Lucas 20

MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs ARIB

Sair da comparação
ARIB Almeida Revisada Imprensa Bíblica
1 Zo toŋge, Yesu imo Maro Kindeni ne luma sapâŋa ne ŋgumbi ilo, aku ipanananzi tamâta ku itula pâri ara panzi. Andeta kinzi patarawâŋa tamâta ŋalaŋala aŋga kinzi pananâŋa tamâta ŋana ŋgua tukuŋa kâ, sitavanzi kinzi Isrel ŋgu nenzi katonâŋa, ande simâ pa Yesu.
1 Num desses dias, quando Jesus ensinava o povo no templo, e anunciava o evangelho, sobrevieram os principais sacerdotes e os escribas, com os anciãos.
2 Aku sikasoŋa tu, “Wa, noko pwai ea ndamwa kumâ kala kuveta mâsi kie-kie ŋine, a? Aŋga ea wurâta ŋine ilano.”
2 e falaram-lhe deste modo: Dize-nos, com que autoridade fazes tu estas coisas? Ou, quem é o que te deu esta autoridade?
3 Ŋineŋga Yesu itu lâ kawanzi ku ipainzi tu, “Ara, naŋa kala atu akasoŋami kasoŋâŋa toŋge. Miki kaporo ŋgua taulo imâ pa naŋa;
3 Respondeu-lhes ele: Eu também vos farei uma pergunta; dizei-me, pois:
4 Muŋga, lâ zo ŋinde Yoane Lââ-Liliŋa Tamwata iveta wurâta ŋana ililinzi tamâta kâ, ande miki ilomi tu Maro Kindeni wurâta ŋinde ilua i, tiya?, i tamwata nâ ilo patea tu iveta.”
4 O batismo de João era do céu ou dos homens?
5 Ŋineŋga kinzi siporo lâ warakanzi nâ ŋgininzi tu, “Ambo kinda ma taporo taulo tu Maro Kindeni isupwa Yoane tu iveta wurâta ŋinde, ande i ma iporo pa kinda tu, ‘Mine kala ŋana sâ kâ ŋga miki ŋandai kalomi tawana Yoane ne ŋgua, a?’
5 Ao que eles arrazoavam entre si: Se dissermos: do céu, ele dirá: Por que não crestes?
6 Ambo kinda ma taporo taulo tu, ‘Yoane tamwata nâ ilo patea tu iveta wurâta ŋinde’, ande kinzi tamâta rârâni ma sisia kinda lâ mira, ŋana tu kinzi kalonzi tawana tu Yoane nde Maro Kindeni ne ŋgua-tulâŋa tamâta toŋge.”
6 Mas, se dissermos: Dos homens, todo o povo nos apedrejará; pois está convencido de que João era profeta.
7 Tia ku kinzi sipai Yesu tu, “Ea wurâta ŋinde ilua Yoane, ande maka kasama tia.”
7 Responderam, pois, que não sabiam donde era.
8 Ŋineŋga Yesu ipainzi tu, “Ara, naŋa kala ma aporo ŋgua toŋge pami tia ŋana akai ea ndamwa amâ kala aveta vetâŋa ŋine.”
8 Replicou-lhes Jesus: Nem eu vos digo com que autoridade faço estas coisas.
9 Ŋineŋga Yesu iporo ŋgua tambirâŋa toŋge panzi tamâta mine tu, “Tamâta toŋge ipau tâno waini toŋge, ŋineŋga io tâno ŋinde lâ tamâta pinde mbaunzi ilo ŋana sikatona wa sikai wurâta ŋana mbumbu lâ tini wa. Aŋga i tamwata nde ilâ lawea malawae toŋge, aku imo ndaina ikura zo luandondo.
9 Começou então a dizer ao povo esta parábola: Um homem plantou uma vinha, arrendou-a a uns lavradores, e ausentou-se do país por muito tempo.
10 Imo lee, ŋineŋga zo ŋana kâi waini sipula kanaŋonzi kâ nde ipâŋga lâ. Ŋineŋga tâno warika isupwa ne wurâta tamâta toŋge ilâ panzi tamâta ŋinde uru siveta wurâta lâ i ne tâno waini ilo. I ilo tu kinzi ma waini kanaŋo pinde silua, ikura muŋga sipa ŋgua tu ma siveta mine. Andeta kinzi tamâta uru siveta wurâta lâ tâno ŋinde nde sipu wurâta tamâta ŋinde, aku siŋara i iyoka mbau kaa nâ itaulo ilâ.
10 No tempo próprio mandou um servo aos lavradores, para que lhe dessem dos frutos da vinha; mas os lavradores, espancando-o, mandaram-no embora de mãos vazias.
11 Ŋineŋga tâno warika isupwa wurâta tamâta toŋge kilo tu ilâ panzi. Andeta kinzi kala siveta mâsi mine nâ papa; sipu wa siveta i sakamao ndo wa, ŋineŋga siŋara iyoka mbau kaa nâ itaulo ilâ.
11 Tornou a mandar outro servo; mas eles espancaram também a este e, afrontando-o, mandaram-no embora de mãos vazias.
12 Ŋineŋga tâno warika isupwa ne wurâta tamâta toŋge kilo tu ilâ panzi, andeta kinzi siyaula i ndo, aku siŋara iyâti ilâ pa nia yo.
12 E mandou ainda um terceiro; mas feriram também a este e lançaram-no fora.
13 Mine kala tâno warika ilo patea tu, ‘Ŋine ma naŋa aveta mana. Ayo, naŋa ma asupwa natuŋgu tamâne ilâ panzi. Naŋa iloŋgu ndo keno papa i; tiambo kinzi ma simege ŋana i tâ.’
13 Disse então o senhor da vinha: Que farei? Mandarei o meu filho amado; a ele talvez respeitarão.
14 Andeta kinzi tamâta uru siveta wurâta lâ i ne tâno ŋinde nde simora tâno warika natu imâ panzi. Aku siporo lâ warakanzi nâ ŋgininzi mine tu, ‘Wa, tamâta ndai ma muli ikai tama ne mbaliŋa ndoni. Ayo, ŋine ma tapu i pâta imâte, ande kinda warakânda ma takai i ne tâno ŋine.’
14 Mas quando os lavradores o viram, arrazoaram entre si, dizendo: Este é o herdeiro; matemo-lo, para que a herança seja nossa.
15 Siporo ŋgua ŋine lâ, aku marumbu. Kinzi siŋara i lâ tâno ilo iyâti ilâ pa nia yo, ŋineŋga sipu pâta imâte lâ.”
15 E lançando-o fora da vinha, o mataram. Que lhes fará, pois, o senhor da vinha?
16 I ma imâ, ku ma ipunzi tamâta ŋinde pâta simâte. Ŋineŋga i ma tâno waini ŋinde ilanzi tamâta pinde ŋana sikatona kâ.”
16 Virá e destruirá esses lavradores, e dará a vinha a outros. Ouvindo eles isso, disseram: Tal não aconteça!
17 Andeta Yesu mata ilea panzi, aku ipainzi tu, “Mine nde ŋana sâ kâ ŋga Maro Kindeni ne ŋgua ikeno lâ pepa tini mine tu,
17 Mas Jesus, olhando para eles, disse: Pois, que quer dizer isto que está escrito: A pedra que os edificadores rejeitaram, essa foi posta como pedra angular?
18 Ambo tamâta toŋge pata ndue ku mira ŋine ipu, ande mira ŋine ma ipu tamâta ŋinde karae pwapwataki. Ambo mira ŋine imbe ndue ipu tamâta toŋge kulu, ande mira ŋine ma izavaru i ndo lâ kala imâte.”
18 Todo o que cair sobre esta pedra será despedaçado; mas aquele sobre quem ela cair será reduzido a pó.
19 Kinzi pananâŋa tamâta ŋana ŋgua tukuŋa kâ wa kinzi patarawâŋa tamâta ŋalaŋala nde sisama tu Yesu itambira ŋgua ŋinde iyoke kinzi warakanzi nâ. Mine kala lâ zoni ndaina kinzi simandi ku situ sikale Yesu kaika sio lâ luma sakamao ilo. Andeta siruru ŋananzi tamâta, kala ŋandai siveta mine ŋga.
19 Ainda na mesma hora os escribas e os principais sacerdotes, percebendo que contra eles proferira essa parábola, procuraram deitar-lhe as mãos, mas temeram o povo.
20 Ŋineŋga kinzi patarawâŋa tamâta ŋalaŋala ŋga kinzi pananâŋa tamâta ŋana ŋgua tukuŋa kâ nde sio ŋana Yesu kâ. Aku sisupwanzi tamâta pinde silâ pa Yesu tu ma sipu i tini ŋana ŋgua laŋeŋa kâ. Kinzi tamâta ŋinde nde silâŋe tu tininzi mwasa nâ ŋana siloŋo Yesu ne ŋgua kâ. Kinzi situ ambo i ma iporo ŋgua ndia soki tâ, ande ma sikai sio lâ Rom nenzi koipu ŋalae mbau ilo, ŋana i ma io Yesu ilâ pa ŋgua nia kâ.
20 E, aguardando oportunidade, mandaram espias, os quais se fingiam justos, para o apanharem em alguma palavra, e o entregarem à jurisdição e à autoridade do governador.
21 Kinzi tamâta ŋinde simâ pa Yesu ku siporo tu, “Pananâŋa, maka kasama tu noko ne ŋgua nde sondo, aku noko uru kuporo ŋgua mao nâ panzi tamâta. Noko uru kuporo ŋgua kaŋa taituni nâ panzi tamâta ŋalaŋala wa kinzi sugorai tamwatanzi wa. Aku noko uru kupanananzi ŋana Maro Kindeni ne vetâŋa mao kâ.
21 Estes, pois, o interrogaram, dizendo: Mestre, sabemos que falas e ensinas retamente, e que não consideras a aparência da pessoa, mas ensinas segundo a verdade o caminho de Deus;
22 Mine kala noko ilo mana; nenda koipu ŋalae Kaisara uru iporo kaika tu kinda ma mbumbu talua. Mose ne ŋgua tukuŋa isâu tu kinda ma mbumbu ŋinde talua Kaisara, tiya?”
22 é-nos lícito dar tributo a César, ou não?
23 Andeta Yesu isama lâ ŋana nenzi ŋgua laŋeŋa ŋinde kâ. Mine kala ipainzi tu,
23 Mas Jesus, percebendo a astúcia deles, disse-lhes:
24 “Miki kakai mbumbu toŋge kamâ katula pana. Mbumbu tai wa ŋoa ŋine kala ikeno lâ mbumbu tini, ande ea ne.”
24 Mostrai-me um denário. De quem é a imagem e a inscrição que ele tem? Responderam: De César.
25 Kinzi nde siporo taulo tu, “Kaisara ne”. Ŋineŋga Yesu iporo lâ kawanzi mine tu, “Mine kala Kaisara ne kelekele, ande miki kalua Kaisara. Aŋga Maro Kindeni ne kelekele, ande kalua Maro Kindeni.”
25 Disse-lhes então: Dai, pois, a César o que é de César, e a Deus o que é de Deus.
26 Yesu iporo ŋgua ŋine lâ kinzi tamâta rârâ naonzi, andeta kinzi tamâta ŋalaŋala ŋinde sikura tu sikai i sio lâ ŋgua nia ŋana ne ŋgua ŋine kâ, ande tia. Kinzi wisinzi motu ŋana Yesu ne ŋgua ŋinde kâ, kala kawanzi buu nâ.
26 E não puderam apanhá-lo em palavra alguma diante do povo; e admirados da sua resposta, calaram-se.
27 Zo toŋge, kinzi tamâta pinde lâ Sadyusi ŋgu nde simâ pa Yesu. Kinzi ŋgu ŋinde uru kalonzi tawana tu kinzi mateŋa tamâta ma muli simandi simo vianzi kilo, ande tia. Aku sipai Yesu tu,
27 Chegaram então alguns dos saduceus, que dizem não haver ressurreição, e perguntaram-lhe:
28 “Pananâŋa, Mose muŋga iŋgere ŋgua tukuŋa toŋge imâ pa kinda mine tu, ‘Ambo tamâta toŋge i natu tia ku imâte, ambo i kaiwa taine imo ŋai yo, ande tamâta ŋinde tai ma ikai tua kaiwa, aku kinzi rua ma sipulia lâlu itogo tua kilala mine’.”
28 Mestre, Moisés nos deixou escrito que se morrer alguém, tendo mulher mas não tendo filhos, o irmão dele case com a viúva, e suscite descendência ao irmão.
29 Kinzi siporo ŋgua ŋine lâ, ŋineŋga sisia ŋgua pa Yesu mine tu, “Ayo, tamâne nzâla-kulu toŋge i tai lima kanaŋo taitu simo. Nzâla-kulu ŋinde nde ikai kaiwa taine toŋge, andeta mwaŋga tamâne imâte lâ, aku i natu tia.
29 Havia, pois, sete irmãos. O primeiro casou-se e morreu sem filhos;
30 Mine kala i tai iyoka tua muli ku ikai taine ŋinde itogo i kaiwa mine.
30 então o segundo, e depois o terceiro, casaram com a viúva;
31 Andeta i kala natu tia, aku imâte lâ. Ŋineŋga kinzi rua tainzi kala iveta vetâŋa mine nâ, ikai taine ŋinde ŋineŋga imâte, aku i kala natu tia. Siveta mine lee, aku tai rârâni sikai taine taituni ŋinde, ku kinzi kala natunzi tia, ku simâte lâ.
31 e assim todos os sete, e morreram, sem deixar filhos.
32 Kinzi rârâni simâte marumbu lâ, aku muli ŋga taine kala imâte.
32 Depois morreu também a mulher.
33 Ayo, lâ zo muli, ambo kinzi mateŋa tamâta ma simandi simo vianzi kilo, ande taine ŋinde ma imo itogo ea kaiwa lâ kinzi tai-tua lima kanaŋonzi rua ŋinde. Noko kusama tu kinzi rârâni muŋga sikai kaiwanzi taine taitu ŋinde.”
33 Portanto, na ressurreição, de qual deles será ela esposa, pois os sete por esposa a tiveram?
34 Ŋineŋga Yesu ipainzi tu, “Lâ zo ŋine, ande kinzi taine wa tamâne wa nde uru sipakâe.
34 Respondeu-lhes Jesus: Os filhos deste mundo casaram-se e dão-se em casamento;
35 Aŋga kinzi tamâta ŋinde Maro Kindeni ipateanzi lâ tu ma simandi vianzi kilo ku simo kuku i lâ zo muli, ande kinzi ŋgu ŋinde ma sipakâe, ande tia.
35 mas os que são julgados dignos de alcançar o mundo vindouro, e a ressurreição dentre os mortos, nem se casam nem se dão em casamento;
36 Ŋana tu kinzi ma sikura ŋana simâte kilo kâ, ande tia. Mao nâ, kinzi ma simo sitogonzi aŋelo mine. Maro Kindeni ma ipaŋonzi lâ mateŋa nianzi, kala ma simo vianzi nâ. Mine kala kinzi ma simo i natu wukale.
36 porque já não podem mais morrer; pois são iguais aos anjos, e são filhos de Deus, sendo filhos da ressurreição.
37 Siŋgani Mose kala itula pwataki tu muli ŋga, kinzi mateŋa tamâta ma simandi simo vianzi kilo. Lâ i ne ŋgua tapâriŋa ŋana kâi kiri-mwata ŋinde yââ kana, ande Mose iŋgere ŋgua mine tu, ‘Maro Kindeni nde imo Abraham ŋga Isaka ŋga Yakopu nenzi Maro Ŋalae’.
37 Mas que os mortos hão de ressurgir, o próprio Moisés o mostrou, na passagem a respeito da sarça, quando chama ao Senhor; Deus de Abraão, e Deus de Isaque, e Deus de Jacó.
38 Ayo, ŋgua ŋinde itula pa kinda tu Maro Kindeni ŋandai kinzi mateŋa tamâta nenzi Maro Ŋalae ŋga. I imo Maro Ŋalae panzi tamâta simo vianzi ŋinde, ŋana tu lâ i nao kinzi tamâta rârâni simo vianzi nâ.”
38 Ora, ele não é Deus de mortos, mas de vivos; porque para ele todos vivem.
39 Kinzi pananâŋa tamâta ŋana ŋgua tukuŋa kâ pinde nde siloŋo Yesu iporo ŋgua mine, ŋineŋga siporo tu, “Pananâŋa, noko ne ŋgua nde ara ndo!”
39 Responderam alguns dos escribas: Mestre, disseste bem.
40 Aku kinzi tamâta ŋinde rârâni simege ŋana Yesu kâ, kala ilonzi patea tu ma sikasoŋa i ŋana ŋgua toŋge kilo, ande ma tia.
40 Não ousavam, pois, perguntar-lhe mais coisa alguma.
41 Ŋineŋga Yesu ikasoŋanzi tamâta ŋalaŋala mine tu, “Mana mana ŋga kinzi uru siporo mine tu Kirisi nde Daviti ne vâsa, a?
41 Jesus, porém, lhes perguntou: Como dizem que o Cristo é filho de Davi?
42 Kaloŋo ŋga; Daviti tamwata muŋga iŋgere ŋgua lâ wâŋgiŋa paneâŋa kâ ne pepa tini mine tu,
42 Pois o próprio Davi diz no livro dos Salmos: Disse o Senhor ao meu Senhor: Assenta-te à minha direita,
43 ikura lâ zo ŋinde naŋa ma aonzi noko ne kazâŋa tamâta simo noko kalo”.’
43 até que eu ponha os teus inimigos por escabelo dos teus pés.
44 Miki kaloŋo ŋga; Daviti tamwata nde ipatu Kirisi ŋa mine tu ‘Maro Ŋalae’. Mine nde mana mana ŋga Kirisi nde Daviti ne vâsa nâ, a?”
44 Logo Davi lhe chama Senhor como, pois, é ele seu filho?
45 Ŋineŋga Yesu iporo ŋgua panzi ne pâri-tamâta lâ kinzi tamâta rârâni naonzi mine tu,
45 Enquanto todo o povo o ouvia, disse Jesus aos seus discípulos:
46 “Miki kapakatona sondo ŋananzi pananâŋa tamâta ŋana ŋgua tukuŋa kâ. Lâ zo ŋana sipete kâ, ande kinzi ilonzi koŋa tu sisawa pasawaŋa luandondo lâ tininzi, ŋana itula pwataki tu kinzi nde tamâta ŋalaŋala. Kinzi nde ilonzi ŋalae tina tu kinzi tamâta ma simege ŋananzi ku siporo ‘Kari ara’ panzi lâ ao ŋgini. Aku ilonzi tu sikai saŋonâŋa nia arara lâ tamâta naonzi lâ luma ŋana pasauŋa kâ ilo wa lâ kâŋa-nuŋa ŋalaŋala nia wa.
46 Guardai-vos dos escribas, que querem andar com vestes compridas, e gostam das saudações nas praças, dos primeiros assentos nas sinagogas, e dos primeiros lugares nos banquetes;
47 Kinzi uru sikai laŋeŋa panzi taine mwala, aku sipanawe nenzi luma. Aku uru sipasuka warakanzi tininzi ku sikai noŋa luandondo, ŋana kinzi tamâta ma simoranzi. Andeta muli, lâ zo ŋana Maro Kindeni ma ipare nia panzi tamâta kâ, ande kinzi tamâta mine ma sikai nâna ŋalae tina.”
47 que devoram as casas das viúvas, fazendo, por pretexto, longas orações; estes hão de receber maior condenação.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 20, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.