Lucas 14
MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs NTLH
1 Lâ Juda nenzi pwareâŋa ne zo sapâŋa toŋge, Yesu ilâ Parisai tamâta mbwananâŋa toŋge ne luma ilo tu ika kuku. Aku kinzi tamâta pinde simo ŋinde tona, aku sio kaika ŋana Yesu tu ma iveta vetâŋa soki tâ.
1 Num sábado, Jesus entrou na casa de certo líder fariseu para tomar uma refeição. E as pessoas que estavam ali olhavam para Jesus com muita atenção.
2 Aku tamâta toŋge, i tini poa ndo, ande isaŋona Yesu nao.
2 Um homem, com as pernas e os braços inchados, chegou perto dele.
3 Yesu mata ilâ imora tamâta ŋinde, ŋineŋga ikasoŋanzi Parisai tamâta wa kinzi pananâŋa tamâta ŋana ŋgua tukuŋa kâ mine tu, “Tiambo Mose ne ŋgua tukuŋa isâu pa kinda tu ma taveta pukoŋa tamâta tini ara kilo lâ pwareâŋa ne zo sapâŋa, tiya?”
3 E Jesus perguntou aos mestres da Lei e aos fariseus:
4 Andeta kinzi siporo ŋgua toŋge lâ Yesu kawa nde tia, kawanzi buu nâ. Mine kala Yesu mbau ilâ itaŋo tamâta ŋinde tini, aku iveta i tini ara kilo. Iveta mine lâ, ŋineŋga io tamâta ŋinde ilâ pa nia yo.
4 Mas eles não responderam nada. Então Jesus pegou o homem, curou-o e o mandou embora.
5 Ŋineŋga Yesu ikasoŋanzi tu, “Lâ pwareâŋa ne zo sapâŋa, ambo miki nawalami tamâta toŋge i natu tâku ne bulmakao ma pata indue ilâ mbââ toŋge ilo, ande tamâta ŋinde ma walele nâ itapa i kâki imâ, tiya?”
5 Aí disse:
6 Andeta nenzi ŋgua toŋge ŋana situ kilo lâ Yesu kawa kâ, ande tia.
6 E eles não puderam responder.
7 Aku Yesu mata ilâ imoranzi tamâta pinde simâ ŋana sika kâpwa lâ Parisai tamâta ŋinde ne luma, andeta kinzi simuŋga simâ sipatiŋgi ŋana sikai saŋonâŋa nia ara kâ. Mine kala Yesu itambira ŋgua panzi mine tu,
7 Certa vez Jesus estava reparando como os convidados escolhiam os melhores lugares à mesa. Então fez esta comparação:
8 “Ambo tamâta toŋge isarâwa pano tu kulâ ŋana kuka lâ i ne waiŋa pakâeŋa kâ, ande noko ma kulâ kusaŋona saŋonâŋa nia ara ŋinde ikeno tamâta naonzi ndimo. Tiambo kinzi muŋga sipatea saŋonâŋa nia ŋinde pa tamâta ŋalae toŋge tâ.
8 — Quando alguém convidá-lo para uma festa de casamento, não sente no melhor lugar. Porque pode ser que alguém mais importante tenha sido convidado.
9 Ambo mine, ande luma warika muŋga isarâwa pa miki rua tu kamâ ŋinde, ande ma imâ ku ma ipaino tu, ‘Noko saŋonâŋa nia ara ŋine kulua tamâta ŋai’. Ŋineŋga noko ma mai pâta, ku ma kutaulo kulâ kusaŋona tamâta rârâni mulinzi.
9 Então quem convidou você e o outro poderá dizer a você: “Dê esse lugar para este aqui.” Aí você ficará envergonhado e terá de sentar-se no último lugar.
10 Kuloŋo ŋga; ambo tamâta toŋge isarâwa pano tu kumâ ŋana kuka lâ i ne waiŋa pakâeŋa kâ, ande ara ŋana noko ma kulâ kusaŋona muli mao. Ambo kuveta mine, ande luma warika ŋinde ma imâ ku ipaino tu, ‘Niŋgu-nambwe, noko kumâ pwai nia ara toŋge, aku kusaŋona tamâta naonzi.’ Ambo iveta mine, ande kinzi tamâta rârâni kala sika kuno ŋinde ma simege ŋanano ku ilonzi ara pano.
10 Pelo contrário, quando você for convidado, sente-se no último lugar. Assim quem o convidou vai dizer a você: “Meu amigo, venha sentar-se aqui num lugar melhor.” E isso será uma grande honra para você diante de todos os convidados.
11 Ŋana tu tamâta ea uru ipasuka tamwata ŋa kâki, ande Maro Kindeni ma itawa tamâta ŋinde ŋa ndue ndo. Aŋga tamâta ea uru ipatawa tamwata ŋa, ande Maro Kindeni ma isuka tamâta ŋinde ŋa ipâŋga ŋalae.”
11 Porque quem se engrandece será humilhado, mas quem se humilha será engrandecido.
12 Ŋineŋga Yesu iporo pa Parisai tamâta ŋinde, ina kala muŋga isarâwa papa tu imâ ika kuku. Yesu ipai tu, “Ambo noko ilo patea tu ma kuveta waiŋa toŋge lâ kari tâku mbo tâ, ande noko ma kusarâwa panzi ne mete wa mota-ŋala wa noko see taitu wa kinzi mbaliŋa warakanzi tu ma kinzi nâ simâ, mine ndimo. Tia ma muli kinzi kala ma siveta waiŋa toŋge, aku ma sisarâwa pa noko tu kulâ kuka kâpwa lâ nenzi luma mine nâ. Mine nde kinzi ma sikatu noko ne vetâŋa ara ŋinde pano, andeta Maro Kindeni ma ikatu ŋinde pano, ande tia.
12 Depois Jesus disse ao homem que o havia convidado:
13 Noko ma kusarâwa panzi tamâta mine tu ma kinzi nâ simâ, mine ndimo. Ambo noko ilo patea tu ma kuveta waiŋa ŋalae toŋge, ande ara ŋana noko ma kusarâwa panzi sugorai tamwatanzi, sitavanzi kinzi tamâta tininzi pââsââ wa kenzi sakamao wa matanzi leva-leva wa, tu ma simâ sika kâpwa ŋinde.
13 Mas, quando você der uma festa, convide os pobres, os aleijados, os coxos e os cegos
14 Kinzi tamâta mine nde sikura ŋana sikatu noko ne vetâŋa ara ŋinde pano, ande tia. Ambo noko kuveta mine, ande kundeka, ŋana tu muli, lâ zo ŋana kinzi tamâta kala simo sondo lâ Maro Kindeni nao ŋinde ma simandi lâ mateŋa nianzi simo vianzi kilo, ande Maro Kindeni ma ikatu noko ne vetâŋa ara ŋinde pano.”
14 e você será abençoado. Pois eles não poderão pagar o que você fez, mas Deus lhe pagará no dia em que as pessoas que fazem o bem ressuscitarem.
15 Kinzi tamâta kala sisaŋona sika kuku Yesu ŋinde nawalanzi tamâta toŋge nde iloŋo ŋgua ŋinde, ŋineŋga iporo pa Yesu mine tu, “Maro Kindeni ne nzâmbe ikeno panzi tamâta ŋinde ma sisaŋona sika lâ i ne waiŋa ŋalae, lâ zo muli ŋinde i ma ikai maro panzi tamâta kâ.”
15 Um dos que estavam à mesa ouviu isso e disse para Jesus: — Felizes os que irão sentar-se à mesa no
16 Andeta Yesu itu lâ kawa ku itambira ŋgua mine tu, “Tamâta toŋge ilo patea tu ma iveta kâŋa-nuŋa ŋalae, aku isarâwa panzi tamâta rârâ tu simâ sika.
16 Então Jesus lhe disse:
17 Waiŋa ŋinde ne zo ŋga ipâŋga lâ, ŋineŋga tamâta ŋinde isupwa ne wurâta tamâta toŋge tu ilâ imoranzi tamâta muŋga mbo isarâwa panzi tu simâ ŋinde. Ŋineŋga wurâta tamâta ŋinde ilâ ku iporo panzi tamâta ŋinde taitu-taitu mine tu, ‘Noko kumâ ŋga; kâpwa rârâni nde vetâŋa marumbu lâ’.
17 Quando chegou a hora, mandou o seu empregado dizer aos convidados: “Venham, que tudo já está pronto!”
18 Andeta kinzi tamâta ŋinde rârâni nde siporo taulo tu ma simâ tia. Toŋge nde ipai tu, ‘Naŋa muŋga nâ ako tâno toŋge, aku iloŋgu tu alâ amora. O, naŋa akura tu amâ tia.’
18 — Mas eles, um por um, começaram a dar desculpas. O primeiro disse ao empregado: “Comprei um sítio e tenho de dar uma olhada nele. Peço que me desculpe.”
19 Aŋga toŋge kala iporo tu, ‘Naŋa muŋga nâ akonzi bulmakao saŋao ŋana siveta wurâta kâ, aku iloŋgu tu alâ atogonzi. O, naŋa akura tu amâ tia.’
19 — Outro disse: “Comprei cinco juntas de bois e preciso ver se trabalham bem. Peço que me desculpe.”
20 Aŋga toŋge kala iporo tu, ‘Naŋa muŋga nâ akâe kaiwâŋgu taine. Mine kala naŋa akura tu amâ tia.’
20 — E outro disse: “Acabei de casar e por isso não posso ir.”
21 Ŋineŋga wurâta tamâta ŋinde ikai nenzi ŋgua ku itaulo imâ itapâri pa ne tamâta ŋalae. Tamâta ŋalae nde iloŋo ŋgua lâ, aku i wisi nâna ŋalae tina. Ŋineŋga iporo pa ne wurâta tamâta kilo mine tu, ‘Noko walele nâ kulâ pa lawea ŋine ne nzâla ŋalaŋala rârâni wa nzâla kiri-kiri rârâni wa, aku pwainzi sugorai tamwatanzi, sitavanzi kinzi tamâta tininzi pââsââ wa matanzi leva-leva wa kenzi sakamao wa, pwainzi tamâta mine tu simâ ŋana sika kâpwa ŋine kâ.’
21 — O empregado voltou e contou tudo ao patrão. Ele ficou com muita raiva e disse: “Vá depressa pelas ruas e pelos becos da cidade e traga os pobres, os aleijados, os cegos e os coxos.”
22 Wurâta tamâta nde iveta mine lâ, ŋineŋga itaulo ku ipai tu, ‘Tamâta Ŋalae, naŋa aveta ikura noko kawa ŋgua mine, andeta luma ilo ŋandai pipi yo.’
22 — Mais tarde o empregado disse: “Patrão, já fiz o que o senhor mandou, mas ainda está sobrando lugar.”
23 Ande tamâta ŋalae ipai ne wurâta tamâta mine tu, ‘Noko kupile lawea ŋalae, aku kulâ pa nia ŋgaŋe-ŋgaŋe. Kumandi lâ nzâla wa tâno rârâni keno ŋinde, aku kuporo kaika panzi tamâta simo ŋinde tu ma simâ naneŋgu luma ilo, ŋana naneŋgu luma ma ilo pipi ndo.
23 — Aí o patrão respondeu: “Então vá pelas estradas e pelos caminhos e obrigue os que você encontrar ali a virem, a fim de que a minha casa fique cheia.
24 Naŋa apaino tu tamâta rârâni ŋinde naŋa muŋga asarâwa panzi tu simâ, ande kinzi ŋinde ma sikura tu sika naneŋgu waiŋa ŋalae ŋine ne kâpwa tini mwata nâ, ande ma tia.’”
24 Pois eu afirmo a vocês que nenhum dos que foram convidados provará o meu jantar!”
25 Kinzi tamâta ŋgu ŋalae nde soka kuku Yesu silâ. Ŋineŋga Yesu imandi ku ipupulia lâ, aku ipainzi tu,
25 Certa vez uma grande multidão estava acompanhando Jesus. Ele virou-se para eles e disse:
26 “Ambo tamâta toŋge itu ipono muli pa naŋa, andeta i ilo ŋalae koŋa ŋananzi tina-tama wa kaiwa-natu wa tai-tua wa mwane wa i tamwata ne via wa, ande i ma ikura ŋana imo naneŋgu tamâta, ande tia.
26 — Quem quiser me acompanhar não pode ser meu seguidor se não me amar mais do que ama o seu pai, a sua mãe, a sua esposa, os seus filhos, os seus irmãos, as suas irmãs e até a si mesmo.
27 Aku tamâta ea tini pwâka tu ikale ne kâi popole ku iyoka naŋa muliŋgu, ande i ma ikura tu imo naneŋgu tamâta, ande tia.
27 Não pode ser meu seguidor quem não estiver pronto para morrer como eu vou morrer e me acompanhar.
28 Ambo nawalami tamâta toŋge ilo tu ma ipa luma wasaseki, ande ara ŋana i ma isaŋona muŋga lâ ŋga, ku ma kalo ŋgere sondo tu i ma itambira mbumbu ŋapia ŋana ipa luma ŋinde kâ. Ambo iveta mine, ande ma isama tu i ne mbaliŋa ikura ŋana ipa luma ŋinde marumbu lâ tâku tia tâku.
28 Se um de vocês quer construir uma torre , primeiro senta e calcula quanto vai custar, para ver se o dinheiro dá.
29 Ambo iveta mine muŋga tia, aku iŋgunu luma ne ŋgunu-ŋgunu nâ, andeta muli ikura ŋana ipa luma ŋinde marumbu tia, ande kinzi tamâta rârâni ma simora, ku ma siporo ŋgua pavaligiŋa papa.
29 Se não fizer isso, ele consegue colocar os alicerces, mas não pode terminar a construção. Aí todos os que virem o que aconteceu vão caçoar dele, dizendo:
30 Kinzi ma siveta ‘a’ papa ku ma siporo tu, ‘Ayo, tamâta ŋai iŋgunu sâmbwe lâ, andeta ikura ŋana ipa luma marumbu kâ, ande tia.’
30 “Este homem começou a construir, mas não pôde terminar!”
31 Aku mine nâ, ambo koipu ŋalae toŋge ilo tu ilâ ipara kuku koipu ŋalae toŋge, ande ara ŋana i ma isaŋona muŋga lâ ŋga, aku ma kalo ŋgere sondo ŋana paraŋa ŋinde kâ. Ŋineŋga i ma isama tu i ne zugu tamâta ŋgu saŋao ma sikura tu siŋaranzi koipu ŋalae toŋge ne zugu tamâta ŋgu kambwaŋenzi tamâta taitu tâku tia tâku.
31 — Se um rei que tem dez mil soldados vai partir para combater outro que vem contra ele com vinte mil, ele senta primeiro e vê se está bastante forte para enfrentar o outro.
32 Ambo i ilo patea tu kinzi sikura tu siŋaranzi tia, ande lâ zo ŋana i ne kazâŋa tamâta simo malawae yo, ande i ma ionzi tamâta pinde silâ panzi ku ma siporo tu, ‘Maka iloma tu kapara kumi tia. Mine kala maka ma kaveta mana ŋga ma kamo miki nemi mete.’
32 Se não fizer isso, acabará precisando mandar mensageiros ao outro rei, enquanto este ainda estiver longe, para combinar condições de paz. Jesus terminou, dizendo:
33 Aku mine nâ, ambo noko tamâta toŋge tini pwâka tu kupu muli pa ne kelekele rârâni, ande noko pwura ŋana kumo naneŋgu tamâta, ande tia.”
33 — Assim nenhum de vocês pode ser meu discípulo se não deixar tudo o que tem.
34 Yesu iporo ŋgua kilo mine tu, “Tâi nde kelekele ara nâ. Andeta kaloŋo ŋga; ambo tâi ne makisa marumbu lâ, ande vetâŋa toŋge keno ŋana kinzi tamâta ma siveta ne makisa ipâŋga kilo kâ, ande tia.
34 — O sal é uma coisa útil; mas, se perde o gosto, deixa de ser sal.
35 Ambo tâi ne makisa marumbu lâ, ande ikura ŋana ivila kaniŋa tu ipâŋga ara lâ tâno ilo, ande tia. Aku mine nâ, ambo kinda takai tâi ne makisa marumbu lâ ŋinde ku tagema tava ŋgoa take ku tao lâ tâno ilo, ande ŋinde ikura tu ivila kaniŋa ipâŋga ara kâ, ande tia. Kinda uru takai tâi kaŋa mine ku tatambira kaa nâ. Ambo miki taŋami keno, ande kaloŋo ŋgua ŋine sondo.”
35 É jogado fora, pois não serve mais nem para a terra nem para o monte de esterco. Se vocês têm ouvidos para ouvirem, então ouçam.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 14, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.