João 4

MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Pa zo ŋinde, kinzi tamâta lâ Parisai ŋgu nde siloŋo pâri tu kinzi tamâta rârâ sipono muli pa Yesu kala ililinzi lâ lââ. Aku siloŋo pâri tu kinzi tamâta ŋinde kambwaŋenzi nde ipole ŋgu ŋinde sipono muli pa Yoane kala ililinzi ŋinde.
1 Jesus sabia que os fariseus tinham ouvido dizer que ele batizava e fazia mais discípulos que João,
2 Andeta Yesu tamwata ŋandai uru ililinzi tamâta ŋga. I ne pâri-tamâta nâ uru sililinzi tamâta.
2 embora Jesus mesmo não os batizasse, e sim seus discípulos.
3 Yesu isama tu kinzi Parisai tamâta siloŋo pâri ŋinde marumbu lâ. Mine kala ipile Judia tâno, aku itaulo ilâ pa Galilaya tâno kilo.
3 Assim, deixou a Judeia e voltou para a Galileia.
4 Aku Maro Kindeni ne pateâŋa ikeno mine tu Yesu ma iyoka nzâla ŋinde ilâ kinzi Samaria ŋgu nenzi tâno ŋgini.
4 No caminho, teve de passar por Samaria.
5 Mine kala Yesu iyoka mine ilâ lee, ipâŋga lâ Samaria nenzi lawea toŋge, i ŋa mine Sikar. Lawea ŋinde ikeno tâno toŋge tini laiti, aku nia ndoyo Juda timbunzi Yakopu tâno ŋinde ilua i natu Yosepe.
5 Chegou ao povoado samaritano de Sicar, perto do campo que Jacó tinha dado a seu filho José.
6 Aku lââ ne keve toŋge nde ikeno laweani ŋinde ŋgaŋe. Siŋgani Juda timbunzi Yakopu isale keve ŋinde. Aku Yesu nde kie pââsââ lâ, ŋana tu iyoka nia malawae imâ. Mine kala isaŋona lââ keve ŋinde waŋgira. Kari nde ikâki lâ, aku imâ ŋgini.
6 O poço de Jacó ficava ali, e Jesus, cansado da longa caminhada, sentou-se junto ao poço, por volta do meio-dia.
7 Yesu isaŋona lee, ŋineŋga Samaria taine toŋge imâ ŋana itai lââ kâ. Aku Yesu ipai tu, “Lââ kulana anu ŋga”.
7 Pouco depois, uma mulher samaritana veio tirar água, e Jesus lhe disse: “Por favor, dê-me um pouco de água para beber”.
8 (Muŋga Yesu ne pâri-tamâta rârâni silâ lawea ilo ŋana sipako kâpwa kâ.)
8 Naquele momento, seus discípulos tinham ido ao povoado comprar comida.
9 Aku Samaria taine ŋinde nde iporo taulo tu, “Noko nde Juda tamwata, aŋga naŋa nde Samaria taineŋgu. Mine nde mana mana ŋga noko kuno naŋa tu lââ alano, a?” (I ne ŋgua ŋinde nde duvi mine; Juda nenzi tukuŋa itu kaika panzi tu ma tininzi piti ndo ŋana kinzi Samaria tamâta tava nenzi kelekele.)
9 A mulher ficou surpresa, pois os judeus se recusam a ter qualquer contato com os samaritanos. “Você é judeu, e eu sou uma mulher samaritana”, disse ela a Jesus. “Como é que me pede água para beber?”
10 Andeta Yesu itu lâ kawa tu, “Noko kuzizâla ŋana wisi-ara ŋinde Maro Kindeni uru ilanzi tamâta. Aku mine nâ, noko kuzizâla ŋana tamâta ŋine kilala, ina kala ino pano tu lââ kulua inu. Ambo noko kusama ŋine, ande noko ma kuno i, aku i ma lââ ŋana via kâ ilano kunu.”
10 Jesus respondeu: “Se ao menos você soubesse que presente Deus tem para você e com quem está falando, você me pediria e eu lhe daria água viva”.
11 Taine nde ipai tu, “Tamâta Ŋalae, noko ne kâmba keno tia, aku lââ keve ŋine nde indue ilâ lâmbu ndo. Mine nde noko ma pwura tu pwai lââ ŋana via kâ ŋinde lâ ndia.
11 “Mas você não tem corda nem balde, e o poço é muito fundo”, disse ela. “De onde tiraria essa água viva?
12 Tiambo noko kutu noko nde tamâta ŋalae ndo, kupole timbunda Yakopu, tiya? I muŋga lââ keve ŋine ilua maka, aku siŋgani, i tamwata tavanzi natu uru sinu lââ ŋine, aku uru ilanzi ne bulmakao wa lama wa sinu tona.”
12 Além do mais, você se considera mais importante que nosso antepassado Jacó, que nos deu este poço? Como pode oferecer água melhor que esta que Jacó, seus filhos e seus animais bebiam?”
13 Andeta Yesu iporo lâ kawa tu, “Tamâta ea inu lââ ŋine, ande muli ma irakoŋa kilo;
13 Jesus respondeu: “Quem bebe desta água logo terá sede outra vez,
14 aŋga tamâta ea inu lââ ŋinde kala naŋa ma alua i, ande muli i ma irakoŋa kilo tia ndo. Mao nâ, lââ ŋana via kâ ŋinde ma ipâŋga itogo lââ sâko keve ilo mine. Lââ ŋinde ma imaliŋi mine nâ, aku ma via mao ilua i. Mine kala tamâta ŋinde ma imo via mine ku imo nâ.”
14 mas quem bebe da água que eu dou nunca mais terá sede. Ela se torna uma fonte que brota dentro dele e lhe dá a vida eterna”.
15 Aku taine nde ipai tu, “Ayo, tamâta ŋalae, lââ ŋinde kulua naŋa anu ŋga. Aku muli naŋa ma arakoŋa kilo tia, aku naneŋgu wurâta ŋana ataulo pa nia ŋine ŋana atai lââ kâ, ande ma marumbu ndo.”
15 “Por favor, senhor, dê-me dessa água!”, disse a mulher. “Assim eu nunca mais terei sede nem precisarei vir aqui para tirar água.”
16 Andeta Yesu iporo taulo tu, “Kulâ kusarâwa pa kaiwa tamâne, aku pwai kataulo kamâ ŋai.”
16 “Vá buscar seu marido”, disse Jesus.
17 Ande taine ipai tu, “Naŋa kaiwâŋgu tamâne tia”. Ŋineŋga Yesu iporo tu, “Noko kuporo tu noko kaiwa tamâne tia, aku ŋgua ŋinde nde mao nâ.
17 “Não tenho marido”, respondeu a mulher. Jesus disse: “É verdade. Você não tem marido,
18 Ŋana tu noko kaiwa tamâne muŋgâŋa nde kambwaŋenzi lima. Aŋga tamâne kala zo ŋine noko uru kumo kuku, ande i ŋandai noko kaiwa mao ŋga. Mine kala noko ne ŋgua ŋinde nde mao nâ.”
18 pois teve cinco maridos e não é casada com o homem com quem vive agora. Certamente você disse a verdade”.
19 Aku taine iloŋo Yesu ne ŋgua ŋine ku ipai tu, “Tamâta ŋalae, kala ŋineŋga naŋa asama tu noko nde Maro Kindeni ne ŋgua-tulâŋa tamâta toŋge.
19 “O senhor deve ser profeta”, disse a mulher.
20 Nanayoni, maka Samaria ŋgu timbuma uru sipasau lâ tuu ŋine kulu ŋana siwâŋgi kâ. Andeta miki Juda tamâta uru kaporo tu, ‘Jerusalem lawea simbo nâ nde nia sondo ŋana tawâŋgi pa Maro Kindeni kâ’.”
20 “Então diga-me: por que os judeus insistem que Jerusalém é o único lugar de adoração, enquanto nós, os samaritanos, afirmamos que é aqui, no monte Gerizim, onde nossos antepassados adoraram?”
21 Yesu iporo taulo tu, “Taine, ara ŋana noko ma kalo tawana naneŋgu ŋgua ŋine: muli ŋga, zo toŋge ma imâ ipâŋga, aku lâ zo ŋinde kinzi tamâta ma siwâŋgi pa Tama lâ tuu ŋine kulu, ande tia. Aku mine nâ, kinzi ma siwâŋgi lâ Jerusalem lawea, ande tia.
21 Jesus respondeu: “Creia em mim, mulher, está chegando a hora em que já não importará se você adora o Pai neste monte ou em Jerusalém.
22 Miki Samaria ŋgu uru kawâŋgi pa Maro Kindeni, andeta miki kasama i kilala sondo tia. Aŋga maka Juda ŋgu nde kasama i kilala sondo ku kawâŋgi sondo papa, ŋana tu nia ndoyo Maro Kindeni ipatea tu Yautâŋa Tamwata ma ipâŋga lâ maka nema ŋgu.
22 Vocês, samaritanos, sabem muito pouco a respeito daquele a quem adoram. Nós adoramos com conhecimento, pois a salvação vem por meio dos judeus.
23 Andeta zo ŋinde ŋga imâ ipâŋga laiti lâ. Mao nâ, zo imâ ipâŋga lâ. Aku lâ zo ŋinde Maro Kindeni ne Koroani Sapâŋa ma walo ilanzi tamâta ŋana sisama i kilala mao nâ. Mine nde kinzi ma ilonzi ndo papa i, ku ma sikura tu siwâŋgi sondo ndo papa, ikura i ilo papa mine.
23 Mas está chegando a hora, e de fato já chegou, em que os verdadeiros adoradores adorarão o Pai em espírito e em verdade. O Pai procura pessoas que o adorem desse modo.
24 Ŋana tu Maro Kindeni nde koroani, aku i ne Koroani Sapâŋa nâ uru isukanzi tamâta tu ma sisama i kilala sondo wa siwâŋgi sondo papa i wa.”
24 Pois Deus é Espírito, e é necessário que seus adoradores o adorem em espírito e em verdade”.
25 Yesu iporo ŋgua ŋinde lâ, ŋineŋga taine ŋinde iporo tu, “Naŋa asama tu Mesia (i ŋa toŋge Kirisi) ma muli imâ. Aku lâ zo ŋinde, i ma itula ŋgua rârâni duvi pwataki pa kinda.”
25 A mulher disse: “Eu sei que o Messias (aquele que é chamado Cristo) virá. Quando vier, ele nos explicará tudo”.
26 Yesu nde itu lâ kawa tu, “Naŋani tamwatâŋgu kala Kirisi, kala amo ŋai aporo ŋgua pano”.
26 Então Jesus lhe disse: “Sou eu, o que fala com você!”.
27 Yesu iporo mine, ŋineŋga ndainani nâ kinzi pâri-tamâta nde simâ sipâŋga. Kinzi matanzi ilâ simora Yesu iporo kuku taine ŋinde, aku wisinzi motutu. Andeta kinzi ŋandai sikasoŋa tu, “Noko ilo pa sâ”, tâku “Ŋana sâ kâ ŋga kuporo kuku taine ŋine.”
27 Naquele momento, seus discípulos voltaram. Ficaram surpresos de encontrá-lo falando com uma mulher, mas nenhum deles se atreveu a perguntar: “O que o senhor quer?” ou “Por que conversa com ela?”.
28 Ŋineŋga taine ŋinde nde io ne kâmba ndue keno, aku itaulo ilâ lawea ilo. Aku itapâri panzi tamâta simo ŋinde mine tu,
28 A mulher deixou sua vasilha de água junto ao poço e correu de volta para o povoado, dizendo a todos:
29 “Wa, miki kamâ kamora tamâta ndai! Kala ŋine itula ŋgua pwataki ŋana vetâŋa paveâŋa rârâni naŋa muŋga aveta ŋinde. Tiambo i nde Kirisi, tiya?”
29 “Venham ver um homem que me disse tudo que eu já fiz na vida! Será que não é ele o Cristo?”.
30 Mine kala kinzi sipile lawea ku siyâti simâ pa Yesu.
30 Então as pessoas saíram do povoado para vê-lo.
31 Kinzi simâ sipâŋga tia yo yo, ŋineŋga kinzi pâri-tamâta sipai Yesu tu, “Pananâŋa, maka kano pano tu kuka kâpwa pinde ŋga!”
31 Enquanto isso, os discípulos insistiam com Jesus: “Rabi, coma alguma coisa”.
32 Andeta Yesu iporo isia ŋgua panzi tu, “Nakâŋgu kâpwa pinde keno, andeta miki kazizâla ndo ŋana.”
32 Ele, porém, respondeu: “Eu tenho um tipo de alimento que vocês não conhecem”.
33 Ŋineŋga kinzi pâri-tamâta sipakasoŋa warakanzi tu, “Tiambo tamâta toŋge muŋga ikai kâpwa imâ ilua i ika tâ, tiya?”
33 Os discípulos perguntaram uns aos outros: “Será que alguém lhe trouxe comida?”.
34 Andeta Yesu ipainzi tu, “Kâŋgu kâpwa nde ŋine: naŋa amâ ŋana aveta ikura Maro Kindeni ne pateâŋa mine, ina isupwana kala amâ. Aku wurâta rârâni i muŋga ilua naŋa tu aveta, ande ma aveta marumbu lâ.
34 Então Jesus explicou: “Meu alimento consiste em fazer a vontade daquele que me enviou e em terminar a sua obra.
35 Miki uru kaporo tu, ‘Nzimona ŋapa keno mo ŋai yo. Mambo zo ipâŋga ŋga, ŋineŋga kinda ma takai kaniŋa lâ tâno ilo’. Taitu kala ŋine naŋa apaimi tu matami pareŋge kalea sondo pa tâno ŋga! Zo ŋga ipâŋga lâ, aku kaniŋa nde kanaŋonzi lâ!
35 Vocês não costumam dizer: ‘Ainda faltam quatro meses para a colheita’? Mas eu lhes digo: despertem e olhem em volta. Os campos estão maduros para a colheita.
36 Kala zo ŋine kinzi wurâta tamâta uru sikai mbumbu ŋana nenzi wurâta kâ, aku uru sigona kaniŋa. Aku kaniŋa ŋinde ma imo via ku imo nâ. Mine kala tamâta muŋga ipau vâsa lâ tâno ilo ŋinde ma indeka kuku tamâta igona kaniŋa.
36 Os que colhem já recebem salário, e os frutos que ajuntam são as pessoas que passam a ter a vida eterna. Que alegria espera tanto o que semeia como o que colhe!
37 Mine kala ŋgua ŋine nde mao: ‘Tamâta toŋge ipau vâsa lâ tâno ilo, aŋga tamâta toŋge nde igona kaniŋa’.
37 Vocês conhecem o ditado: ‘Um semeia e outro colhe’. E é verdade.
38 Naŋa asupwami ŋana kagona kaniŋa lâ tâno ilo, andeta muŋga miki ŋandai kaveta wurâta lâ tâno ŋinde ilo ŋga. Nanayoni kinzi tamâta pinde siveta wurâta kaika papa tâno ŋinde, aŋga miki kakai kulu ŋana nenzi wurâta ŋinde kâ.” Yesu iporo ŋgua tambirâŋa ŋine panzi ne pâri-tamâta.
38 Eu envio vocês para colher onde não semearam; outros realizaram o trabalho, e agora vocês ajuntarão a colheita”.
39 Samaria taine ŋinde muŋga itapâri panzi tamâta lâ lawea ŋinde mine tu, “Tamâta ndai itula ŋgua pwataki ŋana vetâŋa paveâŋa rârâni naŋa muŋga aveta ŋinde”. Aku ŋana taine ne ŋgua ŋinde kâ, ande kinzi tamâta rârâ kalonzi tawana Yesu.
39 Muitos samaritanos do povoado creram em Jesus por causa daquilo que a mulher relatou: “Ele me disse tudo que eu já fiz!”.
40 Mine nde kinzi Samaria tamâta pinde simâ pa Yesu, aku sino tu ma imo ndaina kunzi. Aku Yesu isâu panzi, kala imo lawea ŋinde kunzi ikura kari rua lâ.
40 Quando saíram para vê-lo, insistiram que ficasse no povoado. Jesus permaneceu ali dois dias,
41 Mine kala kinzi ŋgu ŋalae siloŋo Yesu tamwata kawa ŋgua, aku kalonzi tawana i.
41 e muitos outros ouviram sua palavra e creram.
42 Kinzi ŋinde sipai taine ŋinde tu, “Maka muŋga kaloŋo noko taine nâ ne ŋgua, aku kaloma tawana. Andeta ŋineŋga maka warakama kaloŋo i tamwata kawa ŋgua. Mine nde maka kasama tu tamâtani ndaina nde imo Yautâŋa Tamwata pa kinda tamâta ndoni lâ tâno kulu.”
42 Então disseram à mulher: “Agora cremos, não apenas por causa do que você nos contou, mas porque nós mesmos o ouvimos. Agora sabemos que ele é, de fato, o Salvador do mundo”.
43 Kari rua ŋinde ilâ lâ, ŋineŋga Yesu ipile lawea ŋinde ku ilâ pa Galilaya tâno.
43 Depois daqueles dois dias, Jesus partiu para a Galileia.
44 Yesu tamwata muŋga iporo ŋgua mine: “Ambo ŋgua-tulâŋa tamâta toŋge imo i tamwata ne lawea tina, ande kinzi tamâta lâ lawea ŋinde uru ilonzi ara papa i, ande tia”.
44 Ele mesmo tinha dito que um profeta não é honrado em sua própria terra.
45 Yesu iyoka ilâ lee, ŋineŋga ipâŋga Galilaya tâno. Aku kinzi tamâta lâ nia ŋinde sindeka nâ ŋana Yesu imâ imo kunzi, ŋana tu kinzi muŋga simo Jerusalem ŋana simora Juda nenzi kumbwa Pasova, ku simora vetâŋa rârâni Yesu iveta lâ Jerusalem lâ zo ŋinde.
45 Mas, uma vez que os galileus haviam estado em Jerusalém para a festa da Páscoa e visto tudo que Jesus fizera, eles o receberam.
46 Zo pinde ilâ lâ, ŋineŋga Yesu itaulo ilâ pa Kana lawea, lâ Galilaya tâno. I muŋga iveta mâsi kaika lâ laweani ndaina ŋana iveta lââ ipalele ipâŋga waini. Aku koipu toŋge ne wurâta tamâta imo lawea toŋge ikeno laiti, i ŋa tu Kaperneam lawea, andeta i natu tamâne ikai pukoŋa lâ.
46 Enquanto Jesus viajava pela Galileia, chegou a Caná, onde tinha transformado água em vinho. Perto dali, em Cafarnaum, havia um oficial do governo cujo filho estava muito doente.
47 Tamâta ŋinde iloŋo pâri tu Yesu ŋga ipile Judia tâno ku imâ ipâŋga Galilaya tâno lâ. Mine kala imâ pa Yesu, aku ino tu ma indue ilâ Kaperneam lawea kuku, tu ma iveta i natu tini ara kilo. Ŋana tu natu ŋinde laiti ŋana imâte kâ.
47 Quando soube que Jesus viera da Judeia para a Galileia, foi até ele e suplicou que fosse a Cafarnaum para curar seu filho, que estava à beira da morte.
48 Andeta Yesu nde ipai tu, “Opopo, ambo miki kamora mâsi kaika kie-kie tia, ande miki tinimi pwâka tu kalomi tawana naŋa”.
48 Jesus exclamou: “Jamais crerão, a menos que vejam sinais e maravilhas!”.
49 Andeta koipu ne wurâta tamâta ŋinde nde iporo taulo tu, “Tamâta Ŋalae, kumâ walele ŋga! Tia ma naŋa natuŋgu imâte.”
49 O oficial implorou: “Senhor, por favor, venha antes que meu filho morra”.
50 Ŋineŋga Yesu ipai tu, “Ara, kulâ. Noko natu nde tini ara kilo.” Aku tamâta ŋinde kalo tawana Yesu ne ŋgua, kala ilâ.
50 “Volte!”, disse Jesus. “Seu filho viverá.” O homem creu nas palavras de Jesus e partiu para casa.
51 Tamâta ŋinde ilâ lee, aku wurita kilo, andeta i ŋandai ipâŋga Kaperneam lawea ilo ŋga. Ŋineŋga i ne sukâŋa tamâta pinde simâ sipakâtu kuku lâ nzâla, ku sipai tu, “Noko natu tamâne tini ara lâ!”
51 Enquanto estava a caminho, alguns de seus servos vieram a seu encontro com a notícia de que seu filho estava vivo e bem.
52 Ŋineŋga ikasoŋanzi tu, “Aŋga i tini ara kilo lâ kari tai ŋapia.” Kinzi siporo taulo tu, “Nola, lala ikura kari tai taitu, ande nâna ipile i tini marumbu lâ”.
52 Ele perguntou quando o menino havia começado a melhorar, e eles responderam: “Ontem à tarde, à uma hora, a febre subitamente desapareceu!”.
53 Ŋineŋga tamâta ŋinde kalo ŋgere, aku isama tu lâ kari tai ndainani nâ, ande Yesu muŋga iporo ŋgua tu, “Noko natu nde tini ara kilo”. Mine kala i kalo tawana Yesu, aku i see wukale sitavanzi i ne wurâta tamâta kala kalonzi tawana mine nâ.
53 Então o pai percebeu que havia sido naquele exato momento que Jesus tinha dito: “Seu filho viverá”. E o oficial e todos de sua casa creram em Jesus.
54 Muŋga Yesu iyoka pa Judia tâno ku ilâ Galilaya tâno, ŋineŋga iveta mâsi kaika toŋge. Kala ŋine iveta mine nâ kilo.
54 Esse foi o segundo sinal que Jesus realizou na Galileia, depois que veio da Judeia.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar João 4, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.