Mateus 22
MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs BKJ
1 Ŋineŋga Yesu iporo ŋgua tambirâŋa kilo ilâ panzi Isrel nenzi tamâta ŋalaŋala mine tu,
1 E respondendo Jesus, novamente lhes falou em parábolas, dizendo:
2 “Maro Kindeni ne mâsi ŋana ikai maro panzi tamâta kâ, nde itogo koipu ŋalae toŋge iveta waiŋa ŋalae papa natu tamâne ŋana ne pakâeŋa kâ.
2 O reino do céu é semelhante a um certo rei, que fez as bodas de seu filho,
3 Koipu ŋinde isupwanzi ne wurâta tamâta silâ panzi tamâta pinde i ilo tu ma simâ sika kâpwa lâ waiŋa pakâeŋa ŋinde. Silâ panzi, ku siveta ŋana sigonanzi tamâta ŋinde simâ. Andeta tininzi pwâka tu simâ.
3 e enviou os seus servos a chamar os convidados para as bodas, e estes não quiseram vir.
4 Ŋineŋga isupwanzi ne wurâta tamâta pinde kilo, aku ipainzi tu, ‘Miki kalâ panzi tamâta ŋinde naŋa muŋga asarâwa panzi, aku kapainzi tu, “Kaloŋo ŋga! Koipu ŋalae iveta ne kâŋa-nuŋa marumbu lâ. I ne bulmakao tamâne pinde aŋga simbi pinde arara situmbu kambwaŋenzi ŋalaŋala, ande maka ŋga kapunzi lâ. Aku kelekele rârâni vetâŋa lâ kala ikeno. Mine nde miki kamâ kaka kâpwa lâ waiŋa ŋana pakâeŋa kâ.’”
4 Mais uma vez, ele enviou outros servos, dizendo: Dizei aos convidados: Eis que tenho o meu jantar preparado, os meus bois e meus cevados estão mortos, e todas as coisas estão prontas; vinde às bodas.
5 Kinzi wurâta tamâta nde silâ siporo ŋgua mine panzi tamâta ŋinde, andeta kinzi taŋanzi kaika ku sikâwa pwapwataki silâ. Toŋge nde ilâ ne tâno ilo, aŋga toŋge nde ilâ iveta ne wurâta ŋana mbaliŋa kâ.
5 Mas eles, fazendo pouco caso, seguiram os seus caminhos, um para sua fazenda, outro para o seu negócio.
6 Aŋga kinzi pinde nde sikalenzi wurâta tamâta ŋinde kaika ku sikai kazâŋa panzi sipunzi pâta simâte lâ.
6 E os outros, tomaram os seus servos, os maltrataram e mataram.
7 Siveta mine lâ, ande kala koipu ŋalae nde wisi nâna ndo. Aku ionzi ne zugu tamâta silâ sizavarunzi tamâta ŋinde muŋga sipunzi ne wurâta tamâta pâta simâte. Aku sirumbia nenzi lawea kana lâ.
7 Mas, ouvindo disso o rei, irou-se, e enviando os seus exércitos, destruiu aqueles assassinos, e incendiou a sua cidade.
8 Ŋineŋga koipu ŋalae isarawanzi ne wurâta tamâta simâ papa, aku ipainzi tu, ‘Waiŋa pakâeŋa ne kâŋa-nuŋa nde vetâŋa lâ kala keno, andeta kinzi tamâta ŋinde naŋa muŋga asarawanzi tu simâ, ande kinzi ŋinde nde tamâta ara ikura ŋana simâ kâ, ande tia.
8 Então ele diz aos servos: As bodas estão preparadas, mas os que foram convidados não eram dignos.
9 Mine nde miki kalâ kakura nzâla nzâla, aku kanonzi tamâta rârâni simo ŋinde tu ma simâ ŋana waiŋa pakâeŋa ne kâŋa-nuŋa kâ.’
9 Ide, pois, às estradas, e convidai para as bodas todos quantos encontrardes.
10 Iporo mine lâ, ŋineŋga kinzi wurâta tamâta nde silâ sikura nzâla nzâla sigonanzi tamâta rârâni simo ŋinde, kinzi tamâta saka wa ara wa. Aku kinzi ŋinde rârâni simâ luma ilo pipi lâ ŋana sika kâŋa-nuŋa kâ.
10 E os servos, saindo pelas estradas, ajuntaram todos quantos encontraram, tanto maus como bons; e o casamento ficou cheio de convidados.
11 Kinzi tamâta simâ sisaŋona lâ, ŋineŋga koipu ŋalae nde imâ luma ilo tu imoranzi. Andeta mata ilâ imora tamâta toŋge ŋandai ipasawa pasawaŋa ara ŋana waiŋa pakâeŋa ŋga.
11 E o rei, entrando para ver os convidados, viu ali um homem que não estava com veste de casamento.
12 Tia ku koipu nde ilâ papa ku ikasoŋa tu, ‘Niŋgu-nambwe, ŋana sâ kâ ŋga noko kumâ naneŋgu luma ilo, andeta noko ŋandai kupasawa pasawaŋa ara ŋana waiŋa pakâeŋa kâ, a?’ Andeta tamâta ŋinde nde kawa buu nâ, iporo ŋgua toŋge tia.
12 E ele disse-lhe: Amigo, como entraste aqui, não tendo veste de casamento? E ele emudeceu.
13 Ŋineŋga koipu ipainzi ne wurâta tamâta mine tu, ‘Kakai wâlo ku kapa tamâta ŋine kie-mbalau kaika lâ, ŋineŋga katambira yâti lâ nia ŋgaŋe, ŋana imo kondoma ilo.’”
13 Então disse o rei aos servos: Amarrai os seus pés e mãos, levai-o embora, e lançai-o nas trevas exteriores; ali haverá pranto e ranger de dentes.
14 Miki kaloŋo ŋga; Maro Kindeni ne sarawâŋa ilâ panzi tamâta rârâ, andeta ipateanzi kinzi pinde nâ, kinzi ŋinde kalonzi tawana i mao.”
14 Porque muitos são chamados, mas poucos são escolhidos.
15 Ŋine ilâ lâ, ŋineŋga tamâta pinde lâ Parisai ŋgu nde sipasau ku sipa ŋgua ŋana ma sikai samâŋa pa Yesu kâ. Kinzi ilonzi patea tu ambo Yesu ma iporo ŋgua pinde ŋgâsi tâ, ande ma sio ilâ pa ŋgua nia.
15 Indo, então, os fariseus, consultaram entre si como o apanhariam em alguma palavra.
16 Kinzi Parisai tamâta ŋinde nde sionzi nenzi pâri-tamâta pinde sitavanzi Herot ne tamâta pinde, aku simâ kuku Yesu. Simâ kuku, ŋineŋga siporo ŋgua mâru-mâru papa mine tu, “Pananâŋa, maka kasama tu noko nde tamâta ŋana kuporo ŋgua mao kâ. Noko ŋgua mao nâ uru kupanananzi tamâta ŋana Maro Kindeni ne vetâŋa kâ. Noko uru kuporo ŋgua kaŋa taituni nâ panzi tamâta ŋalaŋala wa kinzi sugorai tamwatanzi wa.
16 E enviaram-lhe os seus discípulos, com os herodianos, dizendo: Mestre, nós sabemos que tu és verdadeiro, e ensinas o caminho de Deus em verdade, e sem te preocupar com nenhum homem, pois não reparas na aparência dos homens.
17 Mine nde maka iloma tu noko ma kuporo ŋgua taulo pama. Noko ilo mana; nenda koipu ŋalae Kaisara uru iporo kaika tu kinda ma mbumbu talua. Aŋga Mose ne ŋgua tukuŋa isâu tu kinda ma mbumbu ŋinde talua Kaisara, tiya?”
17 Dize-nos, portanto, o que tu pensas? É lícito dar tributo a César, ou não?
18 Andeta Yesu isama kinzi ilonzi kalonzi pwataki tu sakamao ndo. Mine kala ipainzi tu, “Miki kawami kaporo ŋgua kie toŋge, aŋga ilomi nde keno piti. Ŋana sâ kâ ŋga miki kakai samâŋa pa naŋa, a?
18 Mas Jesus, percebendo a sua maldade, disse: Por que me tentais, hipócritas?
19 Kakai mbumbu toŋge uru kao ilâ pa koipu, aku kamâ katula pa naŋa.” Kinzi nde sikai mbumbu toŋge simâ pa Yesu,
19 Mostrai-me a moeda do tributo. E eles lhe trouxeram um denário.
20 ŋineŋga ikasoŋanzi tu, “Tai wa ŋoa ŋine kala ikeno mbumbu tini, ande ea ne.”
20 E ele disse-lhes: De quem é esta imagem e inscrição?
21 Ande siporo taulo tu, “Kaisara ne.” Ŋineŋga Yesu ipainzi tu, “Mine kala Kaisara ne kelekele, ande miki kalua Kaisara; aŋga Maro Kindeni ne kelekele, ande kalua Maro Kindeni.”
21 Disseram-lhe: De César. Então ele lhes disse: Dai, portanto, a César as coisas que são de César, e a Deus as coisas que são de Deus.
22 Kinzi siloŋo Yesu ne ŋgua ŋine, aku wisinzi motutu. Mine kala sipile Yesu ku silâ.
22 Quando eles ouviram essas palavras, maravilharam-se, e, deixando-o, foram pelo seu caminho.
23 Lâ zo ndainani nâ kinzi tamâta pinde lâ Sadyusi ŋgu nde simâ pa Yesu. Kinzi ŋgu ŋinde uru kalonzi tawana tu kinzi mateŋa tamâta ma muli simandi simo vianzi kilo tia. Kinzi sipai tu,
23 No mesmo dia vieram até ele os saduceus, que dizem não haver ressurreição, e o interrogaram,
24 “Pananâŋa, Mose muŋga iŋgere ŋgua tukuŋa toŋge imâ pa kinda mine tu, ‘Ambo tamâta toŋge i natu tia ku imâte, ambo i kaiwa taine imo ŋai yo, ande tamâta ŋinde tai ma ikai tua kaiwa, aku kinzi rua ma sipulia lâlu itogo tua kilala mine.’”
24 dizendo: Mestre, Moisés disse: Se um homem morrer, não tendo filhos, seu irmão casará com a esposa dele, e suscitará descendência a seu irmão.
25 Siporo ŋgua ŋine lâ, ŋineŋga sisia ŋgua pa Yesu tu, “Ayo, tamâne nzâla-kulu toŋge i tai lima kanaŋo taitu simo. Nzâla-kulu ŋinde ikai kaiwa taine toŋge, andeta mwaŋga tamâne imâte lâ, aku i natu tia. Mine kala i tai iyoka tua muli ku ikai taine ŋinde itogo i kaiwa mine.
25 Ora, houve entre nós sete irmãos; e o primeiro, casou-se com uma mulher, e faleceu, e não tendo descendente, deixou a sua esposa para o seu irmão.
26 Andeta i kala natu tia aku imâte lâ. Ŋineŋga kinzi rua tainzi kala iveta mine nâ, ikai taine ŋinde ŋineŋga imâte, aku natu tia. Siveta mine lee, aku kinzi tai rârâni sikai taine taituni ŋinde, aku kinzi kala natunzi tia, ku simâte lâ.
26 Da mesma forma o segundo, e o terceiro, até o sétimo.
27 Kinzi rârâni simâte marumbu lâ, aku muli ŋga taine kala imâte.
27 E por último de todos, morreu também a mulher.
28 Ayo, lâ zo muli, ambo kinzi mateŋa tamâta ma simandi simo vianzi kilo, ande taine ŋinde ma imo itogo ea kaiwa lâ kinzi tai-tua lima kanaŋonzi rua ŋinde. Noko kusama tu kinzi rârâni muŋga sikai kaiwanzi taine taitu ŋinde.”
28 Portanto, na ressurreição, de qual dos sete será a mulher, pois todos a tiveram?
29 Andeta Yesu itu lâ kawanzi tu, “Opopo, miki kasama Maro Kindeni ne ŋgua ikeno lâ pepa tini, ande tia. Aku miki kazizâla ŋana i ne walo kaika mine nâ. Mine kala miki kaveta ŋgua palaŋeŋa rârâ.
29 Jesus, respondendo, disse-lhes: Vós errais, não conhecendo as escrituras, nem o poder de Deus.
30 Lâ zo ŋana kinzi mateŋa tamâta ma simandi simo vianzi kilo, ande kinzi tamâta ma simo sitogonzi aŋelo lâ samba ilo mine, kala ma sipakâe tia.
30 Porque na ressurreição não casam, nem são dados em casamento, mas são como os anjos de Deus no céu.
31 Andeta naŋa atu aporo ŋgua toŋge pami ŋana kinzi mateŋa tamâta nenzi mandiŋa kâ. Tiambo miki ŋandai kapono ŋgua ŋinde Maro Kindeni muŋga itula pami ikeno lâ pepa tini, a? Iporo ŋgua ŋananzi timbumi, kinzi ŋinde simâte muŋgani lâ, aku iporo tu,
31 E, quanto à ressurreição dos mortos, não lestes o que vos foi dito por Deus, dizendo:
32 ‘Naŋa Maro Kindeni nde Abraham ŋga Isaka aŋga Yakopu nenzi Maro Ŋalae.’ Ayo, miki kaloŋo ŋga; Maro Kindeni i ŋandai kinzi mateŋa tamâta nenzi Maro Ŋalae ŋga. I nde tamâta simo vianzi ŋinde nâ nenzi Maro Ŋalae.”
32 Eu sou o Deus de Abraão, e o Deus de Isaque, e o Deus de Jacó? Deus não é Deus dos mortos, mas dos vivos.
33 Kinzi tamâta siloŋo Yesu ne ŋgua ŋine, aku wisinzi motu ŋana i ne mâsi ŋana ipanananzi kâ.
33 E as multidões, ouvindo isto, maravilhavam-se com a sua doutrina.
34 Lâ zo ŋinde kinzi tamâta pinde lâ Parisai ŋgu siloŋo pâri tu Yesu iporo ŋgua kanaŋo nâ, aku isae ŋgua ne nzâla ŋananzi Sadyusi ŋgu. Mine kala silâ taitu, ku simâ pa Yesu.
34 Mas os fariseus, quando ouviram que ele fizera emudecer os saduceus, eles se reuniram.
35 Aku nenzi tamâta toŋge nde imâ kunzi tona, i muŋga ikai ilo-kalo ŋalae ŋana ŋgua tukuŋa kâ. I ilo tu ikai samâŋa pa Yesu kâ, kala ikasoŋa tu,
35 Então um deles, que era mestre da lei, perguntou-lhe, provando-o, dizendo:
36 “Pananâŋa, ŋgua tukuŋa ndia nde ipolenzi ŋgua tukuŋa rârâni Mose muŋga itula pa kinda.”
36 Mestre, qual é o grande mandamento na lei?
37 Yesu nde iporo taulo tu, “‘Noko ma tini mwasa ndo papa noko ne Maro Ŋalae Kindeni, aku kuo noko ilo ndoni wa koroani ndoni wa ilo-kalo ndoni ilâ pa i simbo nâ.’
37 Respondeu-lhe Jesus: Tu amarás o Senhor teu Deus de todo o teu coração, e de toda a tua alma, e de toda a tua mente.
38 Ŋgua tukuŋa ŋine imuŋga ku ipolenzi ŋgua tukuŋa rârâni.
38 Este é o primeiro e grande mandamento.
39 Aŋga ŋgua tukuŋa iyoka ŋinde muli nde kaŋa taituni nâ; ‘Noko ma tini mwasa panzi tini pinde, itogo noko tini mwasa pa tamwata mine.’
39 E o segundo é semelhante a este: Tu amarás o teu próximo como a ti mesmo.
40 Tukuŋa rua ŋine nde sitogo ŋgunu-ŋgunu tina pa Mose ne tukuŋa rârâni wa kinzi ŋgua-tulâŋa tamâta nenzi tukuŋa rârâni wa.”
40 Desses dois mandamentos dependem toda a lei e os profetas.
41 Kinzi Parisai tamâta nde sipasau simo kuku Yesu yo, aku Yesu ikasoŋanzi tu,
41 Enquanto os fariseus estavam reunidos, Jesus os indagou,
42 “Ayo, miki ilomi mana; tamâta ŋine Maro Kindeni ipatea tu ivilanzi ne ŋgu, sipatu i ŋa tu Kirisi, ande i nde ea ne vâsa.” Kinzi nde siporo taulo mine tu, “Kirisi nde timbunda Daviti ne vâsa.”
42 dizendo: O que pensais vós do Cristo? De quem ele é filho? Eles disseram-lhe: O filho de Davi.
43 Aku Yesu itu lâ kawanzi tu, “Ara mbo, mine nde mana mana ŋga Koroani Sapâŋa itula ilo-kalo pa Daviti kala Daviti ipatu Kirisi ŋa tu, ‘Maro Ŋalae’, a? Ŋana tu Daviti ne ŋgua ikeno lâ pepa tini mine tu,
43 Disse-lhes ele: Como então Davi, em espírito, lhe chama Senhor, dizendo:
44 ‘Maro Ŋalae Kindeni itu ŋgua pa naneŋgu Maro Ŋalae mine tu, “Noko kusaŋona ŋai pa mbauŋgu wia kâ lee, ikura lâ zo ŋinde naŋa ma aonzi noko ne kazâŋa tamâta simo noko kalo.’”
44 Disse o SENHOR ao meu Senhor: Assenta-te à minha direita, até eu fazer os teus inimigos por escabelo?
45 Miki kamora ŋga. Daviti tamwata nde ipatu Kirisi ŋa tu ‘Maro Ŋalae’. Mine nde mana mana ŋga Kirisi nde Daviti ne vâsa nâ, a?”
45 Então se Davi lhe chama Senhor, como é ele seu filho?
46 Tamâta toŋge lâ ŋgu ŋinde ikura ŋana iporo ŋgua toŋge taulo pa Yesu kâ, ande tia. Aku lâ zoni ndaina, kinzi tamâta rârâni ilonzi patea tu ma sikai samâŋa mine papa Yesu kilo, ande tia.
46 E nenhum homem era capaz de responder-lhe uma palavra; e daquele dia em diante nenhum homem ousou fazer-lhe mais perguntas.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.