Atos 12

MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Pa zo ŋinde Koipu Ŋalae Herot ikainzi kalo-tawana tamâta pinde kaika ŋana ma iveta kie sakamao panzi.
1 Por essa época, o rei Herodes Agripa começou a perseguir violentamente algumas pessoas da igreja.
2 Mine nde isupwanzi ne zugu tamâta silâ sikai Yamesi, i pâri-tamâta Yoane tua, aku pila nâ sipu pâta imâte lâ.
2 Mandou matar à espada Tiago, irmão de João.
3 Aku imora tu kinzi Juda tamâta ilonzi ara ŋana ne vetâŋa ŋinde kâ. Mine kala ionzi ne tamâta silâ sikale Petero kaika tona. Iveta ŋine lâ Juda nenzi kumbwa ŋana sika puroŋa ne yisi tia.
3 Quando Herodes viu quanto isso agradava os judeus, também prendeu Pedro durante a celebração da Festa dos Pães sem Fermento.
4 Kinzi wâlo nâ sipa Petero kaika lâ, ŋineŋga sio lâ luma sakamao ilo. Aku sio ilâ zugu tamâta ŋgu ŋapa mbaunzi ilo ŋana silea papa. Aku zugu tamâta ŋgu ŋapa ŋinde nde sio nenzi temba tamâta ŋapa ŋapa lâ ŋgu taitu-taitu. Herot ilo tu muli mbo kumbwa marumbu lâ ŋga, ŋineŋga ma ikai Petero imâ ipâŋga lâ tamâta naonzi lâ ŋgua nia, ŋineŋga ma sipu pâta imâte.
4 Depois, lançou-o na cadeia, sob a guarda de quatro escoltas, cada uma com quatro soldados. A intenção de Herodes era apresentar Pedro aos judeus para julgamento público depois da Páscoa.
5 Mine kala Petero imo luma sakamao ilo, aku matanzi silea kaika papa. Andeta ikura kari wa mbo wa, kinzi kalo-tawana tamâta sikai noŋa kaika pa Maro Kindeni tu ma ivila Petero.
5 Enquanto Pedro estava no cárcere, a igreja orava fervorosamente a Deus por ele.
6 Kumbwa ŋinde nde marumbu lâ, aku wurita, ŋineŋga Herot itu ma wurita kilo i ma ikai Petero io lâ ŋgua nia. Aku mbo nde Petero ikeno zugu tamâta rua ŋgininzi. Kinzi muŋga sipa Petero lâ wâlo kaika rua. Aŋga zugu tamâta rua nde simandi lâ luma ne nzâla kawa.
6 Na noite antes de Pedro ser levado a julgamento, ele dormia, preso com duas correntes entre dois soldados, e outros montavam guarda na porta da prisão.
7 Andeta mbwale pwataki tia yo, ŋineŋga walele nâ Maro Ŋalae ne aŋelo toŋge imâ ipâŋga, aku sinâla toŋge ipâŋga isinala luma sakamao ŋinde ilo. Aku aŋelo mbau ilâ isowe Petero waŋgira ku ipaŋo imandi sânda. Aku aŋelo ipai tu, “Kumandi walele!” Ŋineŋga wâlo rua ipayaule piti lâ Petero mbau, aku imbe ndue tâno kulu.
7 De repente, uma luz intensa brilhou na cela, e um anjo do Senhor apareceu. Tocou no lado de Pedro para acordá-lo e disse: “Depressa! Levante-se!”, e as correntes caíram dos pulsos de Pedro.
8 Ŋineŋga aŋelo ipai Petero tu, “Kusawa pasawaŋa lâ kambwaŋe, aku kusawa kâmba lâ kie.” Aku Petero iveta ikura aŋelo kawa mine. Ŋineŋga aŋelo ipai Petero tu, “Kusawa ne pasawaŋa luandondo, aku pwoka naŋa muliŋgu tayâti talâ.”
8 Então o anjo lhe disse: “Vista-se e calce as sandálias”, e Pedro obedeceu. “Agora vista a capa e siga-me”, ordenou o anjo.
9 Ŋineŋga Petero ipile luma ilo kisiŋa pwataki ŋinde ku iyoka aŋelo muli silâ. Andeta Petero isama vetâŋa aŋelo iveta papa ŋinde kilala sondo tia. Ilo patea tu imbipole nâ.
9 Pedro deixou a cela, seguindo o anjo. O tempo todo, porém, pensava que era uma visão, sem entender que era real o que ocorria.
10 Kinzi zugu tamâta pinde simandi nzâla toŋge kawa laiti, andeta aŋelo ku Petero rua nde soka tamâta ŋinde naonzi silâ. Ŋineŋga sipâŋga nzâla kaika ikeno luma sakamao ŋgaŋe. Aku nzâla kaika ŋinde tamwata nâ iveta kawa pââsââ piti panzi rua, kala soka siyâti pa nia yo, ku soka silâ. Silâ tini nâ, ŋineŋga walele nâ aŋelo ipile Petero ku ilâ lâ.
10 Passaram o primeiro e o segundo postos de guarda e, quando chegaram ao portão de ferro que dava para a cidade, o portão se abriu sozinho para eles. Os dois passaram e foram caminhando ao longo da rua até que, subitamente, o anjo o deixou.
11 Ŋineŋga Petero ne ilo-kalo ipâŋga, aku iporo lâ ilo tu, “Mao nâ, ŋineŋga naŋa asama tu Maro Ŋalae io ne aŋelo imâ pana, aku ikaina piti lâ Herot mbau ilo. Mine kala vetâŋa ndoni kinzi Juda ŋgu situ ma siveta pana, ande ma siveta tia.”
11 Por fim, Pedro caiu em si. “É verdade mesmo!”, disse ele. “O Senhor enviou seu anjo para me salvar daquilo que Herodes e os judeus planejavam me fazer!”
12 Petero ilo ikai ŋgua ŋine lâ, ŋineŋga ilâ pa Yoane Malaka tina Maria ne luma. Kinzi tamâta rârâ nde sikai noŋa simo luma ŋinde ilo.
12 Quando Pedro se deu conta disso, foi à casa de Maria, mãe de João Marcos, onde muitos estavam reunidos para orar.
13 Petero nde imandi nia yo ipitikina luma ŋinde ne nzâla kawa, aku wurâta taine toŋge, i ŋa mine Roda, ande imâ ŋana ikai nzâla piti kâ.
13 Ele bateu à porta da frente, e uma serva chamada Rode foi atender.
14 Andeta taine ŋinde itambira taŋa iloŋo Petero kaŋa kilala. Mine kala ilo ndeka ndo, aku kalo kapa ŋana ikai nzâla kawa piti kâ. Ipalilu ilâ luma ilo ku ipainzi tu, “Petero imandi nzâla!”
14 Ao reconhecer a voz de Pedro, ficou tão contente que, em vez de abrir a porta, correu de volta para dentro dizendo a todos: “Pedro está à porta!”.
15 Andeta situ lâ kawa tu, “Yoo, noko nde kapa!” Andeta iporo kaika panzi tu, “Aporo mao nâ pami, ŋinde nde Petero tamwata!” Ŋineŋga siporo tu, “Tiambo ŋine nde Petero ne aŋelo tâ!”
15 Eles, porém, disseram: “Você está fora de si!”. Diante da insistência dela, concluíram: “Deve ser o anjo dele”.
16 Aŋga Petero nde imo ipitikina nzâla. Ŋineŋga sikai nzâla piti ku matanzi ilâ simora Petero, kala wisinzi motutu lâ.
16 Enquanto isso, Pedro continuava a bater. Quando, por fim, abriram a porta e o viram, ficaram admirados.
17 Aku Petero itambira mbalau itogo panzi tu kawanzi buu nâ. Ŋineŋga itapâri panzi ŋana Maro Ŋalae ikai i iyâti imâ pa nia yo ku ipile luma sakamao. Aku ipainzi tu, “Miki kalâ katapâri pa Yesu tai Yamesi wa ninda-nambwe kinzi ŋana mâsi ŋine kâ.” Ŋineŋga ipilenzi ku iyoka ilâ pa nia toŋge.
17 Ele fez um sinal para se acalmarem e lhes contou como o Senhor o havia tirado da prisão. “Contem a Tiago e aos outros irmãos o que aconteceu”, disse ele. Então foi para outro lugar.
18 Aku mwaŋga ŋga, kari kâki lâ, ku zugu tamâta sisama tu Petero ŋga nao tia lâ, kala wisinzi motutu sipakasoŋa tu, “Wa! Tamâta ŋinde nde ilâ mana.”
18 Ao amanhecer, houve grande alvoroço entre os soldados a respeito do que tinha acontecido a Pedro.
19 Aku Herot ipainzi tu ma siroto ŋana Petero kâ. Aku siroto lee, andeta sisânda kulu tia. Tia ku Herot ionzi zugu tamâta ŋinde silâ pa ŋgua nia, aku ipa ŋgua tu ma sipunzi pâta simâte.
19 Herodes ordenou que fosse feita uma busca completa por ele. Não conseguindo encontrá-lo, interrogou os guardas e mandou executá-los. Depois disso, Herodes partiu da Judeia e foi passar algum tempo em Cesareia.
20 Ŋana tu Herot muŋga wisi nâna ŋalae tina panzi tamâta simo Tair lawea ŋga Saidon lawea. Mine kala tamâta ŋinde silâ taitu ku ilonzi tu sisaŋona kuku Herot siporo ŋgua mwasa nâ papa. Kinzi situ siveta Herot wisi puu ndue, ŋana tu kinzi tamâta pa tâno ŋinde uru sipako kaniŋa lâ Herot ne tâno. Mine kala siporo ŋgua mona-mona pa Herot ne wurâta tamâta toŋge, i ŋa tu Blastas, kala Blastas ikai kawanzi ilâ iporo pa Herot.
20 O rei Herodes estava muito irado com o povo de Tiro e Sidom. Assim, as duas cidades se uniram na tentativa de se reconciliar com o rei, pois dependiam de suas terras para obter alimento. Então, tendo conquistado o apoio de Blasto, assistente pessoal do rei,
21 Mine kala Herot ipatea zo toŋge ŋana iporo ŋgua kunzi, aku lâ kari ndaina isiŋga koipu ne siŋgâra, aku ilâ isaŋona koipu ne saŋonâŋa nia, ŋineŋga iporo ŋgua panzi tamâta ŋinde.
21 conseguiram uma audiência. No dia marcado, Herodes, vestindo seus trajes reais, sentou-se em seu trono e fez um discurso para eles.
22 Iporo ne ŋgua lâ, ŋineŋga tamâta ŋinde sitara mine tu, “Ŋine ŋandai tamâta toŋge kawa ŋgua ŋga; ŋine nde maro toŋge kawa ŋgua!”
22 O povo o ovacionava, gritando: “É a voz de um deus, e não de um homem!”.
23 Herot iloŋo nenzi ŋgua ŋinde, andeta ŋandai ipanea Maro Kindeni ŋa ŋga. Mine kala ndainani nâ Maro Kindeni ne aŋelo ipu Herot pâta, aku mwâta-mwâta kiri-kiri sika i karae, kala imâte lâ.
23 No mesmo instante, um anjo do Senhor feriu Herodes com uma enfermidade, pois ele não ofereceu a glória a Deus. Foi comido por vermes e morreu.
24 Aŋga Maro Kindeni kawa ŋgua nde ipâŋga kaika ku ilâ isala nia ndoni.
24 Enquanto isso, a palavra de Deus continuava a se espalhar, e havia muitos novos convertidos.
25 Aku Banabas ku Saulo rua siveta nenzi wurâta ŋana mbumbu silanzi ŋgu lâ Jerusalem marumbu lâ, ŋineŋga sitaulo silâ pa Antiok lawea kilo. Aku sikai Yoane Malaka iyoka kunzi silâ.
25 Quando Barnabé e Saulo terminaram sua missão em Jerusalém, voltaram levando consigo João Marcos.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 12, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.