Lucas 15
Ka Tisa ge Tata Jesucristuha (ZAE) vs ARC
1 Iyába ka gwekixa lhe ka nu daa tisa gekani deki ruin satsakana, iyábakana ribigakana ata du Jesús‑ni ki udo nagakani gebie.
1 E chegavam-se a ele todos os publicanos e pecadores para o ouvir.
2 Ka fariseo‑ni lhe ka nu rule'ekinna ka benne nu ra lo bia bennabi bodha'an Moisés‑ni rinnekana ge Jesús‑ni, rákana:
2 E os fariseus e os escribas murmuravam, dizendo: Este recebe pecadores e come com eles.
3 Nianna utixxi'ani Jesús‑ni kana ttu tisa. Aníha benie ki utte dákana bí diani nu raka lee kixxi'anie kanaha. Nianna tti ree:
3 E ele lhes propôs esta parábola, dizendo:
4 ―Ganna ttixka nuxa ttúle se'e ttu gayua (100) ka neru gele nna udelhale ttu nuha, ¿laaba ganna use'e bixxibale a tta bixxi chennia (99) ka nuha lhe'exxiha, nianna tsekile egilale neru bigannaha, axtaliba ki taxxakale na?
4 Que homem dentre vós, tendo cem ovelhas e perdendo uma delas, não deixa no deserto as noventa e nove e não vai após a perdida até que venha a achá-la?
5 Ganna chi beselinle nuha, la'ania nna edeaka tenle odelha xa yienle na.
5 E, achando-a, a põe sobre seus ombros, cheio de júbilo;
6 Ganna chi besinle lisileha nna ottupa ttebale ka benne se'e tse lenle lhe ka benne se'e gaxxa ata se'eleha lhe, nianna gale ke: “Gwaledeaka tenle len neti, kumu chiba gwaxxakaa neru bigannatiha.”
6 e, chegando à sua casa, convoca os amigos e vizinhos, dizendo-lhes: Alegrai-vos comigo, porque perdida.
7 Nianna ra Jesús‑ni:
7 Digo-vos que assim haverá alegria no céu por um pecador que se arrepende, mais do que por noventa e nove justos que não necessitam de arrependimento.
8 Nianna redenágabe:
8 Ou qual a mulher que, tendo dez dracmas, se perder uma dracma, não acende a candeia, e varre a casa, e busca com diligência até
9 Ganna chi beselanie belhuha, la'ania nna tti talise adíru ka luesi nuilee lhe ka benne se'e gaxxa ata doeha lhe, nianna gabie ka benneha: “Gwaledeaka tenle len neti kumu chiba beselati belhiu bedelhaaha.”
9 E, achando-a, convoca as amigas e vizinhas, dizendo: Alegrai-vos comigo, porque já achei a dracma perdida.
10 Nianna ra Jesús‑ni:
10 Assim vos digo que há alegria diante dos anjos de Deus por um pecador que se arrepende.
11 Jesús‑ni nna rágabe:
11 E disse:
12 Nu gwexxaha rana tata gekaniha: “Tata, ulha'a lhe'e iyá nu tee gelu‑na nna bete nu ralhaa dhia.” Nianna ulha'abie lhe'e nu tee geeha nna begwebie kana.
12 E o mais moço deles disse ao pai: Pai, dá-me a parte da fazenda que por eles a fazenda.
13 Bi bisá nuha nna chi bettupa nu gwexxaha nu ulhanaha nna biriana diana lhe'e attu yiesi dittu. Niha‑ba gwatse'e loona belhiu ge nu chi uxínaha; benbana attiba rakaba leni.
13 E, poucos dias depois, o filho mais novo, ajuntando tudo, partiu para uma terra longínqua e ali desperdiçou a sua fazenda, vivendo dissolutamente.
14 Tti chi beyá nuha betse'e loona, nianna tti bisiaru ttu ubina lhe'e yiesi ata donaha, nianna chi udulo biyasa geni.
14 E, havendo ele gastado tudo, houve naquela terra uma grande fome, e começou a padecer necessidades.
15 La'ania nna tti ugíana gwadhona lo sina ge ttu ka nu tee geni do lhe'e yiesiha. Nuha nna udhelhana na ata yu'u ka kuchi geniha kini uyúna ka nuha.
15 E foi e chegou-se a um dos cidadãos daquela terra, o qual o mandou para os seus campos a apascentar porcos.
16 Ttaka lana yalhá rituinna nna ridá leni gona nu ro ka kuchiha, ttaka lanú rugwena na nu gona.
16 E desejava encher o seu estômago com as bolotas que os porcos comiam, e ninguém lhe dava nada.
17 Niha‑ba dona nna tti botte dana nna rana: “Ixeba ka nu yu'u riben sina ge tata kiaha tee tamaba nu rokana. Neti nna doa nii rattia ubina.
17 E, caindo em si, disse: Quantos trabalhadores de meu pai têm abundância de pão, e eu aqui pereço de fome!
18 Eya'achilaa lisi tata kiaha nna upeye: Tatoo, neti chi betsetsia len Tata Do Yebáha lhe chi betsetsia len kwinalu lhe.
18 Levantar-me-ei, e irei ter com meu pai, e dir-lhe-ei: Pai, pequei contra o céu e perante ti.
19 Nnanna labíru elha ralhaa gatta láya xi'inlu. Biyúba neti attiba ruyúlu ka benne yu'u sina gelu‑na.”
19 Já não sou digno de ser chamado teu filho; faze-me como um dos teus trabalhadores.
20 Aníha‑ba uka nna begu'una neda deyyana lisi tata geniha.
20 E, levantando-se, foi para seu pai; e, quando ainda estava longe, viu-o seu pai, e se moveu de íntima compaixão, e, correndo, lançou-se-lhe ao pescoço, e o beijou.
21 Nu kwitiha nna rana: “Tata to kia, neti chi betsetsia len Tata Do Yebáha lhe chi betsetsia len kwinalu lhe. Labíru elha ralha neti gatta láya xi'inlu.”
21 E o filho lhe disse: Pai, pequei contra o céu e perante ti e já não sou digno de ser chamado teu filho.
22 Ttaka tata geniha nna rabie ka nu riben sina geeha: “¡Gwalugwe lele gwatalhea ttu xo tse nna gwaluguku na, lhe anágaba nna gwaliku'u ttu be'e náni lhe gwaliku'u gwaracha ni'ani lhe,
22 Mas o pai disse aos seus servos: Trazei depressa a melhor roupa, e vesti-lho, e ponde-lhe um anel na mão e sandálias nos pés,
23 anágaba nna gwataxxí ttu gwirri to, ttu ka nu gwa rixenrukana nna gwalutti na kini gori'i uinri'i laní!
23 e trazei o bezerro cevado, e matai-
24 Kumu neti ukati chiba utti xi'inia‑ni, ttaka nnanna nna gwa besia benbana. Chiba binittina, ttaka nnanna nna chiba beselana.” Nianna tti uduloke laníha.
24 porque este meu filho estava morto e reviveu; tinha-se perdido e foi achado. E começaram a alegrar-se.
25 ’Attu xi'in biyú xen ge uxtoha nna lhe'exxiha‑ba rekina. Tti beyekina deyyanaha nna tti besinna gaxxa kwe'e yo'oha nna biyieninna yu'u ka nu rulha lhe raka gweya'a lhe.
25 E o seu filho mais velho estava no campo; e, quando veio e chegou perto de casa, ouviu a música e as danças.
26 Nianna tti uxina ttu ka nu riben sina ge tata geniha nna unnaba tisana nuha, rana na: “¿Bíunna raka?”
26 E, chamando um dos servos, perguntou-lhe que era aquilo.
27 Nubiyúha nna rana na: “Laa betsiluha nuná besia. Tata gelu‑na chi benie doelha kini utti ttu gwirri to ttu ka nu gwa rixenru, kumu betsiluha gwa besia tsebana.”
27 E ele lhe disse: Veio teu irmão; e teu pai matou o bezerro cevado, porque o recebeu são e salvo.
28 Ttaka nubiyú xeniha nna yalhá bisa'a xxattinna. Birula raka leni eta'ana yo'o. Aníha uka nna teeki biria tata geniha benie doelha loni ki beta'ana yo'o.
28 Mas ele se indignou e não queria entrar. E, saindo o pai, instava com ele.
29 Ttaka lana nna rana tata geniha: “Lu gwa yu xeabalu, ixe ida chi rixúa lo sina gelu nna ni tsa labí chi bedú disaa lolu; ttaka nna lu niba ttu chiva to abittu chi betelu len neti ki unia laní len ka nu kwiti do tse lania.
29 Mas, respondendo ele, disse ao pai: Eis que te sirvo
30 ¡Nnanna nna besia xi'inlu‑na, chi gwatse'e loona belhiu geluha len ka nuila ruin satsa nna lu nna de elha gwedeaka lasi geni nna chi bettilu ttu gwirri rixen xxatta!”
30 Vindo, porém, este teu filho, que desperdiçou a tua fazenda com as meretrizes, mataste-lhe o bezerro cevado.
31 Tata geniha nna bekabie geni, ree na: “Xi'ini to kia, lu satíaba do lenlu neti nna iyába nu tee kia‑ni, gebalu nuní.
31 E ele lhe disse: Filho, tu sempre estás comigo, e todas as minhas
32 Ttaka nnanna nna raka doelha uinri'i laní lhe edeaka tenri'i kumu betsilu‑ni chiba uttina rakati, nnanna nna gwa besia benbana. Chiba binittina, ttaka nnanna nna chiba beselana.”
32 Mas era justo alegrarmo- porque este teu irmão estava morto e reviveu; tinha-se perdido e foi achado.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.