Apocalipse 5
Mbeɗe sáka kuni fie (XUO) vs VC
1 Falɛ ku lɛ, mì kɔ mbeɗe ká i ka-káa ɗo nduo hoɗo nzoɓ ká kaw tul kariŋgaw mbay na. Mbeɗeke ku na, i vbie ɓay ɗo ɓil-e nda̰w, ɗo fal-ɛ nda̰w, í rḭi nzi-ɛ zaɗ tɔnɔ say.Mbeɗe káake ká i rḭi nzi-ɛ zaɗ tɔnɔ say|src="Scroll_bb.tif" size="col" loc="Rev 5.1-10" copy="Birney Boyd" ref="5.1"
1 Eu vi também, na mão direita do que estava assentado no trono, um livro escrito por dentro e por fora, selado com sete selos.
2 Lɛɛ, mì kɔ leɗ nzaapeɗ Ŋgɛrɛwṵru mbḭw munu ká ɓa nzoɓ hṵrusuo ká ɗo ɓáa ɓay ɓeleŋ ɓáy bawda kusol-e a vbi ɓay mii: «Nzoɓ ve ze maa nzúo zaɗ rḭ́ike ká tɔnɔ say na, a mgbuɗa nzi-ɛ a kḭi ɓay ká ɗo ɓil-e lɛ?»
2 Vi então um anjo vigoroso, que clamava em alta voz: Quem é digno de abrir o livro e desatar os seus selos?
3 Roo lɛ, nzoɓ ká maa mgbúɗa ɓay kḭiŋa ɓay ká ɗo ɓil-e na mbḭw tiya, ká nulue ya nda̰w, tusiri key ya nda̰w, ká zaɗ baw ya nda̰w pi.
3 Mas ninguém, nem no céu, nem na terra, nem debaixo da terra, podia abrir o livro ou examiná-lo.
4 A lɛ, mì rɛ-rɛw ɓáy mbii nun-i mgboɓo mgboɓo, ɓay ḭi lɛ, nzoɓ mbḭw maa ɓay mgbúɗa ɓay kɔ́kɔ fe ká ɗo ɓil-e ya.
4 Eu chorava muito, porque ninguém fora achado digno de abrir o livro e examiná-lo.
5 Báyḭi lɛ, ŋgɛrɛ tul peɗ mbḭw ɓaa ha̰ mì mii: «Mu rɛ-rɛw ya. Mu kɔ! Mbaki key ká ɓa sa̰w ka̰ni Zuda, vu bulu Mbay *Daviɗ na, haw yṵm a maa nzúo nzaa mbeɗe ká i rḭi zaɗ tɔnɔ say na.»
5 Então um dos Anciãos me falou: Não chores! O Leão da tribo de Judá, o descendente de Davi achou meio de abrir o livro e os sete selos.
6 Lɛɛ, mì kɔ vu baɗu mbḭw ɗo siya ká lakun kariŋgaw mbay na, lɛ, fe ɗoko ɓáy kumnunri ká niŋ ɓáy *ŋgɛrɛ tul peɗri na, i kiri ni gbuk. Ka rìi Vu Baɗu ká i i ni ɓa *fe poy, a ɗo ɓáy tḭw ɓa tɔnɔ say, nun ɓa tɔnɔ say ká ɓa Tem Ŋgɛrɛwṵru ká tɔnɔ say káʼa pie ri ɓáy zaɗri riw bele ká tusiri key.
6 Eu vi no meio do trono, dos quatro Animais e no meio dos Anciãos um Cordeiro de pé, como que imolado. Tinha ele sete chifres e sete olhos {que são os sete Espíritos de Deus, enviados por toda a terra}.
7 Vu Baɗuke ku na, vǎa ya̰a mbeɗe ká ɗo nduo hoɗo ɓe ká kaw tul kariŋgaw mbay na.
7 Veio e recebeu o livro da mão direita do que se assentava no trono.
8 Zaɗkaʼa ya̰a mbeɗeke na báyḭi lɛ, fe ɗoko ɓáy kumnunri ká niŋ ɓáy ŋgɛrɛ tul peɗri ká síŋ siɗi pa̰rɛ niŋ na, i huku siri ká pol Vu Baɗu. Ɓari mbḭw mbḭw bele na, i ɗo ɓáy nzaŋa ɓáy tuŋguo ká i ɗaa ɓáy lari ká ndṵy zḭriri zḭriri, ká feri ká i uu ká ba̰rɛ fṵ bǔy bǔy mbǎa ɗi. Fe úukeri na, ɓa nzaa ɓay kereri ká nzoɓ taa Ŋgɛrɛwṵruri i ɗaa.
8 Quando recebeu o livro, os quatro Animais e os vinte e quatro Anciãos prostraram-se diante do Cordeiro, tendo cada um uma cítara e taças de ouro cheias de perfume {que são as orações dos santos}.
9 Rɔɓay, i ɗi sim fie mii:
9 Cantavam um cântico novo, dizendo: Tu és digno de receber o livro e de abrir-lhe os selos, porque foste imolado e resgataste para Deus, ao preço de teu sangue, homens de toda tribo, língua, povo e raça;
10 Mù ɗaa ha ri vi ɓa nzoɓ fe poyri ká puoruo ɓo ɓay ɗáa peɗ ha̰ Ŋgɛrɛwṵru naari, a í re mbay ká tusiri key.»
10 e deles fizeste para nosso Deus um reino de sacerdotes, que reinam sobre a terra.
11 Báyḭi lɛ, mì kɔ-kɔ́m, a mí laa kusol ruɔ leɗ nzaapeɗ Ŋgɛrɛwṵruri ŋgḭi ɓamba wuruk wuruk mba kḭiŋa. I kiri kariŋgaw mbay ɓáy fe ɗoko ɓáy kumnunri ká niŋ, rɔɔ ɓáy ŋgɛrɛ tul peɗri na,
11 Na minha visão ouvi também, ao redor do trono, dos Animais e dos Anciãos, a voz de muitos anjos, em número de miríades de miríades e de milhares de milhares,
12 a i ɗi sim mgba mgba ɓa siya mii:
12 bradando em alta voz: Digno é o Cordeiro imolado de receber o poder, a riqueza, a sabedoria, a força, a glória, a honra e o louvor.
13 Rɔɓay, mì laa kusol feri riw bele ká Ŋgɛrɛwṵru ɗaa, ká nulue nda̰w, tusiri key nda̰w, zaɗ baw nda̰w, ká ɓil bawda maambii nda̰w, rɔɔ ɓáy feri riw bele káʼa ɗaa na, i ɗi sim mii:
13 E todas as criaturas que estão no céu, na terra, debaixo da terra e no mar, e tudo que contêm, eu as ouvi clamar: Àquele que se assenta no trono e ao Cordeiro, louvor, honra, glória e poder pelos séculos dos séculos.
14 Lɛɛ, fe ɗoko ɓáy kumnunri ká niŋ na, i yḭiŋra ɓáy ɓay mii: «Amɛm! Ndaɗ ɓay haŋa ni ka ɗo munu na kḭ!» A lɛ, ŋgɛrɛ tul peɗri na i huku siri í ruo ri.
14 E os quatro Animais diziam: Amém! Os Anciãos prostravam-se e adoravam.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Apocalipse 5, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.