Apocalipse 16
Mbeɗe sáka kuni fie (XUO) vs ARA
1 Falɛ ku lɛ, mì laa kusol nzoɓ mgba ɓeleŋ uru saa *hul ka̰ni Ŋgɛrɛwṵru ká nulue a ɓaa ha̰ leɗ nzaapeɗ Ŋgɛrɛwṵruri ká tɔnɔ say na mii: «Ì se í vǎa kúna him hɛrɛ Ŋgɛrɛwṵru ká ɗo ɓil tuŋguo ká ɓa tɔnɔ say na ka zuɔ tusiri.»
1 Ouvi, vinda do santuário, uma grande voz, dizendo aos sete anjos: Ide e derramai pela terra as sete taças da cólera de Deus.
2 Báyḭi lɛ, leɗ nzaapeɗ Ŋgɛrɛwṵru titire se a vǎa kuna him hɛrɛ Ŋgɛrɛwṵru ká ɗo ɓil tuŋguo ɓe na zuɔ tusiri. Lɛɛ, nzoɓri ká i ha̰ téke surum fe mgbam ká ɗo yer ɗo sùo-ri, a í ruo fe ká i mbuo rìi ni na, nṵɔ da̰y ká sɛ ɓamba zuɔ sùo nzoɓkeri na kpurukuɗ bele.
2 Saiu, pois, o primeiro anjo e derramou a sua taça pela terra, e, aos homens portadores da marca da besta e adoradores da sua imagem, sobrevieram úlceras malignas e perniciosas.
3 Falɛ lɛ, leɗ nzaapeɗ Ŋgɛrɛwṵru ndeke ɗi siɗike se a vǎa kuna him hɛrɛ Ŋgɛrɛwṵru ká ɗo ɓil tuŋguo ɓe na zuɔ bawda maambii. Lɛɛ, mbiike na fɛrɛ a ndiŋ munu ɓa sím nzoɓ huɗe, a feri riw bele ká ɗo ɓil-e ɓáy kumnun na i hu mburuk.
3 Derramou o segundo a sua taça no mar, e este se tornou em sangue como de morto, e morreu todo ser vivente que havia no mar.
4 Falɛ lɛ, leɗ nzaapeɗ Ŋgɛrɛwṵru ndeke ɗi sayke se a vǎa kuna him hɛrɛ Ŋgɛrɛwṵru ká ɗo ɓil tuŋguo ɓe na zuɔ nduo mbii ɓáy faa luo mbiiri ha ri fɛrɛ a ɓa sím.
4 Derramou o terceiro a sua taça nos rios e nas fontes das águas, e se tornaram em sangue.
5 Báyḭi lɛ, mì laa kusol leɗ nzaapeɗ Ŋgɛrɛwṵru ká ɗo ɓáy hṵrusuo ká tumbiiri na ɓaa ha̰ Ŋgɛrɛwṵru mii:
5 Então, ouvi o anjo das águas dizendo: Tu és justo, tu que és e que eras, o Santo, pois julgaste estas coisas;
6 Nzoɓ ndayari na, i ɗaa sím nzoɓ taa ɓori
6 porquanto derramaram sangue de santos e de profetas, também sangue lhes tens dado a beber; são dignos disso.
7 Lɛɛ, mì laa kusol mgba saa zaɗ *tutakra fe poy mii:
7 Ouvi do altar que se dizia: Certamente, ó Senhor Deus, Todo-Poderoso, verdadeiros e justos são os teus juízos.
8 Falɛ lɛ, leɗ nzaapeɗ Ŋgɛrɛwṵru ndeke ɗi niŋke se a vǎa kuna him hɛrɛ Ŋgɛrɛwṵru ká ɗo ɓil tuŋguo ɓe na zuɔ tul síe a ha̰ ni faa zɔ́kɔ nzoɓri pǐi ɓáy zaŋa ɓe.
8 O quarto anjo derramou a sua taça sobre o sol, e foi-lhe dado queimar os homens com fogo.
9 Nzoɓri ká síe záŋke ká hɛɗ hɛɗ zɔ ri na, i tḭiri riŋ Ŋgɛrɛwṵru ɓe káʼa mgba kḭri ɓíɛ ká mbi ɓáy zaɗ ká mini key ɗo nduo-ɛ. Roo lɛ, i hii súo kér ɓay ɓari ɓay ɗáa riŋ ɗika ɓo tul-e ya.
9 Com efeito, os homens se queimaram com o intenso calor, e blasfemaram o nome de Deus, que tem autoridade sobre estes flagelos, e nem se arrependeram para lhe darem glória.
10 Falɛ lɛ, leɗ nzaapeɗ Ŋgɛrɛwṵru ndeke ɗi ndeɓeke se a vǎa kuna him hɛrɛ Ŋgɛrɛwṵru ká ɗo ɓil tuŋguo ɓe na zuɔ tul kariŋgaw mbay fe mgbam na, ha̰ puoruo ɓe ɗo ɓil suŋ nduŋ. Nzoɓri sṵ rḭm-ri mgbɔkli mgbɔkli ɓay kɔ́kɔ sɛkɛ fe ɓari,
10 Derramou o quinto a sua taça sobre o trono da besta, cujo reino se tornou em trevas, e os homens remordiam a língua por causa da dor que sentiam
11 a í tḭiri Ŋgɛrɛwṵru ká nulue ɓay tul sɛkɛkeri ɓáy nṵɔri ká ɗo sùo-ri na. Roo lɛ, i hii súo kér ɓay ɓari ká tul fe ɗáa ka̰aya ɓari na ya.
11 e blasfemaram o Deus do céu por causa das angústias e das úlceras que sofriam; e não se arrependeram de suas obras.
12 Falɛ lɛ, leɗ nzaapeɗ Ŋgɛrɛwṵru ndeke ɗi yieke se a vǎa kuna him hɛrɛ Ŋgɛrɛwṵru ká ɗo ɓil tuŋguo ɓe na zuɔ tul bawda nduo mbii ká riŋ-ɛ ɓa Efarat ha̰ mbiike ṵu kpǎ̰ani a pɔŋ ɓa faa ha̰ mbayri ká i kaw fi tiya ká fi tḭ́i síe na ha ri víke.
12 Derramou o sexto a sua taça sobre o grande rio Eufrates, cujas águas secaram, para que se preparasse o caminho dos reis que vêm do lado do nascimento do sol.
13 Lɛɛ, mì kɔ temndayari tul-ri say ká i rìi taŋgḭwri tḭi saa ɓil nzaa nay saŋ nda̰w, saa nzaa titire fe mgbam ká ɗo yer nda̰w, rɔɔ saa nzaa fe mgbam ndeke ɗi siɗike, ɓe káʼa ɗi sùo-ɛ ɓa nzoɓ ya̰aŋa ɓay saa nzaa Ŋgɛrɛwṵru nda̰w na.
13 Então, vi sair da boca do dragão, da boca da besta e da boca do falso profeta três espíritos imundos semelhantes a rãs;
14 Ɓa temri ká i ɓa taa ŋgɛrɛtemndaya ká i ɗaa fe saŋri. I se luo mbayri ká tusiri key riw bele, ɓay haŋa ɓo, i mbṵ kḭ í ɗaa ruy ziŋ Ŋgɛrɛwṵru Nzoɓ Hṵrusuo Luye ɓáy bawda nam ɓe.
14 porque eles são espíritos de demônios, operadores de sinais, e se dirigem aos reis do mundo inteiro com o fim de ajuntá-los para a peleja do grande Dia do Deus Todo-Poderoso.
15 Ŋgɛrɛmbay ɓaa mii: «Ì laa key, mì tḭ́i tul-rì mbuɗa munu ká nzoɓ riiɓa tḭ́ike. Nzoɓ ká kaw ɓáy nzaa ɓal-ɛ kekeke a kɔrɔ gari ɓeri ɗo lakun-ɛ, ɓay haŋa ɓo ka se tigbi-ɛ hɔy nduɔɗi ha̰ sahoy ka sɛ ni ya na, suoriya ɓa taa ɓe.»
15 (Eis que venho como vem o ladrão. Bem-aventurado aquele que vigia e guarda as suas vestes, para que não ande nu, e não se veja a sua vergonha.)
16 Báyḭi lɛ, temndayari na, i mbṵ mbayri ká zaɗ mbḭw ká i ɗi ɓáy nzaa eboro ɓa Harmagedo̰n.
16 Então, os ajuntaram no lugar que em hebraico se chama Armagedom.
17 Falɛ lɛ, leɗ nzaapeɗ Ŋgɛrɛwṵru ndeke ɗi tɔnɔ sayke se a vǎa kuna him hɛrɛ Ŋgɛrɛwṵru ká ɗo ɓil tuŋguo ɓe na zuɔ ɓil zuu, lɛ, kusol Ŋgɛrɛwṵru mgba ɓeleŋ saa kariŋgaw mbay ká hul ka̰ni ɓe ká nulue mii: «Peɗke ɔ ro zu.»
17 Então, derramou o sétimo anjo a sua taça pelo ar, e saiu grande voz do santuário, do lado do trono, dizendo: Feito está!
18 A lɛ, mbamri vbu haa yela yela nda̰w, kusolri mgba ɓeleŋ ɓeleŋ nda̰w, mbamri yḭw kpǎ̰y kpǎ̰y nda̰w, rɔɔ tusiri laŋ yik yik nda̰w pi. Ɓa ɗḭ̌ɛ ká Ŋgɛrɛwṵru ɗaa tusiri kpṵru tḭi timbɛɗɛ key na, nzoɓ kɔ kḭri tusiri ká laŋ mini key ba mbḭw ya mgbaŋ!
18 E sobrevieram relâmpagos, vozes e trovões, e ocorreu grande terremoto, como nunca houve igual desde que há gente sobre a terra; tal foi o terremoto, forte e grande.
19 Bawda ŋgɛrɛpuo na sáka zaɗ say, a ŋgɛrɛpuori ká sa̰w puori ɓoɗ ɓoɗ riw bele ká tusiri key na dir wuruk wuruk. Ro, Ŋgɛrɛwṵru ker se tul ŋgɛrɛpuo *Babilo̰n ká riŋ-ɛ mgba ɓamba na, a ɗaa ha̰ ni nzɔ him bawda hɛrɛ ɓe ká mbaa tuŋguo ɓe gba̰y gba̰y na.
19 E a grande cidade se dividiu em três partes, e caíram as cidades das nações. E lembrou-se Deus da grande Babilônia para dar-lhe o cálice do vinho do furor da sua ira.
20 Tukuɗu mbiiri riw bele na gɔl maa kḭ gba̰y gba̰y, a kuori laa lɛ, nzoɓ kɔ ri mbḭw mbǎa.
20 Todas as ilhas fugiram, e os montes não foram achados;
21 Bawda sa̰ri ká ŋgɔɓke hii maa ɓáy ɓɔl naŋ ká i te ɓil-e zaɗ siɗi na ga̰y saa nulue zuɔ tul nzoɓri ha ri tḭiri Ŋgɛrɛwṵru ɓay tul sa̰ri ká ɓa ɓíɛ ká mbi ɓáy zaɗ, ɓay ḭi lɛ, ɓa ɓíɛ ká kal tul zaɗ pavbaɗ.
21 também desabou do céu sobre os homens grande saraivada, com pedras que pesavam cerca de um talento; e, por causa do flagelo da chuva de pedras, os homens blasfemaram de Deus, porquanto o seu flagelo era sobremodo grande.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Apocalipse 16, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.