Atos 14

MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs NTLH

Sair da comparação
NTLH Nova Tradução na Linguagem de Hoje 2000
1 Paulo ku Banabas rua silâ sipâŋga Aikoniam lawea, ŋineŋga silâ Juda nenzi luma ŋana pasauŋa kâ ilo, aku situla ŋgua panzi tamâta, itogo uru siveta lâ lawea pinde mine. Situla ŋgua ara pâta kanaŋo. Mine kala tamâta rârâ kalonzi tawana Yesu, kinzi Juda tamâta wa kinzi tamâta lâ tinikoa ŋgu wa.
1 A mesma coisa aconteceu na cidade de Icônio. Paulo e Barnabé entraram na sinagoga e falaram de tal maneira, que muitos judeus e não judeus creram.
2 Aŋga Juda tamâta pinde tininzi pwâka tu kalonzi tawana, aku kinzi ŋinde nde siporo sisowe tinikoa tamâta ilonzi kala wisinzi nâna panzi kalo-tawana tamâta.
2 Mas os judeus que não creram atiçaram os não judeus contra os cristãos.
3 Mine kala kinzi rua simo Aikoniam lawea ikura zo luandondo, aku simandi kaika ŋana situla Maro Ŋalae ne ŋgua. Aku Maro Ŋalae io walo ŋalae imâ panzi, kala siveta mâsi ŋalaŋala kie-kie. Maro Ŋalae iveta mine ŋana kinzi tamâta ma sisama tu ŋgua ŋinde rua situla ŋana i ne wisi-wisi kâ, ande ŋgua mao kanaŋo.
3 Os apóstolos ficaram muito tempo em Icônio, falando com coragem a respeito do Senhor Jesus. E o Senhor mostrava que a mensagem deles sobre a sua graça era verdadeira, pois ele dava a eles o poder de fazer milagres e maravilhas.
4 Andeta tamâta simo lawea ŋinde nde sipwa pwataki mo ŋgu rua. Pinde nde sio ilonzi ilâ taitu kunzi Juda tamâta, aŋga pinde nde sio ilonzi ilâ taitu kunzi pâri-tamâta.
4 Os moradores da cidade estavam divididos: alguns apoiavam os judeus, e outros eram a favor dos apóstolos.
5 Mine kala kinzi tinikoa tamâta pinde wa Juda tamâta pinde nde simandi kunzi nenzi katonâŋa, ku sipa ŋgua tu ma sizavarunzi Paulo ku Banabas rua. Situ ma sisianzi lâ mira ŋana sipunzi rua pâta simâte.
5 Então os não judeus e os judeus, juntos com os seus chefes, resolveram maltratar os apóstolos e matá-los a pedradas.
6 Andeta kinzi rua siloŋo ŋgua ŋine, kala sikâwa silâ pa lawea rua ikeno pa Likonia tâno, ŋanzi tu Listra lawea ŋga Derbe lawea. Ŋineŋga silâ pa lawea pinde ikeno lawea rua ŋinde tininzi laiti.
6 Quando Paulo e Barnabé souberam disso, fugiram para Listra e Derbe, cidades do distrito da Licaônia, e para as regiões vizinhas.
7 Aku siveta wurâta ŋana situla pâri ara panzi tamâta simo nia ŋinde.
7 E ali anunciaram o evangelho .
8 Aku tamâta toŋge imo Listra lawea, i kie kaika tia, mbariri lâ. Nia ndoyo, lâ zo ŋinde tina ipagugua, ande i kie sakamao mine. Mine kala isama ŋana yokâŋa kâ, ande tia.
8 Na cidade de Listra havia um homem que estava sempre sentado porque era aleijado dos pés. Ele havia nascido aleijado e nunca tinha andado.
9 Tamâta ŋinde isaŋona itambira taŋa sondo pa ŋgua Paulo itula ŋinde. Ŋineŋga Paulo mata ilea kaika papa, aku isama tu tamâta ŋinde ne kalo-tawana ipâŋga lâ, kala ikura tu ma kie ara.
9 Esse homem ouviu as palavras de Paulo, e Paulo viu que ele cria que podia ser curado. Então olhou firmemente para ele
10 Mine kala Paulo isarâwa kaika tu, “Ŋine nâ kupagagati ku kumandi sânda ŋga!” Aku ndainani nâ tamâta ŋinde ipatiki imandi sânda ku iyoka.
10 e disse em voz alta: — Levante-se e fique de pé! O homem pulou de pé e começou a andar.
11 Kinzi tamâta rârâ matanzi simora Paulo iveta mâsi ŋinde, ande kala siporo Likonia lawea nenzi ŋgua kawanzi ŋalae mine tu, “Opopo, kinzi maro sipupulia sipâŋga sitogo tamâta mine, kala sindue simâ pa kinda lâ!”
11 Quando o povo viu o que Paulo havia feito, começou a gritar na sua própria língua: — Os deuses tomaram a forma de homens e desceram até nós!
12 Ŋineŋga sipatu Banabas ŋa toŋge tu Sus (ina Grik ŋgu nenzi maro ŋalae). Aŋga Paulo nde tamâta ŋana iporo ŋgua kâ, kala sipatu i ŋa tu Hermes (ina Grik ŋgu nenzi maro ŋana itula ŋgua kâ).
12 Eles deram o nome de Júpiter a Barnabé e o de Mercúrio a Paulo, porque era Paulo quem falava.
13 Sus ne luma sapâŋa imandi lawea ndainani ŋgaŋe, aku i ne patarawâŋa tamâta tavanzi tamâta pinde situ siveta patarawâŋa panzi Paulo ku Banabas rua. Mine kala sikai simbi tava kâi lau siŋgâra nituŋa pinde, aku simâ pa lawea ŋinde ne ŋgumbi nzâla kawa.
13 O templo de Júpiter ficava na entrada da cidade, e o sacerdote desse deus trouxe bois e coroas de flores para o portão da cidade. Ele e o povo queriam matar os animais numa cerimônia religiosa e oferecê-los em sacrifício a Barnabé e a Paulo.
14 Andeta Maro Ŋalae ne pâri-tamâta Banabas ku Paulo rua nde siloŋo ŋgua ŋana vetâŋa ŋine kâ, aku sisaraka warakanzi nenzi pasawaŋa, ŋana situla lawea ŋinde nenzi vetâŋa ŋinde kilala pwataki tu soki ndo. Ŋineŋga sipalilu silâ tamâta ŋgininzi, ande kawanzi ŋalae siporo tu,
14 Quando os dois apóstolos souberam disso, rasgaram as suas roupas, correram para o meio da multidão e gritaram:
15 “Wa, miki tamâta ŋai, ŋana sâ kâ ŋga kaveta mine, a? Maka rua nde tamâta nâ, katogo mikini mine. Maka katula pâri ara pami ku kapaimi tu ma kapile vetâŋa kaa kaa ŋine, ku kalomi tawana Maro Kindeni Via Tamwata. Ina nia ndoyo ipulia samba wa tâno wa tâi wa kelekele rârâni simo nia ndoni.
15 — Amigos, por que vocês estão fazendo isso? Nós somos apenas seres humanos, como vocês. Estamos aqui anunciando o evangelho a vocês para que abandonem essas coisas que não servem para nada. Convertam-se ao Deus vivo, que fez o céu, a terra, o mar e tudo o que existe neles.
16 Mao nâ, muŋga Maro Kindeni isâu pa miki tinikoa ŋgu ndoni tu ma kaveta ikura warakami nâ nemi ilo-kalo mine.
16 No passado Deus deixou que todos os povos andassem nos seus próprios caminhos.
17 Andeta i ŋandai ipavea tamwata kilala ŋanami ŋga. I uru iveta kie ara nâ pami mine; io karâzi imbe indue imâ pami, kala iveta kâpwa kie-kie ipâŋga lâ ne zo sondo. Mao nâ, irombomi ara nâ kala io kâpwa ipâŋga maria pami, kala ilomi ndeka.”
17 Mas Deus sempre mostra quem ele é por meio das coisas boas que faz: é ele quem manda as chuvas do céu e as colheitas no tempo certo; é ele quem dá também alimento para vocês e enche o coração de vocês de alegria.
18 Kinzi rua siporo ŋgua mine panzi ŋana isowe ilonzi kalonzi tu ma sipile nenzi patarawâŋa ŋinde. Andeta kinzi pinde ilonzi ŋalae tu ma siveta patarawâŋa panzi rua.
18 Mesmo depois de terem dito isso, os apóstolos tiveram muita dificuldade para evitar que o povo matasse os animais em sacrifício a eles.
19 Andeta ŋineŋga Juda tamâta pinde pa Antiok lawea wa Aikoniam lawea ande simâ sipâŋga Listra lawea, aku sisowenzi tamâta ilonzi kalonzi pwapwataki. Mine kala ŋgu ŋalae sikai mira sisia Paulo pâta tu ma imâte, ŋineŋga silae i karae mateŋa nâ silâ pa lawea ŋgaŋe. Kinzi situ Paulo nde imâte lâ.
19 Alguns judeus que tinham vindo das cidades de Antioquia e de Icônio conseguiram o apoio da multidão, apedrejaram Paulo e o arrastaram para fora da cidade, porque pensavam que ele tinha morrido.
20 Andeta tia. Kinzi kalo-tawana tamâta simâ simandi siŋge Paulo lâ, ŋineŋga imandi sânda kilo ku iyoka itaulo ilâ lawea ilo. Aku wurita kilo, ŋineŋga ikai Banabas, ku rua sipile Listra ku silâ pa Derbe lawea.
20 Mas, quando os cristãos se ajuntaram em volta dele, ele se levantou e entrou na cidade de novo. E no dia seguinte Paulo e Barnabé partiram para a cidade de Derbe.
21 Kinzi rua situla pâri ara lâ lawea ŋinde, aku tamâta ŋgu ŋalae sipalele ilonzi kalonzi ku sipâŋga kalo-tawana tamâta. Aku simo lee, ŋineŋga sitaulo silâ pa Listra lawea, ŋga Aikoniam lawea, ŋga Antiok lawea kilo.
21 Paulo e Barnabé anunciaram o evangelho em Derbe, e muitos moradores daquela cidade se tornaram seguidores de Jesus. Depois voltaram para as cidades de Listra, Icônio e Antioquia da Pisídia.
22 Aku lâ lawea ŋato ŋinde, kinzi rua sipu tini kaika panzi kalo-tawana tamâta ilonzi kalonzi. Siporo ŋgua kaika mine tu, “Ara ŋana nemi kalo-tawana ma ikeno kaika. Kaloŋo ŋga; ambo ilonda tu talâ Maro Kindeni ne ŋgumbi ilo, ande malia kie-kie rârâ ma ipâŋga pa kinda muŋga lâ ŋga.”
22 Eles animavam os cristãos e lhes davam coragem para ficarem firmes na fé. E também ensinavam que era preciso passar por muitos sofrimentos para poder entrar no Reino de Deus .
23 Aku ikura lawea ndoni, kinzi rua sipateanzi tamâta pinde ŋana sikai katonâŋa panzi kalo-tawana tamâta ŋgu ŋgu. Kinzi uru siveta mâsi mine; situ kaika ŋana sika kâpwa kâ, ŋana ma sikai noŋa nâ, ŋineŋga sionzi katonâŋa ŋinde silâ Maro Ŋalae mbau ilo, ina kinzi muŋga sio nenzi kalo-tawana ilâ papa.
23 Em cada igreja os apóstolos escolhiam presbíteros . Eles oravam, jejuavam e entregavam os presbíteros à proteção do Senhor, em quem estes haviam crido.
24 Paulo ku Banabas rua soka silâ pa Pisidia tâno ŋgini, ŋineŋga silâ sipâŋga Pamfilia tâno.
24 Então Paulo e Barnabé atravessaram o distrito da Pisídia e chegaram até a província da Panfília.
25 Aku lâ nia ŋinde kinzi rua situla Maro Ŋalae kawa ŋgua panzi tamâta simo Perga lawea. Ŋineŋga sindue silâ pa Atalia lawea.
25 Anunciaram a palavra em Perge e depois foram para o porto de Atália.
26 Sipâŋga Atalia lawea lâ, ŋineŋga sikâki wâŋga toŋge kulu, aku wâŋga ikainzi silâ pa Antiok lawea. Muŋga simo lawea ŋinde, aku lâ zo muŋgâŋa ŋinde kinzi kalo-tawana tamâta sionzi rua silâ Maro Kindeni mbau ilo ŋana ma ikatonanzi wa io ne wisi-wisi ilâ panzi ŋana siveta nenzi wurâta kâ. Kala kinzi rua siveta wurâta ŋinde marumbu lâ, kala ŋine sitaulo simâ pa laweani ndaina kilo.
26 Dali foram de navio para Antioquia da Síria, onde eles haviam sido entregues aos cuidados de Deus, para o trabalho que agora estavam terminando.
27 Kinzi rua sitoa Antiok lawea lâ, ŋineŋga sigonanzi kalo-tawana tamâta ndoni simâ taitu. Ŋineŋga situla ŋgua ŋana vetâŋa rârâni Maro Kindeni muŋga io lâ mbaunzi tu siveta ŋinde. Aku sitapâri panzi tu Maro Ŋalae ikai nzâla piti panzi tinikoa ŋgu, ŋana kinzi kala ma sikura tu kalonzi tawana Yesu.
27 Quando chegaram lá, reuniram as pessoas da igreja e contaram tudo o que Deus havia feito por meio deles. E contaram como ele tinha aberto o caminho para que os não judeus também cressem.
28 Siporo panzi lâ, ŋineŋga kinzi rua simo ndaina kunzi kalo-tawana tamâta ikura zo luandondo.
28 E ficaram muito tempo ali com os seguidores de Jesus.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 14, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.