Atos 16

MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs NTLH

Sair da comparação
NTLH Nova Tradução na Linguagem de Hoje 2000
1 Paulo iyoka ilâ ipâŋga Derbe lawea, ŋineŋga ilâ ipâŋga Listra lawea. Aku kalo-tawana tamâta toŋge imo Listra, i ŋa mine Timoti. I tina nde Juda ŋgu nenzi kalo-tawana taine, aŋga tama nde Grik lawea warika.
1 Paulo chegou às cidades de Derbe e Listra. Em Listra morava um cristão chamado Timóteo. A mãe dele, uma cristã, era da raça dos judeus, mas o pai dele não era judeu.
2 Kinzi kalo-tawana tamâta simo Listra lawea wa Aikoniam lawea nde uru situla Timoti parina mine tu i nde tamâta ara.
2 Todos os irmãos que moravam em Listra e Icônio falavam bem de Timóteo.
3 Mine nde Paulo ilo patea tu ma ikai Timoti iyoka kunzi. Andeta i kalo loko ŋananzi Juda tamâta simo nia ŋinde, ŋana tu kinzi sisama tu Timoti tama nde Juda tamâta tia. Mine kala Paulo ikai Timoti ku ive karae, ikura Juda nenzi ŋgua tukuŋa ikeno mine.
3 Paulo quis levá-lo consigo e por isso o circuncidou , pois todos os judeus que moravam naqueles lugares sabiam que o pai de Timóteo não era judeu.
4 Iveta ŋine lâ, ŋineŋga soka silâ lawea lawea situla ŋgua tukuŋa ŋinde muŋga kinzi pâri-tamâta wa katonâŋa siporo sipa lâ Jerusalem lawea, ŋana kinzi kalo-tawana tamâta lâ tinikoa ŋgu ma sipaveta kuku.
4 Nas cidades por onde passavam, eles diziam aos cristãos quais as decisões que tinham sido tomadas pelos apóstolos e pelos presbíteros da igreja de Jerusalém e aconselhavam que eles obedecessem a essas decisões.
5 Mine kala ikura zo zo tamâta pinde kalonzi tawana Yesu, ande kala kalo-tawana tamâta sipâŋga kambwaŋenzi rârâ. Aku nenzi kalo-tawana ipâŋga kaika lâ.
5 Assim as igrejas ficavam mais fortes na fé, e o número de cristãos aumentava cada dia mais.
6 Kinzi soka silâ lee sipâŋga Frigia tâno wa Galesia tâno wa. Ŋana tu muŋga Koroani Sapâŋa indi kaika panzi tu ma siporo situla ŋgua lâ Esia tâno ndimo.
6 Como o Espírito Santo não deixou que anunciassem a palavra na província da Ásia, eles atravessaram a região da Frígia-Galácia.
7 Soka silâ sipâŋga Misia tâno ŋgaŋe, ŋineŋga situ ma soka silâ pa Bitinia tâno kâ. Andeta Yesu ne Koroani ipono nzalanzi.
7 Quando chegaram perto do distrito da Mísia, tentaram ir para a província da Bitínia, mas o Espírito de Jesus não deixou.
8 Tia ku siŋgeŋge ŋana Misia tâno ku soka sindue pa Troas lawea.
8 Então atravessaram a Mísia e chegaram à cidade de Trôade.
9 Silâ sipâŋga lâ, aku mbo, ŋineŋga Paulo imora mâsi toŋge itogo mbupuleŋa mine. Imora Masedonia lawea warika toŋge imandi isarâwa papa tu, “Maka kano pano tu kumbwaliu kumâ pa Masedonia ŋana kuvilama.”
9 Naquela noite Paulo teve uma visão. Ele viu um homem da província da Macedônia, que estava de pé e lhe pedia: “Venha para a Macedônia e nos ajude!”
10 Paulo imora mâsi ŋine lâ, ŋineŋga walele nâ maka karoto nzâla ŋana kalâ pa Masedonia kâ. Ŋana tu maka kasama tu Maro Kindeni ipateama tu ma katula pâri ara panzi.
10 Logo depois dessa visão, nós resolvemos partir logo para a Macedônia, pois estávamos certos de que Deus nos havia chamado para anunciar o evangelho ao povo dali.
11 Maka kakai wâŋga toŋge lâ Troas lawea, aku wâŋga ikâwa nao sondo ilâ pa Samotres sia kâ. Aku wurita kilo wâŋga ikâwa nao ilâ pa Neapolis lawea.
11 Nós embarcamos em Trôade e fomos diretamente para a ilha de Samotrácia. No dia seguinte chegamos ao porto de Neápolis.
12 Maka katoa Neapolis lâ, ŋineŋga koka nzâla kalâ kapâŋga lâ Masedonia nenzi lawea ŋalae toŋge, i ŋa tu Pilipai lawea. Muŋga Rom ikai lawea ŋinde kala sikatona. Aku maka kamo lawea ŋinde ikura zo pinde.
12 Dali fomos a Filipos, que é uma cidade do primeiro distrito da província da Macedônia e também colônia romana, onde ficamos vários dias.
13 Kamo lee, ku pwareâŋa ne zo sapâŋa ipâŋga lâ. Mine nde kapile lawea ŋinde ne ŋgumbi nzâla, aku kayâti kalâ pa lââ toŋge pwali. Maka katu nia ŋinde nde Juda nenzi nia ŋana silâ taitu sikai noŋa kâ. Aku kamoranzi taine pinde sipasau sisaŋona lââ pwali, kala kasaŋona kaporo ŋgua kunzi.
13 No sábado saímos da cidade e fomos para a beira do rio, pois pensávamos que ali devia haver um lugar de oração para os judeus. Sentamos e começamos a conversar com as mulheres que estavam reunidas lá.
14 Aku Taiataira lawea taine toŋge, i ŋa mine Lidia, ande imo ŋinde kala iloŋo nema ŋgua. Taine ŋinde uru iveta wurâta ŋana mbaliŋa kâ lâ lalava ŋiŋi, aku uru iwâŋgi pa Maro Kindeni. Mine kala Maro Kindeni ilele i ilo kalo, kala Lidia kalo tawana Paulo ne ŋgua ŋinde.
14 Uma daquelas mulheres que estavam nos ouvindo era Lídia, uma vendedora de púrpura , da cidade de Tiatira. Ela adorava a Deus, e o Senhor abriu a mente dela para que compreendesse o que Paulo dizia.
15 Ŋineŋga i taine ilili pâri ara ne lââ, tavanzi tamâta uru simo ne luma ŋinde. Silili lâ, ŋineŋga Lidia iporo tu, “Ambo miki ilomi tu naneŋgu kalo-tawana ilâ mao pa Maro Ŋalae, ande ara, kamâ kamo naneŋgu luma.” Iveta kaika pama, kala koka pa i ne ŋgua ŋinde.
15 Ela e as pessoas da sua casa foram batizadas. Depois Lídia nos convidou, dizendo: — Venham ficar na minha casa, se é que vocês acham que, de fato, eu creio no Senhor. Assim ela nos convenceu a ficar na casa dela.
16 Zo toŋge maka koka kalâ pa nia ŋana noŋa kâ, andeta taine toŋge ipakâtu kuma lâ nzâla. I uru iveta wurâta koa tia nâ panzi tamâta pinde, aku koroani saka ipakâe kuku. Koroani saka ŋinde uru itula ŋgua paveâŋa nâ papa, aku i kala uru ikasoŋa koroani saka ŋinde ŋana ŋgua kie-kie, kala iporo itula papa. Mine kala taine ŋinde ne tamâta ŋalaŋala uru sikai mbumbu ŋalae ŋana ŋinde kâ.
16 Certo dia, quando estávamos indo para o lugar de oração, veio ao nosso encontro uma escrava. Essa moça estava dominada por um espírito mau que adivinhava o futuro, e os seus donos ganhavam muito dinheiro com as adivinhações que ela fazia.
17 Taine ŋinde iyoka Paulo wa maka mulima ku isarâwa mine tu, “Kinzi tamâta ŋine nde Maro Kindeni âta Tamwata ne wurâta tamâta, kala situla i ne nzâla ŋana ikai kinda piti lâ kondoma ilo!”
17 A moça começou a nos seguir, gritando assim: — Estes homens são
18 Ikura zo zo taine ŋinde iveta mine ku imo nâ. Iveta lee, ku Paulo nde ŋga tini pwâka lâ. Mine ku zo toŋge ipupulia nao lâ, ku ipai koroani saka tu, “Naŋa aporo kaika pano lâ Yesu Kirisi ŋa tu ŋine nâ kupile taine ŋine ku pwâwa kulâ!” Aku walele nâ koroani saka nde ipile taine ku ikâwa ilâ.
18 Ela fez isso muitos dias. Por fim Paulo se aborreceu, virou-se para ela e ordenou ao espírito: — Pelo poder do nome de Jesus Cristo, eu mando que você saia desta moça! E, no mesmo instante, o espírito saiu.
19 Taine ŋinde ne tamâta ŋalaŋala nde simora tu Paulo ne mâsi ŋinde ipono nzalanzi marumbu lâ, kala ma sikura tu sikai mbumbu pinde kilo ŋana taine ne wurâta kâ, ande tia. Mine kala sikainzi Paulo ku Sailas rua kaika, ku sionzi silâ pa ao ŋgini ŋana simandi koipu naonzi.
19 Quando os donos da moça viram que não iam poder mais ganhar dinheiro com as adivinhações dela, agarraram Paulo e Silas e os arrastaram até a praça pública, diante das autoridades.
20 Sikainzi silâ pa ŋgua nia, ku sipainzi ŋgua-samâŋa tamâta tu, “Tamâta rua ŋine nde Juda tamwatanzi, aku rua siveta wisi-motu wa ruruŋa ŋalae panzi tamâta lâ nenda lawea ilo.
20 Eles os apresentaram a essas autoridades romanas e disseram: — Estes homens são judeus e estão provocando desordem na nossa cidade.
21 Ŋana tu rua uru situla ŋgua ŋana vetâŋa pinde, andeta tukuŋa indi kaika pa kinda Rom tamâta tu ma ilonda pa vetâŋa mine ku tapaveta kuku ndimo.”
21 Estão ensinando costumes que são contra a nossa lei . Nós, que somos romanos, não podemos aceitar esses costumes.
22 Aku tamâta rârâ kala sisowe ŋgua laŋeŋa mine nâ lâ Paulo ku Sailas rua tininzi tona. Mine kala ŋgua-samâŋa tamâta sikai rua nenzi pasawaŋa piti lâ tininzi, ku sipainzi sambara tu ma mbilâo nâ sipalilinzi.
22 Aí uma multidão se ajuntou para atacar Paulo e Silas. As autoridades mandaram que tirassem as roupas deles e os surrassem com varas.
23 Sipalilinzi pâta lâ, ŋineŋga sionzi lâ luma sakamao ilo. Aku siporo ŋgua kaika pa luma sakamao ne katonâŋa tamâta tu ma mata ilea kaika panzi.
23 Depois de baterem muito neles, as autoridades jogaram os dois na cadeia e deram ordem ao carcereiro para guardá-los com toda a segurança.
24 Luma sakamao ne katonâŋa nde iloŋo ŋgua kaika ŋine, kala ikainzi rua ionzi silâ luma ilo ŋgini tamwata. Ŋineŋga ipa kenzi kaika lâ kâi tini.
24 Depois de receber essa ordem, o carcereiro os jogou numa cela que ficava no fundo da cadeia e prendeu os pés deles entre dois blocos de madeira.
25 Aku lâ mbo ŋgini-ŋgini, ande Paulo ku Sailas rua sikai noŋa wa siwâŋgi wâŋgiŋa paneâŋa kâ pa Maro Kindeni. Aku kinzi tamâta simo luma sakamao ilo kunzi ŋinde nde sitambira taŋanzi panzi.
25 Mais ou menos à meia-noite, Paulo e Silas estavam orando e cantando hinos a Deus, e os outros presos escutavam.
26 Andeta walele nâ ogigi ririŋo ŋalae, ku iwawala luma ŋinde yâti taulo. Aku ndainani nâ luma sakamao ŋinde ne nzâla rârâni pââsââ, ku kawa maa lâ. Aku wâlo nimbu rârâni nde pââsââ piti lâ tamâta ŋinde rârâni tininzi tona.
26 De repente, o chão tremeu tanto, que abalou os alicerces da cadeia. Naquele instante todas as portas se abriram, e as correntes que prendiam os presos se arrebentaram.
27 Luma sakamao ne katonâŋa tamâta nde imandi sânda, andeta mata ilâ imora nzâla rârâni kawa maa nâ ikeno. I ilo patea tu tamâta rârâni nde sikâwa silâ lâ, ande kala mbau ilâ ipasu ne pila ŋalae yâti tu ma ipasowe tamwata kapwa imâte kâ.
27 Aí o carcereiro acordou. Quando viu que os portões da cadeia estavam abertos, pensou que os prisioneiros tinham fugido. Então puxou a espada e ia se matar,
28 Andeta Paulo isarâwa kaika tu, “Wa, kupayaula tamwata karae ndimo! Maka rârâni kamo ŋai mbo!”
28 mas Paulo gritou bem alto: — Não faça isso! Todos nós estamos aqui!
29 Tia ku katonâŋa tamâta isarâwa ŋana sinâla kâ, ŋineŋga ipalilu ilâ luma ilo. Iruru pâta ku tini ruru, aku ilâ itundu Paulo ku Sailas rua tininzi laiti.
29 Aí o carcereiro pediu que lhe trouxessem uma luz, entrou depressa na cela e se ajoelhou, tremendo, aos pés de Paulo e Silas.
30 Ŋineŋga imandi ku ikainzi rua siyâti silâ pa nia yo, aku ikasoŋanzi tu, “Miki tamâta ŋalae, naŋa ma aveta mana ŋineŋga Maro Kindeni ma via mao ilua naŋa.”
30 Depois levou os dois para fora e perguntou: — Senhores, o que devo fazer para ser salvo?
31 Ande kinzi rua sipai tu, “Ambo noko ma kalo tawana Maro Ŋalae Yesu, ande Maro Kindeni ma via mao ilano, ma kumo via mine ku kumo nâ. Aku i ma ivilanzi noko natu-kaiwa kala mine nâ.”
31 Eles responderam: — Creia no Senhor Jesus e você será salvo — você e as pessoas da sua casa.
32 Ŋineŋga kinzi rua siporo situla Maro Ŋalae kawa ŋgua pa tamâta ŋinde tavanzi tamâta rârâni uru simo ne luma.
32 Então eles anunciaram a palavra do Senhor ao carcereiro e a todas as pessoas da casa dele.
33 Aku lâ zo ndainani, lâ mboni nâ, ande ikainzi rua silâ ku ipua nenzi nzimba, aku i tamwata wa natu-kaiwa nde silili pâri ara ne lââ.
33 Naquela mesma hora da noite, o carcereiro começou a cuidar deles, lavando os ferimentos da surra que haviam levado. Logo depois ele e todas as pessoas da sua casa foram batizados.
34 Ŋineŋga ikainzi Paulo ku Sailas rua sikâki silâ i ne luma ilo, aku kâpwa ilanzi sika. I tamwata wa kaiwa-natu nde sindeka pâta kanaŋo, ŋana tu kinzi ŋineŋga kalonzi tawana Maro Kindeni.
34 Em seguida ele levou Paulo e Silas para a sua casa e lhes deu comida. O carcereiro e as pessoas da sua casa ficaram cheios de alegria porque agora criam em Deus.
35 Simo lee mbwale pwataki lâ, ŋineŋga ŋgua-samâŋa tamâta sionzi sambara simâ ku sipai katonâŋa tamâta ŋinde tu, “Kuyautenzi rua piti silâ”.
35 Quando amanheceu, as autoridades romanas mandaram alguns policiais com a seguinte ordem para o carcereiro: “Solte esses homens.”
36 Aku luma sakamao ne katonâŋa tamâta nde ikai ŋgua ŋinde imâ pa Paulo, aku ipai tu, “Kinzi ŋgua-samâŋa tamâta nde sipasupwa imâ tu ma ayautemi piti. Mine nde miki koka tava ilomi kalomi ara nâ kalâ.”
36 Então o carcereiro disse a Paulo: — As autoridades mandaram soltá-los. Podem ir embora em paz.
37 Andeta Paulo ipainzi sambara taulo tu, “Opopo, maka rua nde katogo Rom lawea warakama, andeta sipu maka koa tia nâ lâ kinzi ŋgu naonzi, ŋineŋga sioma lâ luma sakamao ilo. Andeta kinzi muŋga simora nema vetâŋa soki toŋge ŋineŋga sio ŋgua ŋanama, ande tia. Kala ŋine sipavea nâ ku situ sio maka kalâ, a? Tia ndo kanaŋo! Kinzi warakanzi nâ ma simâ ŋana sikaima kayâti pa nia yo!”
37 Mas Paulo disse aos policiais: — Eu e Silas somos cidadãos romanos e, mesmo assim, sem termos sido julgados, fomos surrados em público. E depois nos jogaram na cadeia. E agora querem nos mandar embora assim em segredo? Isso não! Que as próprias autoridades romanas venham aqui e nos soltem!
38 Kinzi sambara tamâta sikai ŋgua ŋinde silâ siporo panzi ŋgua-samâŋa tamâta. Kinzi siloŋo ŋgua tu kinzi rua nde Rom lawea warakanzi, kala wisinzi motutu.
38 Os policiais foram contar às autoridades romanas o que Paulo tinha dito. Quando as autoridades souberam que Paulo e Silas eram cidadãos romanos, ficaram com medo
39 Kalonzi sukâŋa ku silâ siporo ŋgua mwasa nâ panzi rua, ŋineŋga sikainzi siyâti silâ pa nia yo. Ŋineŋga sino panzi tu ma sipile lawea ŋinde ku silâ pa nia pinde.
39 e foram lhes pedir desculpas. Então os tiraram da prisão e pediram que fossem embora da cidade.
40 Ŋineŋga Paulo ku Sailas rua sipile luma sakamao ku silâ pa Lidia ne luma. Sipasau kunzi kalo-tawana tamâta pinde ku siporo ŋgua panzi ŋana ipu tini kaika pa ilonzi kalonzi kâ. Siporo lee marumbu lâ, ŋineŋga kinzi rua sipilenzi ku silâ.
40 Paulo e Silas saíram da cadeia e foram para a casa de Lídia. Ali encontraram-se com os irmãos, animaram a todos e depois foram embora.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 16, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.