Lucas 5
MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs NVT
1 Zo toŋge Yesu imandi Genesaret lââ bwalika pwali, aku kinzi tamâta rârâ simâ papa ŋana siloŋo Maro Kindeni kawa ŋgua kâ. Ŋgu ŋalae tina nde sipatiŋgi nâ simâ.
1 Estando Jesus à beira do lago de Genesaré, grandes multidões se apertavam em volta dele para ouvir a palavra de Deus.
2 Aku Yesu mata ilâ imora wâŋga rua sikeno lââ pwali. Wâŋga warakanzi muŋga silae toa lââ bwalika pwali, aku sipile wâŋga ŋana sipua nenzi viâŋa kâ.
2 Ele notou que, junto à praia, havia dois barcos vazios, deixados por pescadores que lavavam suas redes.
3 Mine nde Yesu ilâ ikâki imandi wâŋga toŋge kulu. Wâŋga ŋinde nde Saimon ne. Aku Yesu ino Saimon tu ma izuwara wâŋga ndue ilâ ipâti lââ kulu lâ sâwa tini laiti. Ŋineŋga Yesu isaŋona wâŋga kulu, aku iporo ipanananzi tamâta.
3 Entrou num dos barcos e pediu a Simão, seu dono, que o afastasse um pouco da praia. Então sentou-se no barco e dali ensinou as multidões.
4 Yesu ipanananzi marumbu lâ, ŋineŋga ipai Saimon tu, “Miki kakai wâŋga talâ lââ ŋgini, aku katambira nemi viâŋa ndue ŋana kakainzi iŋa kâ.”
4 Quando terminou de falar, disse a Simão: “Agora vá para onde é mais fundo e lancem as redes para pescar”.
5 Andeta Saimon nde itu lâ kawa tu, “Tamâta ŋalae, mbo ŋalae maka kaveta lee andeta kakai iŋa toŋge tia ndo! Andeta noko kuporo mine, ande kala naŋa ma atambira viâŋa ndue.”
5 Simão respondeu: “Mestre, trabalhamos duro a noite toda e não pegamos nada. Mas, por ser o senhor quem nos pede, vou lançar as redes novamente”.
6 Kinzi siveta ikura Yesu kawa mine, ŋineŋga sikainzi iŋa rârâ ŋinde. Mine kala nenzi viâŋa laiti ŋana motu kâ.
6 Dessa vez, as redes ficaram tão cheias de peixes que começaram a se rasgar.
7 Tia ku kinzi sitâla panzi nawalanzi lâ wâŋga toŋge kulu tu ma simâ sivilanzi. Kinzi simâ sipâŋga lâ, aku sikainzi iŋa lâ wâŋga rua ilonzi pipi pâŋga lâ. Mine kala wâŋga ruani ŋinde nde laiti ŋana simbwatuke kâ.
7 Então pediram ajuda aos companheiros do outro barco, e logo os dois barcos estavam tão cheios de peixes que quase afundaram.
8 — ausente —
8 Quando Simão Pedro se deu conta do que havia acontecido, caiu de joelhos diante de Jesus e disse: “Por favor, Senhor, afaste-se de mim, porque sou homem pecador”.
9 — ausente —
9 Pois ele e seus companheiros ficaram espantados com a quantidade de peixes que haviam pescado,
10 — ausente —
10 assim como seus sócios, Tiago e João, filhos de Zebedeu. Jesus respondeu a Simão: “Não tenha medo! De agora em diante, você será pescador de gente”.
11 Kinzi silae wâŋga rua toa lâ, ŋineŋga sipile nenzi kelekele rârâni keno, aku sipono muli pa Yesu.
11 E, assim que chegaram à praia, deixaram tudo e seguiram Jesus.
12 Aku zo toŋge, Yesu imo lawea toŋge ilo, ŋineŋga tamâta toŋge nde imâ papa. Pukoŋa saga-saga nde ikura tamâta ŋinde tini ndoni. Tamâta ŋinde mata ilâ imora Yesu, ŋineŋga ipare tuku, nao tundu pa tâno, aku ino papa tu, “Maro Ŋalae, ambo noko ilo tu kuveta mine, ande noko pwura tu kuveta naŋa tiniŋgu ipâŋga mbâra-mbâra.”
12 Num povoado, Jesus encontrou um homem coberto de lepra. Quando o homem viu Jesus, prostrou-se com o rosto em terra e suplicou para ser curado, dizendo: “Se o senhor quiser, pode me curar e me deixar limpo”.
13 Aku Yesu nde isuŋa mbalau ilâ itaŋo tamâta ŋinde tini, aku ipai tu, “Naŋa iloŋgu tu aveta mine. Kala ŋine nâ noko kupâŋga mbâra-mbâra!” Aku ndainani nâ pukoŋa saga-saga marumbu lâ i tini.
13 Jesus estendeu a mão e o tocou. “Eu quero”, respondeu. “Seja curado e fique limpo!” No mesmo instante, a lepra desapareceu.
14 Ŋineŋga Yesu iporo indi kaika papa tu, “Noko ma kulâ kutapâri pa tamâta toŋge ŋana vetâŋa kala ipâŋga pano ŋine ndimo. Kulâ kupatula tini pa patarawâŋa tamâta, aku kuveta patarawâŋa ŋana tini mbâra-mbâra kâ, ikura Mose ne ŋgua tukuŋa mine. Ambo noko ma kuveta mine, ande kinzi tamâta ma sisama tu noko ne pukoŋa nde marumbu lâ.”
14 Então Jesus o instruiu a não contar a ninguém o que havia acontecido. “Vá e apresente-se ao sacerdote para que ele o examine”, ordenou. “Leve a oferta que a lei de Moisés exige pela sua purificação. Isso servirá como testemunho.”
15 Andeta Yesu parina ŋine nde ilâ ikura nia nia ilâ. Mine kala kinzi tamâta rârâ ŋinde simâ ŋana siloŋo Yesu ne ŋgua kâ. Aku simâ ŋana Yesu ma izavaru nenzi pukoŋa piti lâ tininzi tona.
15 Mas as notícias a seu respeito se espalhavam ainda mais, e grandes multidões vinham para ouvi-lo e para ser curadas de suas enfermidades.
16 Andeta Yesu uru ilâ mbwani rârâ pa nia ŋgaŋe pinde tamâta simo tia ŋinde, ŋana ikai noŋa pa Maro Kindeni kâ.
16 Ele, porém, se retirava para lugares isolados, a fim de orar.
17 Zo toŋge Yesu imo ipanananzi tamâta, aku kinzi tamâta pinde lâ Parisai ŋgu sitavanzi pananâŋa tamâta pinde ŋana ŋgua tukuŋa kâ, ande sisaŋona kunzi. Kinzi tamâta ŋinde muŋga soka pa lawea rârâni lâ Galilaya tâno, aku soka pa Judia tâno wa Jerusalem lawea wa simâ. Aku Maro Ŋalae ne walo ipaipa kuku Yesu ŋana ikura tu ivetanzi pukoŋa tamâta tininzi ara kilo.
17 Certo dia, enquanto Jesus ensinava, alguns fariseus e mestres da lei estavam sentados por perto. Eles vinham de todos os povoados da Galileia, da Judeia e de Jerusalém. E o poder do Senhor para curar estava sobre Jesus.
18 Ŋineŋga tamâta pinde sikale tamâta toŋge lâ rombe-rombe kulu simâ. Tamâta ŋinde kie-mbalau ndoni imâte lâ. Kinzi situ sikai simâ luma ilo ku sio lâ Yesu nao, ŋana Yesu ma iveta i tini ara kâ.
18 Alguns homens vieram carregando um paralítico numa maca. Tentaram levá-lo para dentro da casa, até Jesus,
19 Andeta kinzi tamâta rârâ sipono nia lâ, aku nia toŋge maa keno panzi ŋana sikale pukoŋa tamâta simâ pa Yesu kâ, nde tia. Mine kala sikale sikâki pa luma kulu, aku sikai luma ne mende toŋge piti. Sikai piti lâ, ŋineŋga sitiu tamâta ikeno rombe-rombe kulu ŋinde indue Yesu nao lâ kinzi tamâta ŋgininzi.
19 mas não conseguiram, por causa da multidão. Então subiram ao topo da casa e removeram uma parte do teto. Em seguida, baixaram o paralítico na maca até o meio da multidão, bem na frente dele.
20 Yesu isama tamâta ŋinde kilalanzi tu nenzi kalo-tawana ikeno pa i. Mine kala iporo pa pukoŋa tamâta ŋinde tu, “Niŋgu-nambwe, naŋa azavaru noko ne kiesaka piti lâ noko tini.”
20 Ao ver a fé que eles tinham, Jesus disse ao paralítico: “Homem, seus pecados estão perdoados”.
21 Andeta kinzi pananâŋa tamâta ŋana ŋgua tukuŋa kâ aŋga kinzi Parisai tamâta nde siporo ŋgua rârâ imo naonzi nâ tu, “Wa, tamâta ŋine nde ea ŋga itu ikai Maro Kindeni nia, a? Noko tamâta toŋge pwura ŋana pwai kiesaka piti lâ tamâta tininzi, ande tia ndo! Maro Kindeni simbo nâ ikura ŋana iveta mine.”
21 Mas os fariseus e mestres da lei pensavam: “Quem ele pensa que é? Isso é blasfêmia! Somente Deus pode perdoar pecados!”.
22 Yesu nde isama kinzi ilonzi kalonzi pwataki lâ, kala ipainzi tu, “Ŋana sâ kâ ŋga miki nemi ilo-kalo soki-soki mine keno ilomi, a?
22 Jesus, sabendo o que pensavam, perguntou: “Por que vocês questionam essas coisas em seu coração?
23 Mao nâ, naŋa akura tu apai pukoŋa tamâta ŋine mine tu, ‘Naŋa azavaru noko ne kiesaka piti lâ noko tini’. Aku mine nâ, naŋa akura apai tu, ‘Noko kumandi sânda, aku pwoka kulâ.’ Ayo, ŋgua ndia ma itula naneŋgu walo pwataki pami, a?
23 O que é mais fácil dizer: ‘Seus pecados estão perdoados?’ ou ‘Levante-se e ande’?
24 Andeta naŋa iloŋgu tu miki ma kasama ŋine: naŋa Tamâta Natu akai Maro Kindeni ndamwa lâ tâno ŋine kulu, ikura ŋana azavaru kiesaka piti lâ tamâta tininzi tona.” Yesu iporo ŋgua ŋine panzi lâ, ŋineŋga ipai pukoŋa tamâta ŋinde tu, “Noko kumandi sânda, pwai ne rombe-rombe aku pwoka kulâ pa tamwata ne luma!”
24 Mas eu lhes mostrarei que o Filho do Homem tem autoridade na terra para perdoar pecados”. Então disse ao paralítico: “Levante-se, pegue sua maca e vá para casa”.
25 Aku walele nâ tamâta ŋinde imandi, ku ikai ne rombe-rombe muŋga ikeno kulu ŋinde kâki. Aku i kawa ipanea Maro Kindeni nâ ku iyoka kinzi rârâni naonzi ilâ pa ne luma.
25 De imediato, à vista de todos, o homem se levantou, pegou sua maca e foi para casa louvando a Deus.
26 Kinzi tamâta rârâni nde wisinzi motu pâta kanaŋo, aku sipanea Maro Kindeni ŋa sisuka kâki lâ âta. Kinzi ilonzi rârâ, aku siporo tu, “Kala ŋine kari kinda tamora mâsi ŋalaŋala pinde!”
26 Todos ficaram muitos admirados e, cheios de temor, louvaram a Deus, exclamando: “Hoje vimos coisas maravilhosas!”.
27 Ŋinde ilâ lâ, ŋineŋga Yesu iyoka ilâ, aku mata imora tamâta toŋge, i ŋa tu Livai (aŋga i ŋa toŋge Matai). I uru iveta wurâta lâ Rom nenzi luma ŋana mbumbu kaiŋa kâ toŋge, kala imo lumani ndaina isaŋona. Aku Yesu ipai tu, “Noko kumâ, kupono muli pa naŋa.”
27 Depois disso, Jesus saiu da cidade e viu um cobrador de impostos chamado Levi sentado no local onde se coletavam impostos. “Siga-me”, disse-lhe Jesus,
28 Ŋineŋga Livai imandi ku ipile ne kelekele rârâni keno, aku iyoka Yesu muli silâ.
28 e Levi se levantou, deixou tudo e o seguiu.
29 Ŋineŋga Livai iveta kâpwa ŋalae pa Yesu lâ i tamwata ne luma. Aku kinzi mbumbu kaiŋa tamwatanzi ŋgu ŋalae ŋinde, sitavanzi tamâta pinde nde sisaŋona ku sika kuku kinzi rua.
29 Mais tarde, Levi ofereceu um banquete em sua casa, em honra de Jesus. Muitos cobradores de impostos e outros convidados comeram com eles,
30 Aku kinzi Parisai tamâta pinde ŋga nenzi pananâŋa tamâta ŋana ŋgua tukuŋa kâ pinde nde simora Yesu isaŋona ika kunzi tamâta ŋinde. Aku siporo ŋgua ilonzi ŋuru-ŋuru sileleanzi Yesu ne pâri-tamâta mine tu, “Wa, ŋana sâ kâ ŋga miki kaka kunzi tamâta sakamao ŋana mbumbu kaiŋa kâ wa kinzi kiesaka tamwatanzi wa, a?”
30 mas os fariseus e mestres da lei se queixaram aos discípulos: “Por que vocês comem e bebem com cobradores de impostos e pecadores?”.
31 Andeta Yesu itu lâ kawanzi tu, “Kinzi tamâta tininzi ara uru silâ pa tamâta ŋana ivetanzi pukoŋa kâ, ande tia. Kinzi pukoŋa tamâta nâ uru silâ pa tamâta ŋana ivetanzi pukoŋa kâ.
31 Jesus lhes respondeu: “As pessoas saudáveis não precisam de médico, mas sim os doentes.
32 Naŋa ŋandai amâ tâno kulu ŋana asarawanzi kinzi vetâŋa ara warakanzi ŋga. Naŋa amâ ŋana asarawanzi kinzi kiesaka tamwatanzi tu ma sipalele ilonzi kalonzi.”
32 Não vim para chamar os justos, mas sim os pecadores, para que se arrependam”.
33 Kinzi tamâta pinde sipai Yesu mine tu, “Wa, Yoane Lââ-Liliŋa Tamwata ne pâri-tamâta uru situ kaika ŋana kâpwa kâ ŋana ma sikai noŋa nâ. Aku kinzi Parisai nenzi pâri-tamâta kala uru siveta mine nâ. Aŋga noko ne pâri-tamâta uru siveta mine tia; ikura zo rârâni kinzi uru sika wa sinu wa.”
33 Algumas pessoas disseram a Jesus: “Os discípulos de João Batista jejuam e oram com frequência, e os discípulos dos fariseus também. Por que os seus vivem comendo e bebendo?”.
34 Ande Yesu iporo itambira ŋgua lâ tamwata tini tu, “Ambo tamâta toŋge itu ikâe kâ, ande miki kakura ŋana kavetanzi i ninambwe kinzi situ kaika ŋana kâpwa kâ lâ zo ŋinde imo kunzi yo, ande tia.
34 Jesus respondeu: “Por acaso os convidados de um casamento jejuam enquanto festejam com o noivo?
35 Taitu muli, lâ zo ŋinde kinzi tamâta pinde ma sitikia pakâeŋa tamâta piti lâ ninambwe ŋgininzi silâ, ŋineŋga lâ zoni ndaina kinzi ma kalonzi sukâŋa ŋalae, aku ma situ kaika ŋana kâpwa kâ.”
35 Um dia, porém, o noivo lhes será tirado, e então jejuarão”.
36 Ŋineŋga Yesu itambira ŋgua panzi mine tu, “Kinzi tamâta uru sisaraka lalava wasaseki katiŋe ku sikai sisuta ipono lalava siŋga râge-râge, ande tia. Ambo siveta mine, ande ma siyaula lalava wasaseki, aku lalava wasaseki katiŋe ŋinde ma irerege kuku lalava siŋga, ande tia.
36 Jesus também lhes apresentou a seguinte ilustração: “Ninguém rasgaria um pedaço de tecido de uma roupa nova para remendar uma roupa velha. Se o fizesse, estragaria a roupa nova, e o remendo não se ajustaria à roupa velha.
37 Aŋga kinzi tamâta uru siwuwu waini waseki lâ ŋgoa karae patu siŋga ilo nde tia. Ambo siveta mine, ande waini ma ipondi kâki ku ma iveta ŋgoa karae patu siŋga ipwa pwataki. Ŋineŋga waini ma imaliŋi kaa nâ indue lâ tâno kulu, aku ŋgoa karae patu siŋga kala ma ipâŋga sakamao tona.
37 “E ninguém colocaria vinho novo em velhos recipientes de couro. Os recipientes velhos se arrebentariam, deixando vazar o vinho e estragando o recipiente.
38 Kinzi tamâta uru siwuwu waini waseki lâ ŋgoa karae patu wasaseki nâ ilo.
38 Vinho novo deve ser guardado em recipientes novos.
39 Aku mine nâ, ambo tamâta toŋge uru inu waini siŋga nâ, ande i ma ilo pa waini waseki, nde tia. I ma iporo tu, ‘Waini siŋga nde kaŋa ara, aku ipole waini waseki kaŋa’.”
39 E ninguém que bebe o vinho velho escolhe beber o vinho novo, pois diz: ‘O vinho velho é melhor’”.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 5, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.