk wol not-nala ma deka nmata. Wean i Israel rira Raja verin Ia, na nsuta tali aa walwalur yai, boma torang Ia.
42 Ele salvou a outros e não pode salvar-se a si mesmo! Se é rei de Israel, desça agora da cruz e nós creremos nele!
43 Ia norang Ubu ovu nfalak ne, Ubu Yanan Ia. Eka tsiꞌik, wean i Ubu veka nala Ia, na nvaꞌat te wahal?”
43 Confiou em Deus, Deus o livre agora, se o ama, porque ele disse: Eu sou o Filho de Deus!
44 Tamata ktufan irua i rbaku roak ira naꞌa aa walwalur ma rnaꞌa Yesus Ni lihir mela ovu balit yai, rangrihi visal-vasil vali Ia wean inyai.
44 E os ladrões, crucificados com ele, também o ultrajavam.
45 Naꞌut inyai lera ndirlola, na deda fafyat nsoru munuk wan yai, ti naran jam tiga lersian.
45 Desde a hora sexta até a nona, cobriu-se toda a terra de trevas.
46 Ba naꞌut jam tiga lersian, na Yesus nafwak ne, “Eli, Eli lama sabaktani?” Yesus Ni vaivatul avyai ihin a wean ini, “O Ubu i uraning a, O Ubu i uraning a! Afakinimi muti talik Yaꞌa i?”
46 Próximo da hora nona, Jesus exclamou em voz forte: Eli, Eli, lammá sabactáni? - o que quer dizer: Meu Deus, meu Deus, por que me abandonaste?
47 Tamata ovi rdiri inyai rarenar afa i Yesus nfalak a, ba rfalak ne, “Ia nera nabi Elia!”
47 A estas palavras, alguns dos que lá estavam diziam: Ele chama por Elias.
48 Ba tamata isa ti nala spons etal isa ma nsovu naꞌa anggur i nakbia, ma nngatan teri spons yai naꞌa aa etal isa ni tutul a ma nlauk rata verin Yesus ma nbuk.
48 Imediatamente um deles tomou uma esponja, embebeu-a em vinagre e apresentou-lha na ponta de uma vara para que bebesse.
49 Naꞌuk tamata boku rfalak ne, “Tnaban veki! Eka tsiꞌik, beta ne Elia nma ma nlobang Ia ma deka nmata.”
49 Os outros diziam: Deixa! Vejamos se Elias virá socorrê-lo.
50 Nata Yesus nafwak ewal ma vain a dawan, na nan nakbosal lahir.
50 Jesus de novo lançou um grande brado, e entregou a alma.
51 Naꞌut inyai vali, na maloli dawan amafal i nakloꞌi Yahudi rira Rahan Dawan Falurut ralan a namadir lahir naꞌut irua, tali ratan nsuta naran fun. Ruru dawan vali, ba vatu dawan ra rablihir munuk.
51 E eis que o véu do templo se rasgou em duas partes de alto a baixo, a terra tremeu, fenderam-se as rochas.
52 Van ovi rfadoku matmatan ra ratvadil, ba tamata rivun ovi rorang urun Ubu, naꞌuk rmata roak yai, Ubu nfavaꞌat ewal ira.
52 Os sepulcros se abriram e os corpos de muitos justos ressuscitaram.
53 Tamata matmatan avyai rvaꞌat ewal ma rti talik warira ra naꞌa van ra. Ti ma Yesus nvaꞌat ewal tali matmatan, na ira rti Yerusalem, kota i nmerat urun, ma tamata rivun rsiꞌik ira.
53 Saindo de suas sepulturas, entraram na Cidade Santa depois da ressurreição de Jesus e apareceram a muitas pessoas.
54 Roma rira suldadu dawan isa ovu ni suldadu ovi rwanar Yesus, rsiꞌik Yesus ti naran i nan a nakbosal a, ovu rfarnuang ruru i dawan a, ba rbobar urun i lahir. Ba rfalak ne, “Kena urun, tamata ini Ubu Yanan a!”
54 O centurião e seus homens que montavam guarda a Jesus, diante do estremecimento da terra e de tudo o que se passava, disseram entre si, possuídos de grande temor: Verdadeiramente, este homem era Filho de Deus!
55 Naꞌa wan yai, na vata rivun rsiꞌik afa avyai tali raroa watan. Vata avyai rorang Yesus tali Galilea, boma rlobang Ia.
55 Havia ali também algumas mulheres que de longe olhavam; tinham seguido Jesus desde a Galiléia para o servir.
56 Tali vata avyai, na boku nararira Maria Magdalena, Maria i yanan verin Yakobus ovu Yusuf, ovu vali Zebedeus awan a. Zebedeus irua awan a yanarira verin Yohanes ovu Yakobus.
56 Entre elas se achavam Maria Madalena e Maria, mãe de Tiago e de José, e a mãe dos filhos de Zebedeu.
57 Yaꞌi laflofan roak, na tamata kaꞌi isa naran Yusuf, ntali ahu Arimatea nma. Ia norang roak Yesus.
57 À tardinha, um homem rico de Arimatéia, chamado José, que era também discípulo de Jesus,
58 Ia ti ntuan Pilatus ma nera Yesus tenan a. Ba Pilatus nsinir ni tamata ra ma rala Yesus tenan a verin Yusuf.
58 foi procurar Pilatos e pediu-lhe o corpo de Jesus. Pilatos cedeu-o.
59 Yusuf nala Yesus tenan a ma nkuma Ia ovu maloli ngangiar marmerat i naran lenan.
59 José tomou o corpo, envolveu-o num lençol branco
60 Nata Yusuf nti ma nfanuba Yesus tenan a naꞌa vatu i rtivan roak ia ma wean van. Van yai, Yusuf nia ovu ngorvaꞌan obin. Ia nlawar vatu dawan isa ma al nulang teri van ngoran a, beti nti talik wan yai.
60 e o depositou num sepulcro novo, que tinha mandado talhar para si na rocha. Depois rolou uma grande pedra à entrada do sepulcro e foi-se embora.
61 Maria Magdalena ovu Maria isa vali rnaꞌa inyai. Ira rdoku van yai ngoran a.
61 Maria Madalena e a outra Maria ficaram lá, sentadas defronte do túmulo.
62 Ni ilyan a, naꞌa amar i Yahudi ra ryari ira, na Yahudi rira dawan mela falurut ra ovu tamata Farisi ra, irmunuk rti ma rtuan Pilatus.
62 No dia seguinte - isto é, o dia seguinte ao da Preparação -, os príncipes dos sacerdotes e os fariseus dirigiram-se todos juntos à casa de Pilatos.
63 Ira rfalak verin Pilatus ne, “Baba, ami amangnanang naꞌut i tamata siklabir eri nvaꞌat obin, na nfalak roak ne, ‘Ti ma amar itelu nelak, na veka uvaꞌat ewal.’
63 E disseram-lhe: Senhor, nós nos lembramos de que aquele impostor disse, enquanto vivia: Depois de três dias ressuscitarei.
64 Ba wean inyai bi fwareta mu suldadu ra ma ti rwanar van i rfanuba Ia naꞌa, ti naran amar itelu. Tevek wean i wahal, na Ni tamata ra veka rti ma rbori tenan a ma rfalak verin tamata rivun ne, ‘Ia nvaꞌat ewal roak tali matmatan!’ Ba wean i afa yai nvotuk, na rira siklabir ra veka ntafal ma dawan ilaꞌa.”
64 Ordena, pois, que seu sepulcro seja guardado até o terceiro dia. Os seus discípulos poderiam vir roubar o corpo e dizer ao povo: Ressuscitou dos mortos. E esta última impostura seria pior que a primeira.
65 Pilatus nfalak verin dawan Yahudi avyai ne, “Myovun suldadu ra miti ma myanar kakiwal van yai.”
65 Respondeu Pilatos: Tendes uma guarda. Ide e guardai-o como o entendeis.
66 Ba rati van yai ma rfadoku faneak naꞌa vatu i nteri van ngoran a, boma wean i tamata ra rlabir van yai, na rkaꞌa. Rotu munuk wean inyai, beti rfalak ma suldadu avyai rwanar ma lolin van yai.
66 Foram, pois, e asseguraram o sepulcro, selando a pedra e colocando guardas.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.