Mateus 17
MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs NVT
1 Kari lima kanaŋo taitu ilâ lâ, ŋineŋga Yesu ikainzi Petero, aŋga Yamesi kuku tai Yoane rua, aku sikâki silâ tuu ŋalae toŋge kulu. Aku kinzi ŋapa simbonzi nâ simo ndaina.
1 Seis dias depois, Jesus levou consigo Pedro e os dois irmãos, Tiago e João, até um monte alto.
2 Ŋineŋga kinzi pâri-tamâta ŋato ŋinde nde simora Yesu tini pasinala, aku ipâŋga kie toŋge. I nao nde isinala nia itogo kari mine, aŋga ne pasawaŋa nde ipâŋga togo sinâla mwasina, ku pâne ndo.
2 Enquanto os três observavam, a aparência de Jesus foi transformada de tal modo que seu rosto brilhava como o sol e suas roupas se tornaram brancas como a luz.
3 Ŋineŋga Mose ku Ilia rua simâ sipâŋga, aku kinzi pâri-tamâta matanzi ilâ simoranzi ŋgua-tulâŋa tamâta muŋgâŋa rua ŋinde simandi siporo kuku Yesu.
3 De repente, Moisés e Elias apareceram e começaram a falar com Jesus.
4 Petero imora mâsi ŋinde ku ipai Yesu tu, “Maro Ŋalae, kinda tamo ŋaina, aku ŋine nde ara ndo. Ambo noko ilo mine, ande naŋa ma apa pâla ŋato: noko ne toŋge, aŋga Mose ne toŋge, aŋga Ilia ne toŋge.”
4 Pedro exclamou: “Senhor, é maravilhoso estarmos aqui! Se quiser, farei três tendas: uma será sua, uma de Moisés e outra de Elias”.
5 Petero iporo ŋgua ŋine marumbu tia yo, ŋineŋga take-take pâne toŋge ipâŋga ku itura kinzi rârâni lâ. Aku kawa toŋge ne sarawâŋa iyoka pa take-take ilo imâ mine tu, “Naŋa natuŋgu ara kala ŋine. Naŋa tiniŋgu mwasa papa wa iloŋgu ndeka papa wa. Miki ma katambira taŋami pa i kawa ŋgua!”
5 Enquanto ele ainda falava, uma nuvem brilhante os cobriu, e uma voz que vinha da nuvem disse: “Este é meu Filho amado, que me dá grande alegria. Ouçam-no!”.
6 Kinzi pâri-tamâta siloŋo ŋgua ŋine lâ, ŋineŋga sipare tukunzi naonzi tundu pa tâno, aku siruru pâta kanaŋo.
6 Os discípulos ficaram aterrorizados e caíram com o rosto em terra.
7 Ŋineŋga Yesu imâ tininzi laiti aku mbau ilâ itaŋonzi, ku ipainzi tu, “Kamandi sânda ŋga. Miki karuru ndimo.”
7 Então Jesus veio e os tocou. “Levantem-se”, disse ele. “Não tenham medo.”
8 Ŋineŋga naonzi kâki matanzi simora, andeta simora Yesu simbo mai nâ; take-take nde ilâ lâ, aku tamâta toŋge imo kuku Yesu, ande tia.
8 E, quando levantaram os olhos, viram apenas Jesus.
9 Kinzi sipile tuu ŋinde, aku soka sindue yo, ŋineŋga Yesu indi kaika panzi tu, “Miki ma katapâri pa tamâta toŋge ŋana mâsi miki kamora ŋinde ndimo. Andeta muli ŋga, lâ zo ŋinde Maro Kindeni ma ipaŋo naŋa Tamâta Natu amandi lâ mateŋa nianzi amo viâŋgu kilo, ŋineŋga katapâri panzi tamâta ŋana mâsi ŋinde kâ.”
9 Enquanto desciam do monte, Jesus lhes ordenou: “Não contem a ninguém o que viram, até que o Filho do Homem ressuscite dos mortos”.
10 Ŋineŋga kinzi pâri-tamâta sikasoŋa Yesu tu, “Kinzi pananâŋa tamâta ŋana ŋgua tukuŋa kâ uru siporo ŋgua ŋana Ilia mine tu i ma imâ muŋga lâ ŋga, ŋineŋga Kirisi ma imâ. Ŋinde nde duvi mana.”
10 Os discípulos lhe perguntaram: “Por que os mestres da lei afirmam que é necessário que Elias volte antes que o Cristo venha?”.
11 Ande Yesu itu lâ kawanzi tu, “Ŋgua ŋinde nde mao nâ. Ilia imâ muŋga ŋana iveta kelekele rârâni sondo.
11 Jesus respondeu: “De fato, Elias vem e restaurará tudo.
12 Taitu kala ŋine naŋa apaimi tu Ilia nde imâ lâ, andeta kinzi Juda tamâta sisama i kilala sondo, nde tia. Aku mâsi sakamao rârâni kinzi situ ma siveta papa, ande siveta lâ. Aku kinzi ma siveta mâsi sakamao kie taituni pa Tamâta Natu.”
12 Eu, porém, lhes digo: Elias já veio, mas não o reconheceram e preferiram maltratá-lo. Da mesma forma, também farão o Filho do Homem sofrer”.
13 Yesu iporo ŋgua ŋine lâ, ŋineŋga kinzi pâri-tamâta sisama tu Yesu isia ŋgua ŋana Yoane Lââ-Liliŋa Tamwata kâ lâ Ilia tini.
13 Então os discípulos entenderam que ele estava falando de João Batista.
14 Yesu tavanzi ne pâri-tamâta ŋato ŋinde sindue silâ lee sipâŋga kunzi tamâta ŋgu ŋalae. Sipâŋga lâ, ŋineŋga tamâta toŋge imâ pa Yesu aku ipare tuku papa.
14 Ao pé do monte, uma grande multidão os esperava. Um homem veio, ajoelhou-se diante de Jesus e disse:
15 Aku ipai Yesu tu, “Tamâta Ŋalae, naŋa ano pano tu kalo sukâŋa ŋana natuŋgu tamâne. Zo pinde ipâŋga kapa lâ, aku imo sakamao ndo, ŋana tu i uru pata ndue yââ kulu wa lââ ilo wa.
15 “Senhor, tenha misericórdia de meu filho. Ele tem convulsões e sofre terrivelmente. Muitas vezes, cai no fogo ou na água.
16 Naŋa muŋga akai i amâ panzi noko ne pâri-tamâta, andeta kinzi sikura tu siveta ipâŋga ara kilo, ande tia.”
16 Eu o trouxe a seus discípulos, mas eles não puderam curá-lo”.
17 Ŋineŋga Yesu iporo taulo tu, “Opopo, miki tamâta ŋandai kalomi tawana Maro Kindeni ŋga. Miki ilomi kalomi wa nemi mâsi nde soki ndo! Ayo, naŋa ma amo kuku miki ikura zo ŋapia kilo, a? Aŋga nemi ilo-kalo soki-soki ma iveta naŋa iloŋgu malia ikura zo ŋapia kilo, a? Kakai lâlu ŋinde kamâ pa naŋa!”
17 Jesus disse: “Geração incrédula e corrompida! Até quando estarei com vocês? Até quando terei de suportá-los? Tragam o menino para cá”.
18 Sikai lâlu simâ lâ, ŋineŋga Yesu iporo kaika imbita koroani saka imo lâlu ilo ŋinde, aku koroani saka ipile lâlu ku ikâwa ilâ. Aku ndainani nâ, lâlu ŋinde ne pukoŋa marumbu lâ.
18 Então Jesus repreendeu o demônio, e ele saiu do menino, que ficou curado a partir daquele momento.
19 Aku muli, ŋineŋga Yesu ne pâri-tamâta simbonzi nâ simâ pa Yesu ku sikasoŋa tu, “Muŋga maka katogo tu kasoki koroani saka ŋinde, andeta kakura tia. Ŋinde nde duvi mana.”
19 Mais tarde, os discípulos perguntaram a Jesus em particular: “Por que não conseguimos expulsar aquele demônio?”.
20 Aku Yesu ipainzi tu, “Miki nemi kalo-tawana nde mota mwata nâ, kala miki kakura tia. Naŋa aporo mao nâ pami; ambo miki nemi kalo-tawana ma itumbu tini mwata, itogo ‘mastet’ vâsa mine, ande miki ma kakura tu kasupwa tuu ndai mine tu, ‘Noko kumandi ku kulâ pa nia pinde!’, aku tuu ma iyoka ilâ. Ambo miki kalomi tawana Maro Kindeni, ande miki ma kakura tu kaveta vetâŋa kie-kie rârâni. [
20 “Porque a sua fé é muito pequena”, respondeu Jesus. “Eu lhes digo a verdade: se tivessem fé, ainda que do tamanho de uma semente de mostarda, poderiam dizer a este monte: ‘Mova-se daqui para lá’, e ele se moveria. Nada seria impossível para vocês,
21 Ambo miki ma katu kaika ŋana kâpwa kâ ku kakai noŋa kaika nâ, ande ma kakura tu kasokinzi koroani saka sitogo koroani saka ŋinde. Nzâla toŋge keno, ande tia.”]
21 mas essa espécie não sai senão com oração e jejum.”
22 Zo pinde ilâ lâ, ŋineŋga Yesu ikainzi ne pâri-tamâta rârâni simâ taitu lâ Galilaya tâno. Ŋineŋga ipainzi tu, “Kinzi ma sio naŋa Tamâta Natu lâ tamâta pinde mbaunzi ilo,
22 Quando voltaram a se reunir na Galileia, Jesus lhes disse: “O Filho do Homem será traído e entregue em mãos humanas.
23 aku ma sipu naŋa pâta amâte. Andeta kari ŋato lâ, ŋineŋga Maro Kindeni ma ipaŋo naŋa amandi amo viâŋgu kilo.” Kinzi pâri-tamâta siloŋo Yesu ne ŋgua ŋine, kala ilonzi putuka ndo.
23 Será morto, mas no terceiro dia ressuscitará”. E os discípulos se encheram de tristeza.
24 Zo pinde ilâ lâ, ŋineŋga Yesu ikainzi ne pâri-tamâta ku soka silâ sipâŋga Kaperneam lawea. Ŋineŋga tamâta pinde, kinzi ŋinde uru siveta wurâta ŋana sikai mbumbu ŋana Maro Kindeni ne luma sapâŋa kâ, ande simâ pa Petero. Aku sikasoŋa tu, “Wa, noko ne pananâŋa uru io mbumbu ŋana luma sapâŋa kâ, tiya?”
24 Quando Jesus e seus discípulos chegaram a Cafarnaum, os cobradores do imposto do templo abordaram Pedro e lhe perguntaram: “Seu mestre não paga o imposto do templo?”.
25 Aku Petero isâu panzi tu, “Mao nâ, i uru iveta mine.”
25 “Sim, paga”, respondeu Pedro. Em seguida, entrou em casa. Antes que ele tivesse oportunidade de falar, Jesus lhe perguntou: “O que você acha, Simão? O que os reis costumam fazer: cobram impostos de seu povo ou dos povos conquistados?”.
26 Petero iporo taulo tu, “Kinzi tamâta pinde uru sio mbumbu ilâ panzi.” Ŋineŋga Yesu ipai tu, “Mine nde koipu see kinzi ma mbumbu silua tia.
26 “Cobram dos povos conquistados”, respondeu Pedro. “Pois bem”, disse Jesus. “Os cidadãos
27 Taitu kuloŋo ŋga; ambo kinda ma tao luma sapâŋa ne mbumbu ilâ panzi wurâta tamâta ŋinde tia, ande ma wisinzi nâna pa kinda. Mine nde kulâ kuo gigi lâ lââ bwalika ilo. Kuveta mine lee, ku gigi ma ikai iŋa toŋge. Kutapa iŋa ŋinde kâki ku kunzaŋa i kawa, aku ma kusânda mbumbu toŋge ikeno iŋa kawa ilo. Pwai mbumbu ŋinde kulâ, aku kulanzi kinzi tamâta ŋana luma sapâŋa mbumbu kaiŋa kâ. Ŋinde ma ikai nenzi mbuku piti lâ kinda rua tininda.”
27 Mas, como não queremos que se ofendam, desça até o mar e jogue o anzol. Abra a boca do primeiro peixe que pegar e ali encontrará uma moeda de prata. Pegue-a e use-a para pagar os impostos por nós dois.”
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 17, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.