Mateus 22

MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Ŋineŋga Yesu iporo ŋgua tambirâŋa kilo ilâ panzi Isrel nenzi tamâta ŋalaŋala mine tu,
1 Jesus lhes contou outras parábolas. Disse ele:
2 “Maro Kindeni ne mâsi ŋana ikai maro panzi tamâta kâ, nde itogo koipu ŋalae toŋge iveta waiŋa ŋalae papa natu tamâne ŋana ne pakâeŋa kâ.
2 “O reino dos céus pode ser ilustrado com a história de um rei que preparou um grande banquete de casamento para seu filho.
3 Koipu ŋinde isupwanzi ne wurâta tamâta silâ panzi tamâta pinde i ilo tu ma simâ sika kâpwa lâ waiŋa pakâeŋa ŋinde. Silâ panzi, ku siveta ŋana sigonanzi tamâta ŋinde simâ. Andeta tininzi pwâka tu simâ.
3 Quando o banquete estava pronto, o rei enviou seus servos para avisar os convidados, mas todos se recusaram a vir.
4 Ŋineŋga isupwanzi ne wurâta tamâta pinde kilo, aku ipainzi tu, ‘Miki kalâ panzi tamâta ŋinde naŋa muŋga asarâwa panzi, aku kapainzi tu, “Kaloŋo ŋga! Koipu ŋalae iveta ne kâŋa-nuŋa marumbu lâ. I ne bulmakao tamâne pinde aŋga simbi pinde arara situmbu kambwaŋenzi ŋalaŋala, ande maka ŋga kapunzi lâ. Aku kelekele rârâni vetâŋa lâ kala ikeno. Mine nde miki kamâ kaka kâpwa lâ waiŋa ŋana pakâeŋa kâ.’”
4 “Então ele enviou outros servos para lhes dizer: ‘Já preparei o banquete; os bois e novilhos gordos foram abatidos, e tudo está pronto. Venham para a festa!’.
5 Kinzi wurâta tamâta nde silâ siporo ŋgua mine panzi tamâta ŋinde, andeta kinzi taŋanzi kaika ku sikâwa pwapwataki silâ. Toŋge nde ilâ ne tâno ilo, aŋga toŋge nde ilâ iveta ne wurâta ŋana mbaliŋa kâ.
5 Mas os convidados não lhes deram atenção e foram embora: um para sua fazenda, outro para seus negócios.
6 Aŋga kinzi pinde nde sikalenzi wurâta tamâta ŋinde kaika ku sikai kazâŋa panzi sipunzi pâta simâte lâ.
6 Outros, ainda, agarraram os mensageiros, os insultaram e os mataram.
7 Siveta mine lâ, ande kala koipu ŋalae nde wisi nâna ndo. Aku ionzi ne zugu tamâta silâ sizavarunzi tamâta ŋinde muŋga sipunzi ne wurâta tamâta pâta simâte. Aku sirumbia nenzi lawea kana lâ.
7 “O rei ficou furioso e enviou seu exército para destruir os assassinos e queimar a cidade deles.
8 Ŋineŋga koipu ŋalae isarawanzi ne wurâta tamâta simâ papa, aku ipainzi tu, ‘Waiŋa pakâeŋa ne kâŋa-nuŋa nde vetâŋa lâ kala keno, andeta kinzi tamâta ŋinde naŋa muŋga asarawanzi tu simâ, ande kinzi ŋinde nde tamâta ara ikura ŋana simâ kâ, ande tia.
8 Disse a seus servos: ‘O banquete de casamento está pronto, e meus convidados não são dignos dessa honra.
9 Mine nde miki kalâ kakura nzâla nzâla, aku kanonzi tamâta rârâni simo ŋinde tu ma simâ ŋana waiŋa pakâeŋa ne kâŋa-nuŋa kâ.’
9 Agora, saiam pelas esquinas e convidem todos que vocês encontrarem’.
10 Iporo mine lâ, ŋineŋga kinzi wurâta tamâta nde silâ sikura nzâla nzâla sigonanzi tamâta rârâni simo ŋinde, kinzi tamâta saka wa ara wa. Aku kinzi ŋinde rârâni simâ luma ilo pipi lâ ŋana sika kâŋa-nuŋa kâ.
10 Então os servos trouxeram todos que encontraram, tanto bons como maus, e o salão do banquete se encheu de convidados.
11 Kinzi tamâta simâ sisaŋona lâ, ŋineŋga koipu ŋalae nde imâ luma ilo tu imoranzi. Andeta mata ilâ imora tamâta toŋge ŋandai ipasawa pasawaŋa ara ŋana waiŋa pakâeŋa ŋga.
11 “Quando o rei entrou para recebê-los, notou um homem que não estava vestido de forma apropriada para um casamento
12 Tia ku koipu nde ilâ papa ku ikasoŋa tu, ‘Niŋgu-nambwe, ŋana sâ kâ ŋga noko kumâ naneŋgu luma ilo, andeta noko ŋandai kupasawa pasawaŋa ara ŋana waiŋa pakâeŋa kâ, a?’ Andeta tamâta ŋinde nde kawa buu nâ, iporo ŋgua toŋge tia.
12 e perguntou-lhe: ‘Amigo, como é que você se apresenta sem a roupa de casamento?’. O homem não teve o que responder.
13 Ŋineŋga koipu ipainzi ne wurâta tamâta mine tu, ‘Kakai wâlo ku kapa tamâta ŋine kie-mbalau kaika lâ, ŋineŋga katambira yâti lâ nia ŋgaŋe, ŋana imo kondoma ilo.’”
13 Então o rei disse: ‘Amarrem-lhe as mãos e os pés e lancem-no para fora, na escuridão, onde haverá choro e ranger de dentes’.
14 Miki kaloŋo ŋga; Maro Kindeni ne sarawâŋa ilâ panzi tamâta rârâ, andeta ipateanzi kinzi pinde nâ, kinzi ŋinde kalonzi tawana i mao.”
14 “Pois muitos são chamados, mas poucos são escolhidos”.
15 Ŋine ilâ lâ, ŋineŋga tamâta pinde lâ Parisai ŋgu nde sipasau ku sipa ŋgua ŋana ma sikai samâŋa pa Yesu kâ. Kinzi ilonzi patea tu ambo Yesu ma iporo ŋgua pinde ŋgâsi tâ, ande ma sio ilâ pa ŋgua nia.
15 Então os fariseus se reuniram para tramar um modo de levar Jesus a dizer algo que desse motivo para o prenderem.
16 Kinzi Parisai tamâta ŋinde nde sionzi nenzi pâri-tamâta pinde sitavanzi Herot ne tamâta pinde, aku simâ kuku Yesu. Simâ kuku, ŋineŋga siporo ŋgua mâru-mâru papa mine tu, “Pananâŋa, maka kasama tu noko nde tamâta ŋana kuporo ŋgua mao kâ. Noko ŋgua mao nâ uru kupanananzi tamâta ŋana Maro Kindeni ne vetâŋa kâ. Noko uru kuporo ŋgua kaŋa taituni nâ panzi tamâta ŋalaŋala wa kinzi sugorai tamwatanzi wa.
16 Enviaram alguns de seus discípulos, junto com os partidários de Herodes, para se encontrarem com ele. Disseram: “Mestre, sabemos como o senhor é honesto e ensina o caminho de Deus de acordo com a verdade. É imparcial e não demonstra favoritismo.
17 Mine nde maka iloma tu noko ma kuporo ŋgua taulo pama. Noko ilo mana; nenda koipu ŋalae Kaisara uru iporo kaika tu kinda ma mbumbu talua. Aŋga Mose ne ŋgua tukuŋa isâu tu kinda ma mbumbu ŋinde talua Kaisara, tiya?”
17 Agora, diga-nos o que o senhor pensa a respeito disto: É certo pagar impostos a César ou não?”.
18 Andeta Yesu isama kinzi ilonzi kalonzi pwataki tu sakamao ndo. Mine kala ipainzi tu, “Miki kawami kaporo ŋgua kie toŋge, aŋga ilomi nde keno piti. Ŋana sâ kâ ŋga miki kakai samâŋa pa naŋa, a?
18 Jesus, porém, sabia de sua má intenção e disse: “Hipócritas! Por que vocês tentam me apanhar numa armadilha?
19 Kakai mbumbu toŋge uru kao ilâ pa koipu, aku kamâ katula pa naŋa.” Kinzi nde sikai mbumbu toŋge simâ pa Yesu,
19 Mostrem-me a moeda usada para pagar o imposto”. Quando lhe deram uma moeda de prata,
20 ŋineŋga ikasoŋanzi tu, “Tai wa ŋoa ŋine kala ikeno mbumbu tini, ande ea ne.”
20 ele disse: “De quem são a imagem e o título nela gravados?”.
21 Ande siporo taulo tu, “Kaisara ne.” Ŋineŋga Yesu ipainzi tu, “Mine kala Kaisara ne kelekele, ande miki kalua Kaisara; aŋga Maro Kindeni ne kelekele, ande kalua Maro Kindeni.”
21 “De César”, responderam. “Então deem a César o que pertence a César, e deem a Deus o que pertence a Deus”, disse ele.
22 Kinzi siloŋo Yesu ne ŋgua ŋine, aku wisinzi motutu. Mine kala sipile Yesu ku silâ.
22 Sua resposta os deixou admirados, e eles foram embora.
23 Lâ zo ndainani nâ kinzi tamâta pinde lâ Sadyusi ŋgu nde simâ pa Yesu. Kinzi ŋgu ŋinde uru kalonzi tawana tu kinzi mateŋa tamâta ma muli simandi simo vianzi kilo tia. Kinzi sipai tu,
23 No mesmo dia, vieram a Jesus alguns saduceus, líderes religiosos que afirmam não haver ressurreição dos mortos,
24 “Pananâŋa, Mose muŋga iŋgere ŋgua tukuŋa toŋge imâ pa kinda mine tu, ‘Ambo tamâta toŋge i natu tia ku imâte, ambo i kaiwa taine imo ŋai yo, ande tamâta ŋinde tai ma ikai tua kaiwa, aku kinzi rua ma sipulia lâlu itogo tua kilala mine.’”
24 e perguntaram: “Mestre, Moisés disse: ‘Se um homem morrer sem deixar filhos, o irmão dele deve se casar com a viúva e ter um filho, que dará continuidade ao nome do irmão’.
25 Siporo ŋgua ŋine lâ, ŋineŋga sisia ŋgua pa Yesu tu, “Ayo, tamâne nzâla-kulu toŋge i tai lima kanaŋo taitu simo. Nzâla-kulu ŋinde ikai kaiwa taine toŋge, andeta mwaŋga tamâne imâte lâ, aku i natu tia. Mine kala i tai iyoka tua muli ku ikai taine ŋinde itogo i kaiwa mine.
25 Numa família havia sete irmãos. O mais velho se casou e morreu sem deixar filhos, de modo que seu irmão se casou com a viúva.
26 Andeta i kala natu tia aku imâte lâ. Ŋineŋga kinzi rua tainzi kala iveta mine nâ, ikai taine ŋinde ŋineŋga imâte, aku natu tia. Siveta mine lee, aku kinzi tai rârâni sikai taine taituni ŋinde, aku kinzi kala natunzi tia, ku simâte lâ.
26 O segundo irmão também morreu, e o terceiro irmão se casou com ela. E assim por diante, até o sétimo irmão.
27 Kinzi rârâni simâte marumbu lâ, aku muli ŋga taine kala imâte.
27 Por fim, a mulher também morreu.
28 Ayo, lâ zo muli, ambo kinzi mateŋa tamâta ma simandi simo vianzi kilo, ande taine ŋinde ma imo itogo ea kaiwa lâ kinzi tai-tua lima kanaŋonzi rua ŋinde. Noko kusama tu kinzi rârâni muŋga sikai kaiwanzi taine taitu ŋinde.”
28 Diga-nos, de quem ela será esposa na ressurreição? Afinal, os sete se casaram com ela”.
29 Andeta Yesu itu lâ kawanzi tu, “Opopo, miki kasama Maro Kindeni ne ŋgua ikeno lâ pepa tini, ande tia. Aku miki kazizâla ŋana i ne walo kaika mine nâ. Mine kala miki kaveta ŋgua palaŋeŋa rârâ.
29 Jesus respondeu: “O erro de vocês está em não conhecerem as Escrituras nem o poder de Deus,
30 Lâ zo ŋana kinzi mateŋa tamâta ma simandi simo vianzi kilo, ande kinzi tamâta ma simo sitogonzi aŋelo lâ samba ilo mine, kala ma sipakâe tia.
30 pois, quando os mortos ressuscitarem, não se casarão nem se darão em casamento. Nesse sentido, serão como os anjos do céu.
31 Andeta naŋa atu aporo ŋgua toŋge pami ŋana kinzi mateŋa tamâta nenzi mandiŋa kâ. Tiambo miki ŋandai kapono ŋgua ŋinde Maro Kindeni muŋga itula pami ikeno lâ pepa tini, a? Iporo ŋgua ŋananzi timbumi, kinzi ŋinde simâte muŋgani lâ, aku iporo tu,
31 “Agora, quanto a haver ressurreição dos mortos, vocês não leram a esse respeito nas Escrituras? Deus disse:
32 ‘Naŋa Maro Kindeni nde Abraham ŋga Isaka aŋga Yakopu nenzi Maro Ŋalae.’ Ayo, miki kaloŋo ŋga; Maro Kindeni i ŋandai kinzi mateŋa tamâta nenzi Maro Ŋalae ŋga. I nde tamâta simo vianzi ŋinde nâ nenzi Maro Ŋalae.”
32 ‘Eu sou o Deus de Abraão, o Deus de Isaque e o Deus de Jacó’. Portanto, ele é o Deus dos vivos, e não dos mortos”.
33 Kinzi tamâta siloŋo Yesu ne ŋgua ŋine, aku wisinzi motu ŋana i ne mâsi ŋana ipanananzi kâ.
33 Quando as multidões o ouviram, ficaram admiradas com seu ensino.
34 Lâ zo ŋinde kinzi tamâta pinde lâ Parisai ŋgu siloŋo pâri tu Yesu iporo ŋgua kanaŋo nâ, aku isae ŋgua ne nzâla ŋananzi Sadyusi ŋgu. Mine kala silâ taitu, ku simâ pa Yesu.
34 Sabendo os fariseus que Jesus tinha calado os saduceus com essa resposta, reuniram-se novamente para interrogá-lo.
35 Aku nenzi tamâta toŋge nde imâ kunzi tona, i muŋga ikai ilo-kalo ŋalae ŋana ŋgua tukuŋa kâ. I ilo tu ikai samâŋa pa Yesu kâ, kala ikasoŋa tu,
35 Um deles, especialista na lei, tentou apanhá-lo numa armadilha com a seguinte pergunta:
36 “Pananâŋa, ŋgua tukuŋa ndia nde ipolenzi ŋgua tukuŋa rârâni Mose muŋga itula pa kinda.”
36 “Mestre, qual é o mandamento mais importante da lei de Moisés?”.
37 Yesu nde iporo taulo tu, “‘Noko ma tini mwasa ndo papa noko ne Maro Ŋalae Kindeni, aku kuo noko ilo ndoni wa koroani ndoni wa ilo-kalo ndoni ilâ pa i simbo nâ.’
37 Jesus respondeu: “‘Ame o Senhor, seu Deus, de todo o seu coração, de toda a sua alma e de toda a sua mente’.
38 Ŋgua tukuŋa ŋine imuŋga ku ipolenzi ŋgua tukuŋa rârâni.
38 Este é o primeiro e o maior mandamento.
39 Aŋga ŋgua tukuŋa iyoka ŋinde muli nde kaŋa taituni nâ; ‘Noko ma tini mwasa panzi tini pinde, itogo noko tini mwasa pa tamwata mine.’
39 O segundo é igualmente importante: ‘Ame o seu próximo como a si mesmo’.
40 Tukuŋa rua ŋine nde sitogo ŋgunu-ŋgunu tina pa Mose ne tukuŋa rârâni wa kinzi ŋgua-tulâŋa tamâta nenzi tukuŋa rârâni wa.”
40 Toda a lei e todas as exigências dos profetas se baseiam nesses dois mandamentos”.
41 Kinzi Parisai tamâta nde sipasau simo kuku Yesu yo, aku Yesu ikasoŋanzi tu,
41 Então, rodeado pelos fariseus, Jesus lhes fez a seguinte pergunta:
42 “Ayo, miki ilomi mana; tamâta ŋine Maro Kindeni ipatea tu ivilanzi ne ŋgu, sipatu i ŋa tu Kirisi, ande i nde ea ne vâsa.” Kinzi nde siporo taulo mine tu, “Kirisi nde timbunda Daviti ne vâsa.”
42 “O que vocês pensam do Cristo? De quem ele é filho?”. Eles responderam: “É filho de Davi”.
43 Aku Yesu itu lâ kawanzi tu, “Ara mbo, mine nde mana mana ŋga Koroani Sapâŋa itula ilo-kalo pa Daviti kala Daviti ipatu Kirisi ŋa tu, ‘Maro Ŋalae’, a? Ŋana tu Daviti ne ŋgua ikeno lâ pepa tini mine tu,
43 Jesus perguntou: “Então por que Davi, falando por meio do Espírito, chama o Cristo de ‘meu Senhor’? Pois Davi disse:
44 ‘Maro Ŋalae Kindeni itu ŋgua pa naneŋgu Maro Ŋalae mine tu, “Noko kusaŋona ŋai pa mbauŋgu wia kâ lee, ikura lâ zo ŋinde naŋa ma aonzi noko ne kazâŋa tamâta simo noko kalo.’”
44 ‘O Senhor disse ao meu Senhor: Sente-se no lugar de honra à minha direita até que eu humilhe seus inimigos debaixo de seus pés’.
45 Miki kamora ŋga. Daviti tamwata nde ipatu Kirisi ŋa tu ‘Maro Ŋalae’. Mine nde mana mana ŋga Kirisi nde Daviti ne vâsa nâ, a?”
45 Portanto, se Davi chamou o Cristo de ‘meu Senhor’, como ele pode ser filho de Davi?”.
46 Tamâta toŋge lâ ŋgu ŋinde ikura ŋana iporo ŋgua toŋge taulo pa Yesu kâ, ande tia. Aku lâ zoni ndaina, kinzi tamâta rârâni ilonzi patea tu ma sikai samâŋa mine papa Yesu kilo, ande tia.
46 Ninguém conseguiu responder e, depois disso, não se atreveram a lhe fazer mais perguntas.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.