João 20

MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs NAA

Sair da comparação
NAA Nova Almeida Atualizada 2017
1 Pwareâŋa ne zo sapâŋa marumbu lâ, aku wurita kilo, lâ sânda mboyo ŋaŋa yo, ŋineŋga Maria i Makdala lawea taine iyoka ilâ pa kuru ŋinde. Andeta mata ilâ imora tu mira ŋalae kinzi muŋga sitambumbua ŋana ipono kuru kawa kâ, ande ikeno piti lâ.
1 No primeiro dia da semana, de madrugada, quando ainda estava escuro, Maria Madalena foi ao túmulo e viu que a pedra da entrada tinha sido removida.
2 Mine kala Maria ipalilu ilâ panzi Saimon Petero kuku pâri-tamâta ŋinde Yesu ilo ndo keno papa ŋinde. Aku ipainzi tu, “Kinzi sikai Maro Ŋalae karae piti lâ kuru ilo, kala maka kazizâla tu sikai silâ sio ndue lâ nia ndia!”
2 Então correu e foi até onde estavam Simão Pedro e o outro discípulo, a quem Jesus amava, e disse-lhes: — Tiraram o Senhor do túmulo, e não sabemos onde o colocaram.
3 Ŋineŋga Petero kuku pâri-tamâta ŋinde rua simandi ku silâ pa kuru nia.
3 Com isso, Pedro e o outro discípulo saíram e foram até o túmulo.
4 Kinzi rua sipalilu nâ silâ, andeta pâri-tamâta ŋinde ipalilu walele nâ kala imuŋga ilâ ipole Petero, aku ipâŋga muŋga lâ kuru tini.
4 Ambos corriam juntos, mas o outro discípulo correu mais depressa do que Pedro e chegou primeiro ao túmulo.
5 Ŋineŋga itundu ku ipambara mata lâ kuru ilo, aku mata ilâ imora lalava kinzi muŋga silita lâ Yesu karae ŋinde. Andeta i ŋandai ilâ kuru ilo ŋga.
5 E, abaixando-se, viu os lençóis de linho, mas não entrou.
6 Aŋga Saimon Petero nde iyoka muli imâ, ŋineŋga walele nâ iyoka ilâ kuru ilo. Aku mata ilâ imora lalava ŋinde ikeno kuru ilo.
6 Simão Pedro, seguindo-o, chegou e entrou no túmulo. Ele também viu os lençóis
7 Aku imora lalava toŋge tona, ŋinde kinzi muŋga silita lâ Yesu kulu. Ŋinde itogo tamâta toŋge muŋga ilupu lalava ŋinde ku io ndue ikeno piti lâ lalava pinde.
7 e o lenço que tinha estado sobre a cabeça de Jesus, e que não estava com os lençóis, mas enrolado num lugar à parte.
8 Ŋineŋga pâri-tamâta ŋinde, ina kala muŋga ipalilu imâ imandi lâ kuru tini laiti, ande i kala ilâ kuru ilo tona. I mata imora kelekele ŋinde lâ, aku i kalo tawana.
8 Então o outro discípulo, que havia chegado primeiro ao túmulo, também entrou. Ele viu e creu.
9 Pa zo ŋinde, kinzi nenzi ilo-kalo ŋandai ipâŋga ŋana Maro Kindeni kawa ŋgua toŋge ikeno lâ pepa tini mine tu Yesu ma imandi lâ mateŋa nianzi ku ma imo via kilo.
9 Pois ainda não tinham compreendido a Escritura, que era necessário que ele ressuscitasse dentre os mortos.
10 Ŋineŋga kinzi pâri-tamâta rua ŋinde sitaulo silâ pa nenzi luma kilo.
10 E os discípulos voltaram outra vez para casa.
11 Aŋga Maria nde itaulo imâ lâ, kala imandi nia yo lâ kuru tini laiti, aku imo ita nâ. Imo ita mine lee, ŋineŋga itundu ku ipambara mata lâ kuru ilo.
11 Maria, no entanto, permanecia junto à entrada do túmulo, chorando. Enquanto chorava, abaixou-se e olhou para dentro do túmulo.
12 Aku mata ilâ imoranzi aŋelo rua, nenzi pasawaŋa pâne ndo. Kinzi rua sisaŋona simo niani ndaina muŋga Yesu karae ikeno ŋinde. Aŋelo toŋge nde isaŋona lâ nia ŋinde muŋga Yesu kulu ikeno, aŋga toŋge nde isaŋona lâ nia ŋinde muŋga Yesu kie ikeno.
12 Ela viu dois anjos vestidos de branco, sentados onde o corpo de Jesus tinha sido colocado, um à cabeceira e outro aos pés.
13 Ŋineŋga kinzi aŋelo rua ŋinde sikasoŋa Maria mine tu, “Taine, noko kuta ŋana sâ kâ.” Maria nde itu lâ kawanzi ku ipainzi tu, “Kinzi sikai naneŋgu Maro Ŋalae karae piti lâ kuru ilo, kala naŋa azizâla tu sikai silâ sio ndue lâ nia ndia.”
13 Então eles perguntaram: — Mulher, por que você está chorando? Ela respondeu: — Porque levaram o meu Senhor, e não sei onde o puseram.
14 Maria iporo ŋgua ŋine lâ, ŋineŋga ipulia aku mata ilâ imora Yesu imandi laiti nâ. Andeta Maria isama Yesu kilala tia, aku itu ŋine nde tamâta toŋge.
14 Depois de dizer isso, ela se virou para trás e viu Jesus em pé, mas não reconheceu que era Jesus.
15 Ŋineŋga Yesu ikasoŋa mine tu, “Taine, noko kuta ŋana sâ kâ. Noko kuroto ŋana ea.” Maria ilo patea tu tamâta ŋinde nde wurâta tamâta ŋana ikatona tâno ŋinde kâ. Mine kala ipai tu, “Tamâta ŋalae, ambo noko muŋga pwai i karae kulâ ku kuo ndue lâ nia toŋge, ande naŋa ano pano tu kutula nia ŋinde pwataki pana, aku ma alâ akai.”
15 Jesus lhe perguntou: Ela, supondo que ele fosse o jardineiro, respondeu: — Se o senhor o tirou daqui, diga-me onde o colocou, e eu o levarei.
16 Ŋineŋga Yesu ipai tu, “Maria”. Aku Maria ipulia lâ aku iporo papa lâ Hibru ŋgua mine tu, “Rabonai!” (Ŋgua ŋinde nde duvi mine tu, “Pananâŋa”.)
16 Jesus disse: Ela, voltando-se, lhe disse, em hebraico: — Raboni! (“Raboni” quer dizer “Mestre”.)
17 Andeta Yesu ipai tu, “Noko ma kusaŋa naŋa tiniŋgu ndimo, ŋana tu naŋa ŋandai ataulo alâ pa Mama ŋga. Andeta kulâ panzi niŋgu-nambwe wukale, aku kupainzi tu naŋa ma akâki ataulo pa Mama, inani kinzi tamanzi tona. Naŋa ma ataulo pa naneŋgu Maro Kindeni, inani kinzi nenzi Maro Kindeni tona.”
17 Jesus continuou:
18 Ŋineŋga Maria, i Makdala lawea taine, ande ilâ ku ipainzi pâri-tamâta mine tu, “Naŋa amora Maro Ŋalae lâ!” Ŋineŋga itapâri panzi ŋana ŋgua ŋinde Yesu iporo papa lâ.
18 Então Maria Madalena foi e anunciou aos discípulos: — Eu vi o Senhor! E contava que Jesus lhe tinha dito essas coisas.
19 Aku lâ karini ndaina, kinzi pâri-tamâta simo taitu lâ luma toŋge ilo. Kinzi muŋga sisae luma ŋinde ne nzâla kawa giri lâ, ŋana tu siruru ŋananzi Juda tamâta ŋalaŋala. Kari indue lâ, ŋineŋga Yesu imâ imandi ŋgininzi, aku ipainzi tu, “Maro Kindeni ne nzâmbe imâ pami”.
19 Ao cair da tarde daquele dia, o primeiro da semana, estando trancadas as portas da casa onde estavam os discípulos, com medo dos judeus, Jesus veio e se pôs no meio deles, dizendo:
20 Yesu iporo ŋgua ŋine lâ, ŋineŋga itula nzimba nia ikeno i mbau wa waŋgira ŋinde panzi. Kinzi pâri-tamâta simora lâ, aku ilonzi kalonzi ipâŋga tu Maro Ŋalae tamwata imo kunzi, kala ilonzi ndeka ndo.
20 E, dizendo isso, lhes mostrou as mãos e o lado. Então os discípulos se alegraram ao ver o Senhor.
21 Ŋineŋga Yesu ipainzi kilo tu, “Maro Kindeni ne nzâmbe imâ pami. Mama muŋga isupwa naŋa amâ, aŋga ŋine naŋa kala asupwa miki kalâ mine nâ.”
21 E Jesus lhes disse outra vez:
22 Yesu iporo ŋgua ŋine lâ, ŋineŋga imbana ne koroani ilâ panzi ne pâri-tamâta, aku ipainzi tu, “Miki kakai Koroani Sapâŋa imâ pami.
22 E, havendo dito isso, soprou sobre eles e disse-lhes:
23 Ambo miki kapile tamâta toŋge ne kiesaka, ande i ne kiesaka ŋinde ma piti lâ tini. Ambo miki kapile tamâta toŋge ne kiesaka tia, ande i ne kiesaka ŋinde ma keno papa yo.”
23 Se de alguns vocês perdoarem os pecados, são-lhes perdoados; mas, se os retiverem, são retidos.
24 Lâ zo ŋinde Yesu ipâŋga ipatua panzi ne pâri-tamâta, ande tamâta toŋge lâ kinzi saŋao kanaŋonzi rua ŋinde nde imo kunzi tia. Pâri-tamâta ŋinde ŋa tu Tomas, aŋga sipatu i ŋa toŋge tu Didimus.
24 Tomé, um dos doze, chamado Dídimo, não estava com eles quando Jesus veio.
25 Mine kala i nuwala pâri-tamâta sitapâri papa ku sipai tu, “Maka kamora Maro Ŋalae lâ”. Andeta Tomas ipainzi tu, “Ambo naŋa warakâŋgu ma amora tutui ne nzimba nia lâ i mbalau tini, ande naŋa ma kaloŋgu tawana miki nemi ŋgua. Ambo ma alumbwa mbauŋgu sili ilâ i waŋgira nzimba nia ilo, ande naŋa ma kaloŋgu tawana. Ambo tia, ande ma kaloŋgu tawana tia.”
25 Então os outros discípulos disseram a Tomé: — Vimos o Senhor. Mas ele respondeu: — Se eu não vir o sinal dos pregos nas mãos dele, ali não puser o dedo e não puser a minha mão no lado dele, de modo nenhum acreditarei.
26 Kinzi simo lee aku kari lima kanaŋo rua ilâ lâ, ŋineŋga Yesu ne pâri-tamâta simâ taitu simo luma ŋinde ilo kilo, aku Tomas nde imo kunzi. Kinzi muŋga sisae luma ne nzâla rârâni kawa giri lâ, andeta Yesu imâ ipâŋga ku imandi ŋgininzi, aku ipainzi tu, “Maro Kindeni ne nzâmbe imâ pami”.
26 Passados oito dias, os discípulos de Jesus estavam outra vez reunidos, e Tomé estava com eles. Estando as portas trancadas, Jesus veio, pôs-se no meio deles e disse:
27 Ŋineŋga Yesu ipai Tomas tu, “Kumâ kuo mbau sili imâ ŋai, aku kumora mbauŋgu. Aku kumâ kulumbwa mbau sili ilâ waŋgirâŋgu nzimba nia ilo. Opopo, noko ilo rua rua nâ. Kupile ŋinde, aku kalo tawana naŋa!”
27 E logo disse a Tomé:
28 Aku Tomas iporo taulo tu, “Naneŋgu Maro Ŋalae noko! Naneŋgu Maro Kindeni kala noko!”
28 Ao que Tomé lhe respondeu: — Senhor meu e Deus meu!
29 Ŋineŋga Yesu ipai tu, “O, kala ŋine noko mata kumora naŋa naoŋgu lâ, ande kala noko kalo tawana. Aŋga tamâta ea imora naŋa naoŋgu tia, andeta i kalo tawana nâ, ande tamâta ŋinde ma indeka pâta.”
29 Jesus lhe disse:
30 Yesu itula mâsi kaika pinde rârâ lâ ne pâri-tamâta naonzi simora lâ, andeta ŋgua ŋana mâsi wa vetâŋa ŋinde rârâni taitu-taitu ŋandai ikeno lâ pepa ŋine tini ŋga.
30 Na verdade, Jesus fez diante dos seus discípulos muitos outros sinais que não estão escritos neste livro.
31 Taitu ŋgua ŋana mâsi kaika pinde ikeno lâ pepa ŋine tini, aku ŋinde nde duvi mine: ŋinde nde ŋana ipaŋo ilomi kalomi, ŋana miki ma kalomi tawana Yesu tu ina kala Kirisi, Maro Kindeni Natu. Ambo nemi kalo-tawana ma ikeno pa i, ande miki ma kakai via mao.
31 Estes, porém, foram registrados para que vocês creiam que Jesus é o Cristo, o Filho de Deus, e para que, crendo, tenham vida em seu nome.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar João 20, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.