Atos 23
MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs NTLH
1 Paulo nde mata ilea sondo panzi tamâta ŋalaŋala, ŋineŋga iporo mine tu, “Niŋgu-nambwe wukale, lâ nia ndoyo, aku imâ lee ipâŋga lâ zo ŋine, ande naneŋgu vetâŋa rârâni ikeno nia yo lâ Maro Kindeni nao. Naŋa uru aveta ikura i ne pateâŋa mine, aku iloŋgu ara ŋana warakâŋgu neŋgu vetâŋa rârâni. Naŋa aveta vetâŋa toŋge soki, ande tia.”
1 Então Paulo olhou firmemente para os membros do Conselho e disse: — Meus irmãos, tenho vivido até hoje com a consciência limpa diante de Deus.
2 Iporo ŋgua mine lâ, ŋineŋga patarawâŋa tamâta ŋalae Aninia ipainzi tamâta simandi Paulo tini laiti ŋinde tu ma siponza i kawa.
2 Mas Ananias, o Grande Sacerdote , mandou que os homens que estavam perto de Paulo dessem um tapa na boca dele.
3 Andeta Paulo ipai tu, “Noko kutogo ŋgumbi siŋga mine, karae nâ nde ara, aŋga ilo nde sâmbu! Maro Kindeni ma iponza noko mine nâ! Mao nâ, noko kusaŋona ŋgua nia ŋine ŋana kulea pa naneŋgu vetâŋa, ikura Mose ne ŋgua tukuŋa itula mine; andeta noko tamwata kulaŋa kupole ŋgua tukuŋa, kala kusupwanzi tu siponza naŋa!”
3 Aí Paulo disse a Ananias: — Hipócrita, Deus o castigará por isso! Você está sentado aí para me julgar de acordo com a
4 Kinzi tamâta simandi Paulo tini laiti ŋinde nde sipai tu, “Wa, tiambo noko kutu kuporo soki pa Maro Kindeni ne patarawâŋa tamâta ŋalae, a?”
4 Os homens que estavam perto de Paulo perguntaram: — Você está insultando o Grande Sacerdote, o
5 Ande Paulo iporo taulo tu, “Niŋgu-nambwe wukale, naŋa azizâla ŋana tamâta ŋinde tu i nde patarawâŋa tamâta ŋalae. Kinda nenda ŋgua tukuŋa ikeno lâ pepa tini mine tu, ‘Noko ma kuporo soki pa noko tamwata ŋgu nenzi koipu ndimo’. Ŋinde nâ nde naŋa asama lâ.”
5 Paulo respondeu: — Meus irmãos, eu não sabia que ele é o Grande Sacerdote. Pois as
6 Paulo isama tu kinzi Juda tamâta pinde simo pasauŋa ŋinde nde lâ Sadyusi ŋgu, aŋga pinde nde lâ Parisai ŋgu. Mine kala isarâwa panzi tamâta ŋalaŋala mine tu, “Niŋgu-nambwe wukale, naŋa nde Parisai ŋgu tamwatâŋgu! Mao nâ, Parisai ŋgu nenzi vâsa kala naŋani! Naŋa kaloŋgu tawana tu Maro Kindeni ma muli ipaŋonzi tamâta rârâni lâ mateŋa nianzi simo vianzi kilo, aku ŋana duvi ŋine kâ kinzi sio naŋa lâ ŋgua nia kala amo ŋai.”
6 Quando Paulo percebeu que alguns do Conselho eram do partido dos saduceus e outros do partido dos fariseus , disse bem alto: — Meus irmãos, eu sou fariseu e filho de fariseus. Estou aqui sendo julgado porque creio que os mortos vão ressuscitar.
7 Paulo iporo mine lâ, aku walele nâ kazâŋa ipâŋga lâ pasauŋa nia. Kinzi Parisai tamâta ŋga kinzi Sadyusi tamâta nde sipwa pwapwataki mo rua, aku sipawa ŋgua.
7 Assim que ele disse isso, os fariseus e os saduceus começaram a discutir, e o Conselho se dividiu.
8 Ŋana tu Parisai ŋgu uru kalonzi tawana tu kinzi mateŋa tamâta ma muli simandi simo vianzi kilo. Aku kalonzi tawana tu kinzi aŋelo wa koroani wa simo tona. Aŋga kinzi Sadyusi ŋgu kalonzi tawana mine, ande tia.
8 É que os saduceus não creem que os mortos vão ressuscitar, nem que existem anjos ou espíritos; mas os fariseus creem nessas coisas.
9 Mine kala nduŋeŋa ŋalae ipâŋga lâ pasauŋa nia. Kinzi Parisai ŋgu nenzi pananâŋa tamâta ŋana ŋgua tukuŋa kâ nde simandi ku siporo kaika tu, “Maka iloma patea tu tamâta ŋai iveta vetâŋa soki toŋge tia. Tiambo koroani toŋge tâku aŋelo toŋge tâ itula ŋgua papa.”
9 E assim a gritaria aumentou ainda mais. Então alguns mestres da Lei que pertenciam ao partido dos fariseus se levantaram e protestaram. Eles disseram: — Não vemos nenhum mal neste homem. Pode ser mesmo que um anjo ou um espírito tenha falado com ele.
10 Sipawa ŋgua lee, aku kazâŋa ipâŋga more-more ŋalae. Aku zugu tamâta nenzi koipu iruru tu kinzi ma sipakawea Paulo ku sitapa utu mo rua ma imâte. Mine kala ipainzi ne zugu tamâta tu ma sindue sikai Paulo sitapa piti lâ ŋgu ŋgininzi, ŋineŋga ma sikai silâ warakanzi nenzi luma ilo.
10 A briga chegou a tal ponto, que o comandante ficou com medo de que Paulo fosse despedaçado por eles. Por isso mandou os guardas descerem para tirar Paulo do meio deles e o levar de volta para a fortaleza.
11 Siveta mine lâ, aku zoni ndaina, lâ mbo, ŋineŋga Maro Ŋalae tamwata imâ imandi Paulo tini laiti ku ipai tu, “Kumandi kaika, aku kururu ndimo. Noko muŋga kutula naŋa parinâŋgu lâ Jerusalem lawea, aku Maro Kindeni ipatea tu noko ma kuveta mine nâ lâ Rom lawea tona.”
11 Na noite seguinte o Senhor Jesus apareceu a Paulo e disse:
12 Aku wurita kilo, kari ikâki lâ, ŋineŋga Juda tamâta pinde sipasau ku sipa ŋgua lâ warakanzi nâ ŋgininzi. Siporo tu, “Kinda tapa ŋgua mine lâ Maro Kindeni nao; kinda ma taka tia wa tanu tia wa lee, ikura lâ zo ndia ma tapu Paulo pâta imâte.”
12 Na manhã seguinte alguns judeus se ajuntaram e juraram que não iam comer nem beber nada enquanto não matassem Paulo.
13 Kinzi tamâta kala siveta ŋgua pâŋa ŋinde kambwaŋenzi nde ipole tamâta rua (40).
13 Os homens que combinaram fazer isso eram mais de quarenta.
14 Ŋineŋga silâ panzi patarawâŋa tamâta ŋalaŋala ku siporo tu, “Maka muŋga kaveta ŋgua pâŋa kaika lâ Maro Kindeni nao tu ma kaka kâpwa toŋge tia lee, ikura lâ zo ndia ma kapu Paulo pâta imâte.
14 Eles foram falar com os chefes dos sacerdotes e com os líderes do povo e disseram: — Nós fizemos o seguinte juramento: “Que Deus nos amaldiçoe se comermos ou bebermos qualquer coisa enquanto não matarmos Paulo.”
15 Mine kala maka kano pa miki katavanzi tamâta ŋalaŋala tu miki ma kapasupwa ilâ pa zugu tamâta nenzi koipu tu ma walele nâ ikai Paulo imâ pami. Ara ŋana miki ma kapai tu, ‘Maka iloma tu kasama Paulo ne ŋgua duvi sondo’. Aŋga maka nde ma kao ŋana i lâ nzâla. I ma imâ ipâŋga pami tia yo, ŋineŋga ma kapu pâta imâte.”
15 Agora vocês e o Conselho Superior , mandem pedir ao comandante que traga Paulo aqui. Digam que estão querendo examinar melhor o caso dele. Então, antes que ele chegue, nós estaremos prontos para matá-lo.
16 Andeta Paulo numbaila tamâne toŋge iloŋo ŋgua tu tamâta pinde ma simuna lâ nzâla ku ma sipu Paulo pâta imâte. Mine kala ilâ zugu tamâta nenzi luma ilo ku itapâri ŋgua ŋinde pa Paulo.
16 Mas o filho da irmã de Paulo ficou sabendo do plano; ele entrou na fortaleza e contou tudo a Paulo.
17 Ŋineŋga Paulo isarâwa pa zugu tamâta nenzi katonâŋa toŋge tu imâ, aku ipai tu, “Pwai tamâta limoa ŋai kulâ pa nemi koipu tamâta. I ilo ŋgua tini itu iporo papa.”
17 Então Paulo chamou um dos oficiais e disse: — Leve este moço ao comandante. Ele tem uma coisa para contar a ele.
18 Mine kala tamâta ŋinde ikai lâlu ilâ pa nenzi koipu, aku ipai tu, “Paulo, ina tamâta ŋinde imo luma sakamao ilo, ande ino naŋa tu ma akai lâlu ŋai amâ pano. I ilo ŋgua tu iporo pano.”
18 O oficial levou o moço ao comandante e disse: — Aquele preso que se chama Paulo mandou me chamar e pediu que eu trouxesse este moço porque ele tem uma informação para o senhor.
19 Koipu nde ikai lâlu mbalau aku rua silâ pa nia ŋgaŋe, ŋineŋga ikasoŋa tu, “Noko ilo tu kuporo mana pa naŋa.”
19 O comandante pegou o moço pela mão, levou-o para um lado e perguntou: — O que é que você tem para me contar?
20 Ande lâlu ipai tu, “Kinzi Juda tamâta nde sipa ŋgua kaika tu ma wurita kilo, ŋineŋga ma sino pano tu kuo Paulo ilâ panzi Juda nenzi tamâta ŋalaŋala. Kinzi ma silâŋe sipaino tu ilonzi tu sisama i ne ŋgua duvi sondo.
20 Ele respondeu: — Alguns judeus combinaram pedir ao senhor que leve Paulo amanhã ao Conselho Superior, com a desculpa de quererem examinar melhor o caso dele.
21 Taitu noko ma kusâu pa nenzi ŋgua ndimo. Ŋana tu tamâta pinde, kambwaŋenzi ipole tamâta rua (40), ande siveta ŋgua pâŋa lâ Maro Kindeni nao tu ma sika tia wa sinu tia wa lee, ikura lâ zo ndia ma sipu Paulo pâta imâte. Kala ŋine simuna simo nzâla ŋgaŋe sio ŋana i kâ. Kinzi sio tininzi ŋanano tu ma kusâu pa nenzi ŋgua.”
21 Mas não acredite nisso, pois mais de quarenta deles vão ficar escondidos esperando Paulo para o matar. Todos eles fizeram este juramento: “Que Deus nos amaldiçoe se comermos ou bebermos qualquer coisa antes de termos matado Paulo.” Eles estão prontos para cumprir o juramento e esperam apenas saber o que o senhor vai resolver.
22 Ŋineŋga koipu io lâlu ŋinde ilâ, aku itu kaika papa tu, “Noko ma kutapâri pa tamâta toŋge tu muŋga kumâ pana ŋana kutula ŋgua ŋine pana, mine ndimo.”
22 Então o comandante respondeu: — Não diga a ninguém que você me contou isso. E mandou que o moço fosse embora.
23 Ŋineŋga koipu ŋinde isarâwa panzi ne tamâta rua, aku ipainzi tu, “Miki rua ma kakainzi zugu tamâta kambwaŋenzi tamâta ŋalae rua (200), sitavanzi zugu tamâta kambwaŋenzi tamâta ŋato kanaŋo saŋao (70) uru sisaŋona hosi kumbunzi, aŋga zugu tamâta kambwaŋenzi tamâta ŋalae rua (200) uru sikai ua. Kakainzi zugu tamâta rârâni ŋinde aku kaluku ŋana kapile lawea ŋine lâ ŋine mbo, kari tai lima kanaŋo ŋapa, aku kalâ pa Sisaria lawea.
23 Então o comandante chamou dois oficiais e disse: — Arranjem duzentos soldados, e mais setenta cavaleiros, e duzentos lanceiros para ir até a cidade de Cesareia. Estejam prontos para sair daqui às nove horas da noite.
24 Aku kapateanzi hosi pinde pa Paulo tona, ŋana i kala ma isaŋona kumbu. Kakai Paulo sondo nâ kalâ pa koipu ŋalae Feliks.”
24 Preparem também cavalos para Paulo montar e o levem com toda a segurança para o governador Félix.
25 Ŋineŋga zugu tamâta nenzi koipu iŋgere ŋgua pinde lâ pepa tini mine tu,
25 Depois o comandante escreveu uma carta que dizia o seguinte:
26 “Naŋa Klodius Lisias aŋgere ŋgua ŋine imâ pa noko tamâta ŋalae, koipu Feliks. Kari ara.
26 “Excelentíssimo Governador Félix, “Saudações.
27 Kinzi Juda tamâta muŋga sikale tamâta ŋine kaika, ŋana ma sipu pâta imâte. Andeta naŋa aloŋo pâri tu i nde itogo Rom lawea warika, kala akainzi naneŋgu zugu tamâta pinde ku kalâ kakai i piti lâ mbaunzi ilo.
27 “Alguns judeus agarraram este homem e quase o mataram. Quando soube que ele era cidadão romano, eu fui com os meus soldados e não deixei que ele fosse morto.
28 Naŋa iloŋgu tu asama mine; mana mana ŋga kinzi sisowe ŋgua lâ i tini. Mine kala akai i alâ apasau kunzi Juda nenzi tamâta ŋalaŋala.
28 Eu queria saber por que o estavam acusando e por isso resolvi levá-lo diante do Conselho Superior dos judeus.
29 Akasoŋanzi lâ, ŋineŋga asama tu kinzi sisowe ŋgua lâ i tini ŋana warakanzi nâ nenzi ŋgua tukuŋa. Andeta i muŋga iveta vetâŋa soki toŋge, ikura ŋana ma ao ilâ luma sakamao ilo ku apu pâta imâte, ande tia.
29 Então descobri que ele não tinha feito nada para merecer a prisão ou a morte. A acusação contra ele era a respeito da própria lei deles.
30 Andeta aloŋo ŋgua tu tamâta pinde sipavea nâ ku sipa ŋgua tu ma sipu i pâta imâte. Mine kala ao i imâ walele nâ pano. Aku aporo ŋgua kaika panzi tamâta ŋinde muŋga sisowe ŋgua lâ i tini tona. Naŋa apainzi tu ma silâ siporo nenzi ŋgua pwataki lâ noko nao, ŋana noko ma kusama ŋgua ŋinde ne duvi. Naneŋgu ŋgua kala imâ imotu lâ ŋine.” Koipu iŋgere ŋgua mine lâ pepa tini.
30 Quando fui informado de que havia um plano para matá-lo, resolvi mandá-lo ao senhor. E disse para aqueles judeus que fizessem as acusações na sua presença. “Saúde. “Cláudio Lísias.”
31 Kinzi zugu tamâta sipono muli pa nenzi koipu kawa ŋgua, aku mboni ndaina sikai Paulo silâ lee sipâŋga Antipatris lawea.
31 Então os soldados cumpriram as ordens. Pegaram Paulo e o levaram durante a noite até a cidade de Antipátride.
32 Aku wurita mboyo, ŋineŋga zugu tamâta pinde sipilenzi ku sitaulo silâ pa nianzi kilo. Aŋga zugu tamâta uru sisaŋona hosi kumbunzi ŋinde simbonzi nâ nde sikai Paulo silâ pa Sisaria lawea.
32 No dia seguinte os soldados voltaram para a fortaleza, deixando que os cavaleiros continuassem a viagem com Paulo.
33 Kinzi silâ lee sipâŋga Sisaria lâ, ŋineŋga pepa silua koipu ŋalae, aku sio Paulo lâ i mbau ilo.
33 Eles o levaram para a cidade de Cesareia, deram a carta ao Governador e lhe entregaram Paulo.
34 Koipu ŋalae nde ipono pepa marumbu lâ, ŋineŋga ikasoŋa Paulo tu, “Noko ne lawea tina nde ikeno lâ tâno ndia.” Ande Paulo ipai tu, “Naneŋgu lawea tina ikeno lâ Silisia tâno.”
34 O Governador leu a carta e perguntou a Paulo de onde ele era. Quando soube que era da região da Cilícia,
35 Ŋineŋga koipu iporo tu, “Ara. Mambo kinzi tamâta situ sisowe ŋgua lâ noko tini ŋinde nde simâ sipâŋga ŋga, ŋineŋga ma aloŋo noko ne ŋgua.” Aku io Paulo lâ luma sakamao ilo, lumani ŋinde ikeno koipu ŋalae Herot ne luma ilo.
35 disse: — Quando os seus acusadores chegarem, eu ouvirei o que você tem para dizer. Em seguida mandou que ele ficasse preso no palácio do Governador .
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 23, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.