Atos 10
MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs NTLH
1 Aku Rom lawea warika toŋge imo Sisaria lawea, i ŋa mine Konilias. I uru ikai koipu panzi Rom nenzi zugu tamâta ŋgu toŋge.
1 Na cidade de Cesareia havia um homem chamado Cornélio, que era comandante de um batalhão romano chamado “Batalhão Italiano”.
2 Tamâta ŋinde tavanzi ne ŋgu simo i ne luma ŋinde nde simege ŋana Maro Kindeni kâ. I uru iveta pavilâŋa ara panzi Juda tamâta simo sugorai ŋinde. Aku ikura zo zo, i uru ikai noŋa pa Maro Kindeni.
2 Ele era um homem religioso; ele e todas as pessoas da sua casa adoravam a Deus. Cornélio ajudava muito os judeus pobres e orava sempre a Deus.
3 Aku zo toŋge, lala lâ kari tai ŋato, ande Konilias imora mâsi toŋge itogo mbupuleŋa mine. I mata pareŋge imora Maro Kindeni ne aŋelo toŋge imâ luma ilo. Aŋelo nde imâ papa ku isarâwa tu, “Konilias!”
3 Um dia, ali pelas três horas da tarde , Cornélio teve uma visão. Ele viu claramente um anjo de Deus, que chegou perto dele e disse: — Cornélio!
4 Aŋga Konilias mata ilea papa ku iruru pâta kanaŋo, aku iporo pa aŋelo tu, “Maro Ŋalae, mana mana tâ.” Ŋineŋga aŋelo iporo taulo tu, “Maro Kindeni ipaloŋo pa noko ne noŋa lâ, aku i ilo ara ŋana noko ne pavilâŋa uru kuveta panzi tamâta simo sugorai ŋinde. Mao nâ, Maro Kindeni imora noko ne vetâŋa ŋinde itogo patarawâŋa ara ndo mwasina.
4 Ele ficou olhando para o anjo e, com muito medo, perguntou: — O que é, senhor? O anjo respondeu: — Deus aceitou as suas orações e a ajuda que você tem dado aos pobres e ele não esqueceu você.
5 Ayo, ŋine nâ kusupwanzi tamâta pinde silâ Jopa lawea, aku ma sisânda tamâta toŋge kulu, i ŋa mine Saimon, aŋga i ŋa toŋge nde Petero. Kinzi ma sino Saimon tu ma imâ kunzi sitaulo simâ.
5 Agora mande alguns homens até a cidade de Jope para buscarem o homem chamado Simão Pedro.
6 Tamâta ŋinde nde imo nuwaka Saimon ne luma, ina uru iveta wurâta ŋana ŋgoa karae kâ. I ne luma ŋinde nde imandi tâi pwali.”
6 Ele está hospedado na casa de outro Simão, um curtidor de couros que mora na beira do mar.
7 Aŋelo iporo mine pa Konilias lâ, aku ilâ. Ŋineŋga Konilias isarâwa panzi ne wurâta tamâta rua, sitava zugu tamâta toŋge. Zugu tamâta ŋinde nde uru ipanea Maro Kindeni, aku imo kuku Konilias ikai kuleŋa papa ikura zo.
7 Quando o anjo foi embora, Cornélio imediatamente chamou dois empregados e um soldado que estava a seu serviço e que era um homem religioso.
8 Ŋineŋga Konilias itapâri panzi tamâta ŋato ŋinde ŋana ŋgua rârâni aŋelo iporo papa ŋinde. Ŋineŋga ionzi silâ pa Jopa lawea.
8 Cornélio contou a eles tudo o que havia acontecido e mandou que fossem a Jope.
9 Kinzi tamâta ŋato ŋinde nde soka silâ. Aku mbo, ku sikeno. Aku wurita kilo, ŋineŋga soka silâ lee kari imâ ŋgini, ŋineŋga sipâŋga Jopa lawea tini laiti. Aku pa zo ndainani nâ Petero ikâki ilâ luma mende kulu papata ŋana ikai noŋa kâ.
9 No dia seguinte, ao meio-dia, Pedro subiu ao terraço para orar. Enquanto isso, os homens vinham pelo caminho, já perto de Jope.
10 Petero ikai noŋa lee ku putole ipu pâta. Mine kala indaŋenzi tamâta ŋana siveta kâpwa kâ. Andeta mâsi toŋge itogo mbupuleŋa mine nde ipâŋga papa.
10 Pedro ficou com fome e quis comer alguma coisa. Enquanto o almoço estava sendo feito, ele teve uma visão.
11 Petero mata imora samba ipwa, ŋineŋga kelekele toŋge itogo lalava ŋalae mine nde indue imâ papa. Aku kelekele toŋge tâ isaŋa ne ŋgaŋe ŋapa ku itiu indue imâ pa tâno kulu.
11 Viu o céu aberto e uma coisa parecida com um grande lençol amarrado pelas quatro pontas, que descia até o chão.
12 Aŋga kelekele kie-kie simo lalava ŋinde ilo, simbi kie-kie ŋga mwâta kie-kie ŋga sii kie-kie.
12 Dentro daquilo havia todos os tipos de animais de quatro patas, de animais que se arrastam pelo chão e de aves.
13 Ŋineŋga kawa ŋgua toŋge ne sarawâŋa imâ pa Petero mine tu, “Petero, kumandi kupunzi simbi ŋai ku kuka.”
13 Então Pedro ouviu uma voz, que dizia:
14 Andeta Petero iporo lâ kawa tu, “Maro Ŋalae, naŋa akura tu aka kelekele ŋine tia ndo! Naŋa apono muli sondo pa Juda nenzi tukuŋa, aku ŋandai aka kelekele mine kinzi sindi ŋana ŋga.”
14 Pedro respondeu: — De jeito nenhum, Senhor! Eu nunca comi nenhuma coisa que a
15 Andeta ŋgua ŋinde imâ pa Petero kilo mine tu, “Kelekele Maro Kindeni muŋga iveta mbâra-mbâra, ande ŋinde noko ma kuporo tu ‘muso’ ndimo.”
15 A voz falou de novo com ele:
16 Mâsi ŋinde ipâŋga mbwani ŋato lâ, ŋineŋga walele nâ sitapa lalava ŋinde ikâki ilâ pa samba kilo.
16 Isso aconteceu três vezes. Em seguida a coisa que parecia um lençol foi levada de volta para o céu.
17 Ŋineŋga Petero ilo ikai wurâta rârâ aku itu, “Mâsi ŋine naŋa amora lâ, ŋine nde duvi mana.” I ilo ikai wurâta yo, ŋineŋga tamâta muŋga Konilias isupwanzi ŋinde nde simâ sipâŋga. Kinzi muŋga sikasoŋanzi tamâta pinde ŋana Saimon ne luma tu ikeno ndia, ande kala ŋine simâ simandi luma ne nzâla tini laiti.
17 Pedro começou a perguntar a si mesmo o que aquela visão queria dizer. E naquele momento os homens que Cornélio havia mandado já tinham se informado sobre onde ficava a casa de Simão e estavam na porta.
18 Aku sisarâwa mine tu, “Ayo, Saimon, i ŋa toŋge Petero, ande imo ŋai, tiya?”
18 Eles chamaram alguém da casa e perguntaram: — Por acaso um homem chamado Simão Pedro está hospedado aqui?
19 Aŋga Petero nde ilo ipatea mâsi ŋinde yo, ande Koroani Sapâŋa ipai mine tu, “Kuloŋo, tamâta ŋato simâ siroto ŋanano.
19 Pedro ainda estava pensando na visão, quando o Espírito Santo disse: — Escute! Estão aí três homens procurando você.
20 Mine nde kumandi ku kundue kulâ kunzi. Noko ma ilo rârâ ndimo, ŋana tu naŋa warakâŋgu asupwanzi kala simâ.”
20 Agora apronte-se, desça e vá com eles. Vá tranquilo porque fui eu que mandei que eles viessem aqui.
21 Ŋineŋga Petero indue ilâ kunzi tamâta ŋinde, aku iporo tu, “Naŋani kala tamâta ŋine miki karoto ŋanana. Mana mana tâ ŋga miki kamâ.”
21 Então Pedro desceu e disse aos homens: — Eu sou a pessoa que vocês estão procurando. Por que vieram aqui?
22 Ŋineŋga sipai Petero tu, “Konilias, i Rom lawea warika toŋge uru ikai koipu panzi zugu tamâta, ande isupwama kala kamâ. I nde tamâta sondo, aku uru imege ŋana Maro Kindeni kâ. Kinzi Juda ŋgu uru situ i parina tu i nde tamâta ara. Aku aŋelo sapâŋa toŋge ipai tu ma ipasupwa ŋanano tu ma kumâ i ne luma kuporo ŋgua pinde papa tu iloŋo kâ.”
22 Eles responderam: — Nós fomos mandados pelo comandante Cornélio. Ele é um homem bom,
23 Ŋineŋga Petero ino panzi tu simâ luma ilo. Aku ikatonanzi lâ mboni ndaina. Aku wurita kilo, ŋineŋga Petero imandi ku iyoka kunzi silâ. Aku kalo-tawana tamâta pinde lâ Jopa lawea kala soka kunzi silâ tona.
23 Então Pedro convidou os homens para entrarem, e os hospedou ali naquela noite. No dia seguinte Pedro se aprontou e foi com eles, e alguns irmãos que moravam em Jope também foram.
24 Soka silâ lee ku mbo, ŋineŋga sikeno. Aku wurita kilo, ŋineŋga soka silâ sipâŋga Sisaria lawea. Aŋga Konilias nde io tini ŋananzi imo ne luma. I muŋga isarawanzi ne ŋgu sitavanzi ninambwe tu simâ, ande kala kinzi rârâni sipasau lâ simo ndaina.
24 No outro dia chegaram à cidade de Cesareia. Cornélio e os parentes e amigos mais íntimos que ele tinha convidado já estavam esperando Pedro.
25 Petero iyoka ilâ ipâŋga luma, ŋineŋga Konilias imâ itundu lâ Petero kie tini laiti ŋana ipanea i kâ.
25 Quando Pedro ia entrando, Cornélio veio ao seu encontro, ajoelhou-se e curvou a cabeça diante dele.
26 Andeta Petero igagati i imandi, aku ipai tu, “Kupile tâ! Naŋa nde tamâta nâ, atogo noko mine!”
26 Mas Pedro fez com que ele se levantasse e disse: — Fique de pé, pois eu sou apenas um homem como você.
27 Ŋineŋga kinzi rua siporo nenzi ŋgua ku soka silâ luma ilo, aku Petero mata kâki imoranzi tamâta rârâ muŋga sipasau kala simo ŋinde.
27 Enquanto conversava com Cornélio, Pedro entrou na casa e encontrou muita gente reunida ali.
28 Aku Petero ipainzi tu, “Miki warakami kasama tu ŋgua tukuŋa kaika ndo keno ŋana maka Juda tamâta tu ma kamo kunzi tinikoa ŋgu ndimo. Aŋga ŋgua tukuŋa kaika toŋge kala ikeno tu ma kalâ nenzi luma ilo ndimo. Ambo taitu Maro Kindeni muŋga itula mâsi pa naŋa ku iporo tu naŋa ma amora tamâta toŋge tu ‘muso’, mine tia.
28 Então disse a todos: — Vocês sabem muito bem que a religião dos judeus não permite que eles façam amizade com não judeus ou entrem nas casas deles. Mas Deus me mostrou que eu não devo chamar ninguém de impuro ou de sujo.
29 Aku naŋa ma avaligi ŋgua ŋinde tia ndo. Mine nde apono muli pa nemi sarawâŋa kala amâ. Andeta kala ŋine atu akasoŋami tu mana mana aŋga kapasupwa imâ pana.”
29 Por isso, quando vocês me chamaram, eu vim de boa vontade. Agora quero saber por que foi que vocês mandaram me chamar.
30 Ŋineŋga Konilias iporo taulo tu, “Mâsi toŋge muŋga ipâŋga pa naŋa, kala ŋine kari ŋapa ilâ lâ. Mâsi ŋinde nde mine; naŋa amo naneŋgu luma, aku akai noŋa lâ kari tai ŋato, ikura kari tai mineni togo ŋine. Naŋa amo akai noŋa nâ, andeta ndainani nâ tamâta toŋge imâ ipâŋga imandi naoŋgu, ne lalava wa ne kelekele nde salaga ŋinde.
30 Cornélio respondeu: — Três dias atrás, às três horas da tarde, eu estava orando aqui em casa. De repente, um homem vestido com roupas brancas apareceu na minha frente
31 Aku ipai naŋa tu, ‘Konilias, Maro Kindeni ipaloŋo pa noko ne noŋa lâ, aku isama lâ ŋana pavilâŋa noko uru kuveta panzi sugorai tamâta.
31 e disse: “Cornélio, Deus ouviu as suas orações e lembrou do que você tem feito para ajudar os pobres.
32 Ayo, ŋine nâ kusupwanzi tamâta pinde soka silâ Jopa lawea, aku ma siroto ŋana Saimon, i ŋa toŋge Petero. Tamâta ŋinde nde imo nuwaka Saimon ne luma, ina uru iveta wurâta ŋana ŋgoa karae kâ, aku imo tâi pwali.’
32 Mande alguém até Jope a fim de buscar Simão, que também é chamado de Pedro. Ele está hospedado na casa de Simão, o curtidor, que mora na beira do mar.”
33 Mine kala walele nâ naŋa asupwanzi tamâta pinde simâ pano. Kala ŋine noko kuveta mâsi ara kala kumâ. Ayo, ŋine maka rârâni kamâ kamo ŋine lâ Maro Kindeni nao ŋana kaloŋo ŋgua rârâni Maro Ŋalae muŋga itula pano ŋana kuporo pa maka ŋine.”
33 Então eu mandei chamar você logo, e você fez muito bem em vir. Agora estamos todos reunidos aqui na presença de Deus, prontos para ouvir o que o Senhor mandou você dizer.
34 Konilias iporo ŋgua mine pa Petero lâ, ŋineŋga Petero iporo mine tu, “Mao nâ, kala ŋine naŋa asama tu Maro Kindeni ilo ŋalae koŋa ŋana tamâta nenzi ŋgu wa ŋanzi wa, ande tia.
34 Então Pedro começou a falar. Ele disse: — Agora eu sei que, de fato, Deus trata a todos de modo igual,
35 Andeta i ilo ara nâ panzi tamâta lâ ŋgu ndoni, kinzi ŋine mbo simege ŋana i wa siveta vetâŋa ara wa.
35 pois ele aceita todos os que o temem e fazem o que é direito, seja qual for a sua raça.
36 Miki kasama pâri ara ŋinde muŋga Maro Kindeni io imâ pa maka Isrel ŋgu. Pâri ara nde mine; Yesu Kirisi nde kinda tamâta rârâni nenda Maro Ŋalae, aku i ne mateŋa itoto Maro Kindeni ne wisi-nâna ku ikai nzâla piti pa kinda tu ma tamo ilonda taitu kuku i.
36 Vocês conhecem a mensagem que Deus mandou ao povo de Israel, anunciando a boa notícia de paz por meio de Jesus Cristo, que é o Senhor de todos.
37 Miki warakami kaloŋo pâri ŋana vetâŋa ŋinde ipâŋga lâ Judia tâno. Muŋga, Yoane Lââ-Liliŋa Tamwata ipâŋga Galilaya tâno ku itula ŋgua pwataki ŋana lââ-liliŋa kâ.
37 Vocês sabem o que aconteceu em toda a terra de Israel, começando na Galileia, depois que João pregou a sua mensagem a respeito do batismo.
38 Aku pa zo ŋinde Maro Kindeni itu nzâmbe pa Yesu Nasarete tamwata, kala Koroani Sapâŋa tava walo ŋalae ilua. Ŋineŋga Yesu iyoka ilâ ikura lawea lawea ku iveta vetâŋa arara nâ. Maro Kindeni imo kuku; mine kala ivetanzi tamâta rârâni ŋinde muŋga Sadana ikainzi simo i ne kaika kalo, ande sipâŋga ara kilo.
38 Sabem também como Deus derramou o Espírito Santo sobre Jesus de Nazaré e lhe deu poder. Jesus andou por toda parte fazendo o bem e curando todos os que eram dominados pelo Diabo, porque Deus estava com ele.
39 Maka warakama kamora vetâŋa rârâni Yesu muŋga iveta ikura nia ndoni lâ Judia tâno, aŋga lâ Jerusalem lawea mine nâ. Mao nâ, kinzi sisona Yesu itâra lâ kâi popole tini imâte lâ,
39 Nós somos testemunhas de tudo o que ele fez na terra de Israel, inclusive em Jerusalém. E depois o mataram, pregando-o numa cruz.
40 andeta kari ŋato lâ, ŋineŋga Maro Kindeni ipaŋo i lâ mateŋa nianzi imandi imo via kilo, aku itula i ipâŋga nia yo.
40 Pedro continuou: — Porém Deus ressuscitou Jesus no terceiro dia e também fez com que ele aparecesse a nós.
41 Taitu Maro Kindeni ŋandai itula Yesu pwataki panzi Juda tamâta rârâni ŋga. Itula pa maka tamâta pinde nâ, maka ŋine nanayoni ipateama ŋana katula i parina wa ne ŋgua wa. Yesu imandi sânda imo via kilo, ŋineŋga maka kasaŋona kuku, kaka wa kanu wa.
41 Ele não foi visto por todo o povo, mas somente por nós, que somos as testemunhas que Deus já havia escolhido. Nós comemos e bebemos com ele depois que Deus o ressuscitou.
42 Aku iporo itu ŋgua kaika pama tu ma katu pâri ara wa katula ŋgua pwataki panzi tamâta tu Yesu nde tamâtani ndaina Maro Kindeni muŋga ipatea tu ma imo ŋgua-samâŋa tamwata panzi tamâta rârâni, kinzi vianzi wa mateŋa wa.
42 Jesus nos mandou anunciar o evangelho ao povo e testemunhar que ele foi posto por Deus como Juiz dos vivos e dos mortos.
43 Aku kinzi ŋgua-tulâŋa tamâta rârâni kala uru situla ŋgua mine ŋana Yesu kâ: tamâta ea kinzi sio nenzi kalo-tawana ilâ papa i, ande ŋana Yesu Kirisi ŋa kâ Maro Kindeni izavaru kinzi ŋinde rârâni nenzi kiesaka piti lâ tininzi.” Petero iporo ŋgua mine.
43 Todos os profetas falaram a respeito de Jesus, dizendo que os que creem nele recebem, por meio dele, o perdão dos pecados.
44 Petero iporo ŋgua ŋine marumbu tia yo, ande Koroani Sapâŋa indue imâ panzi tamâta rârâni kala sitambira taŋanzi papa Petero ŋinde.
44 Quando Pedro ainda estava falando, o Espírito Santo desceu sobre todos os que estavam ouvindo a mensagem.
45 Kinzi Juda kalo-tawana tamâta muŋga soka kuku Petero simâ ŋinde, ande wisinzi motutu lâ, ŋana tu Maro Kindeni ipaliŋi ne Koroani Sapâŋa ilâ panzi tinikoa, itogo muŋga iveta panzi Isrel ŋgu mine.
45 Os judeus seguidores de Jesus que tinham vindo de Jope com Pedro ficaram admirados por Deus ter derramado o dom do Espírito Santo sobre os não judeus.
46 Ŋana tu Juda tamâta ŋinde nde siloŋonzi tinikoa tamâta siporo lawea pinde nenzi ŋgua, muŋga sisama tia ŋinde, aku sipanea Maro Kindeni. Mine kala wisinzi motutu lâ. Ŋineŋga Petero ipainzi nuwala Juda tamâta ŋinde mine tu,
46 Pois eles ouviam os não judeus falarem em línguas estranhas e louvarem a grandeza de Deus. Então Pedro disse:
47 “Ayo, kala ŋine tamâta ŋai sikai Koroani Sapâŋa lâ vetâŋa kie taituni itogo kinda muŋga takai mine. Mine nde ambo kinda ma talilinzi lâ pâri ara ne lââ, ande ea ma ikura ŋana ilelea kinda, a? Tia ndo.”
47 — Estas pessoas receberam o Espírito Santo como nós também recebemos. Será que alguém vai proibir que sejam batizadas com água?
48 Mine kala Petero ipainzi Konilias tavanzi ne tamâta tu, “Miki ma kakai lââ-liliŋa lâ Yesu Kirisi ŋa”. Sikai lââ-liliŋa marumbu lâ, ŋineŋga sipai Petero tu, “Maka iloma tu noko ma kumo ŋaina kuma ikura zo pinde.”
48 Então mandou que aquelas pessoas fossem batizadas em nome de Jesus Cristo. E elas pediram a Pedro que ficasse ali alguns dias.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 10, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.