Apocalipse 6
Mbeɗe sáka kuni fie (XUO) vs VC
1 Falɛ ku lɛ, mì kɔ Vu Baɗu nzuo titire zaɗ rḭ́ike ká tɔnɔ say na, lɛ, mì laa kusol fe ɗoko ɓáy kumnun mbḭw ká sakrake ha̰wri na ɓaa ɓay munu ká mbam ká yḭw kpǎ̰y kpǎ̰y mii: «Mu vi!»
1 Depois, vi o Cordeiro abrir o primeiro selo e ouvi um dos quatro Animais clamar com voz de trovão: Vem!
2 Báyḭi lɛ, mì kɔ-kɔ́m mí kɔ piri pie mbḭw! Nzoɓ ká kaw tul-e na mgba ŋga̰n guo ɗo nduo-ɛ, a í ha̰ ni taguɓa mbay. Ka se ɓáy hṵrusuo háw yṵm ɓay vǎa háw yṵm na rɔɓay.
2 Vi aparecer então um cavalo branco. O seu cavaleiro tinha um arco; foi-lhe dada uma coroa e ele partiu como vencedor para tornar a vencer.
3 Falɛ ku lɛ, Vu Baɗu na nzuo zaɗ rḭ́ike ndeke ɗi siɗike na, lɛ, mì laa kusol fe ɗoko ɓáy kumnun ndeke ɗi siɗike ká ɓaa mii: «Mu vi!»
3 Quando abriu o segundo selo, ouvi o segundo animal clamar: Vem!
4 Báyḭi lɛ, piri kḭ tḭi, lɛ, sùo-ɛ ɓa sḭ́ɛ ŋga̰w ŋga̰w ɓa huu. Nzoɓ ká kaw tul-e na, i ha̰ ni hṵrusuo ɓay haŋa ni náake ɗɛkɛkɛ ká ɗo sakra nzoɓri ká tusiri key ɓay haŋa ri i kḭ, a í ha̰ nzoɓke ku na bawda maamii.
4 Partiu então outro cavalo, vermelho. Ao que o montava foi dado tirar a paz da terra, de modo que os homens se matassem uns aos outros; e foi-lhe dada uma grande espada.
5 Falɛ ku lɛ, Vu Baɗu na nzuo zaɗ rḭ́ike ndeke ɗi sayke na, lɛ, mì laa kusol fe ɗoko ɓáy kumnun ndeke ɗi sayke ká ɓaa mii: «Mu vi!» Báyḭi lɛ, mì kɔ-kɔ́m mí kɔ piri pire mbḭw! Nzoɓ ká kaw tul-e na, mgba fe líe sṵm ɗo nduo-ɛ.
5 Quando abriu o terceiro selo, ouvi o terceiro animal clamar: Vem! E vi aparecer um cavalo preto. Seu cavaleiro tinha uma balança na mão.
6 Lɛɛ, mì laa gire fe mgba munu ká kusol nzoɓ uru saa sikɗa fe ɗoko ɓáy kumnunri ká niŋ na mii: «Sṵm kere na, vu tuŋguo fe híe mbḭw ɓay tul lari peɗ nam mbḭw, a kḭri sṵm ká ɗo ká kṵkuri hie na laa lɛ, vu tuŋguo fe híe say ɓay tul lari peɗ nam mbḭw na nda̰w, roo lɛ, num ɓáy him na, mu suo larike ya.»
6 Ouvi então como que uma voz clamar no meio dos quatro Animais: Uma medida de trigo por um denário, e três medidas de cevada por um denário; mas não danifiques o azeite e o vinho!
7 Falɛ ku lɛ, Vu Baɗu na nzuo zaɗ rḭ́ike ndeke ɗi niŋke na, lɛ, mì laa kusol fe ɗoko ɓáy kumnun ndeke ɗi niŋke ká ɓaa mii: «Mu vi!»
7 Quando abriu o quarto selo, ouvi a voz do quarto animal, que clamava: Vem!
8 Báyḭi lɛ, mì kɔ-kɔ́m mí kɔ piri pire ká sùo-ɛ fɛrɛ ɗo hoyla! Nzoɓ ká kaw tul-e na, riŋ-ɛ ɓa Huɗ; lɛ, nzoɓ ká i ɗi ni ɓa Zaɗ Baw na se fal-ɛ. I ha ri hṵrusuo ika nzoɓri ká tusiri key. Tusiri ká i te ɓil-e zaɗ niŋ na, i i nzoɓri ká zaɗ mbḭwke ɓáy faa maamii nda̰w, kɔn buo nda̰w, huɗ duku mburuk nda̰w, rɔɔ ɓáy faa fe mgbamri ká tusiri nda̰w pi.
8 E vi aparecer um cavalo esverdeado. Seu cavaleiro tinha por nome Morte; e a região dos mortos o seguia. Foi-lhe dado poder sobre a quarta parte da terra, para matar pela espada, pela fome, pela peste e pelas feras.
9 Falɛ ku lɛ, Vu Baɗu na nzuo zaɗ rḭ́ike ndeke ɗi ndeɓeke na, lɛ, mì kɔ-kɔ́m ɓa sa̰w *tutakra fe poy a mí kɔ pa̰ra nun sùo nzoɓri ká i i ri ɓay tul Ɓay Ŋgɛrɛwṵru ká i ka-káake ɓáy nasi ɓay ká i ɓaa ɓáy zaɗɛ na.
9 Quando abriu o quinto selo, vi debaixo do altar as almas dos homens imolados por causa da palavra de Deus e por causa do testemunho de que eram depositários.
10 I guu fe ɓa siya mii: «Ŋgɛrɛmbay, ɓo ká mù ɓa Nzoɓ Táŋ Kaɗaŋ mú ɓa Ŋgɛrɛwṵru tusuɛke na, wa̰a, mù giyaŋ ɓay síe ha̰a nda̰w rɔɔ ɓay kúŋ sal ɓay zuɔ tul nzoɓ tukɛlɛri key, a mú ɗaa sɛkɛ ziŋ ri ɓay tul ɓuru ká i i ɓuru na lɛ?»
10 E clamavam em alta voz, dizendo: Até quando tu, que és o Senhor, o Santo, o Verdadeiro, ficarás sem fazer justiça e sem vingar o nosso sangue contra os habitantes da terra?
11 Lɛɛ, i ha ri maagari pie ká pie yul mbḭw mbḭw ɓáy zaɗ ɓari bele, a í ɓaa ha ri ɓay haŋa ri giyaŋ ndḭi í mgba ta̰ram sa̰w síe ha̰nɛ kpṵru ha̰ suy bǎw peɗ ɓari ɓáy yṵ ɓari ká i ika ri munu ká ɓari na, ka maa nda̰w rɔ!
11 Foi então dada a cada um deles uma veste branca, e foi-lhes dito que aguardassem ainda um pouco, até que se completasse o número dos companheiros de serviço e irmãos que estavam com eles para ser mortos.
12 Falɛ ku lɛ, mì kɔ Vu Baɗu na nzuo zaɗ rḭ́ike ndeke ɗi yieke na, lɛ, tusiri laŋ yik yik nda̰w, síe fɛrɛ a sii zṵruru munu ɓa gari má̰y síe nda̰w, few ɓáy kukruke laa lɛ, fɛrɛ a sḭ̀i dóroro munu ɓa sím nda̰w.
12 Depois vi o Cordeiro abrir o sexto selo; e sobreveio então um grande terremoto. O sol se escureceu como um tecido de crina, a lua tornou-se toda vermelha como sangue
13 Mbaymawri ga̰y saa tumbam zuɔ siri riɓ riɓ munu ɓa lere puu ká sḭ̀i ya ɓáy, ká bawda zuu kuu lɛ, ga̰y saa puuke.
13 e as estrelas do céu caíram na terra, como frutos verdes que caem da figueira agitada por forte ventania.
14 Tumbam kaa ndṵ̌y zuɔ tul kḭ ndoko munu ká i kǎake mbeɗe. Kuori ɓáy tukuɗu mbiiri riw bele na, i soro ká zaɗ ɗol ɓari ɓa pola pola.
14 O céu desapareceu como um pedaço de papiro que se enrola e todos os montes e ilhas foram tirados dos seus lugares.
15 Mbayri ká tusiri key nda̰w, ŋgɛrɛri nda̰w, ŋgɛrɛnzoɓ yṵmri nda̰w, nzoɓ feziŋari nda̰w, nzoɓ hṵrusuori nda̰w, ɓáy nzoɓ ha̰wri riw bele, koyri ɓáy nzoɓ hɔykeri nda̰w na, i ɗúu ɓay vǎa mṵu sùo-ri ká ɓil pṵy kuo ɓáy sakra tisawri ká tul kuori.
15 Então os reis da terra, os grandes, os chefes, os ricos, os poderosos, todos, tanto escravos como livres, esconderam-se nas cavernas e grutas das montanhas.
16 I ɓáa ha̰ kuori ɓáy tisawri mii: «Ì ga̰y zúɔ tul ɓuru í puɗ ɓuru ɓay haŋa nun ɓe ká kaw tul kariŋgaw mbay na, ka kɔ ɓuru ya nda̰w, a ɓúru ɗo ɗi ɗi ɓáy hɛrɛ Vu Baɗu na nda̰w,
16 E diziam às montanhas e aos rochedos: Caí sobre nós e escondei-nos da face daquele que está sentado no trono e da ira do Cordeiro,
17 ɓay ḭi lɛ, bawda nam hɛrɛ ɓari na vi ro, a wa̰a a ve ze a máa ɓay ɓár gḭw ká pol hɛrɛke na lɛ woo?»
17 porque chegou o Grande Dia da sua ira, e quem poderá subsistir?
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Apocalipse 6, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.