Atos 22
bwd (BWD) vs NTLH
1 Givona, “Tubuiyakuweyavo ke kamakuweyavo, wana nogala aku gana kivetunutunugimi e ada wana alamanena veloi taidei faina.”
1 — Meus senhores, irmãos e pais, escutem o que eu vou dizer a vocês em minha defesa!
2 Taidei anafaiweya givebutu aku yoo bonana inogalina vona Ibeliu wagaine giifuifufu, e ada moyaidi gikulu-moedi aku givonedi,
2 Quando o ouviram falar em hebraico , eles ficaram mais quietos ainda. Então Paulo disse:
3 “Iya kwana Isileli. Melala anayegana Tasasi wagaine gatubuga, tainei Silisiya anafafali wagaine, aku idedeku Yelusalema wagaine gaveinala. Ada Gamaliyeli wagaine gasikulu ada banae givewale-dewedeweku ke tamadeyavo nagona yadi veimeya gana idibumwaigena faina. Ada moyaimi tova malinai wavedivediwe ke Yaubada wana muliyena anafaiweya, kadu Iya tuwaina gavediwe gana muliyena faina.
3 — Eu sou judeu, nascido em Tarso, na região da Cilícia, mas fui criado aqui em Jerusalém como aluno de Gamaliel. Fui educado muito rigorosamente dentro da lei dos nossos antepassados. Eu era muito dedicado a Deus, como todos vocês aqui também são.
4 Ada badi gavega Kauveya Yana Wai imuliyena, kaliva ke vevine, ani gakiveyabidi ada deli wagaine gaselukuwedi ada uloulolo gaveledi ke gaveimeya tufodi iluvealikadi.
4 Persegui os que seguiam este Caminho e fiz com que alguns fossem condenados à morte. Prendi homens e mulheres e os joguei na cadeia.
5 Badi veyavo anatovegugai aditonagona kaduwe Kanisela moyaidi ani adifaiweya ina talakakila vaita taidei vona velemoena. Faina badi tonagona-dina wagaidiya leta gavaidi gana nauwedi tubuiyadiyavo tonagona Damasiko wagaine imiyamiya faidiya. Ada badiyavo wagaidiya-deya awaega gana vaina nagona, muliya Yeisu yana Wai anatomuliya gana kiveyabidi ada gana yogodi ke gana aliyedi Yelusalema wagaine ina vematavulogidi.
5 O Grande Sacerdote e todo o Conselho Superior podem provar que estou dizendo a verdade, pois eu recebi cartas deles, escritas para os irmãos judeus que moram em Damasco. E fui até lá para prender os seguidores deste Caminho e trazê-los presos com correntes a Jerusalém, a fim de serem castigados.
6 “Ada gatauya ganaunau aku kauwana givugivukuya ada ganunuyegemona Damasiko lilivane, ani maduga-mowa gabameya-deya malina lakaina gimalivuyoku.
6 E Paulo continuou: — Eu estava viajando, já perto de Damasco, e era mais ou menos meio-dia. De repente, uma forte luz que vinha do céu brilhou em volta de mim.
7 Ada gabeu babiya aku bonabona seyana ganogalina, givonavona, ‘Saulo! Saulo! Gavana faina ukiveulouloloniku?’
7 Eu caí no chão e ouvi uma voz que me dizia: “Saulo, Saulo, por que você me persegue?”
8 “Ada gatolidadana, ‘Kauveya, O gaito?’
8 — Então eu perguntei: “Quem é o senhor?”
9 Aku badi kaliva ikwayabuku ani malina iitana, aku gaito giifufuyeku ani keke nuwadi gidamali yana vona adialamana faidiya.
9 — Os homens que viajavam comigo viram a luz, porém não ouviram a voz de quem falava comigo.
10 “Ada gatolidadanena, gavona, ‘Kauveya, gavana ganagai?’
10 Eu perguntei: “Senhor, o que devo fazer?” — E o Senhor respondeu:
11 Ada malina lakai-moena mataku givekoyona faina, akutokwayabu nimakuya iabi isivenavenauku aluku Damasiko.
11 — Aquela luz brilhante tinha me deixado cego. Por isso os meus companheiros me pegaram pela mão e me levaram até Damasco.
12 “Wadedeku kaliva seyana gimiyamiya anayegana Ananaiyasi, banae Yaubada wagaine gioduodu ada kaduwe adaveimeya matatabuna giitaveyabi-dewedewena. Ada tubuiyadeyavo meIsileli moyaidi imiyamiya Damasiko wagaine ani ivemoimoinena lakaina.
12 Havia ali um homem chamado Ananias. Ele era religioso, obedecia à nossa Lei , e todos os judeus que moravam em Damasco o respeitavam.
13 E, bana kaliva-nai gielai lilivakuya gimididi aku givoneku, ‘Tubuiyaku Saulo, mata gina aleleleyena.’ Ada maduga-mowa mataku gimalina ada bana gaitana.
13 Esse homem veio me procurar, chegou perto de mim e disse: “Irmão Saulo, veja de novo!” — No mesmo instante comecei a ver de novo e olhei para ele.
14 Kaduwe givona, ‘Yaubada Banae tamadeyavo nagona ioduodu wagaine ani o givenuwadadaneni ke yana nuwanuwa una alamanena, ada yana Kaliva Yegayegana una itana ke Tauna bonana una nogalina.
14 Então ele disse: “Saulo, o Deus dos nossos antepassados escolheu você para conhecer a vontade dele, para ver o seu Bom Servo e para ouvir o Servo falar com você pessoalmente.
15 Faina aimo oye yana toawatalatalaina kaliva moyaidi wagaidiya. Gavana bademowa uitana ke unogalina ani una awamogatalena.
15 Pois você será testemunha dele para dizer a todos aquilo que você tem visto e ouvido.
16 E ada keke unaboda. Una mididi ke una babitaiso ada Yaubada una veolena ke ya koyona gina kolayavule-yabuna.’ Taidei anafaiweya Ananaiyasi givoneku.
16 E agora não espere mais. Levante-se, peça a ajuda do Senhor e seja batizado, e os seus pecados serão perdoados.”
17 “Ada muliya gayewaku Yelusalema ada ganau manuwa tabu wagaine galuku gaveoveola aku Yaubada vewala seyana gikiveyegemonina wagaikuya.
17 E Paulo terminou, dizendo: — Então eu voltei para Jerusalém. Quando estava orando no Templo, tive uma visão.
18 Ada gaitana Kauveya givonavona wagaikuya, givona, ‘Una madumididi! Yelusalema una madusegena, faina ya awatalatalaina faikuya ani keke ina vetumagane.’
18 Vi o Senhor, e ele me disse: “Saia depressa de Jerusalém porque as pessoas daqui não aceitarão o que você vai dizer a meu respeito.”
19 “Aku gavonena, ‘Kauveya, badi yaku gugai bademowa ialamanena, tainei tova moyaina manuwa ebavewala wagaidiya galukuluku ke atovetumagana gakiveyabidi ke galumalimaliwavudi ada deli wagaine gasedi.
19 — Eu respondi: “Senhor, eles sabem muito bem que eu ia às sinagogas , e prendia os que criam em ti, e batia neles.
20 Kaduwe nagona ya toawatalatalaina Sitiveni iluvealikana, tova-nai wagaine Iya lilivadiya gamidimididi ada yadi luvealika-nai faina gaawaveiwakanena. Ada badi gavega iluvealikana ani adinuya anakiwafi gaitaveyabidi.’ Taidei anafaiweya gavona Kauveya wagaine
20 Quando estavam matando Estêvão, que falava a respeito de ti, ó Senhor, eu estava ali, concordando com aquele crime. E até tomei conta das capas dos assassinos dele.”
21 aku Banae givoneku, ‘Iya gana imilini ke unanau fafali atuwadeya badi keke meIsileli wagaidiya. E ada unanau.’ Taidei anafaiweya Kauveya givoneku.”
21 — Aí o Senhor disse: “Vá, pois eu vou enviá-lo para bem longe; vou enviá-lo aos não judeus.”
22 Ada Paulo giifuifufu aku badi meIsileli ivanevanenega e aku taidei vona-nai givonayena wagaine, au ivebutu iagofaifaina, ivona, “Kaliva taidei gilubodana babi taidei wagaine kana vaiyavulena! Keke gina miyami!”
22 A multidão ficou ouvindo Paulo até que ele disse isso, mas aí eles começaram a gritar com toda a força: — Matem esse homem! — Ele não merece viver!
23 Ada yadi nuwakoyo faina, adinuya badobadona ibabatugedi mwatuguya, kaduwe babi ikikitavala iyavuyavulau.
23 Eles gritavam, sacudiam as capas no ar e jogavam poeira para cima.
24 Taidei anafaiweya idewa faina, tolugaviya aditonagona lakaina yana kaliva giveimeyedi, givona, “Kaliva taidei wana nauwena tolugaviya yadi manuweya ke wana lubibiwalina, e ada gina awamogatala gavana kaliva yadi agofaifaina vuvuna.”
24 Então o comandante mandou que os seus soldados levassem Paulo para dentro da fortaleza. Mandou também que o chicoteassem para que ele contasse por que a multidão estava gritando contra ele.
25 Ada inauwe iyogona ke ida lubibiwalina, ani Paulo tolugaviya aditonagona lilivane gimidimididi ke givonena, “Ide meLoma adaveimeya ani gavaiyamu, giawaegau ke kwana Loma keke wada vevonayavugi aku au wana lubibiwalina?”
25 Porém, quando o estavam amarrando para chicoteá-lo, Paulo perguntou ao oficial romano que estava perto dele: — Será que vocês têm o direito de chicotear um cidadão romano, especialmente um que não foi condenado por nenhum crime?
26 Aku tonagona-nai Paulo yana vona ginogalina wagaine, au ginau tolugaviya aditoveimeya lakaina gimatawena, givona, “Gavana unagai? Faina kaliva taidei ani Loma kaliva.”
26 Quando o oficial ouviu isso, foi falar com o comandante e disse: — O que é que o senhor vai fazer? Aquele homem é cidadão romano!
27 Ada tolugaviya aditoveimeya-nai ginau Paulo wagaine ke gitolidadanena givona, “Una voneku, velemoena o Loma kaliva?”
27 Então o comandante foi falar com Paulo e perguntou: — Me diga uma coisa: você é mesmo cidadão romano? — Sou! — respondeu Paulo.
28 Ada toveimeya-nai givona, “Iya mani lakaina gasena ke ivewagaku Loma kaliva.”
28 Aí o comandante disse: — Eu também sou, e isso me custou muito dinheiro. Paulo respondeu: — Pois eu sou cidadão romano de nascimento.
29 Ada tolugaviya imidimididi vaita Paulo ina lubibiwali-ku ina toliluveluvena ani maduga-mowa ivagatugutugu. Kaduwe tolugaviya aditoveimeya tauna gimatauta, faina Paulo banae Loma kaliva nonogana iseinina.
29 Imediatamente os homens que iam chicoteá-lo recuaram. E o próprio comandante ficou com medo ao saber que Paulo era cidadão romano e ele tinha mandado amarrá-lo.
30 Mala gilavuna tolugaviya aditoveimeya lakaina nuwanuwana vuvuna velemoena gina alamane-dewedewena gavana faina meIsileli Paulo iawavekoyoye. E ada yana tolugaviya giveimeyedi ke deli wagaine-deya iveyegemonina, kaduwe veyavo anatovegugai lakaidiyavo ada meIsileli yadi Kanisela moyaidi gidouwevagauwidi. Bademowa ivagauta ada toveimeya-nai gina Paulo givagaule gialiyena ke moyaidi matadiya givemididina.
30 O comandante queria saber com certeza por que os judeus estavam acusando Paulo. Então, no dia seguinte, mandou que tirassem as correntes que o prendiam e ordenou que os chefes dos sacerdotes e todo o Conselho Superior se reunissem. Depois mandou que trouxessem Paulo e o colocassem em frente deles.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.