Mateus 25
GODIDO VUA MAEJE (BBB) vs NVT
1 Jesu fu ijiege kuaria areme una vua be ijiege mena kuariae. Fu kiae, Maza ije Godi fu una e fuone ijiebuo oe ije samuagiadufuo ije fu bara kabaekua umui fague ro gue bu raete buone kena e bara abekuveno ije biekuae vaeva igege reke.
1 “Então o reino dos céus será como as dez virgens que pegaram suas lamparinas e saíram para encontrar-se com o noivo.
2 — ausente —
2 Cinco delas eram insensatas, e cinco, prudentes.
3 — ausente —
3 As cinco insensatas não levaram óleo suficiente para as lamparinas,
4 — ausente —
4 mas as outras cinco tiveram o bom senso de levar óleo de reserva.
5 Ijiege rena bune va gake e ije fuka naebe migegire ruakuvenoga bu va viene ijia samuana kari. Bu ijia samuana kari vakuma bune ninaokiamo bune ninaoe.
5 Como o noivo demorou a chegar, todas ficaram sonolentas e adormeceram.
6 Areme ve ufirema ijia bu fieke e be fu kumei, E ije bara abekuveno ije fune ruomo ni urina fu bieno kumei.
6 “À meia-noite, foram acordadas pelo grito: ‘Vejam, o noivo está chegando! Saiam para recebê-lo!’.
7 Ijadufuo bara ije bune urina raete buone kena sanakuae amaeriae.
7 “Todas as virgens se levantaram e prepararam suas lamparinas.
8 Ijiege rena bara umui fague ije mukoe vierafevo ije bune uri kiresini buone kena raete ijia usiae. Areme bune vakuvejoga bara ije naebe mukoe vierafevo ije bune urina kiae, No raete nuvuone kiresini ije fune furi. Ijadufuo ni ja isekie kiresini jone gue raete nuvuone igia usiaejuono kiae.
8 Então as cinco insensatas pediram às outras: ‘Por favor, deem-nos um pouco de óleo, pois nossas lamparinas estão se apagando’.
9 Bu ijiege kiavoga bara ije mukoe vierafevo ije bu una kiae, No kiresini no kena ruaeva ije none kena raete nuvuone igia usiaevo fune furi. Ijadufuo ni una va sitova gafia kiresini jone bino fuaeveno kiae.
9 “As outras, porém, responderam: ‘Não temos o suficiente para todas. Vão e comprem óleo para vocês’.
10 Ijadufuo bara umui fague ije bune una kiresini fuaevekuae vakoga e ije bara abekuveno ije fune ruae. Areme bara umui fague ije mukoe vierafevo ije bu samuaedo bune fuina are ije bu sanamikuvejo ijia ire ikuae aru vakoga bune viene dabe bijukurae.
10 “Quando estavam fora comprando óleo, o noivo chegou. Então as cinco que estavam preparadas entraram com ele no banquete de casamento, e a porta foi trancada.
11 Ijiege rekoga rade bara ije naebe mukoe vierafevo ije bune una ruoma ijia usiae. Bu usiaena e ije bara abekuveno ije anaekinu kuae, E ireobo, e ireobo, a isekie ni kuoga no aru vuano kuae.
11 Mais tarde, quando as outras cinco voltaram, ficaram do lado de fora, chamando: ‘Senhor! Senhor! Abra-nos a porta!’.
12 Rove e ije bara abekuveno ije fu una gue kiae, Na jaeje na naebe vierafevano kiae.
12 “Mas ele respondeu: ‘A verdade é que não as conheço’.
13 Jesu fu ijiege kuariama areme kiae, Ja karinoevo ije ni mukoreigia rerekinu karinoefo. Ijadufuo maeje na maza veze una ruovo ije jaka naebe vierafevano kiae.
13 “Portanto, vigiem, pois não sabem o dia nem a hora da volta.”
14 Jesu fu ijiege kuaria areme una vua be ijiege mena kuariae. Fu kiae, E be fu ae mumabo vakiro urina e fuone imejo inokube moni fuone bu kena fuefuo imedufuo ije atana ivajiae.
14 “O reino dos céus também pode ser ilustrado com a história de um homem que estava para fazer uma longa viagem. Ele reuniu seus servos e lhes confiou seu dinheiro,
15 Ijiege rena e be fune ude romoga fu urina moni fae taoseni (5000) ijiege mae. Ro e be fu tu taoseni (2000) maga be fu uvani taoseni (1000) ijiege mae. Ro moni ije fu e besubesu vajiaema ije fu buone izege bu mukoe vierafena kenoevo ijia giakinu vajiae.
15 dividindo-o de forma proporcional à capacidade deles: ao primeiro entregou cinco talentos; ao segundo, dois talentos; e ao último, um talento. Então foi viajar.
16 Areme fune vakoga e ije fu moni fae taoseni maema ije fune abena va imei. Fu imenoena areme fuse una fae taoseni (5000) be abena ijiakuma mazie.
16 “O servo que recebeu cinco talentos começou a investir o dinheiro e ganhou outros cinco.
17 Fu ijiege rekoga e ije fu tu taoseni (2000) abe maema ije fudua fune moni ije abena imenoena areme fuse una tu taoseni (2000) ijiege abena ijiakuma mazie.
17 O servo que recebeu dois talentos também se pôs a trabalhar e ganhou outros dois.
18 Ro e ije fu moni uvani taoseni (1000) maema ije fune e ireobo fuone ijadufuo moni ije abena va mako ruma ijia nurie.
18 Mas o servo que recebeu um talento cavou um buraco no chão e ali escondeu o dinheiro de seu senhor.
19 Areme asame uruvana furikoga rade e ireobo ije fune una ruoma gufia kekei. Fu kekena e ije fu moni vajiaema ije kumevoga bu moni ije karina ruae. Bu rovoga fune moni ije bu karina imeva ije buina kuaena amaeriae.
19 “Depois de muito tempo, o senhor voltou de viagem e os chamou para prestarem contas de como haviam usado o dinheiro.
20 Ro e ije moni fae taoseni (5000) abema ije fune kekena e ireobo fuone kuae. E ireobo, moni a miema ije nane abena va imena nase una moni be abena ijiakuma maziena igiafureki ruaevano ni gano kuae.
20 O servo ao qual ele havia confiado cinco talentos se apresentou com mais cinco: ‘O senhor me deu cinco talentos para investir, e eu ganhei mais cinco’.
21 Fu ijiege kuaramoga e ireobo fuone fu una gue kuae, Eko a moni ige na maeva ije aka dabe mukoreigia imei. Ijadufuo na vierafe na kuaga are ire none boeje samuagiake. Aka mukoreigia rema ijadufuo ni ro nosiki besu oemarekinu finono kuae.
21 “O senhor disse: ‘Muito bem, meu servo bom e fiel. Você foi fiel na administração dessa quantia pequena, e agora lhe darei muitas outras responsabilidades. Venha celebrar comigo’.
22 Areme e ije moni tu taoseni (2000) abema ije fudua fune kekena kuae, E ireobo, moni one a miema ije nane abe va imena areme nase una be abena ijiakuma maziena ruaeva igino ni gano kuae.
22 “O servo que havia recebido dois talentos se apresentou e disse: ‘O senhor me deu dois talentos para investir, e eu ganhei mais dois’.
23 Fu ijiege kuaramoga e ireobo fuone fu una kuae, Eko a moni ige na maeva ije aka dabe mukoreigia imei. Ijadufuo na kuaga are ire none boeje samuagiake. A ijiege rema ijadufuo ni ro nosiki besu oemarekinu finoeno kuae.
23 “O senhor disse: ‘Muito bem, meu servo bom e fiel. Você foi fiel na administração dessa quantia pequena, e agora lhe darei muitas outras responsabilidades. Venha celebrar comigo’.
24 Areme e ije moni uvani taoseni (1000) abeima ije fune kuke kekena kuae. E ireobo na vierafega aka e gikikimana be. Ijadufuo na vierafe irere are oema baki ije aka uria kiaga bu kena vajavo.
24 “Por último, o servo que havia recebido um talento veio e disse: ‘Eu sabia que o senhor é homem severo, que colhe onde não plantou e ajunta onde não semeou.
25 Ijadufuo naka judiemoga na moni one a miema ije na abena va mako runa ijia nurie. Na abe nurieva nane abe una igi ruaevano ni gano kuae.
25 Tive medo de perder seu dinheiro, por isso o escondi na terra. Aqui está ele’.
26 Fu ijiege kuaramoga e ireobo fuone fu kuae, Aeje aka e ijuoe gikine be a noefuo i mukoe menoeno baki. Ro igia fie, irere na umui none ijia ovo baki ije na kiaga bu kena vajievo ije ane vierafe.
26 “O senhor, porém, respondeu: ‘Servo mau e preguiçoso! Se você sabia que eu colho onde não plantei e ajunto onde não semeei,
27 Ijadufuoro a ijiege vierafekuma a moni none ije abena va are bu moni navo ijia nijaga bu binodua ado najiega na abekuva a irerefuo naebe ijiege remano kuae.
27 por que não depositou meu dinheiro? Pelo menos eu teria recebido os juros.
28 Areme fune urina moni uvani tauseni (1,000) ije fu maema ijene kamazae. Fu kamazana abe una e ije moni teni taoseni (10,000) abeima ijene mae.
28 “Em seguida, ordenou: ‘Tirem o dinheiro deste servo e deem ao que tem os dez talentos.
29 Ijadufuo igia fie, erare fu ire bino bu vajaga fu kena mukoreigia imenoeno e ije fu una kuke ire uruvana binodua kedufuo. Ro erare fu maza boeje ire bino bu vajaga fu naebe kena mukoreigia renoeno ije ire sibaneke bu vajaeva ije buka una kamazake.
29 Pois ao que tem, mais lhe será dado, e terá em grande quantia; mas do que nada tem, mesmo o que não tem lhe será tomado.
30 Ijadufuo ni urina e ise ije farena dabe makave titutema ijia akoega fu e ije bu ijia isejavaena niraekinu ubae sakinamivo ijena fino kiae.
30 Agora lancem este servo inútil para fora, na escuridão, onde haverá choro e ranger de dentes’.”
31 Areme Jesu fu kuke una kiae, Maza ije Ema ijiebuo Fari ige na una Kini igege saove gufadufuo sanaema ijiakiro Godido anera ijena una ruovo ijia na fata maeje ijia ajia fike.
31 “Quando o Filho do Homem vier em sua glória, acompanhado de todos os anjos, ele se sentará em seu trono glorioso.
32 — ausente —
32 Todas as nações serão reunidas em sua presença, e ele separará as pessoas como um pastor separa as ovelhas dos bodes.
33 — ausente —
33 Colocará as ovelhas à sua direita e os bodes à sua esquerda.
34 Areme E Ireobo nare una e maturaeva ije umui maeneke none ijia kariva ije kiake, Jaeje fune Asoe none ijare daro miae. Ijadufuo ni ro are maeje sanaema Godi fu iko zinume fu aesakae ro saove ige naebe amaerima ijia fu joefuo amaerijiaema ije abena karino kiake.
34 “Então o Rei dirá aos que estiverem à sua direita: ‘Venham, vocês que são abençoados por meu Pai. Recebam como herança o reino que ele lhes preparou desde a criação do mundo.
35 Ijadufuo maeje na vasiaorie ro do duadiemoga jare dokiro ire vajievo na i. Ro naeje naka e sumiki rove jame mesiriena are jone ijia nujie.
35 Pois tive fome e vocês me deram de comer. Tive sede e me deram de beber. Era estrangeiro e me convidaram para a sua casa.
36 Ro na ugone baki oenoejoga jare ugone bino vajie. Ro kuke na adame abevoga jare na samuagie ro dibure fijoga jare na giekuae ruaevano kiake.
36 Estava nu e me vestiram. Estava doente e cuidaram de mim. Estava na prisão e me visitaram’.
37 Ro e ije maturaeva ije bu una kieko, E Ireobo a veze vasiakuma oenoenoga no gana ire vajae ro do duadamoga no do ijae?
37 “Então os justos responderão: ‘Senhor, quando foi que o vimos faminto e lhe demos de comer? Ou sedento e lhe demos de beber?
38 Ro no veze a e sumiki igege mesira are nuvuone ijia nujae? Ro kuke a veze detaba oenoenoga no gana sinuome vajae?
38 Ou como estrangeiro e o convidamos para a nossa casa? Ou nu e o vestimos?
39 Ro a veze adame abei ro dibure finoga no ifejakinu gake vuaevano kieke?
39 Quando foi que o vimos doente ou na prisão e o visitamos?’.
40 Bu ijiege kuariekuva E Ireobo ige na una kiako, Vua ige naka ma kuariave. Ire boeje ja kairafa none ige e anuigi baki igiebuo reva ije ja none revano kiake.
40 “E o Rei dirá: ‘Eu lhes digo a verdade: quando fizeram isso ao menor destes meus irmãos, foi a mim que o fizeram’.
41 Areme na una e ise ije umui aeneke ijia ireva ije kiako, Jaeje naka isediemo ni garege vafo. Ijadufuo maeje jane kojo maza boeje vame ise ja isejavaedufuo ijia kenoe. Ijadufuo ni miane ije ijia naena vako ije Godi fu Setanikiro anera fuone ijiebuo amaerima ijia vafo.
41 “Em seguida, o Rei se voltará para os que estiverem à sua esquerda e dirá: ‘Fora daqui, malditos, para o fogo eterno preparado para o diabo e seus anjos.
42 Ijadufuo maeje na vasiaorie ro do duadiemo ja naebe ire ro do vajievo na ivano kiake.
42 Pois tive fome, e vocês não me deram de comer. Tive sede, e não me deram de beber.
43 Ro naeje ja naebe e sumiki igege mesirie are jone ijia nujie. Ro kuke na ugone baki oenoejoga ja naebe ugone bino vajie ro adame abevoga ja ifejie. Ro kuke na dibure fivoga ja naebe vua gievano kiake.
43 Era estrangeiro, e não me convidaram para a sua casa. Estava nu, e não me vestiram. Estava doente e na prisão, e não me visitaram’.
44 Na ijiege kuariakuva bu una kieko, E Ireobo a veze vasiaorae ro do duadamoga no naebe ifejae? Ro no izia a e sumiki igege gana naebe mesira are nuvuone ijia nujae? Ro a izia ugone baki oenoenoga no naebe ugone vajae ro adame abekinu dibure finoga no naebe vua gakinu ro ifejaevano kieke?
44 “Então eles dirão: ‘Senhor, quando o vimos faminto, sedento, como estrangeiro, nu, doente ou na prisão, e não o ajudamos?’.
45 Bu ijiege kuariega E Ireobo ige na una kiako, Vua ige naka ma kuariave. Maza ije ja e gue anuigi baki ije naebe ifejiaeva ije ja na naebe ifejie.
45 “Ele responderá: ‘Eu lhes digo a verdade: quando se recusaram a ajudar o menor destes meus irmãos e irmãs, foi a mim que se recusaram a ajudar’.
46 Ja naebe ijiege e gue ifejiaeva ijadufuo ni are ije maza boeje ijia isejavaevo ijia vano kiake. Ro e ije maturaeva ije na kiako ni are ije maza boeje ma kari vako ijia vano kiakono kiae.
46 “E estes irão para o castigo eterno, mas os justos irão para a vida eterna”.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 25, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.