Lucas 9
MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs NVT
1 Zo toŋge Yesu isarâwa panzi ne pâri-tamâta saŋao kanaŋonzi rua tu simâ, aku i tamwata ne walo kaika ilanzi sikai i ndamwa ŋana sisokinzi koroani saka tava pukoŋa kie-kie piti lâ tamâta tininzi, ŋana ma simo ara kilo kâ.
1 Jesus reuniu os Doze e lhes deu poder e autoridade para expulsar todos os demônios e curar enfermidades.
2 Ŋineŋga isupwanzi silâ ŋana situla pâri ara ŋana Maro Kindeni ne mâsi ŋana ikai maro panzi tamâta kâ. Aku isupwanzi ŋana sivetanzi pukoŋa tamâta tininzi ara kilo tona.
2 Depois, enviou-os para anunciar o reino de Deus e curar os enfermos.
3 Aku ipainzi tu, “Miki ma kakai kelekele toŋge ndimo. Kakai tukâla ŋana kandukela wa keta wa puroŋa wa mbumbu wa pasawaŋa rua rua wa ndimo.
3 Ele os instruiu, dizendo: “Não levem coisa alguma em sua jornada. Não levem cajado, nem bolsa de viagem, nem comida, nem dinheiro, nem mesmo uma muda de roupa extra.
4 Ambo miki kalâ kapâŋga lawea toŋge, aku kalâ luma toŋge ilo, ande miki ma kamo lumani ndaina nâ. Miki ma kalâ luma toŋge ilo tia lee, ikura lâ zo ndia miki ma kapile lawea ŋinde ku kalâ pa lawea pinde.
4 Aonde quer que forem, hospedem-se na mesma casa até partirem da cidade.
5 Ambo kinzi tamâta lâ lawea toŋge ma tininzi pwâka tu sikaimi kalâ nenzi luma ilo, ande miki ma kapile lawea ŋinde. Aku lâ zo ŋana kapilenzi kalâ, ande miki ma kapamasi kemi tâno gawura piti, ŋana ma sisama tu siveta vetâŋa soki ndo pami.”
5 E, se uma cidade se recusar a recebê-los, sacudam a poeira dos pés ao saírem, em sinal de reprovação”.
6 Yesu iporo ŋgua ŋine lâ, ŋineŋga kinzi pâri-tamâta soka silâ sikura nia ndoni, aku situla pâri ara wa sivetanzi pukoŋa tamâta tininzi ara kilo wa.
6 Então começaram a percorrer os povoados, anunciando as boas-novas e curando os enfermos.
7 Rom nenzi koipu lâ nia ŋinde, i ŋa tu Herot, nde iloŋo pâri ŋana vetâŋa rârâni Yesu uru iveta ŋinde. Mine kala i ilo rârâ, ŋana tu kinzi tamâta pinde siporo tu, “Yoane Lââ-Liliŋa Tamwata nde imandi lâ mateŋa nianzi imo via kilo”.
7 Quando Herodes Antipas ouviu falar de tudo que Jesus fazia, ficou perplexo, pois alguns diziam que João Batista havia ressuscitado dos mortos.
8 Aŋga kinzi pinde nde siporo tu, “Ŋgua-tulâŋa tamâta Ilia nde imâ ipâŋga lâ, kala ipatua lâ nia yo”. Aŋga pinde nde siporo tu, “Ŋgua-tulâŋa tamâta muŋgâŋa toŋge nde imandi lâ mateŋa nianzi imo via kilo”.
8 Outros acreditavam que Jesus era Elias, ou um dos antigos profetas que tinha voltado à vida.
9 Andeta Herot iporo tu, “Tamâta ŋinde ŋandai Yoane Lââ-Liliŋa Tamwata ŋga, ŋana tu naŋa muŋga asupwanzi zugu tamâta pinde ku sitoto i ŋandola utu lâ. Mine kala tamâta ŋine nde ea kala situ parina tu i uru iveta vetâŋa kie-kie mine.” Aku i ilo tu imora Yesu.
9 “Eu decapitei João”, dizia Herodes. “Então quem é o homem sobre quem ouço essas histórias?” E procurava ver Jesus.
10 Kinzi pâri-tamâta nde sitaulo simâ kilo, aku sitapâri pa Yesu ŋana vetâŋa rârâni muŋga siveta ŋinde. Ŋineŋga Yesu ikai kinzi simbonzi nâ, aku sipilenzi tamâta rârâni lâ lawea ŋinde ku silâ pa lawea toŋge, i ŋa tu Betsaida lawea.
10 Quando os apóstolos voltaram, contaram a Jesus tudo que tinham feito. Em seguida, Jesus se retirou para a cidade de Betsaida, a fim de estar a sós com eles.
11 Andeta kinzi tamâta ŋgu ŋalae sisama tu Yesu ipilenzi ku ilâ lâ, kala simandi soka i muli silâ. Kinzi silâ sipâŋga kuku Yesu lâ, aku Yesu mata imoranzi ku ilo ara nâ panzi. Aku iporo itula ŋgua panzi ŋana Maro Kindeni ne mâsi ŋana ikai maro panzi tamâta kâ, aku ivetanzi pukoŋa tamâta tininzi ara kilo tona.
11 As multidões descobriram seu paradeiro e o seguiram. Ele as recebeu, ensinou-lhes a respeito do reino de Deus e curou os que estavam enfermos.
12 Iveta mine lee lala pararai lâ, ŋineŋga kinzi pâri-tamâta saŋao kanaŋonzi rua nde simâ pa Yesu ku sipai tu, “Ayo, kuonzi tamâta ŋine silâ pa lawea pinde, ŋana ma siroto kâpwa wa nia ŋana sikeno kâ, ŋana tu nia kala tamo ŋine, ande tamâta simo tia.”
12 No fim da tarde, os Doze se aproximaram e lhe disseram: “Mande as multidões aos povoados e campos vizinhos, para que encontrem comida e abrigo para passar a noite, pois estamos num lugar isolado”.
13 Andeta Yesu iporo taulo panzi ne pâri-tamâta tu, “Miki warakami nâ kasuanzi”. Ande kinzi sipai tu, “Opopo, maka kapwama rârâ ikeno pama, ande tia. Puroŋa lima ŋga iŋa rua nâ kala keno pama. Tiambo noko ilo tu maka ma kalâ kako kâpwa panzi tamâta ŋine rârâni, a?”
13 Jesus, porém, disse: “Providenciem vocês mesmos alimento para eles”. “Temos apenas cinco pães e dois peixes”, responderam. “Ou o senhor espera que compremos comida para todo esse povo?”
14 Ŋana tu kinzi tamâne nâ kambwaŋenzi ipâŋga lâ 5,000. Ŋineŋga Yesu ipainzi ne pâri-tamâta tu, “Miki kapainzi tu lambunzi ndue sisaŋona ku sio ŋgu ŋgu”.
14 Havia ali cerca de cinco mil homens. Jesus respondeu: “Digam a eles que se sentem em grupos de cinquenta”.
15 Kinzi pâri-tamâta siveta ikura Yesu kawa mine, aku sionzi tamâta sisaŋona ŋgu ŋgu.
15 Os discípulos seguiram sua instrução, e todos se sentaram.
16 Ŋineŋga Yesu ikai puroŋa lima tava iŋa rua ŋinde kâki, aku mata kâki ilea pa samba, ŋineŋga kawa ndaŋge pa Maro Kindeni. Ŋineŋga ipwataki puroŋa tava iŋa ŋinde ku ilanzi ne pâri-tamâta tu sikai silâ siwae panzi tamâta.
16 Jesus tomou os cinco pães e os dois peixes, olhou para o céu e os abençoou. Então, partiu-os em pedaços e os entregou aos discípulos para que distribuíssem ao povo.
17 Kinzi rârâni sika lee kapwanzi pupuro lâ. Ŋineŋga kinzi pâri-tamâta nde sigona kâpwa pinde kinzi tamâta kapwanzi pupuro kala sika tia ŋinde, aku ŋinde ikura ŋgâmo ŋalae saŋao kanaŋo rua ilonzi pipi lâ.
17 Todos comeram à vontade, e os discípulos encheram ainda doze cestos com as sobras.
18 Lâ zo toŋge, Yesu imo nia ŋgaŋe ikai noŋa pa Maro Kindeni, aku i ne pâri-tamâta nde simo kuku. Ŋineŋga Yesu ikasoŋanzi tu, “Kinzi tamâta uru siporo situ naŋa nde ea.”
18 Certo dia, Jesus orava em particular, acompanhado apenas dos discípulos. Ele lhes perguntou: “Quem as multidões dizem que eu sou?”.
19 Aku kinzi situ lâ i kawa tu, “Pinde nde siporo tu noko nde Yoane Lââ-Liliŋa Tamwata, aŋga pinde nde siporo tu noko nde Ilia, aŋga pinde nde siporo tu noko nde ŋgua-tulâŋa tamâta muŋgâŋa toŋge kumandi lâ mateŋa nianzi kumo via kilo.”
19 Os discípulos responderam: “Alguns dizem que o senhor é João Batista; outros, que é Elias; e outros ainda, que é um dos profetas antigos que ressuscitou”.
20 Ŋineŋga Yesu ikasoŋanzi tu, “Aŋga miki ilomi tu naŋa nde ea.” Petero iporo taulo tu, “Noko nde Kirisi, Maro Kindeni ne pateâŋa tamâta”.
20 “E vocês?”, perguntou ele. “Quem vocês dizem que eu sou?” Pedro respondeu: “O senhor é o Cristo enviado por Deus!”.
21 Ŋineŋga Yesu itu ŋgua kaika panzi ne pâri-tamâta tu ma siporo situla i kilala pwataki pa tamâta toŋge ndimo.
21 Jesus advertiu severamente seus discípulos de que não dissessem a ninguém quem ele era.
22 Aku iporo tu, “Maro Kindeni ne pateâŋa ikeno tu naŋa Tamâta Natu ma akai nâna ŋalae, aku kinzi katonâŋa wa kinzi patarawâŋa tamâta ŋalaŋala wa kinzi pananâŋa tamâta ŋana ŋgua tukuŋa kâ wa, ande ma sipu mulinzi pa naŋa, ku ma sipu naŋa pâta amâte. Andeta kari ŋato lâ, ŋineŋga Maro Kindeni ma ipaŋo naŋa amandi amo viâŋgu kilo.”
22 “É necessário que o Filho do Homem sofra muitas coisas”, disse. “Ele será rejeitado pelos líderes do povo, pelos principais sacerdotes e pelos mestres da lei. Será morto, mas no terceiro dia ressuscitará.”
23 Ŋineŋga Yesu ipai kinzi rârâni tu, “Ambo tamâta toŋge ilo tu ipono muli pa naŋa, ande i ma ipatawa tamwata tini ku ikale ne kâi popole ikura zo zo, ku iyoka naŋa muliŋgu.
23 Disse ele à multidão: “Se alguém quer ser meu seguidor, negue a si mesmo, tome diariamente sua cruz e siga-me.
24 Ŋana tu tamâta ea ilo ŋalae ŋana tamwata ne via, ande i ma ikai via mao, nde tia. Aŋga tamâta ea kalo tawana naŋa kala imora tamwata ne via tu kelekele kaa nâ, ande tamâta ŋinde ma imo via ku imo nâ.
24 Se tentar se apegar à sua vida, a perderá. Mas, se abrir mão de sua vida por minha causa, a salvará.
25 Ambo tamâta toŋge igona tâno ne kelekele rârâni, ŋineŋga i tamwata ipayaula ku imâte, ande i ne via mao ikeno ndia, a?
25 Que vantagem há em ganhar o mundo inteiro, mas perder ou destruir a própria vida?
26 Ambo tamâta toŋge mai ŋana naŋa wa naneŋgu ŋgua wa, ande naŋa Tamâta Natu kala ma maiŋgu ŋana i mine nâ, lâ zo muli ŋinde naŋa ma ataulo amâ kilo. Lâ zo ŋinde, kinzi tamâta rârâni ma simora naŋa kilalâŋgu pwataki tu naŋa nde Maro Ŋalae, aku ma simora Mama ŋga i ne aŋelo sapâŋa kilalanzi pwataki tona.
26 Se alguém se envergonhar de mim e de minha mensagem, o Filho do Homem se envergonhará dele quando vier em sua glória e na glória do Pai e dos santos anjos.
27 Naŋa aporo mao nâ pami; miki pinde kala kamo ŋai ma kamâte tia yo yo, ŋineŋga miki ma kamora pwataki tu Maro Kindeni ikai maro panzi tamâta marumbu lâ.”
27 Eu lhes digo a verdade: alguns que aqui estão não morrerão antes de ver o reino de Deus!”.
28 Yesu iporo ŋgua ŋine lâ, aku sânda taitu ilâ lâ. Ŋineŋga Yesu ikainzi Petero, ŋga Yoane, ŋga Yamesi, aku sikâki silâ tuu toŋge kulu, ŋana Yesu ma ikai noŋa pa Maro Kindeni kâ.
28 Cerca de oito dias depois, Jesus levou consigo Pedro, João e Tiago a um monte para orar.
29 Yesu ikai noŋa imo ndai yo, ŋineŋga i nao pasinala lâ, aku ne pasawaŋa nde ipâŋga pâne ndo ku isinala nia itogo loloa salaga mine.
29 Enquanto ele orava, a aparência de seu rosto foi transformada, e suas roupas se tornaram brancas e resplandecentes.
30 Ŋineŋga ŋgua-tulâŋa tamâta muŋgâŋa rua, Mose ku Ilia rua, ande simâ sipâŋga.
30 De repente, Moisés e Elias apareceram e começaram a falar com Jesus.
31 Kinzi sipâŋga tava Maro Kindeni ne sinâla ŋalae, aku siporo kuku Yesu ŋana i ne zo ŋana ipile tâno ŋine kâ, ŋana tu i ne zo ŋana imâte lâ Jerusalem lawea kâ nde imâ ipâŋga laiti lâ.
31 Tinham um aspecto glorioso e falavam sobre a partida de Jesus, que estava para se cumprir em Jerusalém.
32 Aŋga Petero tavanzi pâri-tamâta rua ŋinde nde matanzi matutu ŋana sikeno kâ. Andeta simandi, aku matanzi ilâ simora Yesu imandi kunzi tamâta rua ŋinde, aku i tini pasinala lâ.
32 Pedro e os outros lutavam contra o sono, mas acabaram despertando e viram a glória de Jesus e os dois homens que estavam com ele.
33 Kinzi ŋgua-tulâŋa tamâta rua ŋinde nde siveta ŋana sipile Yesu silâ, ŋineŋga Petero ipai Yesu tu, “Pananâŋa, kinda tamo ŋaina, aku ŋine nde ara ndo. Ambo noko ilo mine, ande maka ma kapa pâla ŋato; noko ne toŋge, aŋga Mose ne toŋge, aŋga Ilia ne toŋge.” (Andeta Petero ŋandai ilo patea sondo ŋineŋga iporo ŋga; ikai iporo nâ.)
33 Quando Moisés e Elias iam se retirando, Pedro, sem saber o que dizia, falou: “Mestre, é maravilhoso estarmos aqui! Vamos fazer três tendas: uma será sua, uma de Moisés e outra de Elias”.
34 Petero iporo ŋgua ŋine marumbu tia yo, ŋineŋga take-take toŋge imâ ituranzi lâ, kala kinzi pâri-tamâta nde siruru pâta.
34 Enquanto ele ainda falava, uma nuvem surgiu e os envolveu, enchendo-os de medo.
35 Ŋineŋga sarawâŋa toŋge nde iyoka pa take-take ŋinde ilo imâ mine tu, “Naŋa natuŋgu kala ŋine; naŋa apatea i lâ. Mine nde miki katambira taŋami pa i kawa ŋgua!”
35 Então uma voz que vinha da nuvem disse: “Este é meu Filho, meu Escolhido. Ouçam-no!”.
36 Ŋgua poroŋa ŋine marumbu lâ, ŋineŋga kinzi simora Yesu simbo nâ imo kunzi. Aku lâ zo ŋana soka pa tuu kulu sindue silâ, ande siporo ŋgua pwataki pa tamâta toŋge ŋana mâsi ŋinde muŋga simora ku siloŋo, ande tia.
36 Quando a voz silenciou, só Jesus estava ali. Naquela ocasião, os discípulos não contaram a ninguém o que tinham visto.
37 Mbwale kilo, ŋineŋga Yesu tavanzi ne pâri-tamâta ŋato ŋinde nde sipile tuu kulu ku soka sindue silâ. Ŋineŋga kinzi tamâta ŋgu ŋalae simâ sipakâtu kuku Yesu.
37 No dia seguinte, quando desceram do monte, uma grande multidão veio ao encontro de Jesus.
38 Aku nawalanzi tamâta toŋge isarâwa kâki mine tu, “Pananâŋa, naŋa ano kaika pano tu kalo sukâŋa ŋana natuŋgu tamâne, ŋana tu natuŋgu taituni kala i.
38 Um homem na multidão gritou: “Mestre, suplico-lhe que veja meu filho, o único que tenho!
39 Ikura zo rârâ koroani saka toŋge ipagagara i, ŋineŋga walele nâ i uru itara kaŋa sakamao ndo. Koroani saka ŋinde uru iveta i tini ruru ndo wa kawa maka ipâŋga wa. I imo ikai kazâŋa mine pa natuŋgu, aku iveta wurâta ŋana izavaru i ndo lâ.
39 Um espírito impuro se apodera dele e o faz gritar. Lança-o em convulsões e o faz espumar pela boca. Sacode-o violentamente e quase nunca o deixa em paz.
40 Mine kala naŋa anonzi noko ne pâri-tamâta tu ma sisoki koroani saka ŋinde piti lâ natuŋgu ilo, andeta sikura tia.”
40 Supliquei a seus discípulos que o expulsassem, mas eles não conseguiram”.
41 Ŋineŋga Yesu iporo lâ i kawa tu, “Opopo, kinzi tamâta kala simo lâ zo ŋine nde kalonzi tawana soki-soki! Miki nemi vetâŋa wa ilomi kalomi wa nde sondo tia ndo! Naŋa ma amo ŋine kumi ku iloŋgu malia ŋana nemi ilo-kalo potomule ikura zo ŋapia kilo, a? Pwai natu imâ.”
41 Jesus disse: “Geração incrédula e corrompida! Até quando estarei com vocês e terei de suportá-los?”. Então disse ao homem: “Traga-me seu filho”.
42 Lâlu ŋinde nde iyoka imâ ipâŋga Yesu tini laiti, ŋineŋga koroani saka ŋinde itambira i ndue ikeno, aku iveta tini ruru ŋalae tina. Andeta Yesu imbita koroani saka, aku isoki piti lâ lâlu ilo, kala lâlu tini ara kilo. Ŋineŋga Yesu io lâlu itaulo ilâ pa tama kilo.
42 Quando o menino se aproximou, o demônio o derrubou no chão, numa convulsão violenta. Jesus, porém, repreendeu o espírito impuro, curou o menino e o devolveu ao pai.
43 Aku kinzi tamâta rârâni simora Maro Kindeni ne walo ŋine, kala wisinzi motutu lâ.
43 Todos se espantaram com a grandiosidade do poder de Deus. Enquanto todos se maravilhavam com seus feitos, Jesus disse aos discípulos:
44 “Miki katambira taŋami sondo ŋana ŋgua ŋine kâ: kinzi ma sio naŋa Tamâta Natu lâ tamâta pinde mbaunzi ilo”.
44 “Ouçam-me e lembrem-se do que lhes digo: o Filho do Homem será traído e entregue em mãos humanas”.
45 Andeta kinzi pâri-tamâta sisama ŋgua ŋine ne duvi, ande tia. Ŋgua ŋine ne duvi nde ikeno paveâŋa, kala kinzi ŋandai sisama kilala ŋga. Andeta siruru ŋana sino Yesu tu ma itula ŋine pwataki panzi.
45 Eles, porém, não entendiam essas coisas. O significado estava escondido deles, de modo que não eram capazes de compreender e tinham medo de perguntar.
46 Zo toŋge, Yesu ne pâri-tamâta nde siporo sipawa ŋgua tu ea ma ipâŋga mbâna-mbâna pa kinzi.
46 Os discípulos começaram a discutir sobre qual deles seria o maior.
47 Andeta Yesu isama kinzi ilonzi kalonzi pwataki lâ. Mine kala ikai lâlu mota toŋge imâ ku iŋgunu imandi i waŋgira.
47 Jesus, conhecendo seus pensamentos, trouxe para junto de si uma criança pequena
48 Ŋineŋga ipainzi ne pâri-tamâta mine tu, “Ambo tamâta toŋge kalo tawana naŋa, kala iveta kie ara pa lâlu mota toŋge itogo lâlu ŋai, ande tamâta ŋinde iveta kie ara pa naŋa tona. Aku tamâta ea iveta kie ara pa naŋa, ande iveta kie ara pa Maro Kindeni tona, ina muŋga isupwa naŋa kala amâ. Ŋana tu tamâta ea ipamorai tu i nde tamâta kaa nâ kala imo miki rârâni kalomi, ande i imo mbâna-mbâna pami.”
48 e disse: “Quem recebe uma criança como esta em meu nome recebe a mim, e quem me recebe também recebe aquele que me enviou. Portanto, o menor entre vocês será o maior”.
49 Yoane nde iloŋo Yesu ne ŋgua ŋine lâ, ŋineŋga iporo taulo tu, “Tamâta Ŋalae, maka muŋga kamora tamâta toŋge ikai wurâta ŋana ipatu noko ŋa ku isokinzi koroani saka piti lâ tamâta ilonzi. Andeta i ŋandai kinda nawalânda ŋga. Mine kala maka kandi kaika papa tu ma iveta mine kilo ndimo.”
49 João disse a Jesus: “Mestre, vimos alguém usar seu nome para expulsar demônios; nós o proibimos, pois ele não era do nosso grupo”.
50 Andeta Yesu ipai Yoane mine tu, “Miki ma kandi kaika papa i ndimo. Ŋana tu tamâta ea ikai kazâŋa pa miki tia, ande tamâta ŋinde nde nemi mete.”
50 “Não o proíbam!”, disse Jesus. “Quem não é contra vocês é a favor de vocês.”
51 Zo laiti lâ ŋana Maro Kindeni ma ikai Yesu ikâki samba ilo kilo. Mine kala Yesu ilo ipa kaika ndo tu ma ikâki ilâ pa Jerusalem lawea kâ.
51 Como se aproximava o tempo de ser elevado ao céu, Jesus partiu com determinação para Jerusalém.
52 Ŋineŋga ionzi tamâta rua simuŋga papa silâ pa lawea toŋge ikeno Samaria tâno, ŋana ma siveta kelekele sondo panzi ŋana sikeno lawea ŋinde kâ.
52 Enviou mensageiros adiante até um povoado samaritano, a fim de fazerem os preparativos para sua chegada.
53 Andeta kinzi tamâta lâ lawea ŋinde nde sisama tu Yesu itu ilâ pa Juda nenzi lawea ŋalae Jerusalem. Mine kala tininzi pwâka tu Yesu ma imâ nenzi lawea ilo.
53 Contudo, os habitantes do povoado não receberam Jesus, porque parecia evidente que ele estava a caminho de Jerusalém.
54 Kinzi pâri-tamâta rua, Yamesi ku Yoane rua, nde simora kinzi Samaria nenzi taŋa-kaika ŋine, ŋineŋga simâ pa Yesu ku sikasoŋa tu, “Maro Ŋalae, mana mana, a? Tiambo noko ilo tu maka ma kasarawa yââ lâ samba ilo tu indue imâ ku ikananzi tamâta ŋinde, tiya?”
54 Percebendo isso, Tiago e João disseram a Jesus: “Senhor, quer que mandemos cair fogo do céu para consumi-los?”.
55 Andeta Yesu ipupulia lâ ku imbitanzi rua ŋana nenzi ilo-kalo ŋinde kâ.
55 Jesus, porém, se voltou para eles e os repreendeu.
56 Tia ku soka silâ pa lawea toŋge.
56 E seguiram para outro povoado.
57 Yesu tavanzi ne pâri-tamâta nde soka nzâla silâ, ŋineŋga tamâta toŋge imâ ipai Yesu tu, “Lawea ndia noko kutu kulâ papa, ande naŋa kala ma ayoka noko muli alâ”.
57 Quando andavam pelo caminho, alguém disse a Jesus: “Eu o seguirei aonde quer que vá”.
58 Andeta Yesu iporo taulo papa mine tu, “Kinzi mbwâmbwa ŋgoi nenzi ŋgânza nde keno dugu ilo, aŋga kinzi sii nde palanzi keno tona. Aŋga naŋa Tamâta Natu nde niâŋgu toŋge ŋana akeno apwarea kâ, ande tia.”
58 Jesus respondeu: “As raposas têm tocas onde morar e as aves têm ninhos, mas o Filho do Homem não tem sequer um lugar para recostar a cabeça”.
59 Ŋineŋga Yesu iporo pa tamâta toŋge kilo mine tu, “Noko kumâ, kupono muli pa naŋa”. Andeta tamâta ŋinde itu lâ kawa tu, “Maro Ŋalae, mwaŋga ŋga. Naŋa ma alâ akea naŋa mama muŋga lâ ŋga”.
59 E a outra pessoa ele disse: “Siga-me”. O homem, porém, respondeu: “Senhor, deixe-me primeiro sepultar meu pai”.
60 Andeta Yesu nde ipai tu, “Kalo loko; kinzi mateŋa ma sipakea warakanzi nawalanzi. Aŋga noko kulâ kutula pâri ara ŋana Maro Kindeni ne mâsi ŋana ikai maro panzi tamâta kâ.”
60 Jesus respondeu: “Deixe que os mortos sepultem seus próprios mortos. Você, porém, deve ir e anunciar o reino de Deus”.
61 Aku tamâta toŋge nde ipai Yesu tu, “Maro Ŋalae, naŋa iloŋgu tu apono muli pa noko. Andeta naŋa atu alâ aporo wisi-ara ne ŋgua panzi naŋa seeŋgu muŋga lâ ŋga.”
61 Outro, ainda, disse: “Senhor, eu o seguirei, mas deixe que antes me despeça de minha família”.
62 Andeta Yesu ipai tu, “Ambo tamâta toŋge itu iveta wurâta lâ tâno ilo, andeta ikura zo zo i uru mata ilea pa muli, ande tamâta mine ma ikura tu iveta wurâta pa Maro Kindeni kâ, ande tia.”
62 Mas Jesus lhe disse: “Quem põe a mão no arado e olha para trás não está apto para o reino de Deus”.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 9, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.