Atos 10
Yakan Bible (YKA_WBT) vs VC
1 Laˈi si lahat Kesarea, niyaˈ aˈa inēnan Korneliyus. Dambuwaˈ iye kapitan si kumpaniya meˈ sundalu bangsa Roma inēnan “Kumpaniya Italiya.”
1 Havia em Cesaréia um homem, por nome Cornélio, centurião da coorte que se chamava Itálica.
2 Aˈa inin asal be-āgama. Siye kēmon magtewtey-anakin magsambahayang si Tuhan. Ekka pangurung-ngurungne panabangne meˈ Yahudi mamiskinin, duk luwal iye ngampun si Tuhan.
2 Era religioso; ele e todos os de sua casa eram tementes a Deus. Dava muitas esmolas ao povo e orava constantemente.
3 Dambuwaˈ kohap waktu asal niyaˈ pabagala si iye dambuwaˈ malaˈikat Tuhanin. Takitene pastiˈ malaˈikatin paˈasek dem bilikne duk magpaˈin si iye, “O Korneliyus.”
3 Este homem viu claramente numa visão, pela hora nona do dia, aproximar-se dele um anjo de Deus e o chamar: Cornélio!
4 Hawal talew Korneliyusin, dinendengan weˈ ne malaˈikatin. Manjari paˈinne, “Weˈey, Tuwan?” Paˈin malaˈikatin, “Takale Tuhanin pangampunnu si iyehin duk takitene panabangnu meˈ mamiskinin duk tapikil du kew weˈ ne.
4 Cornélio fixou nele os olhos e, possuído de temor, perguntou: Que há, Senhor? O anjo replicou: As tuas orações e as tuas esmolas subiram à presença de Deus como uma oferta de lembrança.
5 Kuweˈitu ngandaˈak kew meˈ aˈa pī si Joppa ngeddoˈ dambuwaˈ aˈa inēnan si Simon, inēnan isab si Petros.
5 Agora envia homens a Jope e faze vir aqui um certo Simão, que tem por sobrenome Pedro.
6 Laˈi iye patennaˈ pu si Simon, aˈa maghatul-hatul kuwit hayepin. Lumaˈnen si higad tahik.”
6 Ele se acha hospedado em casa de Simão, um curtidor, cuja casa fica junto ao mar.
7 Paglumikut ne malaˈikatin, ngalingan Korneliyus duwangan daraˈakanne si lumaˈin duk dambuwaˈ sundalu bataˈanne. Sundalu miyaˈan be-āgama.
7 Quando se retirou o anjo que lhe falara, chamou dois dos seus criados e um soldado temente ao Senhor, daqueles que estavam às suas ordens.
8 Inakahan siye weˈ Korneliyus sabab paguwaˈ malaˈikatin duk dinaˈak siye weˈ ne pī hap Joppa.
8 Contou-lhes tudo e enviou-os a Jope.
9 Pagsasumu lettu ellewin, sābude si lān tapit ne si Joppa, manaˈik si Petros pī diyataˈ sapew madatag si lumaˈ palaˈihanne miyaˈan ngampun laˈi.
9 No dia seguinte, enquanto estavam em viagem e se aproximavam da cidade - pelo meio-dia -, Pedro subiu ao terraço da casa para fazer oração.
10 Gaˈ tiggel, inusan ne iye duk batang iye mangan. Saguwaˈ sābu pinanyap pe kapamanganin, niyaˈ pabagala si iye amban Tuhan.
10 Então, como sentisse fome, quis comer. Mas, enquanto lho preparavam, caiu em êxtase.
11 Takitene langitin paluka duk niyaˈ takitene kuweˈ bantuk olos ladjab iningketan pidjūnen kaˈampat pinatuntun pinadiyawaˈ si dunya.
11 Viu o céu aberto e descer uma coisa parecida com uma grande toalha que baixava do céu à terra, segura pelas quatro pontas.
12 Diyalem olos miyaˈan laˈi ne meˈ bayuˈ-bayuˈan hayep malumengnganin, meˈ mapalelehin, duk meˈ manuk-manukin.
12 Nela havia de todos os quadrúpedes, dos répteis da terra e das aves do céu.
13 Manjari niyaˈ suwala takalene magpaˈin si iye, “Kuwat kew, Petros. Numbaliˈ kew duk mangan kew.”
13 Uma voz lhe falou: Levanta-te, Pedro! Mata e come.
14 Saguwaˈ paˈin si Petros, “O Tuwan, gaˈi ku. Tiggelanku ellum, gaˈ pe ku bakas makaˈakan ine-ine mukalu atawa haram.”
14 Disse Pedro: De modo algum, Senhor, porque nunca comi coisa alguma profana e impura.
15 Takalene ne isab suwalahin magpaˈin si iye, “Daˈa paˈinun haram bakas tahalal weˈ Tuhanin.”
15 Esta voz lhe falou pela segunda vez: O que Deus purificou não chames tu de impuro.
16 Mintellu inin pinalabey si iye ubus bu pinaˈangkat ne olos miyaˈan balik pī si langit.
16 Isto se repetiu três vezes e logo a toalha foi recolhida ao céu.
17 Sābu si Petros pe magulaliˈ bang ine hāti bakas pinabagala si iye miyaˈan, tekka ne laˈi si lumaˈ si Simon meˈ dinaˈak Korneliyusin. Laˈi ne siye si tarangka.
17 Desconcertado, Pedro refletia consigo mesmo sobre o que significava a visão que tivera, quando os homens, enviados por Cornélio, se apresentaram à porta, perguntando pela casa de Simão.
18 Ngalingan siye magtilew, paˈinde, “Niyaˈ ke luˈu patennaˈ aˈa inēnan si Simon, inēnan isab si Petros?”
18 Eles chamaram e indagaram se ali estava hospedado Simão, com o sobrenome Pedro.
19 Sābu miyaˈan laˈi pe si Petros mikil-mikil bang ine hāti bakas takitenen. Manjari paˈin Niyawa Tuhanin si iye, “Pakalehun be. Niyaˈ laˈi tellungan aˈa miha kaˈu.
19 Enquanto Pedro refletia na visão, disse o Espírito: Eis aí três homens que te procuram.
20 Kuwat kew duk duwaˈi kew pī. Daˈa kew magalang-alang nuhut siye peggeˈ aku mangandaˈak siye mapituhin.”
20 Levanta-te! Desce e vai com eles sem hesitar, porque sou eu quem os enviou.
21 Hangkan duwaˈi ne si Petros duk paˈinne si meˈ aˈahin, “Aku ne hep aˈa pinihabin. Ine teˈ akabi si akuhin?”
21 Pedro desceu ao encontro dos homens e disse-lhes: Aqui me tendes, sou eu a quem buscais. Qual é o motivo por que viestes aqui?
22 “Dinaˈak kami pitu weˈ Kapitan Korneliyus,” paˈinde. “Aˈa hāp iye. Talew iye si Tuhan duk pagaddatan iye weˈ meˈ Yahudihin kēmon. Niyaˈ malaˈikat Tuhanin ngandaˈak iye, dinaˈak kew pinasan pī si lumaˈne, supaya koˈ takalene ine-ine bissānu.”
22 Responderam: O centurião Cornélio, homem justo e temente a Deus, o qual goza de excelente reputação entre todos os judeus, recebeu dum santo anjo o aviso de te mandar chamar à sua casa e de ouvir as tuas palavras.
23 Na, dinaˈak dahuˈ siye weˈ si Petros padiyalem duk inohotan siye weˈ ne laˈi ne sangemin. Pagsasumuhin, magmemes iye duk nuhut ne iye siye. Niyaˈ isab meˈ pagkasine tindeg si Isa amban Joppa nuhutan iye.
23 Então Pedro os mandou entrar e hospedou-os. No dia seguinte, levantou-se e partiu com eles, e alguns dos irmãos de Jope o acompanharam.
24 Pagellew dambuwaˈin, tekka ne siye si lahat Kesarea. Si Korneliyus laˈi ne ngagad si lumaˈne. Pinagtipun isab weˈ ne laˈi meˈ kaˈusbahannen duk meˈ bagayne inessebin.
24 No outro dia chegaram a Cesaréia. Cornélio os estava esperando, tendo convidado os seus parentes e amigos mais íntimos.
25 Pagsōng padiyalem ne si Petros laˈi, pasampang pī Korneliyus duk pasujud iye si antag bettis si Petros.
25 Quando Pedro estava para entrar, Cornélio saiu a recebê-lo e prostrou-se aos seus pés para adorá-lo.
26 Saguwaˈ pinatengge iye weˈ si Petros. Paˈin si Petros si iye, “Nengge kew. Aku inin manusiyaˈ du kuweˈ kaˈuhin.”
26 Pedro, porém, o ergueu, dizendo: Levanta-te! Também eu sou um homem!
27 Magbissā-bissā siye duwangan sābude mapadiyalemin. Laˈi diyalem, takite si Petros meˈ aˈa maˈekka magtipunin.
27 E, falando com ele, entrou e achou ali muitas pessoas que se tinham reunido e disse:
28 Paˈinne si siye, “Kataˈuhanbi, bang si āgama kami Yahudi, gaˈi kami makajari palamud si meˈ aˈa dumaˈin Yahudi. Gaˈi kami makajari bisan patindew si meˈ kuweˈ kaˈam inin. Saguwaˈ pinahāti weˈ Tuhanin si aku,” paˈinne, “weˈ subey gaˈ niyaˈ aˈa kimmatanku batal atawa haram.
28 Vós sabeis que é proibido a um judeu aproximar-se dum estrangeiro ou ir à sua casa. Todavia, Deus me mostrou que nenhum homem deve ser considerado profano ou impuro.
29 Hangkan hep sakaliˈ ku pasanbi, gaˈ ne ku magalang-alang pitu. Manjari tilewte kaˈam, ine teˈ pamasananbi akuhin?”
29 Por isso vim sem hesitar, logo que fui chamado. Pergunto, pois, por que motivo me chamastes.
30 Nambung Korneliyus, paˈinne, “Hatu meˈ sa īˈ, tellu ellew ne palabey, tuˈu ku miyaˈan si lumaˈ ngampun waktu asal. Manjari bessuwang niyaˈ aˈa nengge paharap si aku ngillap teˈed semmeknen.
30 Disse Cornélio: Faz hoje quatro dias que estava eu a orar em minha casa, à hora nona, quando se pôs diante de mim um homem com vestes resplandecentes, que disse:
31 Missā aˈa miyaˈan si aku, paˈinne, ‘O Korneliyus. Takale Tuhanin ne meˈ pangampunnu si iyehin duk takitene panabangnu meˈ mamiskinin.
31 Cornélio, a tua oração foi atendida e Deus se lembrou de tuas esmolas.
32 Ngandaˈak kew pī si Joppa ngeddoˈ dambuwaˈ aˈa inēnan si Simon, inēnan isab si Petros. Laˈi iye patennaˈ pu si Simon, aˈa maghatul-hatul kuwit hayepin. Lumaˈnen si higad tahik.’
32 Envia alguém a Jope e manda vir Simão, que tem por sobrenome Pedro. Está hospedado perto do mar em casa do curtidor Simão.
33 Na, hangkan hep kew pasanku magtawus,” paˈin Korneliyus. “Duk magsukul ku teˈed si kaˈu peggeˈ tiyaˈ ne kew. Duk kuweˈitu tiyaˈ ne kami kēmon tuˈu magtipun si matahan Tuhan pakale ine-ine bissā pangandaˈakan Tuhanin kaˈu.”
33 Por isso mandei chamar-te logo e felicito-te por teres vindo. Agora, pois, eis-nos todos reunidos na presença de Deus para ouvir tudo o que Deus te ordenou de nos dizer.
34 Manjari missā si Petros si siye. Paˈinne, “Kuweˈitu mattan ne si aku weˈ asal bennal Tuhanin gaˈi pagbiddaˈne manusiyaˈin.
34 Então Pedro tomou a palavra e disse: Em verdade, reconheço que Deus não faz distinção de pessoas,
35 Bisan bangsa ine, sasuku magmātabat si Tuhan duk bentel meˈ hinangannen, kasulutan Tuhanin si iye.
35 mas em toda nação lhe é agradável aquele que o temer e fizer o que é justo.
36 Bakas takalebi ne hatu sabab aka-aka mahāp pinaboˈohan Tuhan si meˈ bangsa Yahudihin, weˈ niyaˈ ne kasanyangan sabab bakas tahinang Isa Almasihin; iye hep magbayaˈ si kēmon-kēmonin. Kataˈuhanbi bang ine maˈumantag si tibuˈukan lahat Yahudiyahin tinagnaˈan laˈi si Jalil pagubus Yahiya magusihat pasal pandi tawubatin.
36 Deus enviou a sua palavra aos filhos de Israel, anunciando-lhes a boa nova da paz, por meio de Jesus Cristo. Este é o Senhor de todos.
37 — ausente —
37 Vós sabeis como tudo isso aconteceu na Judéia, depois de ter começado na Galiléia, após o batismo que João pregou.
38 Kataˈuhanbi sabab si Isa, aˈa Nasaretin. Pinapī weˈ Tuhanin si iye Niyawa Sutsihin duk inurungan iye balakat. Lumengngan iye duk tungan-tunganne, maghinangan hāp iye. Pinakawuliˈ weˈ ne kēmon pasayedan weˈ nakuraˈ seyitanin, peggeˈ laˈi Tuhanin si iye.
38 Vós sabeis como Deus ungiu a Jesus de Nazaré com o Espírito Santo e com o poder, como ele andou fazendo o bem e curando todos os oprimidos do demônio, porque Deus estava com ele.
39 Duk kami inin,” paˈin si Petros, “kasaksiˈan kami kēmon bakas hininang si Isa si lahat meˈ bangsa Yahudihin duk laˈi si Awrusalamin. Manjari pinapatey iye weˈ meˈ aˈahin, ilansang weˈ de diyataˈ olom.
39 E nós somos testemunhas de tudo o que fez na terra dos judeus e em Jerusalém. Eles o mataram, suspendendo-o num madeiro.
40 Saguwaˈ katellum bahangi puwas kamateynen, pinakellum iye balik weˈ Tuhanin duk pinakitehan iye weˈ ne.
40 Mas Deus o ressuscitou ao terceiro dia e permitiu que aparecesse,
41 Gaˈ iye pinakite si kēmon aˈa, luwal hadja si kami meˈ asal andang pineneˈ weˈ Tuhanin hinang saksiˈ. Takite kami iye. Makapagtuhut kami duk si Isa mangan duk nginum kaˈellumne mabalikin.
41 não a todo o povo, mas às testemunhas que Deus havia predestinado, a nós que comemos e bebemos com ele, depois que ressuscitou.
42 Duk dinaˈak kami weˈ ne magmahalayak aka-aka mahāpin si meˈ aˈa. Dinaˈak isab kami naksiˈ weˈ kaˈurungan iye kapatut weˈ Tuhanin ngahukum meˈ manusiyaˈin kēmon, meˈ maˈellumin duk meˈ pateyin.
42 Ele nos mandou pregar ao povo e testemunhar que é ele quem foi constituído por Deus juiz dos vivos e dos mortos.
43 Kēmon meˈ kanabi-nabihanin bakas missā isab sabab si Isa Almasi. Paˈinde weˈ sasuku masandel pu si Isahin, inampun du meˈ duseden sabab bakas tahinang si Isahin.”
43 Dele todos os profetas dão testemunho, anunciando que todos os que nele crêem recebem o perdão dos pecados por meio de seu nome.
44 Sasang missā pe si Petros, paˈasek Niyawa Sutsihin pī si kēmon meˈ aˈa mapakale si bissānen.
44 Estando Pedro ainda a falar, o Espírito Santo desceu sobre todos os que ouviam a {santa} palavra.
45 Magulaliˈ teˈed meˈ Yahudi masandel pu si Isahin, iye meˈ saweˈ si Petros amban Joppahin. Ulaliˈ siye peggeˈ pinapī isab weˈ Tuhanin lasa-lasahannen, Niyawa Sutsihin, si meˈ aˈa dumaˈin bangsa Yahudi.
45 Os fiéis da circuncisão, que tinham vindo com Pedro, profundamente se admiraram, vendo que o dom do Espírito Santo era derramado também sobre os pagãos;
46 Takalede hep disi Korneliyus missā nanglitan Tuhanin si bissāhan dumaˈin bissāhande. Manjari paˈin si Petros,
46 pois eles os ouviam falar em outras línguas e glorificar a Deus.
47 “Meˈ aˈa inin tasangkade ne Niyawa Sutsihin sa kitehin bi isab. Gaˈ ne niyaˈ makasaggaˈ bang siye inin pinandi.”
47 Então Pedro tomou a palavra: Porventura pode-se negar a água do batismo a estes que receberam o Espírito Santo como nós?
48 Hangkan dinaˈak ne siye weˈ si Petros pinandi, tandaˈ weˈ sukuˈ pu si Isa ne siye. Manjari inohotan weˈ disi Korneliyus si Petros laˈi dahuˈ patennaˈ si siye meˈ piye-piyem bahangi ne.
48 E mandou que fossem batizados em nome de Jesus Cristo. Rogaram-lhe então que ficasse com eles por alguns dias.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 10, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.