Atos 9
MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs NAA
1 Aŋga Saulo nde iporo ŋgua kaika tu ma izavarunzi tamâta ŋinde kalonzi tawana Maro Ŋalae, ku ma ipunzi pâta simâte. Mine kala ilâ pa patarawâŋa tamâta ŋalae,
1 Saulo, respirando ainda ameaças e morte contra os discípulos do Senhor, dirigiu-se ao sumo sacerdote
2 aku ino tu ma iŋgere ŋgua lâ pepa tini ilâ panzi tamâta uru sikatona Juda nenzi luma ŋana pasauŋa kâ ndoni lâ Damaskus lawea. Aku lâ pepa ŋinde ŋgua ikeno mine tu Saulo ikai patarawâŋa tamâta ŋalae ndamwa, kala ma iroto ŋananzi taine wa tamâne ŋinde uru sipono muli pa Yesu ne Nzâla. Ambo tu isânda kulunzi, ande ma ipanzi kaika ku ma ikainzi silâ pa luma sakamao ikeno Jerusalem lawea ilo.
2 e lhe pediu cartas para as sinagogas de Damasco, a fim de que, caso achasse alguns que eram do Caminho, tanto homens como mulheres, os levasse presos para Jerusalém.
3 Mine kala Saulo iyoka ilâ ipâŋga Damaskus lawea tini laiti, andeta walele nâ samba ne sinâla indue imâ ku isinala i kaika ŋinde.
3 Enquanto seguia pelo caminho, ao aproximar-se de Damasco, subitamente uma luz do céu brilhou ao seu redor.
4 Mine nde Saulo pata ndue ikeno tâno kulu. Ŋineŋga iloŋo sarawâŋa toŋge imâ mine tu, “Saulo, Saulo, ŋana sâ kâ ŋga noko kuveta wurâta ŋana kuyaula naŋa, a?”
4 Ele caiu por terra e ouviu uma voz que lhe dizia:
5 Aku Saulo ipai tu, “Maro, noko nde ea.” Ŋineŋga Maro Ŋalae ipai tu, “Naŋa nde Yesuni. Naŋa nde tamâtani ŋine noko kuveta wurâta ŋana kuyaulana kâ.
5 Ele perguntou: — Senhor, quem é você? E a resposta foi:
6 Ayo, ŋine nâ kumandi, aku kulâ lawea ilo. Mwaŋga ŋga tamâta toŋge ma iporo pano ŋana vetâŋa pinde apatea pano tu ma kuveta ŋinde.”
6 Mas levante-se e entre na cidade, onde lhe dirão o que você deve fazer.
7 Kinzi tamâta kala soka kuku Saulo ŋinde nde simandi simo, kawanzi buu nâ, ŋana tu siloŋo nduŋeŋa, andeta simora tamâta toŋge tia.
7 Os homens que viajavam com Saulo pararam emudecidos, ouvindo a voz, mas não vendo ninguém.
8 Ŋineŋga Saulo imandi sânda, ku mata pareŋge, andeta i mata ŋaŋa lâ. Mine kala sisaŋa i mbalau aku sikai silâ Damaskus lawea ilo.
8 Então Saulo se levantou do chão e, abrindo os olhos, nada podia ver. E, guiando-o pela mão, levaram-no para Damasco.
9 Saulo imo ndaina ikura kari ŋato lâ, andeta mata imora ŋaŋa nâ. Aku pa zo ŋinde ika kâpwa wa inu lââ wa, ande tia.
9 Esteve três dias sem ver, durante os quais nada comeu, nem bebeu.
10 Aku kalo-tawana tamâta toŋge nde imo Damaskus lawea, i ŋa mine Aninia. I nde imbipole ku iloŋo Maro Ŋalae iporo tu, “Aninia!” Aku iporo taulo tu, “Maro Ŋalae, naŋa amo ŋai mbo.”
10 Havia em Damasco um discípulo chamado Ananias. O Senhor lhe apareceu numa visão e disse: Ao que ele respondeu: — Eis-me aqui, Senhor!
11 Aku Maro Ŋalae ipai tu, “Kumandi kulâ pa Judas ne luma ŋinde ikeno nzâla toŋge, i ŋa tu ‘Sondo Ndo.’ Aku lâ luma ŋinde noko ma kusânda Tarsus lawea warika toŋge kulu, i ŋa mine Saulo. Muŋga nâ ipalele ilo kalo, kala ikai noŋa nâ imo ndaina.
11 Então o Senhor lhe disse:
12 Aku lâ mbupuleŋa Saulo muŋga imora tamâta toŋge ŋa mine Aninia imâ luma ilo ku io mbau kâki i kulu, ŋana iveta i mata ara tu ma imora kilo.”
12 e, numa visão, viu entrar um homem, chamado Ananias, e impor-lhe as mãos, para que recuperasse a vista.
13 Andeta Aninia iporo itu lâ kawa mine, “Maro Ŋalae, naŋa aloŋonzi tamâta rârâ situ tamâta ŋinde parina, kala sitapâri ŋana ne vetâŋa sakamao kie-kie iveta panzi noko ne tamâta lâ Jerusalem lawea.
13 Ananias, porém, respondeu: — Senhor, de muitos tenho ouvido a respeito desse homem, quanto mal tem feito aos teus santos em Jerusalém.
14 Kala ŋineŋga tamâta ŋinde ikai patarawâŋa tamâta ŋalaŋala ndamwanzi ku imâ lawea ŋine ŋana ionzi tamâta rârâni uru sipanea noko ŋa ŋinde lâ luma sakamao ilo.”
14 E aqui em Damasco ele tem autorização dos principais sacerdotes para prender todos os que invocam o teu nome.
15 Andeta Maro Ŋalae ipai tu, “Ayo, kumandi kulâ! Naneŋgu pateâŋa ikeno pa tamâta ŋinde tu ma itula naŋa parinâŋgu panzi tinikoa ŋgu sitavanzi nenzi koipu ŋalaŋala, aŋga ŋana itula panzi Isrel tamâta tona.
15 Mas o Senhor disse a Ananias:
16 Naŋa warakâŋgu ma atula pwataki papa i tu i ma ikai nâna ŋalae tava malia kie-kie ŋana itula naŋa parinâŋgu kâ.”
16 Pois eu mesmo vou mostrar a ele quanto deve sofrer pelo meu nome.
17 Maro Ŋalae iporo mine lâ, ŋineŋga Aninia iyoka ilâ luma ŋinde ilo, ku io mbau kâki Saulo kulu ipai tu, “Niŋgu-nambwe Saulo, Maro Yesu muŋga ipatua pano lâ nzâla, aku muŋga nâ i tamwata isupwa naŋa kala amâ ŋana avilano tu ma kumora kilo, aku ŋana Koroani Sapâŋa ma ipipi lâ noko ilo.”
17 Então Ananias foi e, entrando na casa, impôs as mãos sobre Saulo, dizendo: — Saulo, irmão, o Senhor Jesus, que apareceu a você no caminho para cá, me enviou para que você volte a ver e fique cheio do Espírito Santo.
18 Iporo mine lâ, aku walele nâ kelekele toŋge itogo semba mine nde pââsââ piti lâ Saulo mata, ku yauru ndue. Aku Saulo mata pareŋge ku imora kilo. Ŋineŋga imandi ku ikai lââ-liliŋa.
18 Imediatamente caíram dos olhos de Saulo umas coisas parecidas com escamas, e ele voltou a ver. A seguir, levantou-se e foi batizado.
19 Ŋineŋga Saulo ika wa inu wa, kala ikai walo kilo.
19 E, depois de comer, sentiu-se fortalecido. Saulo permaneceu alguns dias com os discípulos em Damasco.
20 Kari pinde ilâ lâ, ŋineŋga walele nâ Saulo imandi ku iyoka ikura Juda nenzi luma ŋana pasauŋa kâ rârâni, aku itula ŋgua mine tu Yesu nde Maro Kindeni Natu.
20 E logo, nas sinagogas, proclamava Jesus, afirmando que ele é o Filho de Deus.
21 Kinzi tamâta siloŋo Saulo ne ŋgua ŋinde, ande kinzi rârâni wisinzi motutu lâ, kala siporo lâ warakanzi ŋgininzi tu, “Opopo, ina tamâtani ŋaina muŋga izavarunzi tamâta ŋinde uru sipanea Yesu ŋa. Iveta mine muŋga lâ Jerusalem lawea, kala ŋine imâ ŋine ŋana ma ikalenzi tamâta ikainzi silâ panzi patarawâŋa tamâta ŋalaŋala.”
21 Todos os que ouviam Saulo estavam atônitos e diziam: — Não é este o que exterminava em Jerusalém os que invocam o nome de Jesus e veio para cá precisamente para prender e levá-los aos principais sacerdotes?
22 Andeta Saulo ne walo ŋana itula Yesu parina kâ nde ipâŋga ŋalae ndo, aku Juda tamâta simo Damaskus lawea ŋinde nde wisinzi motutu ku ilonzi rârâ. Ŋana tu Saulo itula ŋgua kaika pwataki panzi mine tu Yesu tamwata nde Kirisi.
22 Saulo, porém, mais e mais se fortalecia e confundia os judeus que moravam em Damasco, demonstrando que Jesus é o Cristo.
23 Zo rârâ ilâ lâ, ŋineŋga Juda tamâta sipasau ku sipa ŋgua tu ma sipu Saulo pâta imâte.
23 Decorridos muitos dias, os judeus resolveram matar Saulo,
24 Andeta Saulo iloŋo pâri ŋana nenzi ŋgua pâŋa ŋinde kâ. Aku ikura kari wa mbo wa kinzi Juda tamâta pinde sika mâsa sio ŋana Saulo lâ lawea ne nzâla kawa rârâni, ŋana ma sipu pâta imâte.
24 mas ele ficou sabendo do plano deles. Dia e noite guardavam também os portões da cidade, para o matar.
25 Andeta mbo toŋge, Saulo ne tamâta pinde nde sikai sikâki silâ pa lawea ne ŋgumbi ŋalae kulu. Ŋineŋga Saulo ipazeze lâ ŋgâmo ŋalae toŋge ilo, aku sitiu indue tava ŋgâmo ilâ pa nia yo, ŋineŋga ikâwa ilâ.
25 Mas os discípulos de Saulo tomaram-no de noite e, colocando-o num cesto, desceram-no pela muralha.
26 Aku muli, ŋineŋga Saulo ilâ ipâŋga Jerusalem lawea, aku itu imo kunzi kalo-tawana tamâta simo ŋinde. Andeta kinzi rârâni nde siruru ŋana, aku ilonzi patea tu i nde kalo-tawana tamâta laŋeŋa nâ.
26 Quando chegou a Jerusalém, Saulo procurou juntar-se aos discípulos de Jesus. Porém todos tinham medo dele, não acreditando que ele fosse discípulo.
27 Andeta Banabas isuka Saulo, aku ikai ku ilâ panzi pâri-tamâta. Banabas itapâri panzi ŋana Saulo muŋga imora Maro Ŋalae lâ nzâla, aku Maro Ŋalae iporo ŋgua papa lâ. Aku itapâri panzi ŋana Saulo iruru tia ku imandi itu pâri ara ku ipanea Yesu ŋa lâ Damaskus lawea.
27 Mas Barnabé, tomando-o consigo, levou-o aos apóstolos. Contou-lhes como Saulo tinha visto o Senhor no caminho, e que o Senhor tinha falado com ele. Também contou como, em Damasco, Saulo tinha pregado ousadamente em nome de Jesus.
28 Kinzi siloŋo ŋgua ŋinde, aku ilonzi ara nâ. Mine kala Saulo imo kunzi lâ Jerusalem lawea, aku iyoka ikura lawea ŋalae ŋinde lâ. Aku iruru tia; uru imandi ikai Yesu kawa ku iporo itula ŋgua pwataki.
28 E Saulo ficou com eles em Jerusalém, entrando e saindo, pregando ousadamente em nome do Senhor.
29 Aku Saulo iporo ipawa ŋgua kunzi Juda tamâta pinde uru siporo Grik ŋgua. Andeta situ sipu i pâta imâte.
29 Falava e discutia com os helenistas, mas eles procuravam matá-lo.
30 Kinzi kalo-tawana tamâta sisama lâ ŋana nenzi wisi-nâna ŋinde kâ, kala sikai Saulo silâ sindue pa Sisaria lawea, ŋineŋga sio ilâ pa Tarsus, i tamwata ne lawea tina.
30 Quando isto chegou ao conhecimento dos irmãos, levaram Saulo até Cesareia e dali o enviaram para Tarso.
31 Mine kala lâ nia ndoni pa Judia tâno wa Galilaya tâno wa Samaria tâno wa, ande kinzi kalo-tawana tamâta simo ara nâ, nenzi kazâŋa toŋge tia. Aku pâri ara nde ipâŋga kaika lâ. Kinzi simege ŋana Maro Ŋalae kâ, ku Koroani Sapâŋa ipu tini kaika pa ilonzi kalonzi. Aku tamâta rârâ nde sipalele ilonzi kalonzi ku kalonzi tawana Yesu.
31 Assim, a igreja tinha paz por toda a Judeia, Galileia e Samaria, edificando-se e caminhando no temor do Senhor; e, no consolo do Espírito Santo, crescia em número.
32 Aŋga Petero nde iyoka ilâ ikura nia pinde. Iyoka lee indue pa Lida lawea, ŋana ma imo kunzi kalo-tawana tamâta simo lawea ŋinde.
32 Passando Pedro por toda parte, foi também visitar os santos que moravam em Lida.
33 Ilâ ipâŋga lâ, ŋineŋga isânda tamâta toŋge kulu, i ŋa mine Inias. Tamâta ŋinde kie ndoni imâte lâ, aku ikura ŋana iyoka kâ, ande tia. Imo mine ikeno nâ ikura mbwera lima kanaŋo ŋato lâ.
33 Encontrou ali certo homem, chamado Eneias, que havia oito anos jazia de cama, pois era paralítico.
34 Andeta Petero ipai tu, “Inias, kala ŋine Yesu Kirisi iveta noko kie ara kilo. Kumandi sânda, aku kuveta ne kenoŋa nia sondo.” Aku walele nâ Inias imandi sânda ku imandi.
34 Pedro lhe disse: — Eneias, Jesus Cristo cura você! Levante-se e arrume a sua cama. Ele imediatamente se levantou.
35 Kinzi tamâta rârâni lâ Lida lawea wa Saron tâno nde simora tu tamâta ŋinde kie ara lâ, ande kala sipalele ilonzi kalonzi ku kalonzi tawana Maro Ŋalae.
35 Todos os habitantes de Lida e da região de Sarom viram Eneias e se converteram ao Senhor.
36 Aku kalo-tawana taine toŋge imo Jopa lawea, i ŋa mine Tapita (lâ Grik ŋgua sipatu i ŋa tu “Dokas”). I uru malawa iveta vetâŋa ara nâ ŋana isukanzi sugorai tamâta.
36 Em Jope havia uma discípula chamada Tabita, nome este que, traduzido, é Dorcas. Ela era notável pelas boas obras e esmolas que fazia.
37 Andeta lâ zo ŋinde pukoŋa toŋge ikai Dokas, kala imâte lâ. Mine ku i see ŋinde nde sipua taine karae ku siŋga ndue lâ luma ilo kisiŋa pwataki toŋge ikeno âta.
37 Aconteceu que, naqueles dias, ela adoeceu e veio a morrer. Depois de a lavarem, puseram o corpo num quarto do andar superior.
38 Lida lawea nde ikeno Jopa lawea tini laiti. Mine kala kinzi kalo-tawana tamâta lâ Jopa siloŋo pâri tu Petero ŋga imo Lida lawea. Ŋineŋga sisupwanzi tamâta rua simâ papa aku sino tu, “Maka iloma tu noko ma ŋine nâ kumâ kuma!”
38 Como Lida ficava perto de Jope, os discípulos, ouvindo que Pedro estava ali, enviaram-lhe dois homens com o seguinte pedido: — Não se demore em vir até nós.
39 Aku Petero iyoka kunzi rua silâ. Silâ sipâŋga lâ, ŋineŋga sikai Petero silâ pa luma ilo kisiŋa pwataki ikeno âta ŋinde. Aku taine mwala mwala rârâni nde simâ siŋge Petero mbwaliu lâ. Kinzi simo sita nâ, aku situla pasawaŋa kie-kie Dokas muŋga isuta panzi, lâ zo ŋinde imo via yo.
39 Pedro se aprontou e foi com eles. Quando chegou lá, eles o levaram ao quarto do andar superior. Todas as viúvas o cercaram, chorando e mostrando-lhe túnicas e vestidos que Dorcas tinha feito enquanto estava com elas.
40 Andeta Petero isokinzi tamâta rârâni siyâti silâ pa nia yo lâ, ŋineŋga ipare tuku ku ikai noŋa. Ikai noŋa lâ, ŋineŋga nao ilâ pa taine karae ku iporo tu, “Tapita, kumandi sânda!” Ŋineŋga taine mata pareŋge imora Petero, ku ipagagati isaŋona.
40 Mas Pedro mandou que todos saíssem, ajoelhou-se e orou; depois, voltando-se para o corpo, disse: — Tabita, levante-se! Ela abriu os olhos e, vendo Pedro, sentou-se.
41 Aku Petero isaŋa taine mbau ku igagati kâki, ku imandi. Aku Tapita nde imo via kilo. Ŋineŋga Petero isarawanzi kalo-tawana tamâta sitavanzi taine mwala mwala ŋinde, aku io Tapita ilâ panzi.
41 Ele, dando-lhe a mão, ajudou-a a ficar em pé; e, chamando os santos, especialmente as viúvas, apresentou-a viva.
42 Ŋgua ŋana mâsi ŋinde kâ nde isala nia ilâ ikura nia ndoni lâ Jopa lawea. Mine kala tamâta rârâ sio nenzi kalo-tawana ilâ pa Maro Ŋalae nâ.
42 Isto se tornou conhecido em toda a cidade de Jope, e muitos creram no Senhor.
43 Aku Petero imo Jopa lawea ikura zo rârâ. Imo kuku tamâta toŋge uru iveta wurâta ŋana ŋgoa karae kâ, i ŋa mine Saimon.
43 Pedro ficou em Jope muitos dias, na casa de um curtidor chamado Simão.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 9, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.