João 4

MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs NVI

Sair da comparação
NVI Nova Versão Internacional
1 Pa zo ŋinde, kinzi tamâta lâ Parisai ŋgu nde siloŋo pâri tu kinzi tamâta rârâ sipono muli pa Yesu kala ililinzi lâ lââ. Aku siloŋo pâri tu kinzi tamâta ŋinde kambwaŋenzi nde ipole ŋgu ŋinde sipono muli pa Yoane kala ililinzi ŋinde.
1 Os fariseus ouviram falar que Jesus estava fazendo e batizando mais discípulos do que João,
2 Andeta Yesu tamwata ŋandai uru ililinzi tamâta ŋga. I ne pâri-tamâta nâ uru sililinzi tamâta.
2 embora não fosse Jesus quem batizasse, mas os seus discípulos.
3 Yesu isama tu kinzi Parisai tamâta siloŋo pâri ŋinde marumbu lâ. Mine kala ipile Judia tâno, aku itaulo ilâ pa Galilaya tâno kilo.
3 Quando o Senhor ficou sabendo disso, saiu da Judéia e voltou uma vez mais à Galiléia.
4 Aku Maro Kindeni ne pateâŋa ikeno mine tu Yesu ma iyoka nzâla ŋinde ilâ kinzi Samaria ŋgu nenzi tâno ŋgini.
4 Era-lhe necessário passar por Samaria.
5 Mine kala Yesu iyoka mine ilâ lee, ipâŋga lâ Samaria nenzi lawea toŋge, i ŋa mine Sikar. Lawea ŋinde ikeno tâno toŋge tini laiti, aku nia ndoyo Juda timbunzi Yakopu tâno ŋinde ilua i natu Yosepe.
5 Assim, chegou a uma cidade de Samaria, chamada Sicar, perto das terras que Jacó dera a seu filho José.
6 Aku lââ ne keve toŋge nde ikeno laweani ŋinde ŋgaŋe. Siŋgani Juda timbunzi Yakopu isale keve ŋinde. Aku Yesu nde kie pââsââ lâ, ŋana tu iyoka nia malawae imâ. Mine kala isaŋona lââ keve ŋinde waŋgira. Kari nde ikâki lâ, aku imâ ŋgini.
6 Havia ali o poço de Jacó. Jesus, cansado da viagem, sentou-se à beira do poço. Isto se deu por volta do meio-dia.
7 Yesu isaŋona lee, ŋineŋga Samaria taine toŋge imâ ŋana itai lââ kâ. Aku Yesu ipai tu, “Lââ kulana anu ŋga”.
7 Nisso veio uma mulher samaritana tirar água. Disse-lhe Jesus: "Dê-me um pouco de água".
8 (Muŋga Yesu ne pâri-tamâta rârâni silâ lawea ilo ŋana sipako kâpwa kâ.)
8 ( Os seus discípulos tinham ido à cidade comprar comida. )
9 Aku Samaria taine ŋinde nde iporo taulo tu, “Noko nde Juda tamwata, aŋga naŋa nde Samaria taineŋgu. Mine nde mana mana ŋga noko kuno naŋa tu lââ alano, a?” (I ne ŋgua ŋinde nde duvi mine; Juda nenzi tukuŋa itu kaika panzi tu ma tininzi piti ndo ŋana kinzi Samaria tamâta tava nenzi kelekele.)
9 A mulher samaritana lhe perguntou: "Como o senhor, sendo judeu, pede a mim, uma samaritana, água para beber? " ( Pois os judeus não se dão bem com os samaritanos. )
10 Andeta Yesu itu lâ kawa tu, “Noko kuzizâla ŋana wisi-ara ŋinde Maro Kindeni uru ilanzi tamâta. Aku mine nâ, noko kuzizâla ŋana tamâta ŋine kilala, ina kala ino pano tu lââ kulua inu. Ambo noko kusama ŋine, ande noko ma kuno i, aku i ma lââ ŋana via kâ ilano kunu.”
10 Jesus lhe respondeu: "Se você conhecesse o dom de Deus e quem lhe está pedindo água, você lhe teria pedido e ele lhe teria dado água viva".
11 Taine nde ipai tu, “Tamâta Ŋalae, noko ne kâmba keno tia, aku lââ keve ŋine nde indue ilâ lâmbu ndo. Mine nde noko ma pwura tu pwai lââ ŋana via kâ ŋinde lâ ndia.
11 Disse a mulher: "O senhor não tem com que tirar a água, e o poço é fundo. Onde pode conseguir essa água viva?
12 Tiambo noko kutu noko nde tamâta ŋalae ndo, kupole timbunda Yakopu, tiya? I muŋga lââ keve ŋine ilua maka, aku siŋgani, i tamwata tavanzi natu uru sinu lââ ŋine, aku uru ilanzi ne bulmakao wa lama wa sinu tona.”
12 Acaso o senhor é maior do que o nosso pai Jacó, que nos deu o poço, do qual ele mesmo bebeu, bem como seus filhos e seu gado? "
13 Andeta Yesu iporo lâ kawa tu, “Tamâta ea inu lââ ŋine, ande muli ma irakoŋa kilo;
13 Jesus respondeu: "Quem beber desta água terá sede outra vez,
14 aŋga tamâta ea inu lââ ŋinde kala naŋa ma alua i, ande muli i ma irakoŋa kilo tia ndo. Mao nâ, lââ ŋana via kâ ŋinde ma ipâŋga itogo lââ sâko keve ilo mine. Lââ ŋinde ma imaliŋi mine nâ, aku ma via mao ilua i. Mine kala tamâta ŋinde ma imo via mine ku imo nâ.”
14 mas quem beber da água que eu lhe der nunca mais terá sede. Pelo contrário, a água que eu lhe der se tornará nele uma fonte de água a jorrar para a vida eterna".
15 Aku taine nde ipai tu, “Ayo, tamâta ŋalae, lââ ŋinde kulua naŋa anu ŋga. Aku muli naŋa ma arakoŋa kilo tia, aku naneŋgu wurâta ŋana ataulo pa nia ŋine ŋana atai lââ kâ, ande ma marumbu ndo.”
15 A mulher lhe disse: "Senhor, dê-me dessa água, para que eu não tenha mais sede, nem precise voltar aqui para tirar água".
16 Andeta Yesu iporo taulo tu, “Kulâ kusarâwa pa kaiwa tamâne, aku pwai kataulo kamâ ŋai.”
16 Ele lhe disse: "Vá, chame o seu marido e volte".
17 Ande taine ipai tu, “Naŋa kaiwâŋgu tamâne tia”. Ŋineŋga Yesu iporo tu, “Noko kuporo tu noko kaiwa tamâne tia, aku ŋgua ŋinde nde mao nâ.
17 "Não tenho marido", respondeu ela. Disse-lhe Jesus: "Você falou corretamente, dizendo que não tem marido.
18 Ŋana tu noko kaiwa tamâne muŋgâŋa nde kambwaŋenzi lima. Aŋga tamâne kala zo ŋine noko uru kumo kuku, ande i ŋandai noko kaiwa mao ŋga. Mine kala noko ne ŋgua ŋinde nde mao nâ.”
18 O fato é que você já teve cinco; e o homem com quem agora vive não é seu marido. O que você acabou de dizer é verdade".
19 Aku taine iloŋo Yesu ne ŋgua ŋine ku ipai tu, “Tamâta ŋalae, kala ŋineŋga naŋa asama tu noko nde Maro Kindeni ne ŋgua-tulâŋa tamâta toŋge.
19 Disse a mulher: "Senhor, vejo que é profeta.
20 Nanayoni, maka Samaria ŋgu timbuma uru sipasau lâ tuu ŋine kulu ŋana siwâŋgi kâ. Andeta miki Juda tamâta uru kaporo tu, ‘Jerusalem lawea simbo nâ nde nia sondo ŋana tawâŋgi pa Maro Kindeni kâ’.”
20 Nossos antepassados adoraram neste monte, mas vocês, judeus, dizem que Jerusalém é o lugar onde se deve adorar".
21 Yesu iporo taulo tu, “Taine, ara ŋana noko ma kalo tawana naneŋgu ŋgua ŋine: muli ŋga, zo toŋge ma imâ ipâŋga, aku lâ zo ŋinde kinzi tamâta ma siwâŋgi pa Tama lâ tuu ŋine kulu, ande tia. Aku mine nâ, kinzi ma siwâŋgi lâ Jerusalem lawea, ande tia.
21 Jesus declarou: "Creia em mim, mulher: está próxima a hora em que vocês não adorarão o Pai nem neste monte, nem em Jerusalém.
22 Miki Samaria ŋgu uru kawâŋgi pa Maro Kindeni, andeta miki kasama i kilala sondo tia. Aŋga maka Juda ŋgu nde kasama i kilala sondo ku kawâŋgi sondo papa, ŋana tu nia ndoyo Maro Kindeni ipatea tu Yautâŋa Tamwata ma ipâŋga lâ maka nema ŋgu.
22 Vocês, samaritanos, adoram o que não conhecem; nós adoramos o que conhecemos, pois a salvação vem dos judeus.
23 Andeta zo ŋinde ŋga imâ ipâŋga laiti lâ. Mao nâ, zo imâ ipâŋga lâ. Aku lâ zo ŋinde Maro Kindeni ne Koroani Sapâŋa ma walo ilanzi tamâta ŋana sisama i kilala mao nâ. Mine nde kinzi ma ilonzi ndo papa i, ku ma sikura tu siwâŋgi sondo ndo papa, ikura i ilo papa mine.
23 No entanto, está chegando a hora, e de fato já chegou, em que os verdadeiros adoradores adorarão o Pai em espírito e em verdade. São estes os adoradores que o Pai procura.
24 Ŋana tu Maro Kindeni nde koroani, aku i ne Koroani Sapâŋa nâ uru isukanzi tamâta tu ma sisama i kilala sondo wa siwâŋgi sondo papa i wa.”
24 Deus é espírito, e é necessário que os seus adoradores o adorem em espírito e em verdade".
25 Yesu iporo ŋgua ŋinde lâ, ŋineŋga taine ŋinde iporo tu, “Naŋa asama tu Mesia (i ŋa toŋge Kirisi) ma muli imâ. Aku lâ zo ŋinde, i ma itula ŋgua rârâni duvi pwataki pa kinda.”
25 Disse a mulher: "Eu sei que o Messias ( chamado Cristo ) está para vir. Quando ele vier, explicará tudo para nós".
26 Yesu nde itu lâ kawa tu, “Naŋani tamwatâŋgu kala Kirisi, kala amo ŋai aporo ŋgua pano”.
26 Então Jesus declarou: "Eu sou o Messias! Eu, que estou falando com você".
27 Yesu iporo mine, ŋineŋga ndainani nâ kinzi pâri-tamâta nde simâ sipâŋga. Kinzi matanzi ilâ simora Yesu iporo kuku taine ŋinde, aku wisinzi motutu. Andeta kinzi ŋandai sikasoŋa tu, “Noko ilo pa sâ”, tâku “Ŋana sâ kâ ŋga kuporo kuku taine ŋine.”
27 Naquele momento os seus discípulos voltaram e ficaram surpresos ao encontrá-lo conversando com uma mulher. Mas ninguém perguntou: "Que queres saber? " ou: "Por que estás conversando com ela? "
28 Ŋineŋga taine ŋinde nde io ne kâmba ndue keno, aku itaulo ilâ lawea ilo. Aku itapâri panzi tamâta simo ŋinde mine tu,
28 Então, deixando o seu cântaro, a mulher voltou à cidade e disse ao povo:
29 “Wa, miki kamâ kamora tamâta ndai! Kala ŋine itula ŋgua pwataki ŋana vetâŋa paveâŋa rârâni naŋa muŋga aveta ŋinde. Tiambo i nde Kirisi, tiya?”
29 "Venham ver um homem que me disse tudo o que tenho feito. Será que ele não é o Cristo? "
30 Mine kala kinzi sipile lawea ku siyâti simâ pa Yesu.
30 Então saíram da cidade e foram para onde ele estava.
31 Kinzi simâ sipâŋga tia yo yo, ŋineŋga kinzi pâri-tamâta sipai Yesu tu, “Pananâŋa, maka kano pano tu kuka kâpwa pinde ŋga!”
31 Enquanto isso, os discípulos insistiam com ele: "Mestre, come alguma coisa".
32 Andeta Yesu iporo isia ŋgua panzi tu, “Nakâŋgu kâpwa pinde keno, andeta miki kazizâla ndo ŋana.”
32 Mas ele lhes disse: "Tenho algo para comer que vocês não conhecem".
33 Ŋineŋga kinzi pâri-tamâta sipakasoŋa warakanzi tu, “Tiambo tamâta toŋge muŋga ikai kâpwa imâ ilua i ika tâ, tiya?”
33 Então os seus discípulos disseram uns aos outros: "Será que alguém lhe trouxe comida? "
34 Andeta Yesu ipainzi tu, “Kâŋgu kâpwa nde ŋine: naŋa amâ ŋana aveta ikura Maro Kindeni ne pateâŋa mine, ina isupwana kala amâ. Aku wurâta rârâni i muŋga ilua naŋa tu aveta, ande ma aveta marumbu lâ.
34 Disse Jesus: "A minha comida é fazer a vontade daquele que me enviou e concluir a sua obra.
35 Miki uru kaporo tu, ‘Nzimona ŋapa keno mo ŋai yo. Mambo zo ipâŋga ŋga, ŋineŋga kinda ma takai kaniŋa lâ tâno ilo’. Taitu kala ŋine naŋa apaimi tu matami pareŋge kalea sondo pa tâno ŋga! Zo ŋga ipâŋga lâ, aku kaniŋa nde kanaŋonzi lâ!
35 Vocês não dizem: ‘Daqui a quatro meses haverá a colheita’? Eu lhes digo: Abram os olhos e vejam os campos! Eles estão maduros para a colheita.
36 Kala zo ŋine kinzi wurâta tamâta uru sikai mbumbu ŋana nenzi wurâta kâ, aku uru sigona kaniŋa. Aku kaniŋa ŋinde ma imo via ku imo nâ. Mine kala tamâta muŋga ipau vâsa lâ tâno ilo ŋinde ma indeka kuku tamâta igona kaniŋa.
36 Aquele que colhe já recebe o seu salário e colhe fruto para a vida eterna, de forma que se alegram juntos o que semeia e o que colhe.
37 Mine kala ŋgua ŋine nde mao: ‘Tamâta toŋge ipau vâsa lâ tâno ilo, aŋga tamâta toŋge nde igona kaniŋa’.
37 Assim é verdadeiro o ditado: ‘Um semeia, e outro colhe’.
38 Naŋa asupwami ŋana kagona kaniŋa lâ tâno ilo, andeta muŋga miki ŋandai kaveta wurâta lâ tâno ŋinde ilo ŋga. Nanayoni kinzi tamâta pinde siveta wurâta kaika papa tâno ŋinde, aŋga miki kakai kulu ŋana nenzi wurâta ŋinde kâ.” Yesu iporo ŋgua tambirâŋa ŋine panzi ne pâri-tamâta.
38 Eu os enviei para colherem o que vocês não cultivaram. Outros realizaram o trabalho árduo, e vocês vieram a usufruir do trabalho deles".
39 Samaria taine ŋinde muŋga itapâri panzi tamâta lâ lawea ŋinde mine tu, “Tamâta ndai itula ŋgua pwataki ŋana vetâŋa paveâŋa rârâni naŋa muŋga aveta ŋinde”. Aku ŋana taine ne ŋgua ŋinde kâ, ande kinzi tamâta rârâ kalonzi tawana Yesu.
39 Muitos samaritanos daquela cidade creram nele por causa do seguinte testemunho dado pela mulher: "Ele me disse tudo o que tenho feito".
40 Mine nde kinzi Samaria tamâta pinde simâ pa Yesu, aku sino tu ma imo ndaina kunzi. Aku Yesu isâu panzi, kala imo lawea ŋinde kunzi ikura kari rua lâ.
40 Assim, quando se aproximaram dele, os samaritanos insistiram em que ficasse com eles, e ele ficou dois dias.
41 Mine kala kinzi ŋgu ŋalae siloŋo Yesu tamwata kawa ŋgua, aku kalonzi tawana i.
41 E por causa da sua palavra, muitos outros creram.
42 Kinzi ŋinde sipai taine ŋinde tu, “Maka muŋga kaloŋo noko taine nâ ne ŋgua, aku kaloma tawana. Andeta ŋineŋga maka warakama kaloŋo i tamwata kawa ŋgua. Mine nde maka kasama tu tamâtani ndaina nde imo Yautâŋa Tamwata pa kinda tamâta ndoni lâ tâno kulu.”
42 E disseram à mulher: "Agora cremos não somente por causa do que você disse, pois nós mesmos o ouvimos e sabemos que este é realmente o Salvador do mundo".
43 Kari rua ŋinde ilâ lâ, ŋineŋga Yesu ipile lawea ŋinde ku ilâ pa Galilaya tâno.
43 Depois daqueles dois dias, ele partiu para a Galiléia.
44 Yesu tamwata muŋga iporo ŋgua mine: “Ambo ŋgua-tulâŋa tamâta toŋge imo i tamwata ne lawea tina, ande kinzi tamâta lâ lawea ŋinde uru ilonzi ara papa i, ande tia”.
44 ( Jesus tinha afirmado que nenhum profeta tem honra em sua própria terra. )
45 Yesu iyoka ilâ lee, ŋineŋga ipâŋga Galilaya tâno. Aku kinzi tamâta lâ nia ŋinde sindeka nâ ŋana Yesu imâ imo kunzi, ŋana tu kinzi muŋga simo Jerusalem ŋana simora Juda nenzi kumbwa Pasova, ku simora vetâŋa rârâni Yesu iveta lâ Jerusalem lâ zo ŋinde.
45 Quando chegou à Galiléia, os galileus deram-lhe boas-vindas. Eles tinham visto tudo o que ele fizera em Jerusalém, por ocasião da festa da Páscoa, pois também haviam estado lá.
46 Zo pinde ilâ lâ, ŋineŋga Yesu itaulo ilâ pa Kana lawea, lâ Galilaya tâno. I muŋga iveta mâsi kaika lâ laweani ndaina ŋana iveta lââ ipalele ipâŋga waini. Aku koipu toŋge ne wurâta tamâta imo lawea toŋge ikeno laiti, i ŋa tu Kaperneam lawea, andeta i natu tamâne ikai pukoŋa lâ.
46 Mais uma vez, ele visitou Caná da Galiléia, onde tinha transformado água em vinho. E havia ali um oficial do rei, cujo filho estava doente em Cafarnaum.
47 Tamâta ŋinde iloŋo pâri tu Yesu ŋga ipile Judia tâno ku imâ ipâŋga Galilaya tâno lâ. Mine kala imâ pa Yesu, aku ino tu ma indue ilâ Kaperneam lawea kuku, tu ma iveta i natu tini ara kilo. Ŋana tu natu ŋinde laiti ŋana imâte kâ.
47 Quando ele ouviu falar que Jesus tinha chegado à Galiléia, vindo da Judéia, procurou-o e suplicou-lhe que fosse curar seu filho, que estava à beira da morte.
48 Andeta Yesu nde ipai tu, “Opopo, ambo miki kamora mâsi kaika kie-kie tia, ande miki tinimi pwâka tu kalomi tawana naŋa”.
48 Disse-lhe Jesus: "Se vocês não virem sinais e maravilhas, nunca crerão".
49 Andeta koipu ne wurâta tamâta ŋinde nde iporo taulo tu, “Tamâta Ŋalae, kumâ walele ŋga! Tia ma naŋa natuŋgu imâte.”
49 O oficial do rei disse: "Senhor, vem, antes que o meu filho morra".
50 Ŋineŋga Yesu ipai tu, “Ara, kulâ. Noko natu nde tini ara kilo.” Aku tamâta ŋinde kalo tawana Yesu ne ŋgua, kala ilâ.
50 Jesus respondeu: "Pode ir. O seu filho continuará vivo". O homem confiou na palavra de Jesus e partiu.
51 Tamâta ŋinde ilâ lee, aku wurita kilo, andeta i ŋandai ipâŋga Kaperneam lawea ilo ŋga. Ŋineŋga i ne sukâŋa tamâta pinde simâ sipakâtu kuku lâ nzâla, ku sipai tu, “Noko natu tamâne tini ara lâ!”
51 Estando ele ainda a caminho, seus servos vieram ao seu encontro com notícias de que o menino estava vivo.
52 Ŋineŋga ikasoŋanzi tu, “Aŋga i tini ara kilo lâ kari tai ŋapia.” Kinzi siporo taulo tu, “Nola, lala ikura kari tai taitu, ande nâna ipile i tini marumbu lâ”.
52 Quando perguntou a que horas o seu filho tinha melhorado, eles lhe disseram: "A febre o deixou ontem, à uma hora da tarde".
53 Ŋineŋga tamâta ŋinde kalo ŋgere, aku isama tu lâ kari tai ndainani nâ, ande Yesu muŋga iporo ŋgua tu, “Noko natu nde tini ara kilo”. Mine kala i kalo tawana Yesu, aku i see wukale sitavanzi i ne wurâta tamâta kala kalonzi tawana mine nâ.
53 Então o pai percebeu que aquela fora exatamente a hora em que Jesus lhe dissera: "O seu filho continuará vivo". Assim, creram ele e todos os de sua casa.
54 Muŋga Yesu iyoka pa Judia tâno ku ilâ Galilaya tâno, ŋineŋga iveta mâsi kaika toŋge. Kala ŋine iveta mine nâ kilo.
54 Esse foi o segundo sinal miraculoso que Jesus realizou, depois que veio da Judéia para a Galiléia.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar João 4, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.