Lucas 23

MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Ŋineŋga kinzi tamâta ŋalaŋala rârâni nde simandi ku sikai Yesu silâ pa Pilata, ina Rom nenzi koipu toŋge.
1 Então todo o conselho levou Jesus a Pilatos.
2 Sipasau kuku Pilata, ŋineŋga simandi ŋana sisowe ŋgua lâ Yesu tini. Aku siporo tu, “Tamâta ŋine ne soki nde mine; i uru isowe maka Juda tamâta iloma kaloma ŋana kamandi kakai kazâŋa kâ. I uru indi kaika pama tu ma kao mbumbu ilâ pa Koipu Ŋalae Kaisara ndimo, aku uru iporo ŋgua ŋana i tamwata kâ tu i nde Kirisi, i koipu ŋalae toŋge.”
2 Começaram a apresentar o caso: “Este homem corrompe o nosso povo, dizendo que não se deve pagar impostos ao governo romano e afirmando ser ele próprio o Cristo, o rei”.
3 Ŋineŋga Pilata nde ikasoŋa Yesu mine tu, “Noko nde Juda nenzi koipu ŋalae, tiya?” Aku Yesu itu ŋgua lâ kawa tu, “Noko tamwata kuporo ŋguani ndaina”.
3 Então Pilatos lhe perguntou: “Você é o rei dos judeus?”. Jesus respondeu: “É como você diz”.
4 Ŋineŋga Pilata ipainzi patarawâŋa tamâta ŋalaŋala tavanzi tamâta ŋgu ŋinde mine tu, “Naŋa ŋandai asânda tamâta ŋine ne vetâŋa soki toŋge ŋga”.
4 Pilatos se voltou para os principais sacerdotes e para a multidão e disse: “Não vejo crime algum neste homem!”.
5 Andeta kinzi siporo kaika taulo mine tu, “I uru iyoka ilâ ikura Judia tâno ndoni, aku ikai wurâta ŋana ipanananzi tamâta ŋana isowe ilonzi kalonzi kâ. Mao nâ, iveta mine muŋga lâ Galilaya tâno, kala iveta mine lee imâ ipâŋga lâ lawea ŋine.”
5 Mas eles insistiam: “Ele provoca revoltas em toda a Judeia com seus ensinamentos, começando pela Galileia e agora aqui, em Jerusalém!”.
6 Pilata iloŋo ŋgua ŋine lâ, ŋineŋga ikasoŋanzi mine tu, “O, tamâta ŋine nde Galilaya tamwata, a?”
6 “Então ele é galileu?”, perguntou Pilatos.
7 Pilata iloŋo ŋgua tu Yesu nde iyoka pa tâno ŋinde Koipu Ŋalae Herot uru ikai poe papa. Mine kala io Yesu ilâ pa Herot, ŋana tu lâ zo ŋinde Herot tamwata kala imo Jerusalem lawea tona.
7 Quando responderam que sim, Pilatos o enviou a Herodes Antipas, pois a Galileia ficava sob sua jurisdição, e naqueles dias ele estava em Jerusalém.
8 Sikai Yesu silâ pa Herot, aku Herot ilo ndeka ndo, ŋana tu i muŋga iloŋo Yesu parina, aku ikura zo luandondo lâ, ande i ilo tu imora i. Isama lâ ŋana Yesu ne vetâŋa kâ, aku i ilo ndo tu Yesu ma iveta mâsi kaika toŋge lâ i nao.
8 Herodes se animou com a oportunidade de ver Jesus, pois tinha ouvido falar a seu respeito e esperava, havia tempo, vê-lo realizar algum milagre.
9 Mine kala Herot ikai kasoŋâŋa rârâ ŋinde pa Yesu, andeta Yesu kawa buu nâ, iporo ŋgua toŋge taulo, ande tia.
9 Fez uma série de perguntas a Jesus, mas ele não lhe respondeu.
10 Aku kinzi patarawâŋa tamâta ŋalaŋala ŋga kinzi pananâŋa tamâta ŋana ŋgua tukuŋa kâ nde simâ simandi laiti, aku sisowe ŋgua kaika lâ Yesu tini.
10 Enquanto isso, os principais sacerdotes e mestres da lei permaneciam ali, gritando acusações.
11 Ŋineŋga Herot tavanzi ne zugu tamâta nde siporo ŋgua pavaligiŋa pa Yesu, ku siveta “a” papa. Kinzi sikai pasawaŋa luandondo ara toŋge, itogo koipu ŋalaŋala nenzi pasawaŋa mine, aku sisawa lâ i tini. Ŋineŋga sio i itaulo pa Pilata kilo.
11 Então Herodes e seus soldados começaram a zombar de Jesus e ridicularizá-lo. Por fim, vestiram nele um manto real e o mandaram de volta a Pilatos.
12 Aku lâ zoni ndaina, Herot kuku Pilata rua nde siveta mete. Muŋga, Herot uru ikai nânâo pa Pilata.
12 Naquele dia, Herodes e Pilatos, que eram inimigos, tornaram-se amigos.
13 Ŋineŋga Pilata isarâwa panzi patarawâŋa tamâta ŋalaŋala sitavanzi Juda ŋgu nenzi katonâŋa aŋga tamâta ŋgu ŋinde, aku kinzi rârâni simâ sipasau.
13 Então Pilatos reuniu os principais sacerdotes e outros líderes religiosos, juntamente com o povo,
14 Sipasau lâ, ŋineŋga ipainzi tu, “Miki muŋga kakai tamâta ŋine kamâ pa naŋa, aku kaporo tu i uru isowe tamâta ilonzi kalonzi ŋana simandi sikai kazâŋa kâ. Andeta naŋa akasoŋa i sondo ndo lâ miki naomi ŋana i ne vetâŋa ŋinde kâ. Ara, miki kaloŋo ŋga; naŋa asânda tamâta ŋine ne vetâŋa soki toŋge tia. Naŋa iloŋgu patea tu i muŋga iveta vetâŋa soki toŋge ikura miki ma kao i ilâ pa ŋgua nia, ande tia.
14 e anunciou seu veredicto: “Vocês me trouxeram este homem acusando-o de liderar uma revolta. Eu o interroguei minuciosamente a esse respeito na presença de vocês e vejo que não há nada que o condene.
15 Aku Herot kala mine nâ, ande i ne ilo-kalo nde taituni. Kala ŋine Herot io tamâta ŋine itaulo imâ pa kinda kilo. Miki kamora wa kasama tu tamâta ŋine ŋandai iveta vetâŋa soki toŋge ikura ŋana naŋa ma ao i ilâ ŋana sipu pâta imâte kâ.
15 Herodes chegou à mesma conclusão e o enviou de volta a nós. Nada do que ele fez merece a pena de morte.
16 Mine nde naŋa ma apalili i lâ mbilâo nâ, aku ma ayaute i ilâ.”
16 Portanto, ordenarei que seja açoitado e o soltarei”.
17 — ausente —
17 (Era necessário libertar-lhes um prisioneiro durante a festa da Páscoa.)
18 — ausente —
18 Um grande clamor se levantou da multidão, e a uma só voz gritavam: “Mate-o! Solte-nos Barrabás!”.
19 (Barabas nde tamâta toŋge muŋga ikai paraŋa ŋalae pa Rom nenzi koipu lâ Jerusalem lawea, aku ipu tamâta toŋge pâta imâte lâ. Mine kala kinzi sio i lâ luma sakamao ilo.)
19 Esse Barrabás estava preso por ter participado de uma revolta em Jerusalém contra o governo e ter cometido assassinato.
20 Andeta Pilata ipainzi kilo tu i ma iyaute Yesu ilâ.
20 Pilatos discutiu com eles, pois desejava soltar Jesus.
21 Andeta kinzi sisasarâwa mine tu, “Kupu lâ kâi popole tini imâte! Kupu lâ kâi popole tini imâte!”
21 Eles, porém, continuaram gritando: “Crucifique-o! Crucifique-o!”.
22 Ande Pilata iporo taulo panzi ku ikasoŋanzi kilo tu, “Ŋana sâ kâ, a? Iveta vetâŋa soki ndia. Naŋa ŋandai asânda i ne vetâŋa soki toŋge ikura ŋana ma ao i ilâ ŋana sipu pâta imâte kâ. Mine kala naŋa ma apalili i lâ mbilâo nâ, aku ma ayaute i ilâ.”
22 Pela terceira vez, ele perguntou: “Por quê? Que crime ele cometeu? Não encontrei motivo para condená-lo à morte. Portanto, ordenarei que seja açoitado e o soltarei”.
23 Andeta kinzi ilonzi kaika ndo, aku sisuŋa kawanzi ŋalae ŋinde pa Pilata tu ma ipu Yesu kâki itâra lâ kâi popole tini. Sisarâwa mine lee, aku nenzi sarawâŋa ŋinde nde ipole Pilata ne ŋgua lâ.
23 A multidão gritava cada vez mais alto, exigindo que Jesus fosse crucificado, e seu clamor prevaleceu.
24 Mine kala Pilata ilo patea tu ma iveta ikura nenzi ŋgua mine, kala ipa ŋgua tu Yesu ma imâte.
24 Então Pilatos condenou Jesus à morte, conforme exigiam.
25 Kinzi tamâta muŋga sisarâwa pa Pilata tu ma iyaute tamâta toŋge, ina kinzi Rom muŋga sio lâ luma sakamao ilo. Inani kala tamâta ŋinde muŋga ikai paraŋa pa Rom nenzi koipu ku ipu tamâta toŋge imâte. Mine kala Pilata iyaute tamâta ŋinde ilâ panzi, aku ikai Yesu io lâ kinzi zugu tamâta mbaunzi ilo tu ma siveta ikura ŋgu nenzi pateâŋa mine.
25 A pedido deles, libertou Barrabás, o homem preso por revolta e assassinato. Depois, entregou-lhes Jesus para fazerem com ele o que quisessem.
26 Kinzi zugu tamâta nde sikai Yesu siyâti silâ, ŋineŋga sipakâtu kuku Sairini lawea warika toŋge, i ŋa tu Saimon. Tamâta ŋinde nde iyoka pa tâno toŋge imâ, aku itu ilâ pa lawea ilo kâ. Andeta kinzi sikai tamâta ŋinde kaika, aku sio Yesu ne kâi popole kâki lâ i kala, aku ikale ilâ. Ikale kâi popole ŋinde, aku iyoka Yesu muli ilâ.
26 Enquanto levavam Jesus, um homem chamado Simão, de Cirene, vinha do campo. Os soldados o agarraram, puseram a cruz sobre ele e o obrigaram a carregá-la atrás de Jesus.
27 Kinzi tamâta ŋgu ŋalae ŋinde nde soka Yesu muli silâ tona, aku kinzi taine rârâ nde sita wa siveta kalo-sukâŋa ŋana.
27 Uma grande multidão os seguia, incluindo muitas mulheres aflitas que choravam por ele.
28 Andeta Yesu itale ku ipainzi taine ŋinde tu, “Miki taine lâ Jerusalem lawea, miki ma kata ŋana naŋa kâ ndimo. Ara ŋana miki ma kata ŋana warakami wa natumi wa.
28 Mas Jesus, dirigindo-se a elas, disse: “Filhas de Jerusalém, não chorem por mim; chorem por si mesmas e por seus filhos.
29 Miki kaloŋo ŋga; mwaŋga ŋga zo sakamao toŋge ma ipâŋga, aku pa zo ŋinde kinzi tamâta ma siporo tu, ‘Kinzi taine ŋinde sikura tu sipagugu tia kala simo niŋga, ande kinzi ŋinde ma sindeka.’
29 Pois estão chegando os dias em que dirão: ‘Felizes as mulheres que nunca tiveram filhos e os seios que nunca amamentaram!’.
30 Mao nâ, lâ zo ŋinde kinzi tamâta ma sisarâwa panzi tuu pinde mine tu, ‘Miki kamâ katura maka ku kaveama!’
30 Suplicarão aos montes: ‘Caiam sobre nós!’ e pedirão às colinas: ‘Soterrem-nos!’.
31 Ŋana tu naŋa nde tamâta ara, andeta kala ŋine kinzi tamâta siveta vetâŋa sakamao mine pa naŋa. Mine kala lâ zo muli, ande kinzi ma siveta vetâŋa kie mana pa miki, a?”
31 Pois, se fazem estas coisas com a árvore verde, o que acontecerá com a árvore seca?”.
32 Aŋga kinzi zugu tamâta nde sikainzi nzanzare tamâta rua silâ tona, ŋana ma sipunzi rua simâte kuku Yesu.
32 Dois outros homens, ambos criminosos, foram levados com ele a fim de também serem executados.
33 Silâ lee sipâŋga nia toŋge, sipatu ŋa tu “Kulu Kâmba Nia”, aku lâ niani ndaina kinzi sipu Yesu lâ kâi popole tini. Ŋineŋga sisonanzi nzanzare tamâta rua ŋinde sitâra tona. Tamâta toŋge itâra lâ kâi popole toŋge tini pa Yesu tini pa wia kâ, aŋga toŋge nde itâra lâ kâi popole toŋge tini pa Yesu tini pa ŋâsi kâ.
33 Quando chegaram ao lugar chamado Caveira, o pregaram na cruz. Os criminosos também foram crucificados, um à sua direita e outro à sua esquerda.
34 Ŋineŋga Yesu ikai noŋa pa Maro Kindeni mine tu, “Mama, naŋa ano pano tu kuzavaru kiesaka ŋine piti lâ kinzi tamâta ŋine tininzi, ŋana tu kinzi sizizâla ndo ŋana vetâŋa kala siveta ŋine kilala.” Aŋga kinzi zugu tamâta nde sipagui mira itogo satu mine ŋana sisama tu ea ma ikai Yesu ne pasawaŋa.
34 Jesus disse: “Pai, perdoa-lhes, pois não sabem o que fazem”. E os soldados tiraram sortes para dividir entre si as roupas de Jesus.
35 Kinzi Juda tamâta nde simandi ku sio morâŋa papa vetâŋa rârâni ŋinde. Aŋga nenzi katonâŋa nde siporo ŋgua pavaligiŋa papa Yesu mine tu, “Ayo, i muŋga ivilanzi tamâta pinde. Ambo i nde Kirisi, ande ara ŋana i ma ipavila tamwata tona!”
35 A multidão observava, e os líderes zombavam. “Salvou os outros, salve a si mesmo, se é o Cristo, o escolhido de Deus”, diziam.
36 Aku kinzi zugu tamâta kala siporo ŋgua pavaligiŋa mine nâ pa Yesu. Kinzi soka simâ Yesu tini laiti, aku sisuŋa waini makisa pinde papa tu ma inu kâ.
36 Os soldados também zombavam dele, oferecendo-lhe vinagre para beber.
37 Aku sipai tu, “Wa, noko kutu Juda nenzi koipu ŋalae, ande ara, kupavila tamwata tâ!”
37 Diziam: “Se você é o Rei dos judeus, salve a si mesmo!”.
38 Kinzi muŋga siŋgere ŋgua pinde lâ kâi popole tini ikeno Yesu kulu âta. Ŋgua ŋinde nde mine: “Tamâta ŋine nde Juda nenzi koipu ŋalae”.
38 Uma tabuleta presa acima dele dizia: “Este é o Rei dos Judeus”.
39 Aku tamâta toŋge lâ kinzi nzanzare tamâta rua muŋga sisonanzi sitâra Yesu tini laiti ŋinde, ande iporo ŋgua pavaligiŋa pa Yesu tu, “Wa, noko kutu Maro Kindeni ne pateâŋa tamâta, a? Mine nde kupavila tamwata, aku kuvila maka rua tona!”
39 Um dos criminosos, dependurado ao lado dele, zombava: “Então você é o Cristo? Salve a si mesmo e a nós também!”.
40 Andeta i nuwala nde iloŋo ŋgua ŋine, aku imbita mine tu, “Opopo, noko kala pwai nâna kie taituni, itogo tamâta ŋine ikai mine. Andeta noko ŋandai kumege ŋana Maro Kindeni kâ, a?
40 Mas o outro criminoso o repreendeu: “Você não teme a Deus, nem mesmo ao ser condenado à morte?
41 Kala ŋine kinzi sipu kinda rua pâta, ande siveta mâsi sondo pa kinda. Kinda takai nâna ikura vetâŋa sakamao muŋga taveta ŋinde. Aŋga tamâta ŋine ŋandai iveta vetâŋa potomule toŋge ŋga.”
41 Nós merecemos morrer por nossos crimes, mas este homem não cometeu mal algum”.
42 Iporo mine lâ, ŋineŋga ino pa Yesu tu, “Yesu, lâ zo ŋana noko ma kupâŋga pwai Koipu Ŋalae, ande naŋa ano pano tu ma kalo ŋgere ŋanana.”
42 Então ele disse: “Jesus, lembre-se de mim quando vier no seu reino”.
43 Ŋineŋga Yesu iporo taulo tu, “Naŋa aporo mao nâ pano; lâ karini ŋaina nâ, ande noko ma kumo kuku naŋa lâ samba lawea.”
43 E Jesus lhe respondeu: “Eu lhe asseguro que hoje você estará comigo no paraíso”.
44 — ausente —
44 Já era cerca de meio-dia, e a escuridão cobriu toda a terra até as três horas da tarde.
45 — ausente —
45 A luz do sol desapareceu, e a cortina do santuário do templo rasgou-se ao meio.
46 Ŋineŋga Yesu isarâwa kawa ŋalae ŋinde mine tu, “Mama, naŋa ao koranâŋgu imâ pano tu pwatona!” Iporo ŋgua ŋine lâ, ŋineŋga imâte.
46 Então Jesus clamou em alta voz: “Pai, em tuas mãos entrego meu espírito!”. E, com essas palavras, deu o último suspiro.
47 Aku kinzi zugu tamâta nenzi koipu imandi kâi popole tini laiti, ande imora vetâŋa ŋinde rârâni. Aku ipanea Maro Kindeni ku iporo tu, “Mao kanaŋo, tamâta ŋine nde tamâta sondo ndo, i ne soki toŋge tia lâ Maro Kindeni nao.”
47 Quando o oficial romano que supervisionava a execução viu o que havia acontecido, adorou a Deus e disse: “Sem dúvida este homem era inocente”.
48 Aku kinzi tamâta rârâni muŋga simâ ŋana sio morâŋa ŋinde, ande simora vetâŋa ŋinde rârâni ipâŋga lâ. Ŋineŋga siponza kondondonanzi ŋana situla pwataki tu kinzi kalonzi sukâŋa ŋalae tina, aku sitaulo silâ pa nenzi luma luma.
48 E, quando toda a multidão que tinha ido assistir à crucificação viu isso, voltou para casa entristecida e batendo no peito.
49 Aŋga Yesu ne mete sitavanzi taine pinde muŋga soka pa Galilaya tâno simâ kuku i, ande kinzi ŋinde rârâni simandi malawae mwasa, aku simora vetâŋa ŋinde rârâni ipâŋga pa Yesu.
49 Mas os amigos de Jesus, incluindo as mulheres que o seguiram desde a Galileia, olhavam de longe.
50 — ausente —
50 Havia um homem bom e justo chamado José, membro do conselho dos líderes do povo,
51 — ausente —
51 mas que não tinha concordado com a decisão e os atos dos outros líderes religiosos. Era da cidade de Arimateia, na Judeia, e esperava a vinda do reino de Deus.
52 Tamâta ŋinde ilâ pa Rom nenzi koipu Pilata, aku ino papa ŋana ikai Yesu karae ilâ kâ. Aku Pilata isâu papa tu ma ikai ilâ.
52 José foi a Pilatos e pediu o corpo de Jesus.
53 Ŋineŋga Yosepe ikai Yesu karae piti lâ kâi popole tini, aku ilita lâ lalava pâne toŋge. Ŋineŋga ikai ilâ io lâ kuru wasaseki toŋge ilo muŋga siveta lâ mira ŋalae toŋge.
53 Desceu o corpo da cruz, enrolou-o num lençol de linho e o colocou num túmulo novo, escavado na rocha.
54 Andeta zo ŋinde nde Juda nenzi zo ŋana sipaveta sondo ŋana pwareâŋa ne zo sapâŋa kâ lâ wurita. Aku zo sapâŋa nde laiti ŋana ipâŋga kâ.
54 Isso aconteceu na sexta-feira à tarde, no dia da preparação, quando o sábado estava para começar.
55 Kinzi taine muŋga soka pa Galilaya tâno kuku Yesu simâ ŋinde, ande soka Yosepe muli silâ tu simora Yesu ne kuru nia. Aku simora Yosepe io i karae ndue keno.
55 As mulheres da Galileia seguiram José e viram o túmulo onde o corpo de Jesus foi colocado.
56 Kinzi taine ŋinde nde simora vetâŋa ŋine lâ, ŋineŋga sitaulo silâ pa nenzi luma, aku sikai samimi tava kelekele kuwae ara, ŋana ma siyoli Yesu karae. Andeta pwareâŋa ne zo sapâŋa ŋga ipâŋga lâ. Mine kala kinzi sipwarea, ikura Mose ne ŋgua tukuŋa mine.
56 Depois, foram para casa e prepararam especiarias e perfumes para ungir o corpo. No sábado, descansaram, conforme a lei exigia.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 23, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.