Lucas 10

MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Aku muli, ŋineŋga Maro Ŋalae ipateanzi tamâta 72 kilo, aku ionzi rua rua tu ma simuŋga papa i silâ. Isupwanzi tu silâ sikura lawea wa nia ndoni i ma muli ilâ papa ŋinde.
1 Depois disso, o Senhor escolheu outros setenta e dois discípulos e os enviou adiante, dois a dois, às cidades e aos lugares que ele planejava visitar.
2 Aku isia ŋgua panzi mine tu, “Kâpwa maria ndo ikeno tâno ilo, andeta wurâta tamâta rârâ ŋana sigona kâpwa ŋinde kâ, ande tia. Mine kala ara ŋana miki ma kano pa tâno ŋine ne Maro Ŋalae, ŋana i ma isupwanzi wurâta tamâta pinde kala silâ sisukami ŋana kagona i ne kâpwa ŋinde papa.
2 Estas foram suas instruções: “A colheita é grande, mas os trabalhadores são poucos. Orem ao Senhor da colheita; peçam que ele envie mais trabalhadores para seus campos.
3 Miki kalâ, andeta kaloŋo ŋga; naŋa asupwami katogonzi ‘lama’ natu kalâ kinzi mbwâmbwa saka ŋgininzi.
3 Agora vão e lembrem-se de que eu os envio como cordeiros no meio de lobos.
4 Miki ma koka mbaumi kaa nâ kalâ. Miki ma kakai nemi tâŋa kiri-kiri ŋana mbumbu kâ wa keta wa kemi kâmba ndimo. Aku lâ zo ŋana miki ma kapakâtu kunzi tamâta lâ nzâla, ande miki ma kamandi ku kaporo ŋgua kunzi ndimo.
4 Não levem dinheiro algum, nem bolsa de viagem, nem um par de sandálias extras. E não se detenham para cumprimentar ninguém pelo caminho.
5 Ambo miki kalâ luma toŋge ilo, ande ara, kaporo ŋgua ilâ panzi tamâta simo luma ŋinde mine tu, ‘Maro Kindeni ne wisi-pisi imo kumi’.
5 “Quando entrarem numa casa, digam primeiro: ‘Que a paz de Deus esteja nesta casa’.
6 Ambo tamâta toŋge lâ luma ŋinde nde ilo ara pami, ande ara, miki nemi ŋgua ŋinde ma keno pa tamâta ŋinde. Ambo tamâta toŋge ilo ara pami tia, ande nemi ŋgua ŋinde ma itaulo imâ pa warakami kilo.
6 Se os que vivem ali forem gente de paz, a bênção permanecerá; se não forem, a bênção voltará a vocês.
7 Ŋineŋga miki ma kamo lumani taitu ndaina nâ, aku kâpwa ndia kinzi sisuami ŋinde, ande kaka wa kanu wa. Ŋinde nde itogo miki nemi kulu, ŋana tu tamâta ea ikai wurâta, ande ara ŋana i ma ikai ne kulu ŋana. Andeta miki ma kaka wa kakeno lâ luma pinde tona ndimo.
7 Permaneçam naquela casa e comam e bebam o que lhes derem, pois quem trabalha merece seu salário. Não fiquem mudando de casa em casa.
8 Ambo miki kalâ lawea toŋge ilo, aku kinzi sikaimi kalâ nenzi luma ilo, ande miki ma kaka kâpwa ndia siwae pami ŋinde.
8 “Quando entrarem numa cidade e ela os receber bem, comam o que lhes oferecerem.
9 Aku miki ma kavetanzi pukoŋa tamâta rârâni simo lawea ŋinde tininzi mbalaunzi ara kilo. Aku kaporo katula ŋgua pwataki panzi mine tu, ‘Maro Kindeni ne zo ŋana ikai maro panzi tamâta kâ nde imâ ipâŋga tinimi laiti lâ’.
9 Curem os enfermos e digam-lhes: ‘Agora o reino de Deus chegou até vocês’.
10 Andeta kaloŋo ŋga; ambo miki ma kalâ lawea toŋge ilo, andeta kinzi tininzi pwâka tu sikaimi kalâ nenzi luma ilo, ande miki ma kalâ kamandi lawea ŋinde ne nzâla ku kaporo ŋgua mine tu,
10 Mas, se uma cidade se recusar a recebê-los, saiam pelas ruas e digam:
11 ‘Lawea ŋine ne tâno gawura ipakâe lâ ikeno maka kema tini, ande maka kapamasi ŋine piti, ŋana itula nemi soki kaveta pa maka ŋine kilala pwataki. Andeta miki kalomi ŋgere sondo ŋana ŋine kâ; Maro Kindeni ne zo ŋana ikai maro panzi tamâta kâ nde imâ ipâŋga laiti lâ.’”
11 ‘Limpamos de nossos pés até o pó desta cidade em sinal de reprovação. E saibam disto: o reino de Deus chegou!’.
12 Ŋineŋga Yesu ipainzi tu, “Naŋa aporo mao nâ pami; lâ zo muli ŋana Maro Kindeni ma ionzi tamâta silâ pa i ne ŋgua nia, ande kinzi sakamao tamwatanzi muŋga simo lâ Sodom lawea ma sikai nâna; aŋga kinzi tamâta lâ lawea ndia sipu mulinzi pa miki, ande kinzi ŋinde ma sikai nâna ŋalae tina.”
12 Eu lhes garanto que, no dia do juízo, até Sodoma será tratada com menos rigor que aquela cidade.
13 Ŋineŋga Yesu iporo tu, “Oyae, miki tamâta lâ Korasin lawea! Oyae, miki tamâta lâ Betsaida lawea! Malia ŋalae tina ma imâ pami! Ambo naŋa muŋga aveta mâsi ŋalaŋala panzi kiesaka tamwatanzi simo Tair lawea ŋga Saidon lawea, itogo naŋa muŋga aveta lâ nemi lawea mine, ande nanayoni kinzi tamâta ŋinde ma sipasawa pasawaŋa siŋga ku sio kââ lâ kulunzi, ŋana itula ilonzi pwataki tu kinzi sipalele ilonzi kalonzi imâ pa naŋa marumbu lâ.
13 “Que aflição as espera, Corazim e Betsaida! Porque, se nas cidades de Tiro e Sidom tivessem sido realizados os milagres que realizei em vocês, há muito tempo seus habitantes teriam se arrependido e demonstrado isso vestindo panos de saco e jogando cinzas sobre a cabeça.
14 Andeta naŋa apaimi tu lâ zo muli ŋana Maro Kindeni ma ionzi tamâta silâ pa i ne ŋgua nia, ande kinzi tamâta lâ Tair lawea ŋga Saidon lawea ma sikai nâna; aŋga miki ma kakai nâna ŋalae tina!
14 Eu lhes digo que, no dia do juízo, Tiro e Sidom serão tratadas com menos rigor que vocês.
15 Ayo, aŋga miki tamâta lâ Kaperneam lawea, miki katu kapasuka tinimi ku kakâki kalâ pa samba lawea, a? Tia ndo! Maro Kindeni ma itambirami kalâ kandue yââ ŋalae ne mbââ ilo!”
15 E você, Cafarnaum, será elevada até o céu? Não, descerá até o lugar dos mortos”.
16 Yesu iporo ŋgua ŋine lâ, ŋineŋga ipainzi tamâta 72 ŋinde mine tu, “Ambo tamâta toŋge ipaveta kuku miki kawami ŋgua, ande i kala ipaveta kuku naŋa kawâŋgu ŋgua mine nâ. Ambo tamâta toŋge ipu muli pami, ande i kala ipu muli pa naŋa mine nâ. Aku tamâta ea ipu muli pa naŋa, ande i kala ipu muli pa Maro Kindeni mine nâ, ina isupwa naŋa kala amâ.”
16 Então ele disse aos discípulos: “Quem aceita sua mensagem também me aceita, e quem os rejeita também me rejeita. E quem me rejeita também rejeita aquele que me enviou”.
17 Aku muli, ŋineŋga kinzi tamâta 72 ŋinde Yesu muŋga isupwanzi silâ, ande sitaulo simâ kilo. Aku sindeka pâta kanaŋo, ku siporo tu, “Maro Ŋalae, maka muŋga kapatu noko ŋa, aku kapainzi koroani saka tu sikâwa piti lâ tamâta ilonzi. Aku kinzi siveta ikura kaporo mine!”
17 Quando os setenta e dois discípulos voltaram, relataram com alegria: “Senhor, até os demônios nos obedecem pela sua autoridade!”.
18 Andeta Yesu itu lâ kawanzi tu, “Mao nâ, naŋa muŋga amora Sadana iyoka pa samba ilo imbe indue itogo take-take ne loloa salaga mine.
18 Então ele lhes disse: “Vi Satanás caindo do céu como um relâmpago!
19 Miki kaloŋo ŋga: naneŋgu walo kaika alami lâ, ŋana miki ma kakura tu kapalenzi mwâta saka wa niŋo-niŋo wa. Aku walo kaika alami lâ ŋana kapole nenda kazâŋa tamâta Sadana ne walo kaika rârâni tona. Mine kala kelekele toŋge ikura tu izavarumi, ande tia.
19 Eu lhes dei autoridade para pisarem sobre cobras e escorpiões, e sobre todo o poder do inimigo. Nada lhes causará dano.
20 Andeta miki ma kandeka ŋalae koŋa ŋana kakura tu kasokinzi koroani saka piti, mine ndimo. Miki ma ilomi ndeka ŋana ŋine kâ: Maro Kindeni, ina imo samba ilo, ande iŋgere miki ŋami ikeno lâ i ne pepa tini marumbu lâ.”
20 Mas não se alegrem porque os espíritos impuros lhes obedecem; alegrem-se porque seus nomes estão registrados no céu”.
21 Lâ zo ŋinde, Koroani Sapâŋa iveta Yesu ilo ndeka ŋalae, kala Yesu ipanea Maro Kindeni mine tu, “Mama, noko pwai maro pa samba wa tâno wa. Naŋa apaneano, ŋana tu noko kuvea ilo-kalo ŋine ŋananzi ilo-kalo tamâta, aku kutula panzi tamâta simo sitogonzi lâlu kiri-kiri mine. Mao nâ, Mama, noko kupaveta kuku noko tamwata ne pateâŋa, kala kuveta mine.”
21 Naquele momento, Jesus foi tomado da alegria do Espírito Santo e disse: “Pai, Senhor dos céus e da terra, eu te agradeço porque escondeste estas coisas dos que se consideram sábios e inteligentes e as revelaste aos que são como crianças. Sim, Pai, foi do teu agrado fazê-lo assim.
22 Ŋineŋga Yesu iporo kilo tu, “Naŋa akai Mama ndamwa marumbu lâ. Tamâta toŋge ikura tu isama Maro Kindeni Natu kilala sondo, ande tia; Mama simbo nâ isama. Aku naŋa Maro Kindeni Natu simboŋgu nâ kala asama Mama kilala sondo, tavanzi tamâta ŋinde apateanzi tu ma atula i kilala pwataki panzi.”
22 “Meu Pai me confiou todas as coisas. Ninguém conhece verdadeiramente o Filho, a não ser o Pai, e ninguém conhece verdadeiramente o Pai, a não ser o Filho e aqueles a quem o Filho escolhe revelá-lo”.
23 Ŋineŋga Yesu itale ku iporo lâ nia ŋgaŋe panzi ne pâri-tamâta mine tu, “Tamâta ea kinzi simora vetâŋa ŋine kala miki uru kamora, ande kinzi ma sindeka.
23 Então, em particular, ele se voltou para os discípulos e disse: “Felizes os olhos que veem o que vocês viram.
24 Naŋa apaimi tu muŋgani, kinzi ŋgua-tulâŋa tamâta rârâ aŋga kinzi koipu ŋalaŋala rârâ nde ilonzi tu ma simora vetâŋa kala miki uru kamora ŋine, andeta simora tia. Aku ilonzi tu ma siloŋo ŋgua kala miki uru kaloŋo ŋine, andeta siloŋo tia.”
24 Eu lhes digo: muitos profetas e reis desejaram ver o que vocês têm visto e ouvir o que vocês têm ouvido, mas não puderam”.
25 Zo toŋge, pananâŋa tamâta ŋana ŋgua tukuŋa kâ toŋge imandi ŋana ikai samâŋa pa Yesu kâ. Aku ikasoŋa Yesu mine tu, “Pananâŋa, naŋa ma aveta mana ŋga akura ŋana amo viâŋgu ku amo nâ.”
25 Certo dia, um especialista da lei se levantou para pôr Jesus à prova com esta pergunta: “Mestre, o que preciso fazer para herdar a vida eterna?”.
26 Aku Yesu nde ikasoŋa i taulo mine tu, “Mose muŋga iŋgere ŋgua tukuŋa mana. Lâ zo ŋana noko kupono ŋgua tukuŋa, ande kusama mana.”
26 Jesus respondeu: “O que diz a lei de Moisés? Como você a entende?”.
27 Ande tamâta ŋinde iporo taulo pa Yesu tu, “Ŋgua ikeno mine: ‘Noko ma tini mwasa mao papa noko ne Maro Ŋalae Kindeni; aku noko ilo ndoni wa koroani ndoni wa walo ndoni wa ilo-kalo ndoni wa, ande noko ma kuo ŋinde rârâni ilâ pa i simbo nâ’. Aku ŋgua toŋge ikeno mine tu, ‘Noko ma tini mwasa panzi tini pinde itogo noko tini mwasa pa tamwata mine’.”
27 O homem respondeu: “‘Ame o Senhor, seu Deus, de todo o seu coração, de toda a sua alma, de toda a sua força e de toda a sua mente’ e ‘Ame o seu próximo como a si mesmo’”.
28 Aku Yesu ipai tu, “Ŋgua ŋine nde ara, aku noko kuporo sondo ndo. Mine kala, ambo noko ma kulâ kuveta mine, ande noko ma kumo via.”
28 “Está correto!”, disse Jesus. “Faça isso, e você viverá.”
29 Andeta tamâta ŋinde ilo tu ipasuka tamwata tini. Mine kala ikasoŋa Yesu kilo tu, “Aŋga ŋgua tukuŋa ŋinde ŋananzi ‘tini pinde’ kâ, ande iporo ŋana ea kinzi.”
29 O homem, porém, querendo justificar suas ações, perguntou a Jesus: “E quem é o meu próximo?”.
30 Ŋineŋga Yesu isia ŋgua taulo papa mine tu, “Zo toŋge, Juda tamâta toŋge ipile Jerusalem lawea, aku iyoka indue ilâ pa Jeriko lawea kâ. Andeta kinzi nzanzare tamwatanzi pinde nde simuna simo nzâla ŋgaŋe. Aku sikai Juda tamâta ŋinde ne pasawaŋa wa kelekele rârâni saŋe, aku sipu pâta. Kinzi siveta mine lâ, ŋineŋga sikâwa silâ. Aŋga tamâta ŋinde nde ikeno lâ nzâla, aku laiti ŋana imâte kâ.
30 Jesus respondeu com uma história: “Certo homem descia de Jerusalém a Jericó, quando foi atacado por bandidos. Eles lhe tiraram as roupas, o espancaram e o deixaram quase morto à beira da estrada.
31 Aku lâ zo ndainani nâ, patarawâŋa tamâta toŋge kala iyoka nzâlani ndaina indue imâ. Aku mata ilâ imora tamâta ŋinde ikeno lâ nzâla. Andeta iŋgeŋge ŋana, ku iyoka ŋgaŋe nâ ipole ilâ.
31 “Por acaso, descia por ali um sacerdote. Quando viu o homem caído, atravessou para o outro lado da estrada.
32 Tamâta ŋinde ilâ lâ, ŋineŋga Juda tamâta toŋge lâ kinzi Livai ŋgu ande kala iyoka nzâlani ndaina imâ, aku mata ilâ imora tamâta ŋinde ikeno lâ nzâla. Andeta i kala mine nâ ipile i ku iŋgeŋge ŋana, aku iyoka nzâla ŋgaŋe ilâ.
32 Um levita fazia o mesmo caminho e viu o homem caído, mas também atravessou e passou longe.
33 Aku muli, ŋineŋga tamâta toŋge lâ kinzi Samaria ŋgu ande kala iyoka nzâla ku imâ ipâŋga niani tamâta ikeno ŋinde. I mata ilâ imora, aku kalo sukâŋa ŋana.
33 “Então veio um samaritano e, ao ver o homem, teve compaixão dele.
34 Mine kala iyoka ilâ laiti, aku ikai ne samimi tava waini, ku ipaliŋi lâ tamâta ŋinde ne nzimba nia, aku inzuku. Ŋineŋga igagati tamâta ŋinde kâki ku io i lâ tamwata ne ‘donki’ kumbu, aku ikai ilâ pa luma ŋana lombo kâ toŋge tu i tamwata ma ikatona kâ.
34 Foi até ele, tratou de seus ferimentos com óleo e vinho e os enfaixou. Depois, colocou o homem em seu jumento e o levou a uma hospedaria, onde cuidou dele.
35 Aku wurita kilo, ŋineŋga i mbumbu rârâ ilua luma ŋana lombo kâ ŋinde warika. Aku ipai tu, ‘Noko pwatona tamâta ŋine sondo. Ambo muli noko kutambira tamwata ne mbumbu pinde ŋana kuvila i kâ, ande ara, lâ zo ŋana naŋa ma ataulo amâ kilo, ande naŋa ma atu ŋanano kilo.’”
35 No dia seguinte, deu duas moedas de prata ao dono da hospedaria e disse: ‘Cuide deste homem. Se você precisar gastar a mais com ele, eu lhe pagarei a diferença quando voltar’.
36 Yesu iporo ŋgua tambirâŋa ŋine marumbu lâ, ŋineŋga ikasoŋa pananâŋa tamâta ŋana ŋgua tukuŋa kâ ŋinde mine tu, “Noko ilo tu tamâta ea lâ kinzi tamâta ŋato ŋinde nde tini mwasa pa i tini pinde ŋinde kinzi nzanzare tamwatanzi muŋga siyaula.”
36 “Qual desses três você diria que foi o próximo do homem atacado pelos bandidos?”, perguntou Jesus.
37 Aku tamâta ŋinde iporo taulo tu, “Tamâta ŋinde kala kalo sukâŋa ŋana ku ivila.” Ŋineŋga Yesu ipai tu, “Noko kala kulâ ku kuveta vetâŋa kie taituni mine.”
37 O especialista da lei respondeu: “Aquele que teve misericórdia dele”. Então Jesus disse: “Vá e faça o mesmo”.
38 Yesu tavanzi ne pâri-tamâta nde soka silâ, ŋineŋga Yesu ilâ lawea toŋge ilo. Ŋineŋga taine toŋge lâ lawea ŋinde, i ŋa tu Marta, nde imâ ku ino Yesu tu ma imo ne luma ilo.
38 Jesus e seus discípulos seguiram viagem e chegaram a um povoado onde uma mulher chamada Marta os recebeu em sua casa.
39 Aku Marta tai kala imo tona, i ŋa tu Maria. Maria nde ilâ isaŋona Yesu kie tini laiti, aku itambira taŋa ŋana iloŋo Yesu ne ŋgua kâ.
39 Sua irmã, Maria, sentou-se aos pés de Jesus e ouvia o que ele ensinava.
40 Aŋga Marta nde ilo tambira ŋana imbwea kâpwa panzi. Mine kala imâ pa Yesu ku ipai tu, “Maro Ŋalae, naŋa taiŋgu ŋine nde ipile naŋa lâ, kala naŋa simboŋgu nâ aveta wurâta ŋalae tina ŋana ambwea kâpwa kâ. Noko kalo sukâŋa ŋanana, tiya? Ambo mine, ande kupai i tu ma imâ ivila naŋa tâ!”
40 Marta, porém, estava ocupada com seus muitos afazeres. Foi a Jesus e disse: “Senhor, não o incomoda que minha irmã fique aí sentada enquanto eu faço todo o trabalho? Diga-lhe que venha me ajudar!”.
41 Andeta Yesu nde itu lâ kawa ku ipai tu, “Marta, Marta, noko ilo paŋgereŋa wa kalo loko ŋalae tina ŋana kelekele rârâ kâ.
41 Mas o Senhor respondeu: “Marta, Marta, você se preocupa e se inquieta com todos esses detalhes.
42 Kuloŋo ŋga; ara ŋana noko ma ilo ŋana kelekele taitu nâ. Kelekele ŋinde nde Maria ilo papa, kala ikai lâ, aku ŋine nde ara ndo. Mine kala kinda ma takai kelekele ara ŋine saŋe i kilo, ande tia.”
42 Apenas uma coisa é necessária. Quanto a Maria, ela fez a escolha certa, e ninguém tomará isso dela”.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 10, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.