Mateus 14

MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Pa zo ŋinde, Koipu Ŋalae Herot ikai koipu panzi tamâta simo tâno ŋinde. Aku Herot iloŋo Yesu parina.
1 Quando Herodes Antipas ouviu falar de Jesus,
2 Mine kala ipainzi ne wurâta tamâta tu, “Opopo, Yoane Lââ-Liliŋa Tamwata imandi sânda lâ mateŋa nianzi imo via kilo tâ, kala ikai walo ikura ŋana iveta mâsi kaika ŋinde.”
2 disse a seus conselheiros: “Deve ser João Batista que ressuscitou dos mortos! Por isso ele tem poder para fazer esses milagres”.
3 — ausente —
3 Herodes havia mandado prender e encarcerar João para agradar Herodias, que era esposa de Filipe, seu irmão.
4 — ausente —
4 João tinha dito repetidamente a Herodes: “É contra a lei que o senhor viva com ela”.
5 Herot nde ilo tu ma ipu Yoane pâta imâte, andeta iruru ŋananzi Juda tamâta, ŋana tu kinzi kalonzi tawana tu Yoane nde ŋgua-tulâŋa tamâta.
5 Herodes queria matá-lo, mas tinha medo de provocar uma revolta, pois o povo acreditava que João era profeta.
6 Simo lee ku zo toŋge, ŋineŋga tamâta pinde silâ kuku Herot ŋana sindeka ku sika kâŋa-nuŋa ŋalae ŋana i ne zo muŋga tina ipagugua i kâ. Aku lâ zo ŋinde, i kaiwa Herodias natu taine ikina kiniŋa panzi tamâta ŋinde. Aku Herot ilo yosi pa taine taipa ŋinde.
6 Contudo, numa festa de aniversário de Herodes, a filha de Herodias dançou diante dos convidados e agradou muito o rei,
7 Mine kala Herot iveta ne ŋgua pâŋa kaika papa taine ŋinde mine tu, “Naŋa aporo mao pa âta, sâ kelekele toŋge noko ilo papa ku kuno naŋa, ande ma alano.”
7 e ele prometeu, sob juramento, que lhe daria qualquer coisa que ela pedisse.
8 Andeta taine taipa ŋinde tina io ŋgua pinde lâ natu kawa, kala taine taipa ipai Herot tu, “Noko ma kuo Yoane Lââ-Liliŋa Tamwata kulu kâmba lâ kondo toŋge ilo, aku ŋine nâ kutula pa naŋa.”
8 Instigada pela mãe, a moça disse: “Quero a cabeça de João Batista num prato!”.
9 Taine iporo ŋgua ŋine lâ, aku Herot ilo malia ndo. Andeta i ilo ŋana ne ŋgua pâŋa muŋga iveta lâ tamâta sisaŋona sika kâpwa kuku i ŋinde naonzi. Mine kala isupwanzi ne sambara tu siveta ikura taine ne ŋgua ŋinde.
9 O rei se arrependeu do que tinha dito, mas, por causa do juramento feito diante dos convidados, deu as ordens para que atendessem ao pedido.
10 Kinzi sambara ŋinde silâ luma sakamao ilo, aku sitoto Yoane ŋandola utu lâ.
10 João foi decapitado na prisão,
11 Ŋineŋga sikai Yoane kulu kâmba sio lâ kondo toŋge ilo, aku sikai silâ situla pa taine taipa ŋinde. Ŋineŋga taine ikai ilâ itula pa tina.
11 e sua cabeça foi trazida num prato e entregue à moça, que a levou à sua mãe.
12 Yoane ne pâri-tamâta siloŋo ŋgua tu Yoane ŋga imâte lâ, ŋineŋga simâ sikai i karae silâ sikea. Sikea lâ, ŋineŋga sikai pâri silâ siporo pa Yesu.
12 Os discípulos de João vieram, levaram seu corpo e o sepultaram. Em seguida, foram a Jesus e lhe contaram o que havia acontecido.
13 Yesu iloŋo ŋgua tu Yoane Lââ-Liliŋa Tamwata nde imâte lâ, ŋineŋga ikainzi ne pâri-tamâta ku sipile lawea ŋinde. Aku soka paveâŋa nâ sikai wâŋga silâ ku sitoa lâ nia bilimu toŋge. Andeta kinzi tamâta ŋgu ŋalae siloŋo pâri tu Yesu ikai wâŋga ilâ pa nia ŋinde. Tia ku sipile nenzi lawea lawea ku soka nzâla silâ pa nia kala Yesu ilâ papa ŋinde.
13 Logo que Jesus ouviu a notícia, partiu de barco para um lugar isolado, a fim de ficar só. As multidões, porém, descobriram para onde ele ia e o seguiram a pé, vindas de muitas cidades.
14 Aŋga Yesu ilâ lee itoa tina tini lâ, ŋineŋga mata ilâ imoranzi tamâta ŋgu ŋalae simuŋga simâ kala simo ŋinde. Aku i kalo sukâŋa ŋalae ŋananzi, kala ivetanzi nenzi pukoŋa tamâta tininzi ara kilo.
14 Quando Jesus saiu do barco, viu a grande multidão, teve compaixão dela e curou os enfermos.
15 Simo lee, ku kari indue lala lâ, ŋineŋga Yesu ne pâri-tamâta simâ kuku ku sipai tu, “Wa, kari ŋga indue lala lâ, aku nia ŋgaŋe ŋine tamâta simo tia. Mine nde kuonzi tamâta silâ, aku ma siroto ŋana nia wa lawea ŋana sipako kapwanzi sika.”
15 Ao entardecer, os discípulos foram até ele e disseram: “Este lugar é isolado, e já está ficando tarde. Mande as multidões embora, para que possam ir aos povoados e comprar comida”.
16 Andeta Yesu itu lâ kawanzi aku ipainzi tu, “Kinzi ma simo ŋaina nâ; miki warakami nâ kasuanzi.”
16 “Não há necessidade”, disse Jesus. “Providenciem vocês mesmos alimento para elas.”
17 Ande kinzi siporo taulo tu, “Opopo, maka kapwama puroŋa lima ŋga iŋa rua nâ kala keno pama!”
17 Eles responderam: “Temos apenas cinco pães e dois peixes!”.
18 Andeta Yesu ipainzi tu, “Kakai kâpwa ŋinde kamâ ŋai kalana.”
18 “Tragam para cá”, disse ele.
19 Sikai simâ silua Yesu, ŋineŋga Yesu ipainzi tamâta tu lambunzi ndue sisaŋona unza kulu. Sisaŋona lâ, ŋineŋga Yesu ikai puroŋa lima tava iŋa rua ŋinde kâki. Aku Yesu mata kâki pa samba ku kawa ndaŋge pa Maro Kindeni, ŋineŋga ipwataki puroŋa ilanzi ne pâri-tamâta, aku siwae panzi tamâta. Aku iŋa rua kala siwae panzi tona.
19 Em seguida, mandou o povo sentar-se na grama. Tomou os cinco pães e os dois peixes, olhou para o céu e os abençoou. Então, partiu os pães em pedaços e os entregou a seus discípulos, que distribuíram às multidões.
20 Aku kinzi tamâta rârâni sika lee kapwanzi pupuro lâ. Ŋineŋga kinzi pâri-tamâta sigona kâpwa pinde keno mo ŋai yo, kinzi tamâta kapwanzi pupuro kala sika tia, aku ikura ŋgâmo saŋao kanaŋo rua ilonzi pipi lâ.
20 Todos comeram à vontade, e os discípulos recolheram doze cestos com as sobras.
21 Kinzi tamâne kala sika kâpwa ŋinde kambwaŋenzi nde ikura 5,000 mine. Aku nenzi taine wa lâlu nde sika kunzi tona.
21 Os que comeram foram cerca de cinco mil homens, sem contar mulheres e crianças.
22 Sika marumbu lâ, ŋineŋga walele nâ Yesu ipainzi ne pâri-tamâta tu ma sikâki wâŋga kulu ku simuŋga simbwaliu silâ papa lââ bwalika tini pinde. Aŋga i tamwata nde itu ionzi tamâta mbo silâ ŋga.
22 Logo em seguida, Jesus insistiu com seus discípulos que voltassem ao barco e atravessassem até o outro lado do mar, enquanto ele despedia as multidões.
23 Yesu ionzi tamâta rârâni silâ lâ, ŋineŋga i simbo nâ ikâki tuu toŋge kulu ŋana ikai noŋa kâ. Lala pararai lâ, aku Yesu simbo nâ imo tuu kulu.
23 Depois de mandá-las para casa, Jesus subiu sozinho ao monte a fim de orar. Quando anoiteceu, ele ainda estava ali, sozinho.
24 Aŋga wâŋga nde ilâ lee ipâŋga lââ bwalika ŋgini, ŋineŋga lawea ŋalae imandi aku kâla itiŋgi wâŋga kaika. Mine kala kinzi pâri-tamâta simakâsa ŋalae ŋana sipoe sikundua lawea kâ.
24 Enquanto isso, os discípulos, distantes da terra firme, lutavam contra as ondas, pois um vento forte havia se levantado.
25 Simakâsa sipoe lee, ku mbwale-mbwale kâ, ŋineŋga Yesu iyoka lââ bwalika kulu ilâ panzi.
25 Por volta das três da madrugada, Jesus foi até eles, caminhando sobre as águas.
26 Kinzi matanzi ilâ simora Yesu iyoka lââ bwalika kulu imâ panzi, kala tininzi ruru. Siruru pâta ku siporo tu, “Ŋine nde barâwe ma!”, aku sitara pâta kanaŋo.
26 Quando os discípulos o viram caminhando sobre as águas, ficaram aterrorizados. “É um fantasma!”, gritaram, cheios de medo.
27 Andeta walele nâ Yesu ipainzi tu, “Wa, miki tinimi kaika, karuru ndimo! Ŋine nde naŋani warakâŋgu!”
27 Imediatamente, porém, Jesus lhes disse: “Não tenham medo! Coragem, sou eu!”.
28 Ande Petero itu lâ kawa ku ipai tu, “Maro Ŋalae, ambo ŋine nde nokoni, ande kupai naŋa tu ayoka lââ kulu amâ pano.”
28 Então Pedro gritou: “Se é realmente o senhor, ordene que eu vá caminhando sobre as águas até onde está!”.
29 Aku Yesu ipai tu, “Kumâ!” Ŋineŋga Petero ipile wâŋga ku iyoka lââ bwalika kulu imâ pa Yesu.
29 “Venha!”, respondeu Jesus. Então Pedro desceu do barco e caminhou sobre as águas em direção a Jesus.
30 Petero imâ lee, ŋineŋga mata indue imora kâla kâki ŋalae, aku iruru. Ŋineŋga imbwatuke tini mwata lâ lââ ilo. Iruru pâta kala isuŋa kawa ino Yesu tu, “Maro Ŋalae, kuvilana!”
30 Mas, quando reparou no vento forte e nas ondas, ficou aterrorizado, começou a afundar e gritou: “Senhor, salva-me!”.
31 Aku walele nâ Yesu io mbau ilâ isaŋa Petero, aku ipai tu, “Opopo, noko ne kalo-tawana nde mota mwata. Mana mana ŋga noko ilo rua-rua, a?”
31 No mesmo instante, Jesus estendeu a mão e o segurou. “Como é pequena a sua fé!”, disse ele. “Por que você duvidou?”
32 Kinzi rua sisoŋga sikâki wâŋga kulu, aku ndainani nâ lawea kautu lâ.
32 Quando entraram no barco, o vento parou.
33 Kinzi pâri-tamâta simo wâŋga kulu ŋinde nde matanzi simora mâsi ŋalae ŋinde, aku sipanea Yesu sipai tu, “Mao nâ, Maro Kindeni Natu kala nokoni!”
33 Então os outros discípulos o adoraram e exclamaram: “De fato, o senhor é o Filho de Deus!”.
34 Ŋineŋga Yesu tavanzi ne pâri-tamâta simbwaliu silâ sitoa Genesaret lawea.
34 Depois de atravessarem o mar, chegaram a Genesaré.
35 Kinzi tamâta papa nia ŋinde sisama Yesu kilala lâ. Mine kala sipasupwa ilâ panzi lawea rârâni ikeno laiti, aku kinzi tamâta lâ lawea ŋinde sikainzi nenzi pukoŋa tamâta rârâni simâ pa Yesu.
35 Quando o povo reconheceu Jesus, a notícia de sua chegada se espalhou rapidamente por toda a região, e trouxeram os enfermos para que fossem curados.
36 Kinzi sino Yesu tu, “Noko ma kusâu panzi pukoŋa tamâta ŋine tu sio mbaunzi nâ ilâ sitaŋo noko ne pasawaŋa ŋgaŋe.” Isâu lâ, aku kinzi pukoŋa tamâta ea sitaŋo Yesu ne pasawaŋa ŋgaŋe ŋinde, ande kinzi ŋinde rârâni tininzi ara kilo.
36 Suplicavam que ele deixasse os enfermos apenas tocar na borda de seu manto, e todos que o tocavam eram curados.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 14, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.