Lucas 14

Yakan Bible (YKA_WBT) vs ARIB

Sair da comparação
ARIB Almeida Revisada Imprensa Bíblica
1 Dambuwaˈ ellew liˈi, pī si Isa mangan si lumaˈ dambuwaˈ nakuraˈ meˈ Pariseohin. Paglaˈi iye, pinateng-patengan iye weˈ meˈ aˈa malaˈihin.
1 Tendo Jesus entrado, num sábado, em casa de um dos chefes dos fariseus para comer pão, eles o estavam observando.
2 Niyaˈ laˈi aˈa saki, bahaˈ lengngennen duk pusuˈnen.
2 Achava-se ali diante dele certo homem hidrópico.
3 Tinilew weˈ si Isa meˈ guru si saraˈ āgamahin duk meˈ Pariseohin, paˈinne, “Ngalanggalan saraˈ ke magpakoleˈ si ellew liˈihin atawa gaˈi?”
3 E Jesus, tomando a palavra, falou aos doutores da lei e aos fariseus, e perguntou: É lícito curar no sábado, ou não?
4 Saguwaˈ gaˈ siye nambung. Manjari inantan weˈ si Isa aˈa masakihin duk pinakoleˈ weˈ ne, ubus bu pinapoleˈ ne weˈ ne.
4 Eles, porém, ficaram calados. E Jesus, pegando no homem, o curou, e o despediu.
5 Ubus miyaˈan, tilewne meˈ aˈahin, paˈinne, “Ine hinangbi bang upama niyaˈ anakbi atawa sapiˈbi laboˈ dem kupung baytu ellew liˈi? Araˈ-araˈku asal magtawus kaˈam pī nabang iye bisan ne ellew liˈi.”
5 Então lhes perguntou: Qual de vós, se lhe cair num poço um filho, ou um boi, não o tirará logo, mesmo em dia de sábado?
6 Gaˈ ne siye kapanganjawab.
6 A isto nada puderam responder.
7 Tapandoga si Isa meˈ aˈa tabatikin, weˈ peneˈde meˈ paningkoloˈan para si meˈ mabangsahanin. Hangkan inakahan siye weˈ ne dambuwaˈ dalilan, paˈinne,
7 Ao notar como os convidados escolhiam os primeiros lugares, propôs-lhes esta parábola:
8 “Bang kew tabatik pī si pagkawinan, daˈa kew ningkoloˈ si paningkoloˈan para si meˈ mabangsahanin. Kaw-kaw pe niyaˈ bangsahan amban kaˈu tabatik.
8 Quando por alguém fores convidado às bodas, não te reclines no primeiro lugar; não aconteça que esteja convidado outro mais digno do que tu;
9 Bu ne pī dapuˈ pagkādjaˈanin duk magpaˈin si kaˈu, ‘Palinda be kew. Ambat aˈa inin ningkoloˈ luˈu.’ Manjari iyaˈ kew bu subey ne kew ningkoloˈ si tindakan.
9 e vindo o que te convidou a ti e a ele, te diga: Dá o lugar a este; e então, com vergonha, tenhas de tomar o último lugar.
10 Saguwaˈ bang kew tabatik, ningkoloˈ kew si tindakan, duk pagpī dapuˈ pagkādjaˈanin, paˈinne du si kaˈu, ‘Bagay, daˈa kew ningkoloˈ luˈu. Pī kew pakōkan.’ Manjari takite du weˈ meˈ sinduwe tabatikin weˈ pinahadje kew.
10 Mas, quando fores convidado, vai e reclina-te no último lugar, para que, quando vier o que te convidou, te diga: Amigo, sobe mais para cima. Então terás honra diante de todos os que estiverem contigo à mesa.
11 Peggeˈ sine-sine mahadje dine, pinadiyawaˈ du. Duk sine-sine madiyawaˈ dine, pinahadje du.”
11 Porque todo o que a si mesmo se exaltar será humilhado, e aquele que a si mesmo se humilhar será exaltado.
12 Manjari paˈin si Isa si aˈa makabatik iyehin, “Na, kaˈu isab, bagay, bang kew ngahinang pagjamu-jamuhan, daˈa iye batikun meˈ bagaynun atawa meˈ pungtinaˈinun atawa meˈ usbanun, atawa meˈ saweˈnu magtapit lumaˈ madayahanin. Peggeˈ bang siye binatiknun, batikde du kew isab iyan bang siye magkādjaˈan. Manjari tatumbasande hininangnu si siyehin.
12 Disse também ao que o havia convidado: Quando deres um jantar, ou uma ceia, não convides teus amigos, nem teus irmãos, nem teus parentes, nem os vizinhos ricos, para que não suceda que também eles te tornem a convidar, e te seja isso retribuído.
13 Saguwaˈ bang kew ngahinang pagjamu-jamuhan, iye batikun meˈ aˈa mamiskinin, makukuˈin, mapengkaˈin, duk mapessekin.
13 Mas quando deres um banquete, convida os pobres, os aleijados, os mancos e os cegos;
14 Bang inin hinangnu, kēgan du kew iyan manamal peggeˈ gaˈi kew katumbasande. Tuhanin manumbasan kaˈuhin si ellew dambuli bang pinakellum ne balik meˈ aˈa mabentelin.”
14 e serás bem-aventurado; porque eles não têm com que te retribuir; pois retribuído te será na ressurreição dos justos.
15 Dangan meˈ mamangan malaˈihin, pagkalene meˈ binissā si Isa miyaˈan, paˈinne, “Asal kēgan paˈin aˈa mamangan si pagjamu-jamuhan dem pagbayaˈan Tuhanin.”
15 Ao ouvir isso um dos que estavam com ele à mesa, disse-lhe: Bem-aventurado aquele que comer pão no reino de Deus.
16 Manjari inakahan iye weˈ si Isa dambuwaˈ dalilan, paˈinne, “Niyaˈ aˈa bakas magpanyap pagjamu-jamuhan hadje duk ekka tabatiknen.
16 Jesus, porém, lhe disse: Certo homem dava uma grande ceia, e convidou a muitos.
17 Pagtekka ellew pagjamu-jamuhin, dinaˈak weˈ ne daraˈakannen pī si meˈ tabatiknen moˈo bissā, pinaˈin, ‘Dayiˈ ne kaˈam, panyap ne kēmon.’
17 E à hora da ceia mandou o seu servo dizer aos convidados: vinde, porque tudo já está preparado.
18 Saguwaˈ saliˈ-saliˈ siye kēmon magtubad. Paˈin tagnaˈ papīhannen, ‘Gaˈi ku tapī peggeˈ bakas ku makabelli bulak duk subey dahuˈ payamanku pī. Daˈa ku puggutanun.’
18 Mas todos à uma começaram a escusar-se. Disse-lhe o primeiro: Comprei um campo, e preciso ir vê-lo; rogo-te que me dês por escusado.
19 Duk paˈin dambuwaˈin, ‘Bakas ku makabelli sapiˈ sampūˈ kayuˈ duk tiyaˈ ku dahuˈ pī nginaman siye bang kapagbadjaˈan ke. Daˈa ku hadja puggutanun.’
19 Outro disse: Comprei cinco juntas de bois, e vou experimentá-los; rogo-te que me dês por escusado.
20 Duk paˈin dambuwaˈin, ‘Baˈahu du ku bakas kinawin, hangkan gaˈi ku tapiyu.’
20 Ainda outro disse: Casei-me e portanto não posso ir.
21 Manjari hap lumaˈ ne daraˈakanin duk inakahan weˈ ne amunen. Astel teˈed amunen pagkalene miyaˈan duk paˈinne si daraˈakannen, ‘Pakale kew, pī kew palakkes si meˈ kalsara duk si meˈ kalān-lānan tuˈu si lahat inin, duk boˈohun pitu meˈ mamiskinin, meˈ makukuˈin, meˈ mapessekin, duk meˈ mapengkaˈin.’
21 Voltou o servo e contou tudo isto a seu senhor: Então o dono da casa, indignado, disse a seu servo: Sai depressa para as ruas e becos da cidade e traze aqui os pobres, os aleijados, os cegos e os coxos.
22 Gaˈ tiggel tekka ne balik daraˈakanin duk paˈinne si amunen, ‘Bakas hinangku ne pangandaˈakannun, Tuwan, saguwaˈ niyaˈ pe lugal.’
22 Depois disse o servo: Senhor, feito está como o ordenaste, e ainda há lugar.
23 Manjari paˈin amuhin si daraˈakannen, ‘Pī kew si meˈ kalān-lānan mapadiyataˈin duk si meˈ lahat diyalemin duk buyuˈ-buyuˈun meˈ aˈahin nuhut pitu supaya pennoˈ lumaˈkun.
23 Respondeu o senhor ao servo: Sai pelos caminhos e valados, e obriga-os a entrar, para que a minha casa se encha.
24 Peggeˈ akahante kaˈam,’ paˈinne, ‘gaˈ niyaˈ meˈ aˈa tabatikku dehelluhin makakinam kinakan pinanyapkun.’”
24 Pois eu vos digo que nenhum daqueles homens que foram convidados provará a minha ceia.
25 Palanjal ne isab si Isa si palengngananne duk banes teˈed aˈa nuhut iye. Manjari paharap iye si siye duk paˈinne,
25 Ora, iam com ele grandes multidões; e, voltando-se, disse-lhes:
26 “Bang niyaˈ aˈa pitu mabayaˈ patindeg si aku, subey lasane si akuhin hadje amban lasane si saˈi-samanen, duk si anak-andanen, duk si meˈ pungtinaˈinen lella-dende. Duk bisan lasane si dinen subey gaˈi pahadje amban lasane si akuhin. Bang gaˈi du kuweˈ inin, gaˈi iye makajari tindegku.
26 Se alguém vier a mim, e não aborrecer a pai e mãe, a mulher e filhos, a irmãos e irmãs, e ainda também à própria vida, não pode ser meu discípulo.
27 Duk subey iye maglillaˈ nandal kabinasahan duk bisan pe pinapatey sabab panuhutne akuhin. Dalilnen, kuweˈ iye moˈo olom pamapateyan iyehin. Bang gaˈi iye maglillaˈ bu nuhut aku, gaˈi iye makajari tindegku.
27 Quem não leva a sua cruz e não me segue, não pode ser meu discípulo.
28 Bang niyaˈ kaˈam mabayaˈ matengge lumaˈ hadje, ningkoloˈ dahuˈ kaˈam ngalkulane bang piye gastubin, supaya kataˈuhanbi bang araˈ-araˈ takoleˈbi du ke ngagastuhan sampay ubus atawa gaˈi.
28 Pois qual de vós, querendo edificar uma torre, não se senta primeiro a calcular as despesas, para ver se tem com que a acabar?
29 Peggeˈ bang gaˈi kalkulabi dahuˈ, pagtumengge ne meˈ olomnen bu gaˈ niyaˈ pangubusbi, ujudnen kēmon mangite miyaˈan ngahinang kaˈam hadja dagey.
29 Para não acontecer que, depois de haver posto os alicerces, e não a podendo acabar, todos os que a virem comecem a zombar dele,
30 Paˈinde, ‘Aˈa inin takoleˈne nagnaˈan lumaˈnen matengge saguwaˈ gaˈi taˈubusne.’
30 dizendo: Este homem começou a edificar e não pode acabar.
31 Atawa bang saˈupama niyaˈ sultan sōng pī magbonoˈ duk sultan seddili, ningkoloˈ iye mikil-mikil dahuˈ bang araˈ-araˈ makaˈatu ke iye duk tindegne sampūˈ ngibuhin magbonoˈ duk sultan duwempūˈ ngibu tindegnen.
31 Ou qual é o rei que, indo entrar em guerra contra outro rei, não se senta primeiro a consultar se com dez mil pode sair ao encontro do que vem contra ele com vinte mil?
32 Bang araˈ-araˈ gaˈi iye makaˈatu, na, tala pe kuntaranen, ngandaˈak ne iye meˈ aˈane pī pasampang moˈo bissā weˈ mabayaˈ ne iye maghāp.
32 No caso contrário, enquanto o outro ainda está longe, manda embaixadores, e pede condições de paz.
33 Damikkiyan isab kaˈam,” paˈin si Isa, “pikil-pikilun bi dahuˈ peggeˈ bang gaˈi du kaˈam maglillaˈ nayikutan kēmonbin, gaˈi kaˈam makajari tindegku.”
33 Assim, pois, todo aquele dentre vós que não renuncia a tudo quanto possui, não pode ser meu discípulo.
34 Magdalilan ne isab si Isa, paˈinne, “Kataˈuhanbi du weˈ asinin asal hāp. Saguwaˈ bang asinin gaˈ ne niyaˈ lessane, gaˈi ne maˈasin balik.
34 Bom é o sal; mas se o sal se tornar insípido, com que se há de restaurar-lhe o sabor?
35 Gaˈ ne niyaˈ kagunahanne. Gaˈi bisan taguna pagpalemmek bulak. Saguwaˈ ilakasan hadja weˈ aˈa. Na,” paˈin si Isa, “amey-amey pakalehun bi bang niyaˈ pinaˈin si kaˈam.”
35 Não presta nem para terra, nem para adubo; lançam-no fora. Quem tem ouvidos para ouvir, ouça.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 14, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.