Lucas 8
MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs NAA
1 Aku muli, ŋineŋga Yesu iyoka ilâ lawea lawea ikura nia ndoni, aku itula pâri ara ŋana Maro Kindeni ne mâsi ŋana ikai maro panzi tamâta kâ. Aku kinzi pâri-tamâta saŋao kanaŋonzi rua nde soka kuku i silâ tona.
1 Aconteceu, depois disso, que Jesus andava de cidade em cidade e de aldeia em aldeia, pregando e anunciando o evangelho do Reino de Deus. Iam com ele os doze discípulos,
2 Aku kinzi taine pinde, kinzi ŋinde Yesu muŋga isokinzi koroani saka wa pukoŋa wa piti lâ tininzi, ande kinzi kala soka kuku i silâ. Toŋge nde Maria, i ŋa toŋge tu “Maria i Makdala Lawea Taine”. Yesu muŋga isokinzi koroani saka lima kanaŋonzi rua piti lâ i ilo.
2 e também algumas mulheres que haviam sido curadas de espíritos malignos e de enfermidades: Maria, chamada Madalena, da qual saíram sete demônios;
3 Aŋga Joana ŋga Susana ŋga kinzi taine rârâ pinde, kinzi kala soka kuku Yesu silâ. Joana nde Kusa kaiwa, ina uru iveta wurâta ŋana ikatona Koipu Herot ne luma kâ. Kinzi taine ŋinde uru sikai warakanzi nenzi mbaliŋa ku sisukanzi Yesu ŋga i ne pâri-tamâta ŋana kelekele pinde kâ.
3 Joana, mulher de Cuza, procurador de Herodes; Suzana e muitas outras, as quais, com os seus bens, ajudavam Jesus e os seus discípulos.
4 Kinzi tamâta ŋgu ŋalae tina nde soka pa lawea rârâni simâ pa Yesu kala simo kuku. Ŋineŋga Yesu iporo ŋgua tambirâŋa panzi mine tu,
4 Quando uma grande multidão se reuniu e pessoas de todas as cidades vieram até Jesus, ele disse por parábola:
5 “Tamâta toŋge iyoka ilâ iliŋi kaniŋa vâsa lâ tâno ilo. Iliŋi ilâ, aku kaniŋa vâsa pinde nde imbe indue nzâla-kawa; aku tamâta sipale lâ kenzi, aku sii simâ sika marumbu lâ.
5 — Um semeador saiu a semear. E, ao semear, uma parte caiu à beira do caminho, foi pisada, e as aves do céu a comeram.
6 Aŋga kaniŋa vâsa pinde nde imbe indue tâno mira-mira. Aku muli, mata ipâŋga lâ, andeta tâno ŋinde mâsa-mâsa, kala mata ŋgâla-ŋgâla ndo lâ, kala imâte.
6 Outra parte caiu sobre a pedra e, tendo crescido, secou por falta de umidade.
7 Aŋga kaniŋa vâsa pinde nde imbe indue wâlo mata-mata ŋgininzi. Aku wâlo mata-mata ipâŋga tona ku ilita, kala kanaŋo ipâŋga tia.
7 Outra caiu no meio dos espinhos; e os espinhos, ao crescerem com ela, a sufocaram.
8 Aŋga kaniŋa vâsa pinde nde imbe indue tâno ara kulu, kala ipâŋga ŋalae ku ipula kanaŋo rârâ ŋinde. Ŋinde itogo kaniŋa vâsa taitu ipula kanaŋo tamâta ŋalae taitu (100) mine.”
8 Outra, enfim, caiu em boa terra; cresceu e produziu a cem por um. Dizendo isto, Jesus clamou:
9 Yesu ne pâri-tamâta nde sikasoŋa i ŋana ŋgua tambirâŋa ŋinde ne duvi kâ.
9 Então os discípulos de Jesus lhe perguntaram o que significava essa parábola.
10 Ŋineŋga Yesu ipainzi mine tu, “Maro Kindeni uru itula ŋgua paveâŋa ne duvi pwataki pa miki, ŋana i ne mâsi ŋana ikai maro panzi tamâta kâ. Aŋga kinzi tamâta simo niaka nde siloŋo ŋgua tambirâŋa nâ. Mine kala
10 Jesus respondeu:
11 Ŋineŋga Yesu ipainzi tu, “Ŋgua tambirâŋa ŋinde nde duvi mine: Kaniŋa vâsa ŋinde nde itogo Maro Kindeni kawa ŋgua.
11 — Este é o significado da parábola: a semente é a palavra de Deus.
12 Kaniŋa vâsa ŋinde imbe indue nzâla-kawa, ande itogonzi tamâta ŋinde siloŋo Maro Kindeni kawa ŋgua, andeta muli ŋga Sadana imâ ku ikai ŋguani ndaina piti lâ ilonzi kalonzi. Sadana ilo tu, ‘Tia ma muli nenzi kalo-tawana ma keno pa Yesu, kala Maro Kindeni ma ikainzi piti lâ kondoma ilo ku ma via mao ilanzi’.
12 Os que estão à beira do caminho são os que a ouviram; depois vem o diabo e tira-lhes a palavra do coração, para não acontecer que, crendo, sejam salvos.
13 Aŋga kaniŋa vâsa ŋinde imbe indue tâno mira mira, ande itogonzi tamâta ŋinde siloŋo Maro Kindeni kawa ŋgua, aku sikai ku ilonzi ndeka ŋana. Andeta kaniŋa vâsa ŋinde mbumburunzi nde ikeno tâno kulu nâ; aku kinzi tamâta ŋinde nenzi kalo-tawana kala kaika tia, kala ikeno zo mbwana-mbwana nâ. Aku muli, ambo samâŋa kie-kie tâku malia ndia ipâŋga panzi, ande ma sipile nenzi kalo-tawana.
13 Os que estão sobre a pedra são os que, ouvindo a palavra, a recebem com alegria. Estes não têm raiz, creem apenas por algum tempo e, na hora da provação, se desviam.
14 Aŋga kaniŋa vâsa ŋinde imbe indue wâlo mata-mata ŋgininzi, ande itogonzi tamâta ŋinde siloŋo Maro Kindeni kawa ŋgua, andeta kalonzi loko ŋana warakanzi karaenzi kâ. Kinzi ilonzi ŋalae ŋana sigona mbaliŋa rârâ, kala simo siroto ŋana toŋge-toŋge pinde tu sindeka ŋana. Aku nenzi ilo-kalo ŋinde nde inzuku nenzi kalo-tawana, kala siveta vetâŋa ara pinde itogo kanaŋonzi mine, ande tia.
14 A parte que caiu entre espinhos, estes são os que ouviram e, no decorrer dos dias, foram sufocados com as preocupações, as riquezas e os prazeres desta vida; os seus frutos não chegam a amadurecer.
15 Aŋga kaniŋa vâsa ŋinde imbe indue tâno ara kulu, ande itogonzi tamâta ŋinde siloŋo Maro Kindeni kawa ŋgua, ku sikai kaika sipaveta kuku. Kinzi ŋinde nde tamâta ara sondo, aku siseŋge nenzi kalo-tawana ipâŋga ŋalae. Kinzi simandi kaika lee, ŋineŋga siveta vetâŋa ara rârâ, itogo kanaŋonzi mine.”
15 A parte que caiu na terra boa, estes são os que, tendo ouvido de bom e reto coração, retêm a palavra; estes frutificam com perseverança.
16 Yesu iporo ŋgua kilo mine tu, “Kinzi tamâta uru sisulu sinâla ŋineŋga sio lâ kulo ilo wa peke kalo, ande tia. Kinzi uru sio sinâla lâ peke kulu, ŋana tamâta simo luma ŋinde ilo ma sikura tu simora sinâla ŋinde.
16 — Ninguém, depois de acender uma lamparina, a cobre com um vaso ou a põe debaixo de uma cama; pelo contrário, coloca-a num lugar em que ilumina bem, a fim de que os que entram vejam a luz.
17 Aku mine nâ, ŋgua ndia rârâni ikeno paveâŋa, ŋinde miki ma katula pwataki ipâŋga nia yo; ŋineŋga kinzi tamâta ma sisama ŋgua rârâni ne duvi.
17 Não há nada oculto que não venha a ser manifesto, nem escondido que não venha a ser conhecido e revelado.
18 Mine kala ara ŋana miki ma kalomi ŋgere sondo ŋana nemi mâsi ŋana kaloŋo naneŋgu ŋgua kâ. Tamâta ea ikai ilo-kalo ŋana Maro Kindeni ne vetâŋa paveâŋa kâ, ande Maro Kindeni ma ilo-kalo ŋalae ilua i. Aŋga tamâta ea tini pwâka tu ikai ilo-kalo ŋinde, ande ilo-kalo tini mwata ndia i ipalâŋe tu muŋga ikai lâ, ande ŋinde Maro Kindeni ma ikai saŋe i.”
18 Portanto, vejam como vocês ouvem. Porque ao que tiver, mais será dado; e ao que não tiver, até aquilo que julga ter lhe será tirado.
19 Zo toŋge, Yesu tina wa tai wa nde simâ ŋana siporo ŋgua papa. Andeta kinzi tamâta rârâ ŋinde nde sipasau simo kuku Yesu. Mine kala i see ŋinde sikura tu simâ Yesu tini laiti, nde tia.
19 A mãe e os irmãos de Jesus chegaram até onde ele estava, mas não podiam aproximar-se por causa da multidão.
20 Tia ku kinzi tamâta pinde sipai Yesu tu, “Kuloŋo, noko tina wa tai kinzi nde simâ simandi nia yo, situ siporo ŋgua pano.”
20 E lhe comunicaram: — A sua mãe e os seus irmãos estão lá fora e querem vê-lo.
21 Andeta Yesu itu lâ kawanzi ku ipainzi tu, “Tamâta ea kinzi uru siloŋo Maro Kindeni kawa ŋgua ku sipaveta kuku, ande kinzi ŋinde nde naŋa nana wa taiŋgu wa.”
21 Jesus, porém, lhes respondeu:
22 Zo toŋge, Yesu ipainzi ne pâri-tamâta tu, “Ayo, kinda tambwaliu pa lââ bwalika tini pinde”. Mine kala kinzi sikâki wâŋga toŋge kulu, aku silâ.
22 Aconteceu que, num daqueles dias, Jesus entrou num barco em companhia dos seus discípulos e lhes disse: E partiram.
23 Wâŋga ikâwa ilâ, aŋga Yesu nde mata tutu kala ikeno. Andeta kâla-lawea ŋalae ipâŋga lâ lââ bwalika, kala lââ ipaliŋi lâ wâŋga ilo, aku laiti ŋana simbwatuke kâ.
23 Enquanto navegavam, ele adormeceu. E sobreveio uma tempestade de vento no lago, e eles corriam perigo.
24 Tia ku kinzi pâri-tamâta simâ pa Yesu tu sipaŋo, aku sipai tu, “Tamâta Ŋalae, Tamâta Ŋalae, kinda ma tambwatuke!” Yesu nde imandi ku iporo itu ŋgua kaika pa kâla-lawea ŋinde. Ŋineŋga kâla-lawea nde imâte lâ, kala pâti kii lâ.
24 Chegando-se a Jesus, os discípulos o despertaram, dizendo: — Mestre, Mestre, estamos perecendo! Levantando-se, Jesus repreendeu o vento e a fúria da água. Tudo cessou e ficou bem calmo.
25 Ŋineŋga Yesu ikasoŋanzi ne pâri-tamâta tu, “Mana mana, a? Miki nemi kalo-tawana nde keno ndia.” Kinzi simora mâsi kaika ŋinde, aku siruru, ku ilonzi rârâ. Aku siporo lâ warakanzi nâ ŋgininzi mine tu, “Opopo, tamâta ŋine nde tamâta mana kala iporo kaika pa kâla-lawea, aku kinzi kala sipaloŋo pa i kawa ŋgua!”
25 Então Jesus lhes perguntou: Eles, possuídos de temor e admiração, diziam uns aos outros: — Quem é este que até manda nos ventos e nas ondas, e lhe obedecem?
26 Ŋineŋga Yesu tavanzi ne pâri-tamâta silâ sitoa lâ kinzi Gerasa ŋgu nenzi tâno. Nia ŋinde nde ikeno pa Galilaya Lââ bwalika tini pinde.
26 Então rumaram para a terra dos gerasenos, que fica de frente para a Galileia.
27 Yesu ipile wâŋga ku itoa tina tini, ŋineŋga tamâta toŋge lâ lawea ŋinde nde imâ papa. Nanayoni kinzi koroani saka pinde sipagagara tamâta ŋinde. Mine kala ikura zo luandondo ŋinde i ipita lalava tia, aŋga uru imo luma toŋge ilo, ande tia. I uru imo potomule lâ kuru nia.
27 Logo que Jesus desembarcou, veio da cidade ao seu encontro um homem possuído de demônios que, havia muito, não se vestia, nem habitava em casa alguma, porém vivia nos túmulos.
28 — ausente —
28 Quando ele viu Jesus, prostrou-se diante dele, dizendo com voz forte: — O que você quer comigo, Jesus, Filho do Deus Altíssimo? Peço-lhe que não me atormente.
29 — ausente —
29 Porque Jesus havia ordenado ao espírito imundo que saísse do homem, pois muitas vezes se havia apoderado dele. E, embora procurassem conservá-lo preso com cadeias e correntes, despedaçava tudo e era impelido pelo demônio para o deserto.
30 Ŋineŋga Yesu ikasoŋa tu, “Noko ŋa mana.” Aku itu lâ Yesu kawa tu, “Naŋa ŋâŋgu mine tu ‘Zugu Tamwatama’, ŋana tu maka kambwaŋema rârâ kamo tamâta ŋine ilo”.
30 Jesus perguntou a ele: Ele respondeu: — Legião. Isto porque muitos demônios tinham entrado nele.
31 Ŋineŋga kinzi koroani saka sino kaika pa Yesu tu, “Noko ma kusoki maka kalâ pa yââ ŋalae ne mbââ ilo ndimo!”
31 Estes pediram a Jesus que não os mandasse para o abismo.
32 Aku ŋgoa ŋgu ŋalae toŋge nde simo nia ŋinde, sipaŋuŋu sika simo nia ndamwa toŋge. Aku kinzi koroani saka nde sino Yesu tu, “Kuoma kalâ pa ŋgoa ŋinde ilonzi.” Ŋineŋga Yesu isâu panzi.
32 Ora, uma grande manada de porcos estava pastando ali no monte. E os demônios pediram a Jesus que os deixasse entrar naqueles porcos. E Jesus o permitiu.
33 Aku walele nâ kinzi koroani saka nde sipile tamâta ŋinde, aku silâ ŋgoa ilonzi. Aku ŋgoa ŋgu ŋinde ndoni nde wisinzi motutu ku simaŋguru sipalilu kaika silâ sindue nia ndamwa ŋinde. Aku sisoŋga sindue lââ bwalika ilo sinu lââ ku sipamateteu marumbu lâ.
33 Tendo os demônios saído do homem, entraram nos porcos, e a manada precipitou-se despenhadeiro abaixo, para dentro do lago, e se afogou.
34 Kinzi ŋgoa nenzi katonâŋa tamâta nde simora mâsi ŋinde ipâŋga, ŋineŋga sikâwa silâ, aku sikai pâri silâ pa lawea wa nia ŋinde ndoni.
34 Vendo o que tinha acontecido, os que tratavam dos porcos fugiram e foram anunciá-lo na cidade e pelos campos.
35 Ŋineŋga kinzi tamâta simâ ŋana simora mâsi ndia muŋga ipâŋga ŋinde. Simâ pa Yesu, aku simora tamâta ŋinde, muŋga koroani saka sipile i ku silâ lâ. I nde ipita lalava lâ, aku ne ilo-kalo ipâŋga sondo lâ, ku isaŋona imo Yesu kie tini laiti. Kinzi simora ŋinde, aku siruru pâta.
35 Então o povo saiu para ver o que tinha acontecido. Aproximando-se de Jesus, encontraram o homem de quem tinham saído os demônios, vestido, em perfeito juízo, sentado aos pés de Jesus; e temeram.
36 Ŋineŋga kinzi tamâta kala muŋga simora mâsi ŋinde nde sitapâri panzi ŋana mâsi Yesu muŋga iveta pa tamâta ŋinde, inani kala muŋga koroani saka sipagagara, ande kala ŋine ipâŋga ara kilo.
36 E algumas pessoas que tinham presenciado os fatos contaram-lhes também como o endemoniado tinha sido salvo.
37 Aku kinzi tamâta rârâni lâ Gerasa tâno nde siruru pâta kanaŋo. Mine kala sino kaika pa Yesu tu ma ipilenzi ku ilâ pa nia toŋge. Mine nde Yesu isoŋga kâki wâŋga kulu, aku iveta ŋana ipilenzi ilâ kâ.
37 Todo o povo da terra dos gerasenos pediu a Jesus que se retirasse, pois ficaram com muito medo. E Jesus, entrando de novo no barco, voltou.
38 Andeta tamâta ŋinde muŋga koroani saka simo ilo, ande ino kaika pa Yesu tu, “Naŋa iloŋgu tu ma amo ku noko”. Andeta Yesu io i itaulo ilâ, aku ipai tu,
38 O homem de quem tinham saído os demônios lhe pediu que o deixasse estar com ele. Jesus, porém, o despediu, dizendo:
39 “Noko kutaulo kulâ pa tamwata ne lawea, aku kutula vetâŋa ndoni Maro Kindeni muŋga iveta pano ŋana ivilano kâ”. Mine kala tamâta ŋinde ilâ, aku itula ŋgua panzi tamâta rârâni lâ lawea ŋinde, ŋana vetâŋa rârâni Yesu muŋga iveta ŋana ivila i kâ.
39 — Volte para a sua casa e conte tudo o que Deus fez por você. Então ele foi, proclamando por toda a cidade o que Jesus lhe tinha feito.
40 Ŋineŋga Yesu itaulo ilâ pa lââ bwalika tini pinde kilo. Aku kinzi tamâta lâ nia ŋinde nde sindeka nâ, ŋana tu kinzi muŋga simo nâ sio tininzi ŋana i kâ.
40 Quando Jesus voltou, a multidão o recebeu com alegria, porque todos o estavam esperando.
41 Ŋineŋga tamâta toŋge, i ŋa tu Jairus, nde imâ ipâŋga. I nde luma ŋana pasauŋa kâ ne katonâŋa tamâta toŋge. Imâ ipare tuku lâ Yesu kie tini laiti, aku ino kaika papa tu ma imâ ne luma,
41 Eis que veio um homem chamado Jairo, que era chefe da sinagoga, e, prostrando-se aos pés de Jesus, suplicou-lhe que fosse até a sua casa.
42 ŋana tu i natu taituni imo ŋinde, andeta pukoŋa ikai kala laiti ŋana imâte kâ. I nde taine taipa, ne mbwera ikura saŋao kanaŋo rua lâ.
42 Pois tinha uma filha única de uns doze anos, que estava morrendo. Enquanto Jesus caminhava, as multidões o apertavam.
43 Aku taine toŋge kala imo ndaina, i uru imora nzimona zo rârâni. I imo mine ikura mbwera saŋao kanaŋo rua lâ, aku tamâta toŋge ikura tu iveta pukoŋa ŋinde marumbu kâ, ande tia.
43 Certa mulher que, havia doze anos, vinha sofrendo de uma hemorragia e que havia gastado todos os seus bens com os médicos, sem que ninguém a pudesse curar,
44 Taine ŋinde iyoka pa Yesu muli imâ laiti, aku mbau ilâ itaŋo Yesu ne pasawaŋa luandondo ŋgaŋe. Iveta mine lâ, aku walele nâ i see mâsa-mâsa, aku ne pukoŋa ŋinde marumbu lâ.
44 veio por trás de Jesus e tocou na borda da capa dele. E logo a hemorragia dela estancou.
45 Ŋineŋga Yesu imandi ku ikasoŋa tu, “Ea itaŋo naŋa.” Ande kinzi rârâni taitu-taitu sipasikia ŋgua mine tu, “Naŋa tia”. Ŋineŋga Petero ipai Yesu tu, “Opopo, Tamâta Ŋalae, tamâta ŋgu ŋalae nde siŋge noko lâ, aku simandi sipasese ndo lâ noko tini!”
45 Mas Jesus perguntou: Como todos negassem, Pedro disse: — Mestre, é a multidão que o rodeia e aperta!
46 Andeta Yesu itu lâ kawa tu, “Tamâta toŋge muŋga nâ itaŋo naŋa lâ. Naŋa apasama tu naneŋgu walo pinde ilâ ŋana ivila tamâta toŋge kâ.”
46 Mas Jesus insistiu:
47 Ŋineŋga taine ŋinde isama tu ikura ŋana ipavea kâ, nde tia. Tia ku i tini ruru, aku imâ ipare tuku nao tundu lâ Yesu tini laiti. Aku lâ tamâta rârâni naonzi ipatula i parina pwataki tu i muŋga itaŋo Yesu ne pasawaŋa ŋgaŋe ŋana i taine tini ma ipâŋga ara kilo kâ. Aku iporo tu, “Naneŋgu pukoŋa nde ipilena walele nâ, kala marumbu lâ.”
47 A mulher, vendo que não podia passar despercebida, aproximou-se trêmula e, prostrando-se diante de Jesus, declarou, à vista de todo o povo, o motivo por que havia tocado nele e como imediatamente tinha sido curada.
48 Ŋineŋga Yesu ipai tu, “Natuŋgu, noko ne kalo-tawana iveta noko kupâŋga ara kilo lâ. Noko kulâ, aku wisi puu ndue.”
48 Então Jesus lhe disse:
49 Yesu imo iporo ŋgua ŋine yo, ŋineŋga tamâta toŋge iyoka pa katonâŋa Jairus ne luma imâ, aku ipai katonâŋa mine tu, “Noko natu nde imâte lâ. Mine nde noko ma kuveta kalo-lokoni papa pananâŋa kilo ndimo.”
49 Enquanto Jesus ainda falava, veio uma pessoa da casa do chefe da sinagoga, dizendo: — A sua filha já morreu; não incomode mais o Mestre.
50 Andeta Yesu iloŋo ŋgua ŋine lâ, ŋineŋga ipai katonâŋa mine tu, “Noko kururu ndimo. Ambo noko ma kalo tawana naŋa, ande noko natu ma tini ara kilo.”
50 Mas Jesus, ouvindo isto, lhe disse:
51 Ŋineŋga Yesu ilâ pa katonâŋa ne luma, aku indi kaika ŋananzi tamâta tu ma simo luma ilo kisiŋa pwataki kuku i ndimo. Aku ikainzi Petero, ŋga Yoane, ŋga Yamesi, sitavanzi lâlu tina-tama, aku kinzi nâ soka kuku i silâ.
51 Tendo chegado à casa, Jesus não permitiu que ninguém entrasse com ele, a não ser Pedro, João e Tiago, além do pai e da mãe da menina.
52 Aŋga kinzi tamâta rârâni kala simo luma ŋinde ilo nde siveta kalo-sukâŋa ŋana lâlu ŋinde kâ, aku simo sipataiŋa nâ. Andeta Yesu ipainzi tu, “Miki kata ndimo. I imâte tia, ikeno mata nâ.”
52 E todos choravam e a pranteavam. Mas Jesus disse:
53 Andeta kinzi siŋelea i pâta kanaŋo, ŋana tu kinzi sisama tu lâlu ŋinde nde imâte mao lâ.
53 E riam-se dele, porque sabiam que ela estava morta.
54 Andeta Yesu isaŋa taine taipa ŋinde mbau, aku isarâwa mine tu, “Natuŋgu, noko kumandi!”
54 Mas Jesus, tomando-a pela mão, disse em voz alta:
55 Ŋineŋga lâlu ne koroani nde itaulo imâ papa i kilo, aku walele nâ imandi sânda. Ŋineŋga Yesu ipainzi tu kâpwa silua lâlu ika.
55 Voltou-lhe o espírito, ela imediatamente se levantou, e Jesus mandou que lhe dessem de comer.
56 Aku lâlu tina-tama nde wisinzi motutu ndo. Andeta Yesu itu kaika panzi mine tu, “Miki rua ma katapâri pa tamâta toŋge ŋana vetâŋa ŋine kâ ndimo.”
56 Seus pais ficaram maravilhados, mas ele lhes advertiu que a ninguém contassem o que havia acontecido.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 8, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.