Mateus 14

MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs NTLH

Sair da comparação
NTLH Nova Tradução na Linguagem de Hoje 2000
1 Pa zo ŋinde, Koipu Ŋalae Herot ikai koipu panzi tamâta simo tâno ŋinde. Aku Herot iloŋo Yesu parina.
1 Naquele tempo Herodes, o governador da Galileia, ouviu falar a respeito de Jesus.
2 Mine kala ipainzi ne wurâta tamâta tu, “Opopo, Yoane Lââ-Liliŋa Tamwata imandi sânda lâ mateŋa nianzi imo via kilo tâ, kala ikai walo ikura ŋana iveta mâsi kaika ŋinde.”
2 Então ele disse aos seus funcionários: — Esse homem é João Batista, que foi ressuscitado. Por isso esse homem tem poder para fazer milagres.
3 — ausente —
3 Pois Herodes tinha mandado prender João, amarrar as suas mãos e jogá-lo na cadeia. Ele havia feito isso por causa de Herodias, esposa do seu irmão Filipe.
4 — ausente —
4 Pois João Batista tinha dito muitas vezes a Herodes: “Pela nossa Lei você é proibido de casar com Herodias!”
5 Herot nde ilo tu ma ipu Yoane pâta imâte, andeta iruru ŋananzi Juda tamâta, ŋana tu kinzi kalonzi tawana tu Yoane nde ŋgua-tulâŋa tamâta.
5 Herodes queria matá-lo, mas tinha medo do povo, pois eles achavam que João era profeta .
6 Simo lee ku zo toŋge, ŋineŋga tamâta pinde silâ kuku Herot ŋana sindeka ku sika kâŋa-nuŋa ŋalae ŋana i ne zo muŋga tina ipagugua i kâ. Aku lâ zo ŋinde, i kaiwa Herodias natu taine ikina kiniŋa panzi tamâta ŋinde. Aku Herot ilo yosi pa taine taipa ŋinde.
6 No dia do aniversário de Herodes, a filha de Herodias dançou diante de todos, e ele gostou tanto,
7 Mine kala Herot iveta ne ŋgua pâŋa kaika papa taine ŋinde mine tu, “Naŋa aporo mao pa âta, sâ kelekele toŋge noko ilo papa ku kuno naŋa, ande ma alano.”
7 que prometeu à moça: — Juro que darei tudo o que você me pedir!
8 Andeta taine taipa ŋinde tina io ŋgua pinde lâ natu kawa, kala taine taipa ipai Herot tu, “Noko ma kuo Yoane Lââ-Liliŋa Tamwata kulu kâmba lâ kondo toŋge ilo, aku ŋine nâ kutula pa naŋa.”
8 Seguindo o conselho da sua mãe, ela pediu: — Quero a cabeça de João Batista num prato, agora mesmo!
9 Taine iporo ŋgua ŋine lâ, aku Herot ilo malia ndo. Andeta i ilo ŋana ne ŋgua pâŋa muŋga iveta lâ tamâta sisaŋona sika kâpwa kuku i ŋinde naonzi. Mine kala isupwanzi ne sambara tu siveta ikura taine ne ŋgua ŋinde.
9 O rei Herodes ficou triste, mas, por causa do juramento que havia feito na frente dos convidados, ordenou que o pedido da moça fosse atendido.
10 Kinzi sambara ŋinde silâ luma sakamao ilo, aku sitoto Yoane ŋandola utu lâ.
10 E mandou que cortassem a cabeça de João Batista, na cadeia.
11 Ŋineŋga sikai Yoane kulu kâmba sio lâ kondo toŋge ilo, aku sikai silâ situla pa taine taipa ŋinde. Ŋineŋga taine ikai ilâ itula pa tina.
11 Aí trouxeram a cabeça num prato, entregaram para a moça, e ela a levou para a sua mãe.
12 Yoane ne pâri-tamâta siloŋo ŋgua tu Yoane ŋga imâte lâ, ŋineŋga simâ sikai i karae silâ sikea. Sikea lâ, ŋineŋga sikai pâri silâ siporo pa Yesu.
12 Então os discípulos de João vieram, levaram o corpo dele e o sepultaram. Depois foram contar isso a Jesus.
13 Yesu iloŋo ŋgua tu Yoane Lââ-Liliŋa Tamwata nde imâte lâ, ŋineŋga ikainzi ne pâri-tamâta ku sipile lawea ŋinde. Aku soka paveâŋa nâ sikai wâŋga silâ ku sitoa lâ nia bilimu toŋge. Andeta kinzi tamâta ŋgu ŋalae siloŋo pâri tu Yesu ikai wâŋga ilâ pa nia ŋinde. Tia ku sipile nenzi lawea lawea ku soka nzâla silâ pa nia kala Yesu ilâ papa ŋinde.
13 Ao saber o que havia acontecido, Jesus saiu dali num barco e foi sozinho para um lugar deserto. Mas as multidões souberam onde ele estava, vieram dos seus povoados e o seguiram por terra.
14 Aŋga Yesu ilâ lee itoa tina tini lâ, ŋineŋga mata ilâ imoranzi tamâta ŋgu ŋalae simuŋga simâ kala simo ŋinde. Aku i kalo sukâŋa ŋalae ŋananzi, kala ivetanzi nenzi pukoŋa tamâta tininzi ara kilo.
14 Quando Jesus saiu do barco e viu aquela grande multidão, ficou com muita pena deles e curou os doentes que estavam ali.
15 Simo lee, ku kari indue lala lâ, ŋineŋga Yesu ne pâri-tamâta simâ kuku ku sipai tu, “Wa, kari ŋga indue lala lâ, aku nia ŋgaŋe ŋine tamâta simo tia. Mine nde kuonzi tamâta silâ, aku ma siroto ŋana nia wa lawea ŋana sipako kapwanzi sika.”
15 De tardinha, os discípulos chegaram perto de Jesus e disseram: — Já é tarde, e este lugar é deserto. Mande essa gente embora, a fim de que vão aos povoados e comprem alguma coisa para comer.
16 Andeta Yesu itu lâ kawanzi aku ipainzi tu, “Kinzi ma simo ŋaina nâ; miki warakami nâ kasuanzi.”
16 Mas Jesus respondeu:
17 Ande kinzi siporo taulo tu, “Opopo, maka kapwama puroŋa lima ŋga iŋa rua nâ kala keno pama!”
17 Eles disseram: — Só temos aqui cinco pães e dois peixes.
18 Andeta Yesu ipainzi tu, “Kakai kâpwa ŋinde kamâ ŋai kalana.”
18 — Pois tragam para mim! — disse Jesus.
19 Sikai simâ silua Yesu, ŋineŋga Yesu ipainzi tamâta tu lambunzi ndue sisaŋona unza kulu. Sisaŋona lâ, ŋineŋga Yesu ikai puroŋa lima tava iŋa rua ŋinde kâki. Aku Yesu mata kâki pa samba ku kawa ndaŋge pa Maro Kindeni, ŋineŋga ipwataki puroŋa ilanzi ne pâri-tamâta, aku siwae panzi tamâta. Aku iŋa rua kala siwae panzi tona.
19 Então mandou o povo sentar-se na grama. Depois pegou os cinco pães e os dois peixes, olhou para o céu e deu graças a Deus. Partiu os pães, entregou-os aos discípulos, e estes distribuíram ao povo.
20 Aku kinzi tamâta rârâni sika lee kapwanzi pupuro lâ. Ŋineŋga kinzi pâri-tamâta sigona kâpwa pinde keno mo ŋai yo, kinzi tamâta kapwanzi pupuro kala sika tia, aku ikura ŋgâmo saŋao kanaŋo rua ilonzi pipi lâ.
20 Todos comeram e ficaram satisfeitos, e os discípulos ainda recolheram doze cestos cheios dos pedaços que sobraram.
21 Kinzi tamâne kala sika kâpwa ŋinde kambwaŋenzi nde ikura 5,000 mine. Aku nenzi taine wa lâlu nde sika kunzi tona.
21 Os que comeram foram mais ou menos cinco mil homens, sem contar as mulheres e as crianças.
22 Sika marumbu lâ, ŋineŋga walele nâ Yesu ipainzi ne pâri-tamâta tu ma sikâki wâŋga kulu ku simuŋga simbwaliu silâ papa lââ bwalika tini pinde. Aŋga i tamwata nde itu ionzi tamâta mbo silâ ŋga.
22 Logo depois, Jesus ordenou aos discípulos que subissem no barco e fossem na frente para o lado oeste do lago, enquanto ele mandava o povo embora.
23 Yesu ionzi tamâta rârâni silâ lâ, ŋineŋga i simbo nâ ikâki tuu toŋge kulu ŋana ikai noŋa kâ. Lala pararai lâ, aku Yesu simbo nâ imo tuu kulu.
23 Depois de mandar o povo embora, Jesus subiu um monte a fim de orar sozinho. Quando chegou a noite, ele estava ali, sozinho.
24 Aŋga wâŋga nde ilâ lee ipâŋga lââ bwalika ŋgini, ŋineŋga lawea ŋalae imandi aku kâla itiŋgi wâŋga kaika. Mine kala kinzi pâri-tamâta simakâsa ŋalae ŋana sipoe sikundua lawea kâ.
24 Naquele momento o barco já estava no meio do lago. E as ondas batiam com força no barco porque o vento soprava contra ele.
25 Simakâsa sipoe lee, ku mbwale-mbwale kâ, ŋineŋga Yesu iyoka lââ bwalika kulu ilâ panzi.
25 Já de madrugada, entre as três e as seis horas, Jesus foi até lá, andando em cima da água.
26 Kinzi matanzi ilâ simora Yesu iyoka lââ bwalika kulu imâ panzi, kala tininzi ruru. Siruru pâta ku siporo tu, “Ŋine nde barâwe ma!”, aku sitara pâta kanaŋo.
26 Quando os discípulos viram Jesus andando em cima da água, ficaram apavorados e exclamaram: — É um fantasma! E gritaram de medo.
27 Andeta walele nâ Yesu ipainzi tu, “Wa, miki tinimi kaika, karuru ndimo! Ŋine nde naŋani warakâŋgu!”
27 Nesse instante Jesus disse:
28 Ande Petero itu lâ kawa ku ipai tu, “Maro Ŋalae, ambo ŋine nde nokoni, ande kupai naŋa tu ayoka lââ kulu amâ pano.”
28 Então Pedro disse: — Se é o senhor mesmo, mande que eu vá andando em cima da água até onde o senhor está.
29 Aku Yesu ipai tu, “Kumâ!” Ŋineŋga Petero ipile wâŋga ku iyoka lââ bwalika kulu imâ pa Yesu.
29 — Venha! — respondeu Jesus. Pedro saiu do barco e começou a andar em cima da água, em direção a Jesus.
30 Petero imâ lee, ŋineŋga mata indue imora kâla kâki ŋalae, aku iruru. Ŋineŋga imbwatuke tini mwata lâ lââ ilo. Iruru pâta kala isuŋa kawa ino Yesu tu, “Maro Ŋalae, kuvilana!”
30 Porém, quando sentiu a força do vento, ficou com medo e começou a afundar. Então gritou: — Socorro, Senhor!
31 Aku walele nâ Yesu io mbau ilâ isaŋa Petero, aku ipai tu, “Opopo, noko ne kalo-tawana nde mota mwata. Mana mana ŋga noko ilo rua-rua, a?”
31 Imediatamente Jesus estendeu a mão, segurou Pedro e disse:
32 Kinzi rua sisoŋga sikâki wâŋga kulu, aku ndainani nâ lawea kautu lâ.
32 Então os dois subiram no barco, e o vento se acalmou.
33 Kinzi pâri-tamâta simo wâŋga kulu ŋinde nde matanzi simora mâsi ŋalae ŋinde, aku sipanea Yesu sipai tu, “Mao nâ, Maro Kindeni Natu kala nokoni!”
33 E os discípulos adoraram Jesus, dizendo: — De fato, o senhor é o Filho de Deus!
34 Ŋineŋga Yesu tavanzi ne pâri-tamâta simbwaliu silâ sitoa Genesaret lawea.
34 Jesus e os discípulos atravessaram o lago e chegaram à região de Genesaré.
35 Kinzi tamâta papa nia ŋinde sisama Yesu kilala lâ. Mine kala sipasupwa ilâ panzi lawea rârâni ikeno laiti, aku kinzi tamâta lâ lawea ŋinde sikainzi nenzi pukoŋa tamâta rârâni simâ pa Yesu.
35 Ali o povo reconheceu Jesus e avisou todos os doentes das regiões vizinhas. Então muitas pessoas levaram doentes a ele,
36 Kinzi sino Yesu tu, “Noko ma kusâu panzi pukoŋa tamâta ŋine tu sio mbaunzi nâ ilâ sitaŋo noko ne pasawaŋa ŋgaŋe.” Isâu lâ, aku kinzi pukoŋa tamâta ea sitaŋo Yesu ne pasawaŋa ŋgaŋe ŋinde, ande kinzi ŋinde rârâni tininzi ara kilo.
36 pedindo que deixasse que os doentes pelo menos tocassem na barra da sua roupa. E todos os que tocavam nela ficavam curados.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 14, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.