João 11

MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs NTLH

Sair da comparação
NTLH Nova Tradução na Linguagem de Hoje 2000
1 Tamâta toŋge imo Betani lawea, i ŋa mine Lasarus. Andeta pukoŋa ikai lâ. Lawea ŋinde nde kinzi taine rua, Maria kuku tua Marta rua, nenzi lawea.
1 Um homem chamado Lázaro estava doente. Ele era do povoado de Betânia, onde Maria e a sua irmã Marta moravam.
2 (Maria nde taineni ndaina ipaliŋi samimi kuwae ara lâ Yesu kie tini, aku ikai taine kulu pwau ku ipu piti.) Aku Lasarus, pukoŋa tamâta ŋinde, ande ina Maria ku Marta rua mwanenzi.
2 (Esta Maria era a mesma que pôs perfume nos pés do Senhor Jesus e os enxugou com os seus cabelos. Era o irmão dela, Lázaro, que estava doente.)
3 Mine kala tai-tua rua ŋinde sipasupwa imâ pa Yesu mine tu, “Maro Ŋalae, tamâta kala noko ilo ndo papa ŋine, ande ipoko.”
3 As duas irmãs mandaram dizer a Jesus: — Senhor, o seu querido amigo Lázaro está doente!
4 Yesu nde iloŋo ŋgua ŋine lâ, ŋineŋga iporo tu, “Pukoŋa ŋine nde ŋana io i ilâ pa mateŋa kâ, ande tia. Ŋine nde ŋana itula Maro Kindeni ne walo panzi tamâta, ŋana ma sipanea i kâ. Aku lâ nzâlani ndaina nâ, ande kinzi ma sipanea Maro Kindeni Natu mine nâ.”
4 Quando Jesus recebeu a notícia, disse:
5 Yesu nde ilo ndo keno panzi Marta ku tai rua, sitava mwanenzi Lasarus.
5 Jesus amava muito Marta, e a sua irmã, e também Lázaro.
6 Andeta lâ zo ŋinde iloŋo ŋgua tu Lasarus ipoko, ande Yesu imo niani ŋinde ikura kari rua kilo.
6 Porém quando soube que Lázaro estava doente, ainda ficou dois dias onde estava.
7 Kari rua ilâ lâ, ŋineŋga Yesu ipainzi ne pâri-tamâta tu, “Ayo, toka tataulo talâ pa Judia tâno kilo”.
7 Então disse aos seus discípulos:
8 Andeta i ne pâri-tamâta sipai tu, “Pananâŋa, nola ŋine nâ, ande kinzi Juda tamâta situ mira nâ sisia noko pâta kumâte. Andeta kala ŋine noko kutu kulâ pa Judia tâno kilo, a?”
8 Mas eles disseram: — Mestre, faz tão pouco tempo que o povo de lá queria matá-lo a pedradas, e o senhor quer voltar?
9 Andeta Yesu itu lâ kawanzi ku itambira ŋgua mine tu, “Tiambo kari tai saŋao kanaŋo rua lâ kari taitu, tiya? Ambo tamâta iyoka lâ kari, ande i uru pata ndue tia, ŋana tu imora tâno ŋine ne sinâla ipane nia.
9 Jesus respondeu:
10 Taitu miki kaloŋo ŋga; ambo tamâta ŋinde iyoka lâ mbo, ande i uru pata ndue, ŋana tu i ne sinâla toŋge ŋana imora nia kâ, ande tia.”
10 Mas, se anda de noite, tropeça porque nele não existe luz.
11 Yesu iporo ŋgua ŋine lâ, ŋineŋga ipainzi kilo tu, “Ninda-nambwe Lasarus nde ikeno lâ, ande naŋa ma alâ apaŋo i imandi.”
11 Jesus disse isso e depois continuou:
12 Kinzi pâri-tamâta siloŋo ŋgua ŋine, ŋineŋga siporo tu, “Maro Ŋalae, ambo tu ikeno, ande ŋine itula tu i ne pukoŋa ŋinde nde marumbu lâ, aku ma tini ara kilo.”
12 — Senhor, se ele está dormindo, isso quer dizer que vai ficar bom! — disseram eles.
13 Yesu ne ŋgua muŋgâŋa ŋinde nde duvi mine tu Lasarus nde imâte lâ. Andeta i ne pâri-tamâta sizizâla ŋana ŋine kâ. Kinzi situ Yesu iporo ŋana Lasarus tu ikeno mata nâ.
13 Mas o que Jesus queria dizer era que Lázaro estava morto. Porém eles pensavam que ele estivesse falando do sono natural.
14 Mine kala Yesu iporo pwataki panzi tu, “Lasarus ŋga imâte lâ.
14 Então Jesus disse claramente:
15 Aku lâ zo ŋinde imâte lâ, ande naŋa amo kuku tia. Andeta naŋa kaloŋgu ŋgere ŋana miki kâ, kala iloŋgu ndeka nâ, ŋana tu ŋine ma iveta miki kalomi tawana naŋa mao kanaŋo. Ayo, toka talâ papa.”
15 mas eu estou alegre por não ter estado lá com ele, pois assim vocês vão crer. Vamos até a casa dele.
16 Yesu iporo ŋgua ŋine lâ, ŋineŋga Tomas, i ŋa toŋge Didimus, nde ipainzi nuwala pâri-tamâta tu, “Ayo, kinda rârâni ma talâ, ŋana tamâte kuku Yesu.”
16 Então Tomé, chamado “o Gêmeo”, disse aos outros discípulos: — Vamos nós também a fim de morrer com o Mestre!
17 Yesu tavanzi ne pâri-tamâta nde soka silâ sipâŋga Betani lawea tini laiti, ŋineŋga Yesu iloŋo pâri tu Lasarus imâte lâ, aku i karae ikeno kuru ilo ikura kari ŋapa lâ.
17 Quando Jesus chegou, já fazia quatro dias que Lázaro havia sido sepultado.
18 Betani lawea ikeno Jerusalem lawea tini laiti, ikura nia mbuku ŋato mine.
18 Betânia ficava a menos de três quilômetros de Jerusalém,
19 Mine kala kinzi Juda tamâta rârâ nde simâ simo kunzi Marta kuku Maria rua, situ siveta rua ilonzi kalonzi ara ŋana mwanenzi Lasarus ne mateŋa kâ.
19 e muitas pessoas tinham vindo visitar Marta e Maria para as consolarem por causa da morte do irmão.
20 Marta nde iloŋo pâri tu Yesu iyoka imâ ipâŋga laiti lâ, kala ipile Maria imo luma ilo, ku ilâ tu ipakâtu kuku Yesu lâ nzâla.
20 Quando Marta soube que Jesus estava chegando, foi encontrar-se com ele. Porém Maria ficou sentada em casa.
21 Ipakâtu kuku lâ, ŋineŋga ipai Yesu tu, “Maro Ŋalae, ambo noko muŋga kumo ŋaina, ande naŋa mwaneŋgu ma ikura tu imâte tia. Andeta tia.
21 Então Marta disse a Jesus: — Se o senhor estivesse aqui, o meu irmão não teria morrido!
22 Taitu ŋine naŋa asama tu ambo noko kuno pa Maro Kindeni tu iveta mâsi toŋge, ande i ma iveta ikura noko ne noŋa mine.”
22 Mas eu sei que, mesmo assim, Deus lhe dará tudo o que o senhor pedir a ele.
23 Yesu iporo taulo pa Marta tu, “Noko mwane ma imo via kilo.”
23 — O seu irmão vai ressuscitar! — disse Jesus.
24 Ande Marta ipai tu, “Naŋa asama tu i ma muli imandi, lâ zo ŋinde tâno ne zo marumbu ku kinzi tamâta rârâni ma simo vianzi kilo.”
24 Marta respondeu: — Eu sei que ele vai ressuscitar no último dia!
25 Andeta Yesu itu lâ kawa tu, “Naŋa warakâŋgu nde mandiŋa lâ mateŋa nianzi, aku naŋa warakâŋgu nde via mao warika. Tamâta ea kinzi kalonzi tawana naŋa ŋineŋga simâte, ande nenzi mateŋa ŋinde nde mao tia, ŋana tu kinzi ma simo vianzi kilo.
25 Então Jesus afirmou:
26 Aku tamâta ea kinzi kalonzi tawana naŋa kala sikai via mao, ande kinzi ŋinde ma simâte tia ndo. Kinzi ma simo vianzi mine ku simo nâ. Noko kalo tawana ŋgua ŋine, tiya?”
26 e quem vive e crê em mim nunca morrerá. Você acredita nisso?
27 Marta ipai Yesu tu, “Maro Ŋalae, naŋa kaloŋgu tawana tu noko nde Maro Kindeni Natu. Noko tamwata kala Kirisi; Maro Kindeni ipateano tu kundue kumâ tâno kulu ŋana kuvilanzi i ne ŋgu.”
27 — Sim, senhor! — disse ela. — Eu creio que o senhor é o Messias , o Filho de Deus, que devia vir ao mundo.
28 Marta iporo ŋgua ŋine lâ, ŋineŋga itaulo ilâ ku iporo kawa mwasa pa tai Maria tu, “Pananâŋa nde imâ ipâŋga lâ, kala ikasoŋa ŋanano”.
28 Depois de dizer isso, Marta foi, chamou Maria, a sua irmã, e lhe disse em particular: — O Mestre chegou e está chamando você.
29 Maria iloŋo ŋgua ŋine, aku walele nâ imandi ku ilâ ŋana imora Yesu kâ.
29 Quando Maria ouviu isso, levantou-se depressa e foi encontrar-se com Jesus.
30 Aŋga Yesu nde imâ ipâŋga lawea ilo tia yo. I imo niani ndaina muŋga Marta ipakâtu kuku ŋinde.
30 Pois ele não tinha chegado ao povoado, mas ainda estava no lugar onde Marta o havia encontrado.
31 Kinzi Juda tamâta pinde simo luma ilo kuku Maria, aku siveta kalo-sukâŋa kuku. Kinzi ŋinde simora Maria imandi walele nâ ku iyâti ilâ, kala situ i ma ilâ kuru nia ŋana ita kâ. Mine kala simandi ku soka muli silâ.
31 As pessoas que estavam na casa com Maria, consolando-a, viram que ela se levantou e saiu depressa. Então foram atrás dela, pois pensavam que ela ia ao túmulo para chorar ali.
32 Maria ilâ ipâŋga nia Yesu imo ŋinde, aku mata ilâ imora Yesu. Ŋineŋga ipare tuku lâ Yesu kie tini, aku ipai tu, “Maro Ŋalae, ambo noko muŋga kumo ŋaina, ande naŋa mwaneŋgu ma ikura tu imâte tia. Andeta tia.”
32 Maria chegou ao lugar onde Jesus estava e logo que o viu caiu aos pés dele e disse: — Se o senhor tivesse estado aqui, o meu irmão não teria morrido!
33 Yesu imora Maria ita pâta, aku imoranzi Juda tamâta simo kuku Maria ŋinde kala sita pâta mine nâ. Mine kala Yesu wisi kâki lâ, aku ilo malia ndo.
33 Jesus viu Maria chorando e viu as pessoas que estavam com ela chorando também. Então ficou muito comovido e aflito
34 Ŋineŋga ikasoŋanzi tu, “Miki kao i karae ikeno nia ndia.” Ande kinzi siporo taulo tu, “Maro Ŋalae, kumâ kumora ŋga”.
34 e perguntou: — Venha ver, senhor! — responderam.
35 Ŋineŋga Yesu mata sulu indue.
35 Jesus chorou.
36 Kinzi Juda tamâta simora ŋine, aku siporo tu, “Kamora ŋga, i nde ilo ndo keno pa tamâta ŋinde!”
36 Então as pessoas disseram: — Vejam como ele amava Lázaro!
37 Aŋga kinzi pinde nde siporo tu, “I muŋga iveta tamâta mata leva-leva ŋinde imora pwataki. Mine nde ŋana sâ kâ ŋga ivila tamâta ŋine tia kala imâte lâ, a?”
37 Mas algumas delas disseram: — Ele curou o cego. Será que não poderia ter feito alguma coisa para que Lázaro não morresse?
38 Ŋineŋga Yesu ilo malia ndo kilo, aku iyoka ilâ ipâŋga kuru nia. Kuru ŋinde nde ŋgânza toŋge muŋga siveta lâ tuu tini, aku mira ŋalae toŋge ikeno ŋana ipono kuru kawa kaika kâ.
38 Jesus ficou outra vez muito comovido. Ele foi até o túmulo, que era uma gruta com uma pedra colocada na entrada,
39 Aku Yesu ipainzi tu, “Kalâ kakai mira ŋinde piti”. Andeta Marta, i mateŋa tamâta ŋinde mwane, ande iporo taulo pa Yesu mine tu, “Maro Ŋalae, i karae ŋinde nde ikeno kuru ilo ikura kari ŋapa lâ, aku ne sâmbu ŋalae, ma kuwae ipâŋga.”
39 e ordenou: Marta, a irmã do morto, disse: — Senhor, ele está cheirando mal, pois já faz quatro dias que foi sepultado!
40 Andeta Yesu itu lâ kawa tu, “Naŋa muŋga apaino tu ambo noko kalo tawana, ande noko ma kumora Maro Kindeni ne walo ŋalae. Noko kalo kapa ŋana naneŋgu ŋgua ŋinde, tiya?”
40 Jesus respondeu:
41 Ŋineŋga kinzi tamâta pinde silâ sikai mira piti lâ kuru kawa. Aku Yesu mata ilea kâki pa samba, aku iporo mine tu, “Mama, naŋa kawâŋgu ndaŋge pano, ŋana tu noko kupaloŋo pa naneŋgu noŋa ŋine marumbu lâ.
41 Então tiraram a pedra. Jesus olhou para o céu e disse:
42 Naŋa asama tu ikura zo zo noko uru kupaloŋo pa naneŋgu noŋa. Andeta naŋa iloŋgu ŋananzi tamâta simandi laiti ŋine. Mine kala naŋa aporo ŋgua ŋine lâ, ŋana kinzi ma kalonzi tawana tu noko kusupwana kala amâ.”
42 Eu sei que sempre me ouves; mas eu estou dizendo isso por causa de toda esta gente que está aqui, para que eles creiam que tu me enviaste.
43 Yesu ikai noŋa mine lâ, ŋineŋga isarâwa kawa ŋalae tu, “Lasarus, kuyâti kumâ!”
43 Depois de dizer isso, gritou:
44 Ŋineŋga Lasarus imandi imo via kilo, aku iyâti imâ. Kinzi muŋga silita lalava ŋana mateŋa kâ lâ i kie wa mbalau wa nao wa. Mine kala Yesu ipainzi tu, “Kapalalana lalava ŋana mateŋa kâ piti lâ i tini, aku kayaute ilâ”.
44 E o morto saiu. Os seus pés e as suas mãos estavam enfaixados com tiras de pano, e o seu rosto estava enrolado com um pano. Então Jesus disse:
45 Kinzi Juda tamâta rârâ muŋga simâ ŋana siveta kalo-sukâŋa kuku Maria, ande kala simora Yesu iveta mâsi kaika ŋinde. Mine nde kinzi rârâ kalonzi tawana Yesu.
45 Muitas pessoas que tinham ido visitar Maria viram o que Jesus tinha feito e creram nele.
46 Andeta kinzi pinde nde silâ panzi Parisai tamâta, aku sitapâri panzi ŋana mâsi kaika Yesu iveta ŋinde.
46 Mas algumas pessoas voltaram e contaram aos fariseus o que ele havia feito.
47 Mine kala kinzi patarawâŋa tamâta ŋalaŋala sitavanzi Parisai tamâta ŋinde nde sisarâwa panzi Juda tamâta ŋalaŋala rârâni tu simâ ŋana pasauŋa kâ. Aku siporo tu, “Kinda ma taveta mana. Tamâta ŋinde uru iveta mâsi kanaŋo ŋalaŋala rârâ.
47 Então os fariseus e os chefes dos sacerdotes se reuniram com o Conselho Superior e disseram: — O que é que nós vamos fazer? Esse homem está fazendo muitos milagres!
48 Ambo kinda ma tasâu papa i ŋana iveta mine kilo, ande kinzi tamâta rârâni ma kalonzi tawana i. Ŋineŋga Rom nenzi koipu ma sizavaru nenda nia sapâŋa, aku ma sizavaru kinda Isrel ŋgu tona.”
48 Se deixarmos que ele continue fazendo essas coisas, todos vão crer nele. Aí as autoridades romanas agirão contra nós e destruirão o Templo e o nosso país.
49 Andeta tamâta toŋge imo ŋgininzi, I ŋa tu Kaiafas. I nde imo kinzi patarawâŋa tamâta rârâni nenzi tamâta ŋalae lâ mbwera ŋinde. Aku Kaiafas ipainzi tu, “Miki ilomi kalomi tia kanaŋo!
49 Então Caifás, que naquele ano era o Grande Sacerdote , disse: — Vocês não sabem nada!
50 Tiambo miki kazizâla ŋana nzâla toŋge ikura ŋana ivilami kâ, a? Ara ŋana tamâta taitu nâ ma ikai kinda Isrel ŋgu ndamwânda, ku imâte. Tia ma kinzi sizavarunzi tamâta rârâni lâ nenda ŋgu, kala ma naonda tia lâ.”
50 Será que não entendem que para vocês é melhor que morra apenas um homem pelo povo do que deixar que o país todo seja destruído?
51 Kaiafas tamwata ŋandai ilo patea ŋgua ŋinde ŋineŋga iporo ŋga. I nde imo kinzi patarawâŋa tamâta rârâni nenzi tamâta ŋalae lâ mbwera ŋinde. Mine kala Maro Kindeni itula ŋgua pwataki papa i tu Yesu ma muli imâte ŋana ivilanzi Juda ŋgu.
51 Naquele momento Caifás não estava falando por si mesmo. Mas, como ele era o Grande Sacerdote naquele ano, estava profetizando que Jesus ia morrer pela nação.
52 Andeta ŋinde nâ tia; Yesu ma imâte ŋana igonanzi Maro Kindeni ne tamâta rârâni simo nia ndoni, ŋana kinzi rârâni ma simo ŋgu taitu.
52 E não somente pela nação, mas também para reunir em um só corpo todos os filhos de Deus que estão espalhados por toda parte.
53 Mine kala lâ zoni ndaina kinzi Juda tamâta ŋalaŋala ilonzi taitu simandi tu siroto nzâla ŋana sipu Yesu pâta imâte kâ.
53 Então, daquele dia em diante, os líderes judeus fizeram planos para matar Jesus.
54 Ŋana duvi ŋinde kâ, Yesu ipile ne mâsi ŋana iyoka nia yo lâ kinzi Juda tamâta naonzi. Ipile lawea ŋinde, aku ilâ pa lawea toŋge, i ŋa tu Efraim, ikeno nia bilimu toŋge tini laiti. Aku imo lawea ŋinde kunzi ne pâri-tamâta.
54 Por isso ele já não andava publicamente na Judeia, mas foi para uma região perto do deserto, a uma cidade chamada Efraim, e ficou ali com os seus discípulos.
55 Kinzi simo lee, ŋineŋga Juda nenzi kumbwa ŋalae Pasova nde imâ ipâŋga laiti lâ. Mine kala kinzi tamâta rârâ lâ lawea lawea nde sikâki silâ pa Jerusalem kâ. Kinzi situ sipaveta warakanzi sondo ŋana ma sipâŋga mbâra-mbâra lâ Maro Kindeni nao. Kinzi uru siveta mine muŋga lâ, ŋineŋga ma simora kumbwa ŋalae.
55 Faltava pouco tempo para a Festa da Páscoa . Muitos judeus foram a Jerusalém antes da festa para tomar parte na cerimônia de purificação .
56 Kinzi ŋinde siroroto ŋana Yesu kâ. Kinzi simandi luma sapâŋa ne ŋgumbi ilo, aku sipakasoŋa imâ warakanzi nâ naonzi tu, “Miki ilomi mana. Tiambo i tini pwâka tu imâ imora kumbwa ŋalae, tiya?”
56 Eles procuravam Jesus e, no pátio do Templo, perguntavam uns aos outros: — O que é que vocês acham? Será que ele vem à festa?
57 Aŋga kinzi patarawâŋa tamâta ŋalaŋala sitavanzi Parisai tamâta nde muŋga sipainzi tamâta tu ambo tamâta toŋge isânda Yesu kulu, ande ara ŋana tamâta ŋinde ma imâ iporo ŋgua panzi, ŋana kinzi ma sikale Yesu kaika kâ.
57 Os chefes dos sacerdotes e os fariseus queriam prender Jesus. Por isso tinham dado ordem para que, se alguém soubesse, contasse onde ele estava.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar João 11, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.