Lucas 22
MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs NVT
1 Juda nenzi zo sapâŋa ŋana sika puroŋa ne yisi tia kâ, ande imâ ipâŋga laiti lâ. Kinzi uru sipatu kumbwa ŋinde ŋa tu Pasova.
1 A Festa dos Pães sem Fermento, também chamada de Páscoa, se aproximava.
2 Aŋga kinzi patarawâŋa tamâta ŋalaŋala wa kinzi pananâŋa tamâta ŋana ŋgua tukuŋa kâ nde siruru tu kinzi tamâta rârâni ma sipono muli pa Yesu. Mine kala siroto nzâla ŋana sipu Yesu pâta imâte kâ.
2 Os principais sacerdotes e mestres da lei tramavam uma forma de matar Jesus, mas tinham medo da reação do povo.
3 Ŋineŋga Sadana ilâ Judas Iskariot ilo, inani tamâta toŋge lâ kinzi pâri-tamâta saŋao kanaŋonzi rua.
3 Então Satanás entrou em Judas Iscariotes, um dos Doze,
4 Mine kala Judas ilâ panzi patarawâŋa tamâta ŋalaŋala, sitavanzi kinzi sambara uru sikatona Maro Kindeni ne luma sapâŋa, ŋana iporo ŋgua kunzi. Judas itu iroto nzâla ŋana io Yesu lâ kinzi mbaunzi ilo.
4 e ele foi aos principais sacerdotes e aos capitães da guarda do templo para combinar a melhor maneira de lhes entregar Jesus.
5 Kinzi tamâta ŋinde nde sindeka nâ ŋana siloŋo Judas ne ŋgua ŋinde, aku sipa ŋgua tu ma mbumbu pinde silua.
5 Eles ficaram muito satisfeitos e lhe prometeram dinheiro.
6 Aku Judas isâu pa nenzi ŋgua, ŋineŋga ilâ ku io tini ŋana zo ndia ma io Yesu lâ kinzi mbaunzi ilo. Indamwa zo toŋge mbo kinzi tamâta ma simo kuku Yesu tia, ŋineŋga ma itula Yesu panzi tamâta ŋalaŋala.
6 Judas concordou e começou a procurar uma oportunidade de trair Jesus, para que o prendessem quando as multidões não estivessem por perto.
7 Ŋineŋga zo sapâŋa ŋana sika puroŋa ne yisi tia kâ nde imâ ipâŋga lâ. Lâ zo ŋalae ŋinde, kinzi Juda tamâta uru sipunzi lama natu pâta simâte, ŋineŋga sika.
7 Chegou o dia da Festa dos Pães sem Fermento, quando o cordeiro pascal era sacrificado.
8 Mine kala Yesu isupwanzi Petero ku Yoane rua silâ, aku ipainzi tu, “Miki rua kalâ kaveta kâŋa-nuŋa nia sondo, aku kaveta kumbwa ŋine ne waiŋa pa kinda ŋana ma taka kâ.”
8 Jesus mandou Pedro e João na frente e disse: “Vão e preparem a refeição da Páscoa, para que a comamos juntos”.
9 Ande kinzi rua sikasoŋa Yesu tu, “Noko ilo tu maka ma kalâ kaveta kâŋa-nuŋa lâ nia ndia.”
9 “Onde o senhor quer que a preparemos?”, perguntaram.
10 Ŋineŋga Yesu ipainzi tu, “Kaloŋo ŋga; miki kalâ lawea ŋalae ilo, aku ma kapakâtu kuku tamâta toŋge lâ nzâla, ikale lââ lâ kulo ŋalae toŋge. Miki ma koka tamâta ŋinde muli, aku kalâ pa luma ŋinde i ilâ papa.
10 Ele respondeu: “Logo que vocês entrarem em Jerusalém, um homem carregando uma vasilha de água virá ao seu encontro. Sigam-no. Na casa onde ele entrar,
11 Aku miki ma kapai luma ŋinde warika mine tu, ‘Pananâŋa ne kasoŋâŋa nde keno mine; “Luma ilo kisiŋa pwataki toŋge ikeno ndia, ŋana naŋa ma aka kumbwa ŋine ne kâŋa-nuŋa kunzi naneŋgu pâri-tamâta.’”
11 digam ao dono: ‘O Mestre pergunta: Onde fica o aposento no qual comerei a refeição da Páscoa com meus discípulos?’.
12 Ŋineŋga i ma itula luma ilo kisiŋa pwataki toŋge keno âta pami, peke tava kelekele ŋana kâŋa-nuŋa kâ nde keno nia ŋinde. Miki rua kalâ kaveta kâŋa-nuŋa lâ niani ndaina.”
12 Ele os levará a uma sala grande no andar superior, que já estará arrumada. Preparem ali a refeição”.
13 Ŋineŋga kinzi rua silâ, aku simora kelekele rârâni ikeno itogo muŋga Yesu iporo panzi mine. Mine kala siveta kâŋa-nuŋa ŋinde.
13 Eles foram e encontraram tudo como Jesus tinha dito, e ali prepararam a refeição da Páscoa.
14 Kinzi siveta kâŋa-nuŋa marumbu lâ, ŋineŋga kari indue ipâŋga lâ zo sondo ŋana sika kâ, aku Yesu tavanzi ne pâri-tamâta nde sisaŋona peke tini laiti.
14 Quando chegou a hora, Jesus e seus apóstolos tomaram lugar à mesa.
15 Ŋineŋga Yesu iporo tu, “Naŋa iloŋgu ndo tu aka kumbwa ŋine ne kâŋa-nuŋa kuku miki. Mambo taka marumbu lâ, ŋineŋga naŋa ma akai nâna.
15 Jesus disse: “Estava ansioso para comer a refeição da Páscoa com vocês antes do meu sofrimento.
16 Naŋa apaimi tu naŋa ma aka kâŋa-nuŋa ŋine kilo tia lee, ikura lâ zo muli ŋinde Maro Kindeni ma ikai maro panzi tamâta lâ tâno kulu. Lâ zo ŋinde, ande kâŋa-nuŋa ŋine ne duvi ma ipâŋga kanaŋo.”
16 Pois eu lhes digo agora que não voltarei a comê-la até que ela se cumpra no reino de Deus”.
17 Yesu iporo ŋgua ŋine lâ, ŋineŋga ikai waini ne kâmba, kawa ndaŋge pa Maro Kindeni, ŋineŋga iporo tu, “Miki kakai kâmba ŋine ku kapalulua warakami taitu-taitu kanu.
17 Então tomou um cálice de vinho e agradeceu a Deus. Depois, disse: “Tomem isto e partilhem entre vocês.
18 Naŋa apaimi tu naŋa ma anu waini kanaŋo kilo tia lee, ikura lâ zo muli ŋinde Maro Kindeni ma ikai maro panzi tamâta lâ tâno kulu.”
18 Pois não beberei vinho outra vez até que venha o reino de Deus”.
19 Ŋineŋga Yesu ikai puroŋa kala, ku kawa ndaŋge pa Maro Kindeni, ŋineŋga ipwataki ku ilanzi ne pâri-tamâta. Aku iporo tu, “Naŋa kanaŋoŋgu kala ŋine. Naŋa ma apayaula ŋana miki kâ. Miki kaka ŋana iveta kalo-ŋgere ipâŋga pami ŋana naŋa kâ.”
19 Tomou o pão e agradeceu a Deus. Depois, partiu-o e o deu aos discípulos, dizendo: “Este é o meu corpo, entregue por vocês. Façam isto em memória de mim”.
20 Kinzi sika lâ, ŋineŋga Yesu ikai waini ne kâmba kala iveta mine nâ. Iporo tu, “Naŋa seeŋgu ŋine nde ŋgua pâŋa wasaseki ne kanaŋo. Naŋa apaliŋi ŋana avila miki kâ.
20 Depois da ceia, Jesus tomou o cálice de vinho e disse: “Este é o cálice da nova aliança, confirmada com o meu sangue, que é derramado como sacrifício por vocês.
21 Andeta miki kaloŋo; tamâta toŋge itu io naŋa lâ kinzi kazâŋa tamâta mbaunzi ilo, aku tamâtani ndaina kala io mbau imo taitu kuku naŋa mbauŋgu lâ peke ŋine kulu.
21 “Mas aqui, partilhando da mesa conosco, está o homem que vai me trair.
22 Mao nâ, naŋa Tamâta Natu ma ayoka nzâla ŋine muŋgani Maro Kindeni ipatea pana. Andeta vetâŋa sakamao ndo ma ipâŋga pa tamâta ŋine io naŋa lâ kinzi kazâŋa tamâta mbaunzi ilo.”
22 Pois foi determinado que o Filho do Homem deve morrer. Mas que aflição espera aquele que o trair!”
23 Kinzi pâri-tamâta siloŋo Yesu ne ŋgua ŋine, aku simo sipakasoŋa mine tu, “Ayo, tamâta ea ma iveta vetâŋa mine.”
23 Os discípulos perguntavam uns aos outros qual deles faria uma coisa dessas.
24 Aku lâ zoni ndaina, kinzi pâri-tamâta simandi sipawa ŋgua ŋana ea imo tamâta mbâna-mbâna lâ ŋgininzi.
24 Depois, começaram a discutir entre si qual deles era o mais importante.
25 Andeta Yesu ipainzi tu, “Kinzi koipu ŋalaŋala lâ tinikoa ŋgu uru sitawanzi tamâta ndo lâ. Aku ilonzi tu kinzi tamâta ma sipatu ŋanzi tu, ‘Koipu Ara’.
25 Jesus lhes disse: “Neste mundo, os reis e os grandes homens exercem poder sobre o povo e, no entanto, são chamados de seus benfeitores.
26 Aŋga miki ma kaveta mine ndimo. Ambo tamâta toŋge imo mbâna-mbâna lâ miki ŋginimi, ande ara ŋana i ma imo itogo i pwete-pwete mine. Ambo tamâta toŋge ikai poe pami, ande ara ŋana i ma imo itogo nemi kuleŋa tamâta mine.
26 Entre vocês, porém, será diferente. Que o maior entre vocês ocupe a posição inferior, e o líder seja o servo.
27 Miki kalomi ŋgere ŋana ŋine kâ: ambo tamâta toŋge isaŋona ika kâpwa, aŋga tamâta toŋge isowe kâpwa ku ikai imâ ilua i, ande tamâta ea lâ kinzi rua imo tamâta ŋalae, a? Naŋa apaimi tu tamâta ŋalae nde tamâta ŋinde isaŋona ika. Aŋga naŋa nde amo miki ŋginimi atogo nemi kuleŋa tamâta mine.
27 Quem é mais importante, o que está à mesa ou o que serve? Não é aquele que está à mesa? Mas não aqui! Pois eu estou entre vocês como quem serve.
28 Muŋga, vetâŋa pinde imâ tu ikai samâŋa pa naŋa, ande lâ zo ŋinde miki kamandi kaika kuku naŋa. Miki ŋandai kapile naŋa ŋga.
28 “Vocês permaneceram comigo durante meu tempo de provação.
29 Naŋa Mama muŋga io naŋa tu akai koipu panzi i ne tamâta, aku naŋa kala mine nâ ao miki tu kakai koipu panzi tamâta.
29 E, assim como meu Pai me concedeu um reino, eu agora lhes concedo o direito de
30 Mine kala muli, lâ zo ŋinde naŋa ma akai koipu ŋalae, ande miki ma kasaŋona lâ naneŋgu peke tini laiti ŋana kaka wa kanu kuku naŋa. Aku miki ma kasaŋona koipu ŋalaŋala nenzi saŋonâŋa nia, ŋana kakai poe panzi Isrel ŋgu saŋao kanaŋonzi rua.”
30 comer e beber à minha mesa, em meu reino. Vocês se sentarão em tronos e julgarão as doze tribos de Israel”.
31 Ŋineŋga Yesu ipai Petero mine tu, “Saimon, Saimon, kuloŋo ŋga; Sadana iporo kaika tu i ma ikai samâŋa pa miki, itogo kinzi tamâta sirurua kâpwa ‘wit’ ne karae kina mine. Aku Maro Kindeni isâu papa lâ.
31 Então o Senhor disse: “Simão, Simão, Satanás pediu para peneirar cada um de vocês como trigo.
32 Andeta nanayoni naŋa ano pa Maro Kindeni tu ma isukano, ŋana noko ne kalo-tawana ma imbe tia kâ. Aku muli, lâ zo ŋinde noko ma kupalele ku kutaulo kumâ pa naŋa kilo, ŋineŋga ara ŋana noko ma kusukanzi noko ninambwe.”
32 Contudo, supliquei em oração por você, Simão, para que sua fé não vacile. Portanto, quando tiver se arrependido e voltado para mim, fortaleça seus irmãos”.
33 Andeta Petero ipai Yesu tu, “Maro Ŋalae, naŋa apaveta sondo lâ ŋana alâ luma sakamao ilo kuku noko, aku apaveta sondo lâ ŋana amâte kuno mine nâ.”
33 Pedro disse: “Senhor, estou pronto a ir para a prisão, e até a morrer ao seu lado”.
34 Andeta Yesu itu lâ Petero kawa tu, “Petero, naŋa aporo mao nâ pano; ma ŋine mbo nâ, tatareko ma ita isuŋa kawa tia yo, ande noko ma kuporo kupatimoa naŋa mbwani ŋato tu noko kusama naŋa tia.”
34 Jesus, porém, respondeu: “Pedro, vou lhe dizer uma coisa: hoje, antes que o galo cante, você negará três vezes que me conhece”.
35 Ŋineŋga Yesu ipainzi ne pâri-tamâta tu, “Nia ndoyo, naŋa asupwami mbaumi kaa nâ kalâ kaveta wurâta pa naŋa. Lâ zo ŋinde, ande miki kakai nemi tâŋa mota ŋana mbumbu kâ wa keta wa kemi kâmba wa, ande tia. Aku lâ zo ŋinde, ande miki karoto ŋana kelekele toŋge kâ, tiya?” Ande kinzi siporo taulo tu, “Maka karoto ŋana kelekele toŋge tia.”
35 Em seguida, Jesus lhes perguntou: “Quando eu os enviei para anunciar as boas-novas sem dinheiro, sem bolsa de viagem e sem sandálias extras, alguma coisa lhes faltou?”. “Não”, responderam eles.
36 Aku Yesu iporo tu, “Andeta ŋainani nâ, ambo noko ne tâŋa mota ŋana mbumbu kâ keno, ande pwai kulâ. Ambo noko ne keta keno, ande pwai kulâ. Ambo noko ne pila ŋalae ŋana paraŋa kâ keno tia, ande kuo ne pasawaŋa luandondo ilâ panzi tamâta tu siko kâ, aku pwai mbumbu ŋinde ku kuko pila ŋalae toŋge.
36 Então ele disse: “Agora, porém, peguem dinheiro e uma bolsa de viagem. E, se não tiverem uma espada, vendam sua capa e comprem uma.
37 Ŋana tu Maro Kindeni kawa ŋgua ikeno lâ pepa tini mine tu, ‘Kinzi tamâta situ i nde kiesaka tamwata’. Naŋa apaimi tu kinzi tamâta ma sisona naŋa atâra lâ kâi popole tini, ŋana iveta ŋgua ŋinde ipâŋga kanaŋo. Mao nâ, ŋgua rârâni ikeno lâ pepa tini ŋana naŋa kâ, ande laiti ŋana ipâŋga kanaŋo kâ.”
37 Pois é necessário que se cumpra esta profecia a meu respeito: ‘Ele foi contado entre os rebeldes’. Sim, tudo que os profetas escreveram a meu respeito se cumprirá”.
38 Yesu iporo ŋgua ŋine lâ, ŋineŋga kinzi pâri-tamâta sipai tu, “Maro Ŋalae, kumora ŋga. Maka nema pila ŋalae rua nde keno pama.” Andeta Yesu iporo taulo tu, “Kura lâ”.
38 Eles responderam: “Senhor, temos aqui duas espadas”. “É suficiente”, disse ele.
39 Ŋineŋga Yesu ipile Jerusalem lawea, ku iyâti ilâ pa Oliv Tuu, ikura uru iveta mine. Aku ne pâri-tamâta nde soka muli silâ.
39 Então, acompanhado de seus discípulos, Jesus foi, como de costume, ao monte das Oliveiras.
40 Kinzi silâ lee sipâŋga nia ŋinde lâ, ŋineŋga Yesu ipainzi ne pâri-tamâta tu, “Miki kano pa Maro Kindeni tu ma isukami ŋana kamandi kaika lâ zo ndia samâŋa imâ ipâŋga pami.”
40 Ao chegar, disse: “Orem para que vocês não cedam à tentação”.
41 Ŋineŋga Yesu ipilenzi ku iyoka ilâ pa nia toŋge ikeno laiti, aku ipare tuku ku ikai noŋa mine tu,
41 Afastou-se a uma distância como de um arremesso de pedra, ajoelhou-se e orou:
42 “O Mama, ambo noko ilo tu kuveta mine, ande naŋa iloŋgu tu noko ma pwai kâmba ŋana nâna kâ ŋine piti saŋe naŋa. Ambo taitu noko ma kuveta ikura naneŋgu pateâŋa mine ndimo; noko ma kuveta ikura noko tamwata nâ ne pateâŋa.”
42 “Pai, se queres, afasta de mim este cálice. Contudo, que seja feita a tua vontade, e não a minha”.
43 Ŋineŋga samba ne aŋelo toŋge nde imâ pa Yesu ku ipu tini kaika papa.
43 Então apareceu um anjo do céu, que o fortalecia.
44 Yesu nde ilo malia ndo. Mine kala ikai noŋa kaika kilo, aku ilaŋe kuraŋa indu ndue ipu tâno itogo see mine.
44 Ele orou com ainda mais fervor, e sua angústia era tanta que seu suor caía na terra como gotas de sangue.
45 Yesu ikai noŋa lâ, ŋineŋga imandi ku itaulo ilâ panzi ne pâri-tamâta. Andeta mata ilâ imoranzi sikeno nâ, ŋana tu kinzi kalonzi sukâŋa ŋalae tina.
45 Por fim, ele se levantou, voltou aos discípulos e os encontrou dormindo, exaustos de tristeza.
46 Mine kala ikasoŋanzi tu, “Ŋana sâ kâ ŋga miki kakeno, a? Miki kamandi sânda ku kakai noŋa pa Maro Kindeni tu ma isukami ŋana kamandi kaika lâ zo ndia samâŋa imâ ipâŋga pami.”
46 “Por que vocês dormem?”, perguntou ele. “Levantem-se e orem para que não cedam à tentação.”
47 Yesu iporo ŋgua ŋine yo, ande tamâta ŋgu ŋalae simâ sipâŋga. Aku tamâta toŋge ikai nzâla imuŋga panzi. I ŋa tu Judas, aku ina kala tamâta toŋge lâ kinzi pâri-tamâta saŋao kanaŋonzi rua. Iyoka imâ Yesu tini laiti ŋana ma inzumwa i nao kâ.
47 Enquanto Jesus ainda falava, chegou uma multidão conduzida por Judas, um dos Doze. Ele se aproximou de Jesus e o cumprimentou com um beijo.
48 Andeta Yesu ikasoŋa tu, “Judas, noko ilo tu kunzumwa naŋa Tamâta Natu naoŋgu tu pwai kulu-pâŋga ŋana naŋa kâ, a?”
48 Jesus, porém, lhe disse: “Judas, com um beijo você trai o Filho do Homem?”.
49 Kinzi pâri-tamâta simo kuku Yesu ŋinde nde simora tu vetâŋa ŋinde itu imâ ipâŋga panzi, kala sikasoŋa Yesu tu, “Maro Ŋalae, noko ilo tu maka ma pila ŋalae nâ kasonzi, tiya?”
49 Quando aqueles que estavam com Jesus viram o que ia acontecer, disseram: “Senhor, devemos lutar? Trouxemos as espadas!”.
50 Ŋineŋga nawalanzi tamâta toŋge mbau ilâ ipasu ne pila ŋalae yâti ku ipu patarawâŋa tamâta ŋalae ne wurâta tamâta toŋge, aku pila isalu i taŋa wia kâ motu piti imbe indue tâno kulu.
50 E um deles feriu o servo do sumo sacerdote, cortando-lhe a orelha direita.
51 Andeta Yesu imora ŋine, kala ipai tu, “Kupile tâ!” Ŋineŋga isuŋa mbau itaŋo tamâta ŋinde taŋa, aku i taŋa ipaseŋge ipâŋga ara kilo.
51 Mas Jesus disse: “Basta!”. E, tocando a orelha do homem, curou-o.
52 Kinzi patarawâŋa tamâta ŋalaŋala sitavanzi kinzi sambara ŋana Maro Kindeni ne luma sapâŋa kâ wa kinzi ŋgu nenzi katonâŋa, kinzi ŋinde nde simâ ŋana sikai Yesu kaika kâ. Andeta Yesu ipainzi tu, “Ŋana sâ kâ ŋga miki kakai pila ŋalaŋala tava kâi mbuku kamâ pa naŋa, a? Tiambo miki katu naŋa nde panawe tamwatâŋgu, a?
52 Então Jesus se dirigiu aos principais sacerdotes, aos capitães da guarda do templo e aos líderes do povo que tinham vindo buscá-lo: “Por acaso sou um revolucionário perigoso para que venham me prender com espadas e pedaços de pau?
53 Ikura zo zo naŋa uru amo kumi lâ Maro Kindeni ne luma sapâŋa, andeta miki ŋandai kakai naŋa kaika lâ zo ŋinde ŋga. Andeta zo ŋine nde miki nemi zo, ande kala Sadana ne walo nde ipâŋga nia yo lâ.”
53 Por que não me prenderam no templo? Todos os dias eu estava ali, ensinando. Mas esta é a hora de vocês, o tempo em que reina o poder das trevas”.
54 Yesu iporo ŋgua ŋine lâ, aku marumbu; kinzi tamâta ŋinde sikai i kaika, aku sikai silâ pa patarawâŋa tamâta ŋalae ne luma. Aŋga Petero nde iyoka mulinzi ilâ, andeta imo malawae mwasa.
54 Então eles o prenderam e o levaram à casa do sumo sacerdote. Pedro o seguiu de longe.
55 Kinzi tamâta pinde nde sisuŋa yââ, aku sisaŋona luma ŋinde ne ŋgumbi ilo simwai yââ. Aku Petero nde ilâ isaŋona kunzi.
55 Os guardas acenderam uma fogueira no meio do pátio e sentaram-se em volta, e Pedro sentou-se com eles.
56 Ŋineŋga wurâta taine toŋge imora Petero imwai yââ, aku mata ilea kaika papa ku iporo tu, “Wa, tamâta ŋine kala muŋga imo kuku Yesu”.
56 Uma criada o notou à luz da fogueira e começou a olhar fixamente para ele. Por fim, disse: “Este homem era um dos seguidores de Jesus!”.
57 Andeta Petero ipatiâmo ku iporo tu, “Taine, naŋa asama i tia”.
57 Mas Pedro negou, dizendo: “Mulher, eu nem o conheço!”.
58 Simo tini nâ, ŋineŋga tamâta toŋge kala mata imora Petero, aku ipai tu, “O, kinzi nawalanzi toŋge kala noko”. Andeta Petero ipatiâmo ku iporo tu, “Tia ndo, naŋa ŋandai i ne tamâta ŋga”.
58 Pouco depois, um homem olhou para ele e disse: “Você também é um deles!”. “Não sou!”, retrucou Pedro.
59 Simo lee, kari tai taitu ilâ lâ, ŋineŋga tamâta toŋge kala imora Petero ku ipai tu, “Mao nâ, tamâta ŋine muŋga imo kuku i, ŋana tu tamâta ŋine nde Galilaya tamwata.”
59 Cerca de uma hora mais tarde, outro homem afirmou: “Com certeza esse aí também estava com ele, pois também é galileu!”.
60 Andeta Petero iporo taulo tu, “Wa, naŋa asama ŋgua kala noko kuporo ŋine ne duvi tia ndo!” Petero iporo ŋgua ŋine yo, aku walele nâ tatareko isuŋa kawa.
60 Pedro, porém, respondeu: “Homem, eu não sei do que você está falando”. E, no mesmo instante, o galo cantou.
61 Ŋineŋga Maro Ŋalae itale ku mata ilea pa Petero. Ande Petero kalo ŋgere kilo ŋana ŋgua ŋinde Maro Ŋalae muŋga iporo papa. Maro Ŋalae muŋga ipai tu, “Ma ŋine mbo nâ, tatareko ma ita isuŋa kawa tia yo, ande noko ma kuporo kupatimoa naŋa mbwani ŋato tu noko kusama naŋa tia.”
61 Então o Senhor se voltou e olhou para Pedro. E Pedro se lembrou das palavras dele: “Hoje, antes que o galo cante, você me negará três vezes”.
62 Ŋineŋga Petero iyoka iyâti ilâ pa nia yo, aku ita pâta kanaŋo.
62 E Pedro saiu dali, chorando amargamente.
63 Kinzi tamâta kala simandi siŋge Yesu ŋinde, ande siporo ŋgua pavaligiŋa papa wa sipu wa.
63 Os guardas encarregados de Jesus começaram a zombar dele e a bater nele.
64 Kinzi sikau Yesu mata kaika lâ lalava pinde, ŋineŋga siporo kaika papa mine tu, “Wa, noko kuporo ŋgua-tulâŋa tamâta ne ŋgua tâ! Ea ipuno, a? Kupatu tamâta ŋine ŋa!”
64 Vendaram seus olhos e diziam: “Profetize para nós! Quem foi que lhe bateu desta vez?”.
65 Aku kinzi siporo ŋgua soki-soki mine rârâ pa Yesu tona.
65 E o insultavam de muitas outras maneiras.
66 Mbwale pwataki lâ, ŋineŋga Isrel ŋgu nenzi katonâŋa nde simâ sipasau, aku kinzi patarawâŋa tamâta ŋalaŋala aŋga kinzi pananâŋa tamâta ŋana ŋgua tukuŋa kâ nde simo kunzi. Ŋineŋga sikai Yesu silâ siŋgunu imandi kinzi tamâta ŋalaŋala ŋinde naonzi. Aku sipai Yesu tu,
66 Ao amanhecer, todos os líderes do povo se reuniram, incluindo os principais sacerdotes e os mestres da lei. Jesus foi conduzido à presença desse conselho,
67 “Noko kuporo pwataki pa maka ŋga; noko nde Kirisi, tiya?” Andeta Yesu itu lâ kawanzi ku iporo tu, “Ambo naŋa ma aporo ŋine ipâŋga nia yo, ande miki ma kalomi tawana naneŋgu ŋgua tia.
67 e eles perguntaram: “Diga-nos, você é o Cristo?”. Jesus respondeu: “Se eu lhes disser, de modo algum acreditarão em mim.
68 Aku mine nâ, ambo naŋa atu akasoŋami kasoŋâŋa toŋge, ande miki kala ma kaporo ŋgua itaulo imâ pa naŋa tia.
68 E, se eu lhes fizer uma pergunta, não responderão.
69 Ambo taitu miki kaloŋo ŋga; lâ zo ŋine, aku ilâ lee ikura zo muli-muli, naŋa Tamâta Natu ma asaŋona Maro Kindeni Walo Tamwata mbau pa wia kâ.”
69 Mas, de agora em diante, o Filho do Homem se sentará à direita do Deus Poderoso”.
70 Ŋineŋga kinzi tamâta ŋalaŋala rârâni nde sikasoŋa Yesu tu, “Ayo, tiambo noko tamwata nde Maro Kindeni Natu, tiya?” Aku Yesu ipainzi tu, “Miki kaporo tu naŋani warakâŋgu kala ŋine, aku ŋguani ŋine nde mao.”
70 Todos gritaram: “Então você afirma que é o Filho de Deus?”. E ele respondeu: “Vocês dizem que eu sou”.
71 Ŋineŋga siporo tu, “Kinda ma tasarawa tamâta toŋge kilo tu imâ isowe ŋgua lâ tamâta ŋine tini, ande tia. Ŋana tu i tamwata kawa iporo ŋgua soki, kala taloŋo lâ.”
71 “Que necessidade temos de outras testemunhas?”, disseram eles. “Nós mesmos o ouvimos de sua boca!”
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.