Atos 5
MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs VC
1 Aku tamâta toŋge kala imo kunzi tona, i ŋa mine Aninia, aku imo kuku kaiwa taine Sapila. Aku Aninia ne tâno pinde ilua tamâta toŋge iko.
1 Um certo homem chamado Ananias, de comum acordo com sua mulher Safira, vendeu um campo
2 Andeta tâno ne mbumbu pinde nde i tamwata ikai ivea, aku i kaiwa kala isama lâ ŋana ŋinde kâ. Ŋineŋga Aninia ikai mbumbu pinde nâ imâ ku io lâ pâri-tamâta mbaunzi ilo, ku ipainzi tu, “Mbumbu ndoni kala ŋine”.
2 e, combinando com ela, reteve uma parte da quantia da venda. Levando apenas a outra parte, depositou-a aos pés dos apóstolos.
3 Ŋineŋga Petero ipai Aninia tu, “Mana mana ŋga Sadana ipipi lâ noko ilo, a? Mine kala kulaŋe Koroani Sapâŋa, kala noko tamwata kusilikana tâno ŋinde ne mbumbu pinde pa tamwata.
3 Pedro, porém, disse: Ananias, por que tomou conta Satanás do teu coração, para que mentisses ao Espírito Santo e enganasses acerca do valor do campo?
4 Muŋga, tâno ŋinde nde noko tamwata ne tâno, andeta nokoni kupatea tu ma kuo panzi tamâta tu siko. Ŋineŋga siko lâ, aku mbumbu ŋinde kala noko tamwata ne kelekele ŋana pwatona kâ. Mine nde ŋana sâ kâ ŋga noko ilo patea tu ma kuveta soki mine, a? Noko kulaŋe maka tamâta nâ, ande tia. Noko kulaŋe Maro Kindeni tava.”
4 Acaso não o podias conservar sem vendê-lo? E depois de vendido, não podias livremente dispor dessa quantia? Por que imaginaste isso em teu coração? Não foi aos homens que mentiste, mas a Deus.
5 Aninia iloŋo ŋgua ŋinde lâ, ŋineŋga pata ndue ku imâte lâ ikeno. Aku ŋgua ŋana mâsi ŋinde kâ nde isala nia ilâ, kala tamâta rârâ siloŋo ku siruru pâta kanaŋo.
5 Ao ouvir estas palavras, Ananias caiu morto. Apoderou-se grande terror de todos os que o ouviram.
6 Ŋineŋga tamâta limoa pinde simâ ku silita lalava lâ Aninia karae, ku sikale silâ sikea.
6 Uns moços retiraram-no dali, levaram-no para fora e o enterraram.
7 Simo lee, ku kari tai ŋato ilâ lâ, ŋineŋga Aninia kaiwa Sapila kala imâ. I nde izizâla ŋana mâsi ŋinde ipâŋga pa kaiwa.
7 Depois de umas três horas, entrou também sua mulher, nada sabendo do ocorrido.
8 Mine nde Petero itula mbumbu papa taine ku ikasoŋa tu, “Mana mana, a? Miki rua kakai mbumbu ŋine nâ ŋana tâno ŋinde, tiya?” Aku taine isâu tu, “Mao, maka rua kakai mbumbu ŋinde nâ.”
8 Pedro perguntou-lhe: Dize-me, mulher. Foi por tanto que vendestes o vosso campo? Respondeu ela: Sim, por esse preço.
9 Ŋineŋga Petero ipai taine tu, “Ŋana sâ kâ ŋga miki rua kapa ŋgua ŋana kakai samâŋa pa Maro Ŋalae ne Koroani, a? Kuloŋo ŋga; kinzi tamâta muŋga sikea noko kaiwa ŋinde nde simâ lâ kala simandi nzâla kawa, aku tini nâ ma sikale noko kala silâ.”
9 Replicou Pedro: Por que combinastes para pôr à prova o Espírito do Senhor? Estão ali à porta os pés daqueles que sepultaram teu marido. Hão de levar-te também a ti.
10 Aku ndainani nâ Sapila pata ndue Petero kie tini laiti, ku imâte lâ. Ŋineŋga tamâta limoa ŋinde simâ luma ilo, ku simora Sapila imâte lâ ikeno. Aku sikale silâ sikea lâ kaiwa tamâne ne kuru waŋgira.
10 Imediatamente caiu aos seus pés e expirou. Entrando aqueles moços, acharam-na morta. Levaram-na para fora e a enterraram junto do seu marido.
11 Aku kalo-tawana tamâta ndoni siloŋo ŋgua ŋana mâsi ŋinde kâ, kala siruru pâta lâ. Aku tamâta pinde simo niaka ŋinde kala siloŋo ku siruru mine nâ.
11 Sobreveio grande pavor a toda a comunidade e a todos os que ouviram falar desse acontecimento.
12 Kinzi pâri-tamâta sikai Maro Kindeni ne walo ku siveta mâsi ŋalaŋala kie-kie rârâ lâ tamâta naonzi. Aku kinzi kalo-tawana tamâta rârâni ilonzi taitu ku uru silâ sipasau lâ pâpâta toŋge, i ŋa tu “Solomon ne Pâpâta”.
12 Enquanto isso, realizavam-se entre o povo pelas mãos dos apóstolos muitos milagres e prodígios. Reuniam-se eles todos unânimes no pórtico de Salomão.
13 Aku tamâta simo niaka ŋinde nde siporo ŋgua ara nâ ŋananzi kalo-tawana tamâta. Ambo taitu kinzi pinde sipasau kunzi tia, ŋana tu siruru pâta.
13 Dos outros ninguém ousava juntar-se a eles, mas o povo lhes tributava grandes louvores.
14 Aŋga tamâta pinde nde kalonzi tawana Maro Ŋalae, kinzi taine wa tamâne wa, kala simâ simo kunzi i ne ŋgu.
14 Cada vez mais aumentava a multidão dos homens e mulheres que acreditavam no Senhor.
15 Mine kala tamâta pinde uru sikalenzi pukoŋa tamâta siyâti simâ pa nia yo ku sionzi lâ nzâla, siŋganzi ndue sikeno nenzi rombe-rombe wa kenoŋa nia kulu. Ilonzi patea tu mambo Petero iyoka imâ, mbo ma kari sinala Petero tai ilâ panzi tâ, ande ma tininzi ara kilo.
15 De maneira que traziam os doentes para as ruas e punham-nos em leitos e macas, a fim de que, quando Pedro passasse, ao menos a sua sombra cobrisse alguns deles.
16 Aku tamâta ŋgu ŋalae sipile lawea pinde keno Jerusalem tini laiti ku simâ panzi pâri-tamâta tona. Kinzi ŋinde kala sikainzi pukoŋa tamâta wa tamâta pinde koroani saka sipagagaranzi wa simâ. Aku Maro Kindeni ivetanzi tamâta ŋinde rârâni sipâŋga ara kilo.
16 Também das cidades vizinhas de Jerusalém afluía muita gente, trazendo os enfermos e os atormentados por espíritos imundos, e todos eles eram curados.
17 Mine kala Juda nenzi patarawâŋa tamâta ŋalae tavanzi ne tamâta ŋinde lâ Sadyusi ŋgu, ande sipadâda pâta ŋananzi pâri-tamâta.
17 Levantaram-se então os sumos sacerdotes e seus partidários {isto é, a seita dos saduceus} cheios de inveja,
18 Mine nde simandi ku sikainzi pâri-tamâta kaika sionzi lâ luma sakamao ilo.
18 e deitaram as mãos nos apóstolos e meteram-nos na cadeia pública.
19 Andeta mbo ŋgini-ŋgini, ŋineŋga Maro Ŋalae ne aŋelo toŋge imâ ku ikai luma ŋinde ne nzâla piti, ku ikainzi pâri-tamâta siyâti silâ pa nia yo. Aku aŋelo ipainzi tu,
19 Mas um anjo do Senhor abriu de noite as portas do cárcere e, conduzindo-os para fora, disse-lhes:
20 “Miki kalâ kamandi Maro Kindeni ne luma sapâŋa ne ŋgumbi ilo, aku katula ŋgua ndoni ŋana via wasaseki ŋine kâ panzi tamâta.”
20 Ide e apresentai-vos no templo e pregai ao povo as palavras desta vida.
21 Aku mbwale pwataki lâ, ŋineŋga kinzi pâri-tamâta silâ pa Maro Kindeni ne luma sapâŋa, aku simandi sipanananzi tamâta, ikura aŋelo ne ŋgua mine.
21 Obedecendo a essa ordem, eles entraram ao amanhecer, no templo, e puseram-se a ensinar. Enquanto isso, o sumo sacerdote e os seus partidários reuniram-se e convocaram o Grande Conselho e todos os anciãos de Israel, e mandaram trazer os apóstolos do cárcere.
22 Aku sambara silâ luma sakamao ilo, andeta pâri-tamâta nde naonzi tia lâ. Tia ku sitaulo simâ kilo ku situla ŋgua mine tu,
22 Dirigiram-se para lá os guardas, mas ao abrirem o cárcere, não os encontraram, e voltaram a informar:
23 “Maka kamora luma sakamao ne nzâla, ande sisae giri lâ, aku zugu tamâta pinde simandi nzâla rârâni kawanzi. Ambo taitu maka kakai nzâla piti, ande kamora tamâta toŋge imo ilo, ande tia.”
23 Achamos o cárcere fechado com toda segurança e os guardas de pé diante das portas, e, no entanto, abrindo-as, não achamos ninguém lá dentro.
24 Siporo mine lâ, ŋineŋga luma sapâŋa ne sambara nenzi koipu wa kinzi patarawâŋa tamâta ŋalaŋala nde ilonzi rârâ, ku siporo tu, “Ŋine ma sâ vetâŋa ipâŋga.”
24 A essa notícia, os sumos sacerdotes e o chefe do templo ficaram perplexos e indagaram entre si sobre o que significava isso.
25 Ŋineŋga tamâta toŋge imâ ku ipainzi tu, “Kaloŋo ŋga! Kinzi tamâta ŋinde muŋga miki kaonzi lâ luma sakamao ilo, ande kinzini simandi sipanananzi tamâta lâ luma sapâŋa ne ŋgumbi ilo!”
25 Mas, nesse momento, alguém transmitiu-lhes esta notícia: Aqueles homens que metestes no cárcere estão no templo ensinando o povo!
26 Mine kala sambara nenzi koipu ikainzi ne tamâta ku silâ tu sikainzi pâri-tamâta kaika. Andeta sikainzi kaika tia, siporo ŋgua mwasa nâ panzi. Kinzi siruru ku siporo tu, “Ambo ma takainzi kaika, ande tamâta ma sisia kinda lâ mira ŋana sipu kinda pâta kâ.”
26 Foi então o comandante do templo com seus guardas e trouxe-os sem violência, porque temiam ser apedrejados pelo povo.
27 Kinzi sambara sikainzi pâri-tamâta simâ ku sionzi lâ tamâta ŋalaŋala naonzi. Ŋineŋga patarawâŋa tamâta ŋalae ipainzi pâri-tamâta mine tu,
27 Trouxeram-nos e os introduziram no Grande Conselho, onde o sumo sacerdote os interrogou, dizendo:
28 “Ayo, maka muŋga kandi kaika tu miki ma katula ŋgua panzi tamâta ŋana ŋoa ŋinde kâ ndimo. Andeta nemi ŋgua nde ilâ isala nia ndoni lâ Jerusalem lawea ilo. Aku ilomi tu kasowe ŋgua lâ kuluma tu maka muŋga kapu tamâta ŋinde pâta imâte.”
28 Expressamente vos ordenamos que não ensinásseis nesse nome. Não obstante isso, tendes enchido Jerusalém de vossa doutrina! Quereis fazer recair sobre nós o sangue deste homem!
29 Andeta Petero ikai pâri-tamâta rârâni kawanzi ku iporo taulo papa mine tu, “Maka ma kaveta ikura Maro Kindeni ne ŋgua nâ; ma kaveta ikura tamâta nenzi ŋgua tia.
29 Pedro e os apóstolos replicaram: Importa obedecer antes a Deus do que aos homens.
30 Miki muŋga kasona Yesu itâra lâ kâi popole tini ku kapu pâta imâte lâ, andeta ŋineŋga timbunda nenzi Maro Kindeni ipaŋo Yesu imandi imo via kilo.
30 O Deus de nossos pais ressuscitou Jesus, que vós matastes, suspendendo-o num madeiro.
31 Aku Maro Kindeni ikai Yesu ikâki âta ku io isaŋona pa mbau pa wia kâ, kala Yesu imo Koipu Ŋalae wa Yautâŋa Tamwata wa. Mine kala Yesu iveta nzâla pa kinda Isrel ŋgu, ŋana ma tapalele ilonda kalonda ku talâ pa i ŋana ma izavaru nenda kiesaka piti lâ tininda.
31 Deus elevou-o pela mão direita como Príncipe e Salvador, a fim de dar a Israel o arrependimento e a remissão dos pecados.
32 Maka warakama nde kamora vetâŋa ŋinde lâ, aku Koroani Sapâŋa kala imora mine nâ. Aku Maro Kindeni uru Koroani Sapâŋa ndainani nâ ilanzi tamâta ea sipono muli pa i kawa ŋgua.”
32 Deste fato nós somos testemunhas, nós e o Espírito Santo, que Deus deu a todos aqueles que lhe obedecem.
33 Kinzi tamâta ŋalaŋala siloŋo Petero ne ŋgua ŋinde, ku wisinzi nâna ndo. Ilonzi tu ma sipunzi pâri-tamâta pâta simâte.
33 Ao ouvirem essas palavras, enfureceram-se e resolveram matá-los.
34 Andeta Parisai ŋgu nenzi tamâta toŋge imandi, i ŋa mine Gamaliel. I nde pananâŋa tamâta ŋana ŋgua tukuŋa kâ, aku kinzi tamâta rârâni simege ŋana i kâ. Gamaliel imandi ku ipainzi tamâta ŋalaŋala tu ma sionzi pâri-tamâta siyâti silâ pa nia yo.
34 Levantou-se, porém, um membro do Grande Conselho. Era Gamaliel, um fariseu, doutor da lei, respeitado por todo o povo.
35 Siyâti silâ simandi nia yo lâ, ŋineŋga Gamaliel ipainzi tamâta ŋalaŋala mine tu, “Miki Isrel tamâta, kapakatona sondo ŋga. Ambo ilomi tu kaveta mâsi toŋge panzi tamâta ŋinde, ande ilomi tambira sondo muŋga lâ ŋga.
35 Mandou que se retirassem aqueles homens por um momento, e então lhes disse: Homens de Israel, considerai bem o que ides fazer com estes homens.
36 Miki kasama tu muŋga, tamâta toŋge, i ŋa mine Tiudas, ande ipâŋga ku iporo tu, ‘Naŋa nde tamâta ŋalae’. Mine kala tamâta ŋgu kambwaŋenzi tamâta ŋalae ŋapa (400) nde silâ sipono muli papa. Andeta Rom nenzi zugu tamâta sipu pâta imâte lâ, ŋineŋga i ne ŋgu ŋinde nde sikâwa pwapwataki silâ, aku marumbu.
36 Faz algum tempo apareceu um certo Teudas, que se considerava um grande homem. A ele se associaram cerca de quatrocentos homens: foi morto e todos os seus partidários foram dispersados e reduzidos a nada.
37 Aku muli, lâ zo ŋinde Rom siveta wurâta ŋana siŋgere tamâta ŋanzi lâ pepa tini kâ, ande Galilaya tamâta toŋge imandi, i ŋa mine Judas. Aku tamâta ŋinde isowe tamâta pinde ilonzi, kala silâ taitu ŋana sipara kuku Rom nenzi koipu. Andeta sipu i pâta imâte lâ, ŋineŋga ne tamâta rârâni sikâwa pwapwataki silâ mine nâ.
37 Depois deste, levantou-se Judas, o galileu, nos dias do recenseamento, e arrastou o povo consigo, mas também ele pereceu e todos quantos o seguiam foram dispersados.
38 Kala ŋine naŋa apaimi tu miki ma kamege ŋananzi pâri-tamâta ŋinde, aku kapilenzi simo. Ambo siveta tamâta nâ nenzi wurâta, ande wurâta ŋinde ma imbe.
38 Agora, pois, eu vos aconselho: não vos metais com estes homens. Deixai-os! Se o seu projeto ou a sua obra provém de homens, por si mesma se destruirá;
39 Taitu kaloŋo ŋga; ambo siveta Maro Kindeni ne wurâta, ande miki kakura ŋana kapono nzalanzi tia ndo, aku ma kakai kazâŋa pa Maro Kindeni tamwata.” Gamaliel iporo ŋgua mine.
39 mas se provier de Deus, não podereis desfazê-la. Vós vos arriscaríeis a entrar em luta contra o próprio Deus. Aceitaram o seu conselho.
40 Mine kala kinzi sipa ŋgua tu ma soka Gamaliel ne ŋgua muli. Ŋineŋga sipasupwa ilâ panzi sambara tu sikainzi pâri-tamâta sitaulo simâ. Sitaulo simâ lâ, ŋineŋga sambara mbilâo nâ sipalilinzi pâta. Sipalilinzi lâ, ŋineŋga situ kaika panzi tu ma siporo ŋgua kilo lâ Yesu ŋa ndimo, aku siyautenzi pâri-tamâta siyâti silâ.
40 Chamaram os apóstolos e mandaram açoitá-los. Ordenaram-lhes então que não pregassem mais em nome de Jesus, e os soltaram.
41 Kinzi pâri-tamâta nde sipile nia ŋinde, ku ilonzi ndeka nâ, ŋana tu Maro Kindeni imoranzi tu sikura ŋana sikai maŋeti ŋana Yesu ŋa kâ.
41 Eles saíram da sala do Grande Conselho, cheios de alegria, por terem sido achados dignos de sofrer afrontas pelo nome de Jesus.
42 Aku ikura zo zo, kinzi pâri-tamâta soka silâ pa luma sapâŋa wa tamâta nenzi luma wa, aku simo sipanananzi ku situla pâri ara ŋana Yesu tu i tamwata nde Kirisi.
42 E todos os dias não cessavam de ensinar e de pregar o Evangelho de Jesus Cristo no templo e pelas casas.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 5, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.