Marcos 12
MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs NAA
1 Aku Yesu iporo ŋgua tambirâŋa panzi mine tu, “Tamâta toŋge ipâu tâno waini toŋge, aku ipa ŋgumbi ŋana. Aku iveta wewe lâ tâno ilo itogo kondo ŋana sipale waini kanaŋo tu punu-punu kâ, aku ipa pâla toŋge ŋana tamâta ma simo ilo sio ŋana tâno kâ. Aku tâno nde io lâ tamâta pinde mbaunzi ilo ŋana sikatona ku sikai wurâta ŋana mbumbu kâ lâ tini. Ŋineŋga tâno warika ŋinde ilâ pa nia malawae toŋge.
1 Depois Jesus começou a falar-lhes por parábola:
2 Imo lee, aku zo laiti ŋana waini ma ipula kanaŋo kâ. Ŋineŋga isupwa ne wurâta tamâta toŋge ilâ pa tâno waini ŋinde ŋana ikai waini kanaŋo pinde, ikura muŋga sipa ŋgua tu ma silua i.
2 No tempo da colheita, mandou um servo para que recebesse dos lavradores a sua parte dos frutos da vinha.
3 Andeta kinzi sikai tâno warika ne wurâta tamâta ŋinde kaika ku sipu pâta lâ, aku sio iyoka mbau kaa nâ itaulo ilâ.
3 Mas os lavradores o agarraram, espancaram e o despacharam de mãos vazias.
4 Ŋineŋga tâno warika isupwa wurâta tamâta toŋge kilo ilâ panzi. Andeta kinzi sipu i kulu pwataki ku siveta kenzi sakamao papa.
4 De novo, enviou-lhes outro servo, e eles bateram na cabeça dele e o insultaram.
5 Ŋineŋga tâno warika isupwa wurâta tamâta toŋge kilo, andeta sipu tamâta ŋinde pâta imâte. Aku isupwanzi wurâta tamâta rârâ kilo mine nâ, andeta kinzi sipunzi rârâni, aŋga pinde nde sipunzi pâta simâte lâ.
5 Mandou ainda outro servo, e a este mataram. Muitos outros lhes enviou, dos quais espancaram uns e mataram outros.
6 Isupwanzi ne wurâta tamâta rârâni marumbu lâ. Ŋineŋga tâno warika kalo ŋgere ŋana tamâta taitu nâ i ŋandai isupwa ilâ panzi ŋga. Ŋinde nde i natu taituni nâ, aku i ilo ndo keno papa. Mine kala isupwa natu ŋinde ilâ panzi tamâta uru siveta wurâta lâ tâno waini ilo. I itu mine, ‘Kinzi ma simege ŋana natuŋgu.’
6 — Restava-lhe ainda um: o seu filho amado. Por fim, mandou o filho, pensando: “O meu filho eles respeitarão.”
7 Andeta kinzi tamâta uru siveta wurâta lâ tâno ŋinde nde siporo lâ warakanzi ŋgininzi tu, ‘Wa, tamâta ndai ma muli ikai tama ne mbaliŋa ndoni. Ayo, ŋine ma tapu pâta imâte, ande kinda warakânda ma takai i ne tâno ŋine.’
7 Mas os tais lavradores disseram entre si: “Este é o herdeiro; venham, vamos matá-lo, e a herança será nossa.”
8 Siporo ŋgua ŋine lâ, aku marumbu; mbaunzi ilâ sikai natu ŋinde ku sipu pâta imâte. Aŋga i karae nde sisia yâti tâno ŋgaŋe.”
8 E, agarrando o filho, mataram-no e o lançaram fora da vinha.
9 Yesu itambira ŋgua mine panzi lâ, ŋineŋga ikasoŋanzi tu, “Ayo, tâno waini warika ma iveta mana. I ma imâ ku ma izavarunzi tamâta muŋga siveta wurâta lâ tâno ŋinde, ku ma tâno ŋinde ilanzi tamâta pinde ŋana sikatona kâ.”
9 — Que fará, pois, o dono da vinha? Virá, exterminará aqueles lavradores e entregará a vinha a outros.
10 Ŋineŋga Yesu ipainzi tamâta ŋalaŋala ŋinde tu, “Tiambo miki ŋandai kapono Maro Kindeni ne ŋgua ikeno lâ pepa tini mine tu,
10 Vocês ainda não leram este trecho da Escritura:
11 Maro Kindeni tamwata iveta vetâŋa
11 Isto procede do Senhor
12 Yesu iporo ŋgua ŋine lâ, aku lâ zoni ndaina kinzi tamâta ŋalaŋala situ ma sikale Yesu kaika ku sio lâ luma sakamao ilo, ŋana tu sisama tu Yesu itambira ŋgua ŋinde iyoke kinzi warakanzi nâ. Andeta siruru ŋananzi tamâta, kala ŋandai siveta mine ŋga.
12 E procuravam prender Jesus, porque entenderam que ele havia contado essa parábola contra eles; mas temiam o povo. Então eles o deixaram e foram embora.
13 Aku muli, ŋineŋga kinzi tamâta ŋalaŋala sisupwanzi Parisai tamâta pinde sitavanzi Herot ne tamâta pinde simâ pa Yesu. Kinzi ilonzi patea tu ambo i ma iporo ŋgua pinde ŋgâsi tâ, ande ma sio i ilâ pa ŋgua nia.
13 E enviaram a Jesus alguns dos fariseus e dos herodianos, para que o apanhassem em alguma palavra.
14 Kinzi simâ pa Yesu ku sipai tu, “Pananâŋa, maka kasama tu noko nde tamâta ŋana kuporo ŋgua mao kâ. Noko uru kuporo ŋgua taituni panzi tamâta ŋalaŋala wa kinzi sugorai tamwatanzi wa. Noko ŋgua mao nâ uru kupanananzi tamâta ŋana Maro Kindeni ne vetâŋa kâ. Mine kala maka katu kakasoŋano mine: ‘Noko ilo mana; nenda Koipu Ŋalae Kaisara uru iporo kaika tu kinda ma mbumbu talua. Ayo, Mose ne ŋgua tukuŋa isâu tu kinda ma mbumbu talua Kaisara, tiya? Ma tako, tiya?’”
14 Chegando, disseram-lhe: — Mestre, sabemos que o senhor é verdadeiro e não se importa com a opinião dos outros, porque não olha a aparência das pessoas, mas, segundo a verdade, ensina o caminho de Deus; é lícito pagar imposto a César ou não? Devemos ou não devemos pagar?
15 Andeta Yesu isama kinzi kilalanzi pwataki tu kinzi nde laŋeŋa tamwatanzi. Mine kala ipainzi tu, “Ŋana sâ kâ ŋga miki kakai samâŋa pa naŋa, a? Kakai mbumbu toŋge kamâ ku katula pana.”
15 Mas Jesus, percebendo a hipocrisia deles, respondeu:
16 Aku kinzi sikai mbumbu toŋge simâ. Ŋineŋga Yesu ikasoŋanzi tu, “Tai wa ŋoa ŋine kala ikeno mbumbu tini, ande ea ne.” Aku siporo tu, “Kaisara ne.”
16 Eles trouxeram. E Jesus lhes perguntou: Eles responderam: — De César.
17 Ande Yesu ipainzi tu, “Mine kala Kaisara ne kelekele, ande miki kalua Kaisara. Aŋga Maro Kindeni ne kelekele, ande kalua Maro Kindeni.” Aku kinzi wisinzi motutu ŋana Yesu ne ŋgua ŋinde kâ.
17 Então Jesus disse: E muito se admiraram dele.
18 Ŋineŋga kinzi tamâta pinde lâ Sadyusi ŋgu nde simâ pa Yesu. Kinzi ŋgu ŋinde uru kalonzi tawana tu kinzi mateŋa tamâta ma muli simandi simo vianzi kilo, ande tia. Kinzi situ siveta kapa-kapa pa Yesu kala sipai tu,
18 Então alguns saduceus, que dizem não haver ressurreição, aproximaram-se de Jesus e lhe perguntaram:
19 “Pananâŋa, Mose muŋga iŋgere ŋgua tukuŋa toŋge imâ pa kinda mine tu, ‘Ambo tamâta toŋge i natu tia ku imâte, ambo i kaiwa taine imo ŋai yo, ande tamâta ŋinde tai ma ikai tua kaiwa, aku kinzi rua ma sipulia lâlu itogo tua kilala mine’.”
19 — Mestre, Moisés nos deixou escrito que, se um homem morrer e deixar mulher sem filhos, o irmão desse homem deve casar com a viúva e gerar descendentes para o falecido.
20 Siporo ŋgua ŋine lâ, ŋineŋga sisia ŋgua pa Yesu mine tu, “Ayo, tamâne nzâla-kulu toŋge i tai lima kanaŋo taitu simo. Nzâla-kulu ŋinde ikai kaiwa taine toŋge, andeta mwaŋga i tamwata imâte lâ, aku i natu toŋge tia.
20 Havia sete irmãos. O primeiro casou e morreu sem deixar filhos;
21 Mine kala i tai iyoka tua muli ku ikai taine ŋinde itogo kaiwa mine. Andeta i kala natu tia, ku imâte. Ŋineŋga i tai kala iveta mine nâ.
21 o segundo casou com a viúva e morreu, também sem deixar descendência; e o terceiro, da mesma forma.
22 Siveta mine lee, aku kinzi tai rârâni sikai taine taituni ŋinde, ku kinzi kala natunzi tia, ku simâte lâ. Aku muli ŋga taine kala imâte.
22 E, assim, os sete não deixaram descendência. Por fim, depois de todos, morreu também a mulher.
23 Ayo, lâ zo muli, ambo kinzi mateŋa tamâta ma simandi simo vianzi kilo, ande taine ŋinde ma imo ea kaiwa lâ kinzi tai-tua lima kanaŋonzi rua ŋinde. Noko kusama tu kinzi rârâni muŋga sikai kaiwanzi taitu ŋinde.”
23 Na ressurreição, quando eles ressuscitarem, de qual deles ela será a esposa? Porque os sete casaram com ela.
24 Andeta Yesu ipainzi tu, “Opopo, miki kasama Maro Kindeni ne ŋgua ikeno lâ pepa tini, ande tia. Aku miki kazizâla ŋana i ne walo kaika mine nâ. Mine kala miki kaveta ŋgua palaŋeŋa rârâ.
24 Jesus respondeu:
25 Lâ zo ŋana kinzi mateŋa tamâta ma simandi simo vianzi kilo, ande kinzi ma simo sitogonzi aŋelo lâ samba ilo mine, kala ma sipakâe tia.
25 Pois, quando ressuscitarem dentre os mortos, nem casarão, nem se darão em casamento, mas serão como os anjos nos céus.
26 Andeta naŋa atu aporo ŋgua toŋge pami ŋana kinzi mateŋa tamâta nenzi mandiŋa kâ. Mose muŋga iŋgere ŋgua tapâriŋa ŋana kâi kiri-mwata yââ kana, andeta miki ŋandai kapono ŋgua ŋinde ŋga, a? Lâ tapâriŋa ŋinde Maro Kindeni ipai Mose tu, ‘Naŋa nde Abraham ŋga Isaka ŋga Yakopu nenzi Maro Ŋalae’.
26 Quanto aos mortos, que eles de fato ressuscitam, vocês nunca leram no Livro de Moisés, no trecho referente à sarça, como Deus lhe falou: “Eu sou o Deus de Abraão, o Deus de Isaque e o Deus de Jacó”?
27 Ayo, ŋgua ŋinde itula pa kinda tu Maro Kindeni ŋandai kinzi mateŋa tamâta nenzi Maro Ŋalae ŋga. I imo Maro Ŋalae panzi tamâta simo vianzi ŋinde, ŋana tu lâ i nao kinzi tamâta rârâni simo vianzi nâ. Opopo, miki nemi ilo-kalo nde soki ndo.”
27 Ele não é Deus de mortos, e sim de vivos. Vocês estão completamente enganados.
28 Ŋineŋga pananâŋa tamâta ŋana ŋgua tukuŋa kâ toŋge nde kala imâ, aku iloŋonzi sipawa ŋgua. Iloŋo Yesu iporo ŋgua kanaŋo nâ taulo panzi, kala ikasoŋa Yesu tu, “Ŋgua tukuŋa ndia nde ipolenzi tukuŋa rârâni.”
28 Chegando um dos escribas, que ouviu a discussão entre eles e viu que Jesus tinha dado uma boa resposta, perguntou-lhe: — Qual é o principal de todos os mandamentos?
29 Ande Yesu iporo taulo tu, “Ŋgua tukuŋa taitu nde kala ŋine: ‘Miki Isrel ŋgu kaloŋo! Maro Kindeni nde nenda Maro, aku i simbo nâ nde Maro Ŋalae.
29 Jesus respondeu:
30 Noko ma tini mwasa ndo pa noko ne Maro Kindeni, aku kuo noko ilo ndoni wa koroani ndoni wa ilo kalo ndoni wa ne walo ndoni ilâ pa i simbo nâ.’
30 Ame o Senhor, seu Deus, de todo o seu coração, de toda a sua alma, de todo o seu entendimento e com toda a sua força.”
31 Aŋga ŋgua tukuŋa iyoka ŋinde muli, ande mine: ‘Noko ma tini mwasa panzi tini pinde, itogo noko tini mwasa pa tamwata mine.’ Ŋgua tukuŋa toŋge nde ŋalae ku ipolenzi rua ŋine, ande tia.”
31 O segundo é: “Ame o seu próximo como você ama a si mesmo.” Não há outro mandamento maior do que estes.
32 Aku pananâŋa tamâta ŋinde ipai Yesu tu, “Pananâŋa, noko kuporo ŋgua mao. Mao nâ, Maro Kindeni simbo nâ nde Maro Ŋalae, aku toŋge irerege kuku i, nde tia.
32 Então o escriba disse: — Muito bem, Mestre! E com verdade o senhor disse que ele é o único, e não há outro além dele,
33 Aku kinda ma tininda mwasa ndo papa i lâ ilonda wa nenda ilo-kalo wa nenda walo ndoni wa. Aku kinda ma tininda mwasa panzi tininda pinde itogo tininda mwasa pa warakânda mine. Ambo kinda ma toka tukuŋa rua ŋine muli, ande mâsi ŋine nde ma ara ndo lâ Maro Kindeni nao, ipole patarawâŋa ndoni kinzi uru simomo lâ yââ, tava patarawâŋa kie-kie rârâni.”
33 e que amar a Deus de todo o coração e de todo o entendimento e com todas as forças e amar o próximo como a si mesmo é mais do que todos os holocaustos e sacrifícios.
34 Yesu iloŋo tamâta ŋinde iporo ŋgua ara, itogo kinzi ilo-kalo tamâta uru siporo mine. Mine kala ipai tu, “Laiti ŋana noko ne kalo-tawana ipâŋga sondo kâ.” Aku kinzi tamâta rârâni simege ŋana Yesu, ku ilonzi patea tu ma sikai samâŋa mine papa i kilo, ande ma tia.
34 Vendo Jesus que o escriba havia respondido sabiamente, declarou-lhe: E ninguém mais ousava fazer perguntas a Jesus.
35 Yesu imo Maro Kindeni ne luma sapâŋa ne ŋgumbi ilo ku ipanananzi tamâta. Aku ipainzi tu, “Kinzi pananâŋa tamâta ŋana ŋgua tukuŋa kâ uru siporo tu, ‘Kirisi nde timbunda Daviti natu’. Andeta ŋgua ŋinde nde duvi mana, a?
35 Jesus, ensinando no templo, perguntou:
36 Ŋana tu nanayoni Koroani Sapâŋa itula ilo-kalo pa Daviti, kala Daviti tamwata iporo tu,
36 O próprio Davi falou, pelo Espírito Santo:
37 Ayo, Daviti tamwata ipatu Kirisi ŋa tu Maro Ŋalae. Mine nde mana mana ŋga kinzi siporo tu Kirisi nde Daviti ne vâsa nâ, a?” Aku kinzi tamâta ŋgu ŋalae nde sindeka ŋana siloŋo Yesu ne ŋgua.
37 — O próprio Davi chama o Cristo de Senhor; então como ele pode ser filho de Davi? E a grande multidão o ouvia com prazer.
38 Aku Yesu ipanananzi mine tu, “Miki kapakatona sondo ŋana kinzi pananâŋa tamâta ŋana ŋgua tukuŋa kâ nenzi vetâŋa. Kinzi ilonzi tu sisawa pasawaŋa luandondo ŋana sipasuka warakanzi tininzi kâ, ku soka silâ. Aku ilonzi tu kinzi tamâta ma simege ŋananzi ku ma siporo panzi lâ ao ŋgini tu, ‘O, tamâta ŋalae, kari ara!’
38 E, ao ensinar, Jesus dizia:
39 Aku kinzi ilonzi tu sisaŋona lâ tamâta naonzi lâ luma ŋana pasauŋa kâ ilo, aku ilonzi pa saŋonâŋa nia arara lâ kâŋa-nuŋa ŋalaŋala nia tava.
39 buscam as primeiras cadeiras nas sinagogas e os primeiros lugares nos banquetes;
40 Kinzi uru sikai laŋeŋa panzi taine mwala, aku sipanawe nenzi luma. Aku kinzi uru sipasuka warakanzi tininzi ku sikai noŋa luandondo ŋana kinzi tamâta ma simoranzi. Andeta muli, lâ zo ŋinde Maro Kindeni ma ipare nia panzi tamâta, ande kinzi ma sikai nâna ŋalae tina.”
40 devoram as casas das viúvas e, para o justificar, fazem longas orações. Estes sofrerão juízo muito mais severo.
41 Yesu isaŋona patarawâŋa nia tini laiti lâ luma sapâŋa ilo, aku mata ilâ imoranzi tamâta sio mbumbu lâ pinze ilo. Aku kinzi mbaliŋa warakanzi rârâ nde sio mbumbu rârâ.
41 Sentado diante da caixa de ofertas, Jesus observava como o povo lançava ali o dinheiro. Ora, muitos ricos depositavam grandes quantias.
42 Andeta ŋineŋga sugorai taine mwala toŋge imâ ku io mbumbu kiri-kiri rua nâ indue pinze ilo.
42 Vindo, porém, uma viúva pobre, lançou duas pequenas moedas correspondentes a um quadrante.
43 Ŋineŋga Yesu isarawanzi ne pâri-tamâta tu simâ, aku ipainzi tu, “Naŋa aporo mao nâ pami; sugorai taine mwala ŋine io mbumbu ŋalae tina, ipole mbumbu kinzi tamâta rârâni muŋga sio lâ pinze ilo.
43 E, chamando os seus discípulos, Jesus disse:
44 Ŋana tu kinzi rârâni nenzi mbumbu rârâ keno panzi, aku sio pinde nâ ilâ pinze ilo. Aŋga taine ŋine nde imo sugorai ndo, andeta io ne mbumbu ndoni, kala i ne mbumbu toŋge ikeno ŋana iko kapwa kâ, ande tia.”
44 Porque todos eles deram daquilo que lhes sobrava; ela, porém, da sua pobreza deu tudo o que possuía, todo o seu sustento.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 12, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.