Lucas 10

MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs NTLH

Sair da comparação
NTLH Nova Tradução na Linguagem de Hoje 2000
1 Aku muli, ŋineŋga Maro Ŋalae ipateanzi tamâta 72 kilo, aku ionzi rua rua tu ma simuŋga papa i silâ. Isupwanzi tu silâ sikura lawea wa nia ndoni i ma muli ilâ papa ŋinde.
1 Depois disso o Senhor escolheu mais setenta e dois dos seus seguidores e os enviou de dois em dois a fim de que fossem adiante dele para cada cidade e lugar aonde ele tinha de ir.
2 Aku isia ŋgua panzi mine tu, “Kâpwa maria ndo ikeno tâno ilo, andeta wurâta tamâta rârâ ŋana sigona kâpwa ŋinde kâ, ande tia. Mine kala ara ŋana miki ma kano pa tâno ŋine ne Maro Ŋalae, ŋana i ma isupwanzi wurâta tamâta pinde kala silâ sisukami ŋana kagona i ne kâpwa ŋinde papa.
2 Antes de os enviar, ele disse:
3 Miki kalâ, andeta kaloŋo ŋga; naŋa asupwami katogonzi ‘lama’ natu kalâ kinzi mbwâmbwa saka ŋgininzi.
3 Vão! Eu estou mandando vocês como ovelhas para o meio de lobos.
4 Miki ma koka mbaumi kaa nâ kalâ. Miki ma kakai nemi tâŋa kiri-kiri ŋana mbumbu kâ wa keta wa kemi kâmba ndimo. Aku lâ zo ŋana miki ma kapakâtu kunzi tamâta lâ nzâla, ande miki ma kamandi ku kaporo ŋgua kunzi ndimo.
4 Não levem bolsa, nem sacola, nem sandálias. E não parem no caminho para cumprimentar ninguém.
5 Ambo miki kalâ luma toŋge ilo, ande ara, kaporo ŋgua ilâ panzi tamâta simo luma ŋinde mine tu, ‘Maro Kindeni ne wisi-pisi imo kumi’.
5 Quando entrarem numa casa, façam primeiro esta saudação: “Que a paz esteja nesta casa!”
6 Ambo tamâta toŋge lâ luma ŋinde nde ilo ara pami, ande ara, miki nemi ŋgua ŋinde ma keno pa tamâta ŋinde. Ambo tamâta toŋge ilo ara pami tia, ande nemi ŋgua ŋinde ma itaulo imâ pa warakami kilo.
6 Se um homem de paz morar ali, deixem a saudação com ele; mas, se o homem não for de paz, retirem a saudação.
7 Ŋineŋga miki ma kamo lumani taitu ndaina nâ, aku kâpwa ndia kinzi sisuami ŋinde, ande kaka wa kanu wa. Ŋinde nde itogo miki nemi kulu, ŋana tu tamâta ea ikai wurâta, ande ara ŋana i ma ikai ne kulu ŋana. Andeta miki ma kaka wa kakeno lâ luma pinde tona ndimo.
7 Fiquem na mesma casa e comam e bebam o que lhes oferecerem, pois o trabalhador merece o seu salário. Não fiquem mudando de uma casa para outra.
8 Ambo miki kalâ lawea toŋge ilo, aku kinzi sikaimi kalâ nenzi luma ilo, ande miki ma kaka kâpwa ndia siwae pami ŋinde.
8 — Quando entrarem numa cidade e forem bem-recebidos, comam a comida que derem a vocês.
9 Aku miki ma kavetanzi pukoŋa tamâta rârâni simo lawea ŋinde tininzi mbalaunzi ara kilo. Aku kaporo katula ŋgua pwataki panzi mine tu, ‘Maro Kindeni ne zo ŋana ikai maro panzi tamâta kâ nde imâ ipâŋga tinimi laiti lâ’.
9 Curem os doentes daquela cidade e digam ao povo dali: “O
10 Andeta kaloŋo ŋga; ambo miki ma kalâ lawea toŋge ilo, andeta kinzi tininzi pwâka tu sikaimi kalâ nenzi luma ilo, ande miki ma kalâ kamandi lawea ŋinde ne nzâla ku kaporo ŋgua mine tu,
10 Porém, quando entrarem numa cidade e não forem bem-recebidos, vão pelas ruas, dizendo:
11 ‘Lawea ŋine ne tâno gawura ipakâe lâ ikeno maka kema tini, ande maka kapamasi ŋine piti, ŋana itula nemi soki kaveta pa maka ŋine kilala pwataki. Andeta miki kalomi ŋgere sondo ŋana ŋine kâ; Maro Kindeni ne zo ŋana ikai maro panzi tamâta kâ nde imâ ipâŋga laiti lâ.’”
11 “Até a poeira desta cidade que grudou nos nossos pés nós sacudimos contra vocês! Mas lembrem disto: o Reino de Deus chegou até vocês.”
12 Ŋineŋga Yesu ipainzi tu, “Naŋa aporo mao nâ pami; lâ zo muli ŋana Maro Kindeni ma ionzi tamâta silâ pa i ne ŋgua nia, ande kinzi sakamao tamwatanzi muŋga simo lâ Sodom lawea ma sikai nâna; aŋga kinzi tamâta lâ lawea ndia sipu mulinzi pa miki, ande kinzi ŋinde ma sikai nâna ŋalae tina.”
12 E Jesus disse mais isto:
13 Ŋineŋga Yesu iporo tu, “Oyae, miki tamâta lâ Korasin lawea! Oyae, miki tamâta lâ Betsaida lawea! Malia ŋalae tina ma imâ pami! Ambo naŋa muŋga aveta mâsi ŋalaŋala panzi kiesaka tamwatanzi simo Tair lawea ŋga Saidon lawea, itogo naŋa muŋga aveta lâ nemi lawea mine, ande nanayoni kinzi tamâta ŋinde ma sipasawa pasawaŋa siŋga ku sio kââ lâ kulunzi, ŋana itula ilonzi pwataki tu kinzi sipalele ilonzi kalonzi imâ pa naŋa marumbu lâ.
13 Jesus continuou:
14 Andeta naŋa apaimi tu lâ zo muli ŋana Maro Kindeni ma ionzi tamâta silâ pa i ne ŋgua nia, ande kinzi tamâta lâ Tair lawea ŋga Saidon lawea ma sikai nâna; aŋga miki ma kakai nâna ŋalae tina!
14 No Dia do Juízo, Deus terá mais pena de Tiro e de Sidom do que de vocês, Corazim e Betsaida!
15 Ayo, aŋga miki tamâta lâ Kaperneam lawea, miki katu kapasuka tinimi ku kakâki kalâ pa samba lawea, a? Tia ndo! Maro Kindeni ma itambirami kalâ kandue yââ ŋalae ne mbââ ilo!”
15 E você, cidade de Cafarnaum, acha que vai subir até o céu? Pois será jogada no
16 Yesu iporo ŋgua ŋine lâ, ŋineŋga ipainzi tamâta 72 ŋinde mine tu, “Ambo tamâta toŋge ipaveta kuku miki kawami ŋgua, ande i kala ipaveta kuku naŋa kawâŋgu ŋgua mine nâ. Ambo tamâta toŋge ipu muli pami, ande i kala ipu muli pa naŋa mine nâ. Aku tamâta ea ipu muli pa naŋa, ande i kala ipu muli pa Maro Kindeni mine nâ, ina isupwa naŋa kala amâ.”
16 Então disse aos discípulos:
17 Aku muli, ŋineŋga kinzi tamâta 72 ŋinde Yesu muŋga isupwanzi silâ, ande sitaulo simâ kilo. Aku sindeka pâta kanaŋo, ku siporo tu, “Maro Ŋalae, maka muŋga kapatu noko ŋa, aku kapainzi koroani saka tu sikâwa piti lâ tamâta ilonzi. Aku kinzi siveta ikura kaporo mine!”
17 Os setenta e dois voltaram muito alegres e disseram a Jesus: — Até os demônios nos obedeciam quando, pelo poder do nome do senhor, nós mandávamos que saíssem das pessoas!
18 Andeta Yesu itu lâ kawanzi tu, “Mao nâ, naŋa muŋga amora Sadana iyoka pa samba ilo imbe indue itogo take-take ne loloa salaga mine.
18 Jesus respondeu:
19 Miki kaloŋo ŋga: naneŋgu walo kaika alami lâ, ŋana miki ma kakura tu kapalenzi mwâta saka wa niŋo-niŋo wa. Aku walo kaika alami lâ ŋana kapole nenda kazâŋa tamâta Sadana ne walo kaika rârâni tona. Mine kala kelekele toŋge ikura tu izavarumi, ande tia.
19 Escutem! Eu dei a vocês poder para pisar cobras e escorpiões e para, sem sofrer nenhum mal, vencer a força do inimigo.
20 Andeta miki ma kandeka ŋalae koŋa ŋana kakura tu kasokinzi koroani saka piti, mine ndimo. Miki ma ilomi ndeka ŋana ŋine kâ: Maro Kindeni, ina imo samba ilo, ande iŋgere miki ŋami ikeno lâ i ne pepa tini marumbu lâ.”
20 Porém não fiquem alegres porque os espíritos maus lhes obedecem, mas sim porque o nome de cada um de vocês está escrito no céu.
21 Lâ zo ŋinde, Koroani Sapâŋa iveta Yesu ilo ndeka ŋalae, kala Yesu ipanea Maro Kindeni mine tu, “Mama, noko pwai maro pa samba wa tâno wa. Naŋa apaneano, ŋana tu noko kuvea ilo-kalo ŋine ŋananzi ilo-kalo tamâta, aku kutula panzi tamâta simo sitogonzi lâlu kiri-kiri mine. Mao nâ, Mama, noko kupaveta kuku noko tamwata ne pateâŋa, kala kuveta mine.”
21 Naquele momento, pelo poder do Espírito Santo, Jesus ficou muito alegre e disse:
22 Ŋineŋga Yesu iporo kilo tu, “Naŋa akai Mama ndamwa marumbu lâ. Tamâta toŋge ikura tu isama Maro Kindeni Natu kilala sondo, ande tia; Mama simbo nâ isama. Aku naŋa Maro Kindeni Natu simboŋgu nâ kala asama Mama kilala sondo, tavanzi tamâta ŋinde apateanzi tu ma atula i kilala pwataki panzi.”
22 — O meu Pai me deu todas as coisas. Ninguém sabe quem é o Filho, a não ser o Pai; e ninguém sabe quem é o Pai, a não ser o Filho e também aqueles a quem o Filho quiser mostrar quem o Pai é.
23 Ŋineŋga Yesu itale ku iporo lâ nia ŋgaŋe panzi ne pâri-tamâta mine tu, “Tamâta ea kinzi simora vetâŋa ŋine kala miki uru kamora, ande kinzi ma sindeka.
23 Então Jesus virou-se para os discípulos e disse só para eles:
24 Naŋa apaimi tu muŋgani, kinzi ŋgua-tulâŋa tamâta rârâ aŋga kinzi koipu ŋalaŋala rârâ nde ilonzi tu ma simora vetâŋa kala miki uru kamora ŋine, andeta simora tia. Aku ilonzi tu ma siloŋo ŋgua kala miki uru kaloŋo ŋine, andeta siloŋo tia.”
24 Eu afirmo a vocês que muitos
25 Zo toŋge, pananâŋa tamâta ŋana ŋgua tukuŋa kâ toŋge imandi ŋana ikai samâŋa pa Yesu kâ. Aku ikasoŋa Yesu mine tu, “Pananâŋa, naŋa ma aveta mana ŋga akura ŋana amo viâŋgu ku amo nâ.”
25 Um mestre da Lei se levantou e, querendo encontrar alguma prova contra Jesus, perguntou: — Mestre, o que devo fazer para conseguir a vida eterna?
26 Aku Yesu nde ikasoŋa i taulo mine tu, “Mose muŋga iŋgere ŋgua tukuŋa mana. Lâ zo ŋana noko kupono ŋgua tukuŋa, ande kusama mana.”
26 Jesus respondeu:
27 Ande tamâta ŋinde iporo taulo pa Yesu tu, “Ŋgua ikeno mine: ‘Noko ma tini mwasa mao papa noko ne Maro Ŋalae Kindeni; aku noko ilo ndoni wa koroani ndoni wa walo ndoni wa ilo-kalo ndoni wa, ande noko ma kuo ŋinde rârâni ilâ pa i simbo nâ’. Aku ŋgua toŋge ikeno mine tu, ‘Noko ma tini mwasa panzi tini pinde itogo noko tini mwasa pa tamwata mine’.”
27 O homem respondeu: — “Ame o Senhor, seu Deus, com todo o coração, com toda a alma, com todas as forças e com toda a mente. E ame o seu próximo como você ama a você mesmo.”
28 Aku Yesu ipai tu, “Ŋgua ŋine nde ara, aku noko kuporo sondo ndo. Mine kala, ambo noko ma kulâ kuveta mine, ande noko ma kumo via.”
28 — A sua resposta está certa! — disse Jesus. — Faça isso e você viverá.
29 Andeta tamâta ŋinde ilo tu ipasuka tamwata tini. Mine kala ikasoŋa Yesu kilo tu, “Aŋga ŋgua tukuŋa ŋinde ŋananzi ‘tini pinde’ kâ, ande iporo ŋana ea kinzi.”
29 Porém o mestre da Lei, querendo se desculpar, perguntou: — Mas quem é o meu próximo?
30 Ŋineŋga Yesu isia ŋgua taulo papa mine tu, “Zo toŋge, Juda tamâta toŋge ipile Jerusalem lawea, aku iyoka indue ilâ pa Jeriko lawea kâ. Andeta kinzi nzanzare tamwatanzi pinde nde simuna simo nzâla ŋgaŋe. Aku sikai Juda tamâta ŋinde ne pasawaŋa wa kelekele rârâni saŋe, aku sipu pâta. Kinzi siveta mine lâ, ŋineŋga sikâwa silâ. Aŋga tamâta ŋinde nde ikeno lâ nzâla, aku laiti ŋana imâte kâ.
30 Jesus respondeu assim:
31 Aku lâ zo ndainani nâ, patarawâŋa tamâta toŋge kala iyoka nzâlani ndaina indue imâ. Aku mata ilâ imora tamâta ŋinde ikeno lâ nzâla. Andeta iŋgeŋge ŋana, ku iyoka ŋgaŋe nâ ipole ilâ.
31 Acontece que um sacerdote estava descendo por aquele mesmo caminho. Quando viu o homem, tratou de passar pelo outro lado da estrada.
32 Tamâta ŋinde ilâ lâ, ŋineŋga Juda tamâta toŋge lâ kinzi Livai ŋgu ande kala iyoka nzâlani ndaina imâ, aku mata ilâ imora tamâta ŋinde ikeno lâ nzâla. Andeta i kala mine nâ ipile i ku iŋgeŋge ŋana, aku iyoka nzâla ŋgaŋe ilâ.
32 Também um
33 Aku muli, ŋineŋga tamâta toŋge lâ kinzi Samaria ŋgu ande kala iyoka nzâla ku imâ ipâŋga niani tamâta ikeno ŋinde. I mata ilâ imora, aku kalo sukâŋa ŋana.
33 Mas um
34 Mine kala iyoka ilâ laiti, aku ikai ne samimi tava waini, ku ipaliŋi lâ tamâta ŋinde ne nzimba nia, aku inzuku. Ŋineŋga igagati tamâta ŋinde kâki ku io i lâ tamwata ne ‘donki’ kumbu, aku ikai ilâ pa luma ŋana lombo kâ toŋge tu i tamwata ma ikatona kâ.
34 Então chegou perto dele, limpou os seus ferimentos com azeite e vinho e em seguida os enfaixou. Depois disso, o samaritano colocou-o no seu próprio animal e o levou para uma pensão, onde cuidou dele.
35 Aku wurita kilo, ŋineŋga i mbumbu rârâ ilua luma ŋana lombo kâ ŋinde warika. Aku ipai tu, ‘Noko pwatona tamâta ŋine sondo. Ambo muli noko kutambira tamwata ne mbumbu pinde ŋana kuvila i kâ, ande ara, lâ zo ŋana naŋa ma ataulo amâ kilo, ande naŋa ma atu ŋanano kilo.’”
35 No dia seguinte, entregou duas moedas de prata ao dono da pensão, dizendo:
36 Yesu iporo ŋgua tambirâŋa ŋine marumbu lâ, ŋineŋga ikasoŋa pananâŋa tamâta ŋana ŋgua tukuŋa kâ ŋinde mine tu, “Noko ilo tu tamâta ea lâ kinzi tamâta ŋato ŋinde nde tini mwasa pa i tini pinde ŋinde kinzi nzanzare tamwatanzi muŋga siyaula.”
36 Então Jesus perguntou ao mestre da Lei:
37 Aku tamâta ŋinde iporo taulo tu, “Tamâta ŋinde kala kalo sukâŋa ŋana ku ivila.” Ŋineŋga Yesu ipai tu, “Noko kala kulâ ku kuveta vetâŋa kie taituni mine.”
37 — Aquele que o socorreu! — respondeu o mestre da Lei. E Jesus disse:
38 Yesu tavanzi ne pâri-tamâta nde soka silâ, ŋineŋga Yesu ilâ lawea toŋge ilo. Ŋineŋga taine toŋge lâ lawea ŋinde, i ŋa tu Marta, nde imâ ku ino Yesu tu ma imo ne luma ilo.
38 Jesus e os seus discípulos continuaram a sua viagem e chegaram a um povoado. Ali uma mulher chamada Marta o recebeu na casa dela.
39 Aku Marta tai kala imo tona, i ŋa tu Maria. Maria nde ilâ isaŋona Yesu kie tini laiti, aku itambira taŋa ŋana iloŋo Yesu ne ŋgua kâ.
39 Maria, a sua irmã, sentou-se aos pés do Senhor e ficou ouvindo o que ele ensinava.
40 Aŋga Marta nde ilo tambira ŋana imbwea kâpwa panzi. Mine kala imâ pa Yesu ku ipai tu, “Maro Ŋalae, naŋa taiŋgu ŋine nde ipile naŋa lâ, kala naŋa simboŋgu nâ aveta wurâta ŋalae tina ŋana ambwea kâpwa kâ. Noko kalo sukâŋa ŋanana, tiya? Ambo mine, ande kupai i tu ma imâ ivila naŋa tâ!”
40 Marta estava ocupada com todo o trabalho da casa. Então chegou perto de Jesus e perguntou: — O senhor não se importa que a minha irmã me deixe sozinha com todo este trabalho? Mande que ela venha me ajudar.
41 Andeta Yesu nde itu lâ kawa ku ipai tu, “Marta, Marta, noko ilo paŋgereŋa wa kalo loko ŋalae tina ŋana kelekele rârâ kâ.
41 Aí o Senhor respondeu:
42 Kuloŋo ŋga; ara ŋana noko ma ilo ŋana kelekele taitu nâ. Kelekele ŋinde nde Maria ilo papa, kala ikai lâ, aku ŋine nde ara ndo. Mine kala kinda ma takai kelekele ara ŋine saŋe i kilo, ande tia.”
42 mas apenas uma é necessária! Maria escolheu a melhor de todas, e esta ninguém vai tomar dela.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 10, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.