Atos 12
MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs NAA
1 Pa zo ŋinde Koipu Ŋalae Herot ikainzi kalo-tawana tamâta pinde kaika ŋana ma iveta kie sakamao panzi.
1 Por aquele tempo, o rei Herodes mandou prender alguns da igreja para os maltratar.
2 Mine nde isupwanzi ne zugu tamâta silâ sikai Yamesi, i pâri-tamâta Yoane tua, aku pila nâ sipu pâta imâte lâ.
2 Mandou matar à espada Tiago, irmão de João.
3 Aku imora tu kinzi Juda tamâta ilonzi ara ŋana ne vetâŋa ŋinde kâ. Mine kala ionzi ne tamâta silâ sikale Petero kaika tona. Iveta ŋine lâ Juda nenzi kumbwa ŋana sika puroŋa ne yisi tia.
3 Vendo que isto agradava aos judeus, prosseguiu, mandando prender também Pedro. E eram os dias dos pães sem fermento.
4 Kinzi wâlo nâ sipa Petero kaika lâ, ŋineŋga sio lâ luma sakamao ilo. Aku sio ilâ zugu tamâta ŋgu ŋapa mbaunzi ilo ŋana silea papa. Aku zugu tamâta ŋgu ŋapa ŋinde nde sio nenzi temba tamâta ŋapa ŋapa lâ ŋgu taitu-taitu. Herot ilo tu muli mbo kumbwa marumbu lâ ŋga, ŋineŋga ma ikai Petero imâ ipâŋga lâ tamâta naonzi lâ ŋgua nia, ŋineŋga ma sipu pâta imâte.
4 Depois de prendê-lo, lançou-o na prisão, entregando-o a quatro escoltas de quatro soldados cada uma, para o guardarem. A intenção de Herodes era apresentá-lo ao povo depois da Páscoa.
5 Mine kala Petero imo luma sakamao ilo, aku matanzi silea kaika papa. Andeta ikura kari wa mbo wa, kinzi kalo-tawana tamâta sikai noŋa kaika pa Maro Kindeni tu ma ivila Petero.
5 E assim Pedro estava guardado na prisão; mas havia oração incessante a Deus por parte da igreja a favor dele.
6 Kumbwa ŋinde nde marumbu lâ, aku wurita, ŋineŋga Herot itu ma wurita kilo i ma ikai Petero io lâ ŋgua nia. Aku mbo nde Petero ikeno zugu tamâta rua ŋgininzi. Kinzi muŋga sipa Petero lâ wâlo kaika rua. Aŋga zugu tamâta rua nde simandi lâ luma ne nzâla kawa.
6 Na noite anterior ao dia em que Herodes ia apresentá-lo ao povo, Pedro dormia entre dois soldados, preso com duas correntes. Sentinelas, junto à porta, guardavam a prisão.
7 Andeta mbwale pwataki tia yo, ŋineŋga walele nâ Maro Ŋalae ne aŋelo toŋge imâ ipâŋga, aku sinâla toŋge ipâŋga isinala luma sakamao ŋinde ilo. Aku aŋelo mbau ilâ isowe Petero waŋgira ku ipaŋo imandi sânda. Aku aŋelo ipai tu, “Kumandi walele!” Ŋineŋga wâlo rua ipayaule piti lâ Petero mbau, aku imbe ndue tâno kulu.
7 Eis, porém, que sobreveio um anjo do Senhor, e uma luz iluminou a prisão. O anjo tocou no lado de Pedro e o despertou, dizendo: — Levante-se depressa! Então as correntes caíram das mãos dele.
8 Ŋineŋga aŋelo ipai Petero tu, “Kusawa pasawaŋa lâ kambwaŋe, aku kusawa kâmba lâ kie.” Aku Petero iveta ikura aŋelo kawa mine. Ŋineŋga aŋelo ipai Petero tu, “Kusawa ne pasawaŋa luandondo, aku pwoka naŋa muliŋgu tayâti talâ.”
8 E o anjo continuou: — Coloque o cinto e calce as sandálias. E ele assim o fez. O anjo lhe disse mais: — Ponha a capa e siga-me.
9 Ŋineŋga Petero ipile luma ilo kisiŋa pwataki ŋinde ku iyoka aŋelo muli silâ. Andeta Petero isama vetâŋa aŋelo iveta papa ŋinde kilala sondo tia. Ilo patea tu imbipole nâ.
9 Então, saindo, Pedro o seguia, não sabendo que era real o que estava sendo feito pelo anjo; ele pensava que era uma visão.
10 Kinzi zugu tamâta pinde simandi nzâla toŋge kawa laiti, andeta aŋelo ku Petero rua nde soka tamâta ŋinde naonzi silâ. Ŋineŋga sipâŋga nzâla kaika ikeno luma sakamao ŋgaŋe. Aku nzâla kaika ŋinde tamwata nâ iveta kawa pââsââ piti panzi rua, kala soka siyâti pa nia yo, ku soka silâ. Silâ tini nâ, ŋineŋga walele nâ aŋelo ipile Petero ku ilâ lâ.
10 Depois de terem passado a primeira e a segunda sentinela, chegaram ao portão de ferro que dava para a cidade, o qual se abriu automaticamente; e, saindo, enveredaram por uma rua, e logo adiante o anjo se afastou dele.
11 Ŋineŋga Petero ne ilo-kalo ipâŋga, aku iporo lâ ilo tu, “Mao nâ, ŋineŋga naŋa asama tu Maro Ŋalae io ne aŋelo imâ pana, aku ikaina piti lâ Herot mbau ilo. Mine kala vetâŋa ndoni kinzi Juda ŋgu situ ma siveta pana, ande ma siveta tia.”
11 Então Pedro, caindo em si, disse: — Agora sei que, de fato, o Senhor enviou o seu anjo e me livrou da mão de Herodes e de toda a expectativa do povo judeu.
12 Petero ilo ikai ŋgua ŋine lâ, ŋineŋga ilâ pa Yoane Malaka tina Maria ne luma. Kinzi tamâta rârâ nde sikai noŋa simo luma ŋinde ilo.
12 Ao se dar conta disso, Pedro resolveu ir à casa de Maria, mãe de João, também chamado Marcos, onde muitas pessoas estavam congregadas e oravam.
13 Petero nde imandi nia yo ipitikina luma ŋinde ne nzâla kawa, aku wurâta taine toŋge, i ŋa mine Roda, ande imâ ŋana ikai nzâla piti kâ.
13 Quando ele bateu à porta da frente, uma empregada, chamada Rode, foi ver quem era.
14 Andeta taine ŋinde itambira taŋa iloŋo Petero kaŋa kilala. Mine kala ilo ndeka ndo, aku kalo kapa ŋana ikai nzâla kawa piti kâ. Ipalilu ilâ luma ilo ku ipainzi tu, “Petero imandi nzâla!”
14 Reconhecendo a voz de Pedro, ficou tão alegre que nem o fez entrar, mas voltou correndo para anunciar que Pedro estava à porta.
15 Andeta situ lâ kawa tu, “Yoo, noko nde kapa!” Andeta iporo kaika panzi tu, “Aporo mao nâ pami, ŋinde nde Petero tamwata!” Ŋineŋga siporo tu, “Tiambo ŋine nde Petero ne aŋelo tâ!”
15 Então os outros disseram: — Você ficou louca! Ela, porém, persistia em afirmar que era verdade. Então disseram: — É o anjo dele.
16 Aŋga Petero nde imo ipitikina nzâla. Ŋineŋga sikai nzâla piti ku matanzi ilâ simora Petero, kala wisinzi motutu lâ.
16 Enquanto isso, Pedro continuava batendo. Quando abriram a porta, viram-no e ficaram admirados.
17 Aku Petero itambira mbalau itogo panzi tu kawanzi buu nâ. Ŋineŋga itapâri panzi ŋana Maro Ŋalae ikai i iyâti imâ pa nia yo ku ipile luma sakamao. Aku ipainzi tu, “Miki kalâ katapâri pa Yesu tai Yamesi wa ninda-nambwe kinzi ŋana mâsi ŋine kâ.” Ŋineŋga ipilenzi ku iyoka ilâ pa nia toŋge.
17 Ele, porém, fazendo-lhes sinal com a mão para que se calassem, contou-lhes como o Senhor o tinha tirado da prisão. E acrescentou: — Anunciem isto a Tiago e aos irmãos. E, saindo, foi para outro lugar.
18 Aku mwaŋga ŋga, kari kâki lâ, ku zugu tamâta sisama tu Petero ŋga nao tia lâ, kala wisinzi motutu sipakasoŋa tu, “Wa! Tamâta ŋinde nde ilâ mana.”
18 Quando amanheceu, houve grande alvoroço entre os soldados sobre o que teria acontecido com Pedro.
19 Aku Herot ipainzi tu ma siroto ŋana Petero kâ. Aku siroto lee, andeta sisânda kulu tia. Tia ku Herot ionzi zugu tamâta ŋinde silâ pa ŋgua nia, aku ipa ŋgua tu ma sipunzi pâta simâte.
19 Herodes, tendo-o procurado e não o achando, submetendo as sentinelas a interrogatório, ordenou que se aplicasse a pena de morte. E, descendo da Judeia para Cesareia, Herodes passou ali algum tempo.
20 Ŋana tu Herot muŋga wisi nâna ŋalae tina panzi tamâta simo Tair lawea ŋga Saidon lawea. Mine kala tamâta ŋinde silâ taitu ku ilonzi tu sisaŋona kuku Herot siporo ŋgua mwasa nâ papa. Kinzi situ siveta Herot wisi puu ndue, ŋana tu kinzi tamâta pa tâno ŋinde uru sipako kaniŋa lâ Herot ne tâno. Mine kala siporo ŋgua mona-mona pa Herot ne wurâta tamâta toŋge, i ŋa tu Blastas, kala Blastas ikai kawanzi ilâ iporo pa Herot.
20 Havia uma séria divergência entre Herodes e os moradores de Tiro e de Sidom. Estes, porém, de comum acordo, se apresentaram a ele e, depois de obter o apoio de Blasto, que era assessor do rei, pediram paz, porque a terra deles recebia alimentos do país do rei.
21 Mine kala Herot ipatea zo toŋge ŋana iporo ŋgua kunzi, aku lâ kari ndaina isiŋga koipu ne siŋgâra, aku ilâ isaŋona koipu ne saŋonâŋa nia, ŋineŋga iporo ŋgua panzi tamâta ŋinde.
21 Em dia designado, Herodes, vestido de traje real, assentado no trono, dirigiu-lhes a palavra.
22 Iporo ne ŋgua lâ, ŋineŋga tamâta ŋinde sitara mine tu, “Ŋine ŋandai tamâta toŋge kawa ŋgua ŋga; ŋine nde maro toŋge kawa ŋgua!”
22 E o povo gritava: — É voz de um deus, e não de um homem!
23 Herot iloŋo nenzi ŋgua ŋinde, andeta ŋandai ipanea Maro Kindeni ŋa ŋga. Mine kala ndainani nâ Maro Kindeni ne aŋelo ipu Herot pâta, aku mwâta-mwâta kiri-kiri sika i karae, kala imâte lâ.
23 No mesmo instante, um anjo do Senhor feriu Herodes, por ele não haver dado glória a Deus; e, comido de vermes, morreu.
24 Aŋga Maro Kindeni kawa ŋgua nde ipâŋga kaika ku ilâ isala nia ndoni.
24 Entretanto, a palavra de Deus crescia e se multiplicava.
25 Aku Banabas ku Saulo rua siveta nenzi wurâta ŋana mbumbu silanzi ŋgu lâ Jerusalem marumbu lâ, ŋineŋga sitaulo silâ pa Antiok lawea kilo. Aku sikai Yoane Malaka iyoka kunzi silâ.
25 Barnabé e Saulo, cumprida a sua missão, voltaram de Jerusalém, trazendo consigo João, também chamado Marcos.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 12, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.