Lucas 1
MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs VC
1 O Tiopilas, lâ zo ŋine kinzi tamâta rârâ sipatogo nenzi ilo-kalo ŋana siŋgere pâri ara lâ pepa tini kâ. Pâri ara ŋinde nde ŋana vetâŋa rârâni Maro Ŋalae Kindeni iveta ipâŋga ŋgininda lâ.
1 Muitos empreenderam compor uma história dos acontecimentos que se realizaram entre nós,
2 Kinzi siŋgere ŋgua ikura Yesu ne pâri-tamâta muŋga situla pa kinda mine. Kinzi pâri-tamâta ŋinde warakanzi matanzi simora vetâŋa ŋinde pwataki lâ.
2 como no-los transmitiram aqueles que foram desde o princípio testemunhas oculares e que se tornaram ministros da palavra.
3 Aku naŋa kala akasoŋa wa apanâna sondo lâ ŋana vetâŋa rârâni ŋinde duvi kâ. Mine kala naŋa iloŋgu patea tu ma aŋgere ŋgua ŋine sondo nâ pa noko, tamâta ŋalae, ikura muŋga ipâŋga mine.
3 Também a mim me pareceu bem, depois de haver diligentemente investigado tudo desde o princípio, escrevê-los para ti segundo a ordem, excelentíssimo Teófilo,
4 Naŋa aveta mine pano ŋana duvi ŋine kâ; naŋa iloŋgu tu noko ma kusama tu ŋgua rârâni muŋga sipananano ŋinde, ande ŋgua mao nâ.
4 para que conheças a solidez daqueles ensinamentos que tens recebido.
5 Muŋga, lâ zo ŋinde Herot ipâŋga ikai koipu panzi tamâta simo Judia tâno, ande patarawâŋa tamâta toŋge imo nia ŋinde, i ŋa mine Sakaria. Sakaria ipâŋga lâ patarawâŋa tamâta Abaisa ne ŋgu. I kaiwa nde Elisabete, aku kinzi rua nde simo lâ patarawâŋa tamâta muŋgâŋa Aron ne vâsa ŋgu.
5 Nos tempos de Herodes, rei da Judéia, houve um sacerdote por nome Zacarias, da classe de Abias; sua mulher, descendente de Aarão, chamava-se Isabel.
6 Kinzi rua simo sondo ndo lâ Maro Kindeni nao, ŋana tu kinzi uru sipono muli pa Maro Ŋalae ne ŋgua tukuŋa rârâni. Kinzi ŋana silaŋa sipole ŋgua tukuŋa toŋge kâ, ande tia.
6 Ambos eram justos diante de Deus e observavam irrepreensivelmente todos os mandamentos e preceitos do Senhor.
7 Andeta kinzi rua nenzi vâsa toŋge tia, ŋana tu Elisabete i niŋga, aku kinzi rua ŋga koŋa lâ.
7 Mas não tinham filho, porque Isabel era estéril e ambos de idade avançada.
8 Simo lee ku zo toŋge, Abaisa ne ŋgu nenzi zo ipâŋga tu ma siveta wurâta toŋge lâ Maro Kindeni ne luma sapâŋa ilo.
8 Ora, exercendo Zacarias diante de Deus as funções de sacerdote, na ordem da sua classe,
9 Aku ŋgu ŋinde soka nenzi vetâŋa muŋgâŋa muli, aku siveta mâsi toŋge ŋana itula Maro Kindeni ne pateâŋa pwataki panzi tu tamâta ea lâ kinzi ŋgininzi ma iveta wurâta ŋinde. Aku Sakaria ŋa ipâŋga lâ ŋana i ma ilâ luma sapâŋa ilo, ku ma isulu yââ iveta mundo kuwae ara ikâki ŋana patarawâŋa kâ.
9 coube-lhe por sorte, segundo o costume em uso entre os sacerdotes, entrar no santuário do Senhor e aí oferecer o perfume.
10 Ŋineŋga kari tai ŋana sisulu yââ mundo kuwae ara ikâki kâ ŋga ipâŋga lâ, ande kala Sakaria imo luma sapâŋa ilo. Aŋga kinzi tamâta ŋgu ŋalae nde sipasau simo nia yo ŋana sikai noŋa kâ.
10 Todo o povo estava de fora, à hora da oferenda do perfume.
11 Ŋineŋga Maro Ŋalae ne aŋelo toŋge ipâŋga ipatua pa Sakaria. Aŋelo nde imandi patarawâŋa nia ŋinde tini pa wia kâ.
11 Apareceu-lhe então um anjo do Senhor, em pé, à direita do altar do perfume.
12 Sakaria nde mata ilâ imora aŋelo ŋinde, aku wisi motu lâ, ku iruru pâta kanaŋo.
12 Vendo-o, Zacarias ficou perturbado, e o temor assaltou-o.
13 Andeta aŋelo ipai tu, “Sakaria, noko kururu ndimo. Maro Kindeni ipaloŋo pa noko ne noŋa lâ. Kuloŋo ŋga; noko kaiwa Elisabete ma ipagugua noko natu tamâne ipâŋga, aku noko ma kupatu i ŋa tu Yoane.
13 Mas o anjo disse-lhe: Não temas, Zacarias, porque foi ouvida a tua oração: Isabel, tua mulher, dar-te-á um filho, e chamá-lo-ás João.
14 Noko ma ilo ara ku kundeka nâ ŋana natu ŋinde kâ. Aku kinzi tamâta rârâ kala ma sindeka ŋana i ne paguguŋa kâ,
14 Ele será para ti motivo de gozo e alegria, e muitos se alegrarão com o seu nascimento;
15 ŋana tu i ma ipâŋga tamâta ŋalae lâ Maro Kindeni nao. I ma inu waini wa lââ kaika ndimo. Aku lâ zo ŋana tina ipagugua i, ande Koroani Sapâŋa ma ipaŋando i ndo lâ.
15 porque será grande diante do Senhor e não beberá vinho nem cerveja, e desde o ventre de sua mãe será cheio do Espírito Santo;
16 Ŋana i ne wurâta kâ, ande kinzi tamâta rârâ lâ Isrel ŋgu ma sipalele ilonzi kalonzi itaulo imâ pa nenzi Maro Ŋalae Kindeni kilo.
16 ele converterá muitos dos filhos de Israel ao Senhor, seu Deus,
17 I ma ikai Koroani ŋinde muŋga ŋgua-tulâŋa tamâta Ilia ikai, aku ma iveta wurâta imuŋga pa Maro Ŋalae. I ma iveta tamâta ilonzi pa natunzi kilo, aku ma iveta kinzi potomule tamwatanzi sipalele ilonzi kalonzi tu ma sipâŋga sitogonzi tamâta ŋinde uru sipono muli pa Maro Kindeni. Aku i ma ivetanzi Maro Kindeni ne pateâŋa tamâta tu simo sondo, kala Maro Ŋalae ma imâ ipâŋga ŋgininzi.”
17 e irá adiante de Deus com o espírito e poder de Elias para reconduzir os corações dos pais aos filhos e os rebeldes à sabedoria dos justos, para preparar ao Senhor um povo bem disposto.
18 Andeta Sakaria nde iporo taulo pa aŋelo tu, “Ambo tu ŋgua ŋine nde mao, ande naŋa ma asama ŋine kilala mâsi mana. Naŋa ŋga koŋa lâ, aŋga kaiwâŋgu kala koŋa lâ mine nâ.”
18 Zacarias perguntou ao anjo: Donde terei certeza disto? Pois sou velho e minha mulher é de idade avançada.
19 Andeta aŋelo itu lâ kawa tu, “Naŋa ŋâŋgu Gabriel. Naŋa uru amandi Maro Kindeni nao, kala i tamwata isupwana tu aporo pâri ara ŋine pano.
19 O anjo respondeu-lhe: Eu sou Gabriel, que assisto diante de Deus, e fui enviado para te falar e te trazer esta feliz nova.
20 Naneŋgu ŋgua ŋine ma ipâŋga kanaŋo mao nâ, lâ zo ŋinde Maro Kindeni muŋga ipatea lâ. Andeta noko ŋandai kalo tawana naneŋgu ŋgua ŋga. Mine kala kuloŋo; noko kawa ma pasâe, aku noko ma kuporo ŋgua tia lee, ikura zo ŋana vetâŋa ŋine ma ipâŋga kanaŋo.”
20 Eis que ficarás mudo e não poderás falar até o dia em que estas coisas acontecerem, visto que não deste crédito às minhas palavras, que se hão de cumprir a seu tempo.
21 Kinzi tamâta ŋgu ŋalae nde simo sio tininzi ŋana Sakaria tu ma iyâti imâ panzi kilo. Andeta zo luandondo ilâ lâ, kala ilonzi rua rua sipakasoŋa tu, “Mana mana ŋga imo soŋgo lâ luma sapâŋa ilo.”
21 No entanto, o povo estava esperando Zacarias; e admirava-se de ele se demorar tanto tempo no santuário.
22 Kinzi sio tininzi lee, ŋineŋga Sakaria iyâti imâ pa nia yo, andeta ikura ŋana iporo ŋgua pwataki panzi, nde tia. Mine kala kinzi nenzi ilo-kalo ipâŋga tu i muŋga imora mâsi toŋge lâ luma sapâŋa ilo, ŋana tu itogo lâ mbalau nâ panzi, andeta kawa nde pasâe lâ.
22 Ao sair, não lhes podia falar, e compreenderam que tivera no santuário uma visão. Ele lhes explicava isto por acenos; e permaneceu mudo.
23 Sakaria ne zo ŋana iveta wurâta ŋana patarawâŋa kâ ŋga marumbu lâ, ŋineŋga itaulo ilâ pa tamwata ne lawea kilo.
23 Decorridos os dias do seu ministério, retirou-se para sua casa.
24 Zo pinde ilâ lâ, ŋineŋga Sakaria kaiwa Elisabete kapwa lâ. Elisabete nde isapana tini ŋana imo luma ilo nâ, ikura nzimona lima.
24 Algum tempo depois Isabel, sua mulher, concebeu; e por cinco meses se ocultava, dizendo:
25 Aku Elisabete iporo tu, “Maro Ŋalae kalo sukâŋa ŋanana, ande kala ŋine iveta mine pa naŋa ŋana ikai naneŋgu maŋeti piti lâ ŋgu naonzi kâ.”
25 Eis a graça que o Senhor me fez, quando lançou os olhos sobre mim para tirar o meu opróbrio dentre os homens.
26 Elisabete kapwa lâ, aku nzimona lima ilâ lâ, ŋineŋga Maro Kindeni isupwa aŋelo Gabriel ilâ lawea toŋge lâ Galilaya tâno, i ŋa mine Nasarete lawea.
26 No sexto mês, o anjo Gabriel foi enviado por Deus a uma cidade da Galiléia, chamada Nazaré,
27 Aku Gabriel ilâ pa taine taipa toŋge lâ lawea ŋinde, i ŋa mine Maria. Kinzi muŋga sipatea Maria pa tamâne toŋge, i ŋa mine Yosepe, ŋana ikai kaiwa kâ. Yosepe nde imo lâ koipu ŋalae muŋgâŋa Daviti ne vâsa ŋgu.
27 a uma virgem desposada com um homem que se chamava José, da casa de Davi e o nome da virgem era Maria.
28 Gabriel nde ilâ pa Maria ku ipai tu, “Ŋgua pisi imo kuno. Maro Ŋalae itu nzâmbe ara pano wa imo kuno wa.”
28 Entrando, o anjo disse-lhe: Ave, cheia de graça, o Senhor é contigo.
29 Maria iloŋo aŋelo ne ŋgua ŋine, aku ilo rârâ, ku iporo ŋgua imo ilo nâ tu, “Ŋgua ŋine nde kie mana.”
29 Perturbou-se ela com estas palavras e pôs-se a pensar no que significaria semelhante saudação.
30 Andeta aŋelo ipai tu, “Maria, noko kururu ndimo. Maro Kindeni ilo ara pano.
30 O anjo disse-lhe: Não temas, Maria, pois encontraste graça diante de Deus.
31 Kuloŋo ŋga; noko ma kapwa, aku ma kupagugua lâlu tamâne nzâla-kulu ipâŋga. Noko ma kupatu i ŋa tu Yesu.
31 Eis que conceberás e darás à luz um filho, e lhe porás o nome de Jesus.
32 I ma ipâŋga tamâta ŋalae ndo, aku kinzi ma sipatu i ŋa tu ‘Maro Kindeni âta Tamwata Natu’. Maro Kindeni ipatea lâ tu i ma imo koipu ŋalae, itogo i timbu Daviti mine.
32 Ele será grande e chamar-se-á Filho do Altíssimo, e o Senhor Deus lhe dará o trono de seu pai Davi; e reinará eternamente na casa de Jacó,
33 I ma ikai koipu ŋalae panzi Isrel ŋgu ku imo nâ. I ma ikai maro panzi tamâta ku imo mine ku imo nâ; i ne zo ma marumbu tia ndo.”
33 e o seu reino não terá fim.
34 Andeta Maria nde itu lâ aŋelo kawa tu, “Ŋine ma ipâŋga mana. Naŋa tiniŋgu ndo, aku akai tamâne toŋge itogo naŋa kaiwâŋgu, ande tia.”
34 Maria perguntou ao anjo: Como se fará isso, pois não conheço homem?
35 Aku aŋelo iporo taulo papa mine tu, “Koroani Sapâŋa ma imâ pano, aku Maro Kindeni âta Tamwata ne walo ŋalae ma ipaŋando noko ndo lâ. Mine kala lâlu sapâŋa noko ma kupagugua ŋinde, ande ma sipatu i ŋa tu Maro Kindeni Natu.
35 Respondeu-lhe o anjo: O Espírito Santo descerá sobre ti, e a força do Altíssimo te envolverá com a sua sombra. Por isso o ente santo que nascer de ti será chamado Filho de Deus.
36 Kuloŋo ŋga; noko see Elisabete nde koŋa lâ, andeta i natu tamâne nde ipâŋga lâ, kala ikeno i kapwa ilo. Muŋga kinzi siporo tu Elisabete nde niŋga, kala ŋine i kapwa ikura nzimona lima lâ.
36 Também Isabel, tua parenta, até ela concebeu um filho na sua velhice; e já está no sexto mês aquela que é tida por estéril,
37 Ŋana tu Maro Kindeni ikura tu iveta vetâŋa rârâni.”
37 porque a Deus nenhuma coisa é impossível.
38 Maria nde iporo taulo tu, “Naŋa nde Maro Ŋalae ne kuleŋa taine kaa nâ. Ara ŋana i ma iveta pa naŋa ikura noko kuporo mine.” Ŋineŋga aŋelo ipile Maria, aku ilâ lâ.
38 Então disse Maria: Eis aqui a serva do Senhor. Faça-se em mim segundo a tua palavra. E o anjo afastou-se dela.
39 Aŋelo ilâ lâ, ŋineŋga walele nâ Maria imandi ku imbâmba ilâ pa Judia nenzi lawea toŋge ikeno nia tuu.
39 Naqueles dias, Maria se levantou e foi às pressas às montanhas, a uma cidade de Judá.
40 Ŋineŋga Maria ilâ Sakaria ne luma ilo, ku kawa “Kari ara” pa Elisabete.
40 Entrou em casa de Zacarias e saudou Isabel.
41 Elisabete iloŋo Maria kawa kari ara papa, aku ndainani nâ lâlu isoŋga lâ Elisabete kapwa ilo. Aku Koroani Sapâŋa ipaŋando Elisabete ndo lâ.
41 Ora, apenas Isabel ouviu a saudação de Maria, a criança estremeceu no seu seio; e Isabel ficou cheia do Espírito Santo.
42 Ŋineŋga Elisabete iporo kawa ŋalae mine tu, “Maro Kindeni itu nzâmbe ŋalae tina pa noko, ipole nzâmbe i uru itu panzi taine pinde rârâni. Aku itu nzâmbe mine nâ papa lâlu ŋine kala ikeno noko kapwa ilo tona.
42 E exclamou em alta voz: Bendita és tu entre as mulheres e bendito é o fruto do teu ventre.
43 Opopo, naŋa nde taine kaa nâ, aŋga noko nde naneŋgu Maro Ŋalae tina. Mine nde mana mana ŋga noko kumâ pwalele naŋa, a?
43 Donde me vem esta honra de vir a mim a mãe de meu Senhor?
44 Kuloŋo ŋga; naŋa taŋâŋgu aloŋo noko kawa kari ara lâ, aku ndainani nâ lâlu ikeno kapwâŋgu ilo ŋine nde indeka ku isoŋga kâki.
44 Pois assim que a voz de tua saudação chegou aos meus ouvidos, a criança estremeceu de alegria no meu seio.
45 Noko taine kalo tawana tu Maro Ŋalae ma iveta pano ikura i muŋga iporo mine. Mine kala Maro Kindeni ne nzâmbe ikeno pano.” Elisabete iporo ŋgua ŋine.
45 Bem-aventurada és tu que creste, pois se hão de cumprir as coisas que da parte do Senhor te foram ditas!
46 Ŋineŋga Maria iporo mine tu, “Naŋa iloŋgu apanea Maro Ŋalae!
46 E Maria disse: Minha alma glorifica ao Senhor,
47 Mao nâ, naŋa iloŋgu ndoni nde indeka nâ pa Maro Kindeni, ina naneŋgu Yautâŋa Tamwata,
47 meu espírito exulta de alegria em Deus, meu Salvador,
48 ŋana tu i ilo ara pa ne kuleŋa taine naŋa, sugorai taineŋgu. Pa zo ŋine wa zo muli-muli wa, kinzi tamâta rârâni ma siporo tu, ‘Maro Kindeni ne nzâmbe imâ pa taine ŋinde.’
48 porque olhou para sua pobre serva. Por isto, desde agora, me proclamarão bem-aventurada todas as gerações,
49 Kinzi ma siporo mine, ŋana tu Maro Kindeni, i Kaika Warika, iveta ne mâsi ŋalae tina pa naŋa. I ŋa imo sapâŋa.
49 porque realizou em mim maravilhas aquele que é poderoso e cujo nome é Santo.
50 I ne kalo-sukâŋa imo kunzi tamâta ea uru simege ŋana i kâ, pa zo ŋine wa zo muli-muli wa.
50 Sua misericórdia se estende, de geração em geração, sobre os que o temem.
51 I mbau iveta mâsi kaika ŋalaŋala pinde lâ, aku tamâta ea kinzi uru sipasuka warakanzi tininzi, ande iŋaranzi sikâwa pwapwataki silâ lâ.
51 Manifestou o poder do seu braço: desconcertou os corações dos soberbos.
52 Maro Kindeni ikai koipu ŋalaŋala nenzi walo saŋenzi, aku itawanzi ndue lâ. Aŋga kinzi sugorai tamwatanzi, ande isuka kinzi kâki lâ.
52 Derrubou do trono os poderosos e exaltou os humildes.
53 Iveta vetâŋa ara rârâ panzi tamâta ŋinde ilonzi tu sipono muli papa i. Mine kala kinzi simo ara nâ. Aŋga kinzi tamâta ŋinde uru sipamorai tu kinzi nde mbaliŋa warakanzi, ande izavarunzi pwapwataki, kala mbaunzi kaa nâ silâ.
53 Saciou de bens os indigentes e despediu de mãos vazias os ricos.
54 — ausente —
54 Acolheu a Israel, seu servo, lembrado da sua misericórdia,
55 — ausente —
55 conforme prometera a nossos pais, em favor de Abraão e sua posteridade, para sempre.
56 Maria imo ndaina kuku Elisabete lee, nzimona ŋato ilâ lâ, ŋineŋga itaulo ilâ pa taine ne lawea kilo.
56 Maria ficou com Isabel cerca de três meses. Depois voltou para casa.
57 Paguguŋa ne zoni ŋga ipâŋga lâ, ŋineŋga Elisabete ipagugua natu tamâne nzâla-kulu ipâŋga.
57 Completando-se para Isabel o tempo de dar à luz, teve um filho.
58 Kinzi lawea ŋinde warakanzi, sitavanzi Elisabete ninambwe wukale kinzi nde siloŋo pâri tu Maro Ŋalae kalo sukâŋa ŋalae ŋana Elisabete, kala Elisabete ipagugua natu ipâŋga lâ. Mine kala kinzi simâ ku sindeka kuku.
58 Os seus vizinhos e parentes souberam que o Senhor lhe manifestara a sua misericórdia, e congratulavam-se com ela.
59 Lâlu ipâŋga lâ, aku imo kari lima kanaŋo rua lâ, ŋineŋga wurita kilo kinzi sive i karae, ikura Juda nenzi tukuŋa mine. Aku lâlu ŋinde tina-tama seenzi ilonzi tu ma sio ŋoa Sakaria lâ lâlu tini, itogo tama Sakaria ŋa mine.
59 No oitavo dia, foram circuncidar o menino e o queriam chamar pelo nome de seu pai, Zacarias.
60 Andeta lâlu tina iporo tu, “Mine tia! Kinda ma tapatu i ŋa tu Yoane.”
60 Mas sua mãe interveio: Não, disse ela, ele se chamará João.
61 Andeta kinzi siporo taulo tu, “Mana mana, a? Ŋoa ŋinde muŋga ikeno noko see toŋge tini, ande tia.”
61 Replicaram-lhe: Não há ninguém na tua família que se chame por este nome.
62 Ŋineŋga kinzi sitogo lâ mbalaunzi pa tama, aku sikasoŋa i tu i ilo patea ŋoa ndia pa lâlu.
62 E perguntavam por acenos ao seu pai como queria que se chamasse.
63 Sakaria itogo panzi tu kelekele ŋana ŋgua ŋgereŋa kâ silua, ŋineŋga iŋgere ŋgua mine tu, “I ŋa tu Yoane”. Aku kinzi wisinzi motutu lâ.
63 Ele, pedindo uma tabuinha, escreveu nela as palavras: João é o seu nome. Todos ficaram pasmados.
64 Sakaria iŋgere ŋgua ŋine lâ, aku ndainani nâ i kawa ipwa pwataki ku iporo ŋgua kilo, aku ipanea Maro Kindeni.
64 E logo se lhe abriu a boca e soltou-se-lhe a língua e ele falou, bendizendo a Deus.
65 Kinzi tamâta lâ lawea ŋinde nde wisinzi motu pâta, aku pâri ŋana vetâŋa ŋinde rârâni kâ nde ilâ isala lawea rârâni ikeno nia tuu lâ Judia tâno.
65 O temor apoderou-se de todos os seus vizinhos; o fato divulgou-se por todas as montanhas da Judéia.
66 Kinzi tamâta rârâ siloŋo pâri ŋinde, aku ilonzi rârâ siporo tu, “Ayo, mine kala muli ŋga lâlu ŋine ma ipâŋga tamâta mana.” Kinzi sisama tu Maro Ŋalae ne kaika imo kuku lâlu ŋinde.
66 Todos os que o ouviam conservavam-no no coração, dizendo: Que será este menino? Porque a mão do Senhor estava com ele.
67 Ŋineŋga Koroani Sapâŋa ipaŋando Yoane tama Sakaria ndo lâ, kala itula ŋgua pwataki mine tu,
67 Zacarias, seu pai, ficou cheio do Espírito Santo e profetizou, nestes termos:
68 “Ayo, tapanea Maro Ŋalae, ina Isrel nenzi Maro Kindeni, ŋana tu i imâ ipâŋga ŋgininda ŋana itapa ne ŋgu kinda piti lâ kinzi kazâŋa tamâta mbaunzi ilo!
68 Bendito seja o Senhor, Deus de Israel, porque visitou e resgatou o seu povo,
69 Mao nâ, Maro Kindeni ikai i ne wurâta tamâta Daviti ne vâsa toŋge, aku iŋgunu imo kinda nenda Yautâŋa Tamwata. Aku Daviti ne vâsa ŋinde ne walo nde ŋalae tina.
69 e suscitou-nos um poderoso Salvador, na casa de Davi, seu servo
70 Nanayoni, Maro Kindeni io ŋgua lâ ne ŋgua-tulâŋa tamâta sapâŋa kawanzi, kala situla ŋgua tu i ma iveta vetâŋa mine nâ.
70 {como havia anunciado, desde os primeiros tempos, mediante os seus santos profetas},
71 Aku Maro Kindeni io i imâ ŋana ikea ŋana kinda kâ, aku ŋana iyaute kinda piti lâ nenda kazâŋa tamâta mbaunzi ilo.
71 para nos livrar dos nossos inimigos e das mãos de todos os que nos odeiam.
72 Maro Kindeni muŋga ipa ŋgua tu ma ivilanzi kinda timbunda, aku ma kalo sukâŋa ŋananzi. Aku iporo tu i ma iveta ikura ne ŋgua pâŋa sapâŋa ŋinde muŋga iveta kunzi.
72 Assim exerce a sua misericórdia com nossos pais, e se recorda de sua santa aliança,
73 I muŋga iporo ŋgua kaika ku ipa ŋgua kuku timbunda Abraham mine tu,
73 segundo o juramento que fez a nosso pai Abraão: de nos conceder que, sem temor,
74 ‘Naŋa ma akainzi noko ne vâsa piti lâ nenzi kazâŋa tamâta mbaunzi ilo, aku ma apu tini kaika panzi tu ma siruru tia ŋana siveta wurâta pa naŋa kâ.
74 libertados de mãos inimigas, possamos servi-lo
75 Mine kala kinzi tamâta ŋinde ma sikura tu siveta wurâta pa naŋa, ku ma simo sapâŋa ku sondo ndo lâ naŋa naoŋgu, ikura zo rârâni simo vianzi lâ tâno kulu.’”
75 em santidade e justiça, em sua presença, todos os dias da nossa vida.
76 Sakaria iporo ŋgua ŋine lâ, ŋineŋga iporo pa natu tu, “Aŋga noko, naŋa natuŋgu, muli kinzi ma sipatu noko ŋa tu ‘Maro Kindeni âta Tamwata ne Ŋgua-Tulâŋa Tamâta’, ŋana tu noko ma kumuŋga pa Maro Ŋalae ku kuveta i ne nzâla sondo papa.
76 E tu, menino, serás chamado profeta do Altíssimo, porque precederás o Senhor e lhe prepararás o caminho,
77 Mao nâ, noko ma kupanananzi i ne tamâta mine tu i ma izavaru nenzi kiesaka piti lâ tininzi, aku i ne vetâŋa ŋinde ma ikainzi piti lâ kondoma ilo.
77 para dar ao seu povo conhecer a salvação, pelo perdão dos pecados.
78 Kinda nenda Maro Kindeni ma iveta mine, ŋana tu i nde kalo-sukâŋa warika. Mine kala i ma io Yautâŋa Tamwata indue imâ pa kinda itogo samba ne sinâla mine,
78 Graças à ternura e misericórdia de nosso Deus, que nos vai trazer do alto a visita do Sol nascente,
79 ŋana ipanenzi tamâta ŋinde simo kondoma ilo kala siruru pâta ŋana mateŋa kâ. Aku i ma itula nzâla pa kinda ŋana tamo ara kuku i kâ.” Sakaria iporo ŋgua ŋine pa natu Yoane.
79 que há de iluminar os que jazem nas trevas e na sombra da morte e dirigir os nossos passos no caminho da paz.
80 Aku simo lee ku muli ŋga, lâlu ŋinde itumbu ŋalae lâ, aku Koroani Sapâŋa ilo-kalo ara ilua. Aku i uru imo nia bilimu nâ lee, ŋineŋga i ne zo ŋana ipatua lâ kinzi Isrel ŋgu naonzi kâ nde ipâŋga lâ.
80 O menino foi crescendo e fortificava-se em espírito, e viveu nos desertos até o dia em que se apresentou diante de Israel.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 1, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.