Atos 10
MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs NAA
1 Aku Rom lawea warika toŋge imo Sisaria lawea, i ŋa mine Konilias. I uru ikai koipu panzi Rom nenzi zugu tamâta ŋgu toŋge.
1 Em Cesareia morava um homem chamado Cornélio, que era centurião de uma companhia do exército chamada Italiana.
2 Tamâta ŋinde tavanzi ne ŋgu simo i ne luma ŋinde nde simege ŋana Maro Kindeni kâ. I uru iveta pavilâŋa ara panzi Juda tamâta simo sugorai ŋinde. Aku ikura zo zo, i uru ikai noŋa pa Maro Kindeni.
2 Era piedoso e temente a Deus com toda a sua casa, fazendo muitas esmolas ao povo e orando sempre a Deus.
3 Aku zo toŋge, lala lâ kari tai ŋato, ande Konilias imora mâsi toŋge itogo mbupuleŋa mine. I mata pareŋge imora Maro Kindeni ne aŋelo toŋge imâ luma ilo. Aŋelo nde imâ papa ku isarâwa tu, “Konilias!”
3 Um dia, por volta das três horas da tarde, durante uma visão, esse homem viu claramente um anjo de Deus que se aproximou dele e lhe disse:
4 Aŋga Konilias mata ilea papa ku iruru pâta kanaŋo, aku iporo pa aŋelo tu, “Maro Ŋalae, mana mana tâ.” Ŋineŋga aŋelo iporo taulo tu, “Maro Kindeni ipaloŋo pa noko ne noŋa lâ, aku i ilo ara ŋana noko ne pavilâŋa uru kuveta panzi tamâta simo sugorai ŋinde. Mao nâ, Maro Kindeni imora noko ne vetâŋa ŋinde itogo patarawâŋa ara ndo mwasina.
4 — Cornélio! Este, fixando nele os olhos e possuído de temor, perguntou: — O que é, Senhor? E o anjo lhe disse: — As suas orações e as suas esmolas subiram para memória diante de Deus.
5 Ayo, ŋine nâ kusupwanzi tamâta pinde silâ Jopa lawea, aku ma sisânda tamâta toŋge kulu, i ŋa mine Saimon, aŋga i ŋa toŋge nde Petero. Kinzi ma sino Saimon tu ma imâ kunzi sitaulo simâ.
5 Agora envie mensageiros a Jope e mande chamar Simão, que também é chamado de Pedro.
6 Tamâta ŋinde nde imo nuwaka Saimon ne luma, ina uru iveta wurâta ŋana ŋgoa karae kâ. I ne luma ŋinde nde imandi tâi pwali.”
6 Ele está hospedado com Simão, curtidor, cuja residência está situada à beira-mar.
7 Aŋelo iporo mine pa Konilias lâ, aku ilâ. Ŋineŋga Konilias isarâwa panzi ne wurâta tamâta rua, sitava zugu tamâta toŋge. Zugu tamâta ŋinde nde uru ipanea Maro Kindeni, aku imo kuku Konilias ikai kuleŋa papa ikura zo.
7 Logo que o anjo que lhe falava se retirou, Cornélio chamou dois dos seus servos e um soldado piedoso dos que estavam a seu serviço
8 Ŋineŋga Konilias itapâri panzi tamâta ŋato ŋinde ŋana ŋgua rârâni aŋelo iporo papa ŋinde. Ŋineŋga ionzi silâ pa Jopa lawea.
8 e, depois de lhes explicar tudo, mandou que fossem a Jope.
9 Kinzi tamâta ŋato ŋinde nde soka silâ. Aku mbo, ku sikeno. Aku wurita kilo, ŋineŋga soka silâ lee kari imâ ŋgini, ŋineŋga sipâŋga Jopa lawea tini laiti. Aku pa zo ndainani nâ Petero ikâki ilâ luma mende kulu papata ŋana ikai noŋa kâ.
9 No dia seguinte, enquanto eles viajavam e já estavam perto da cidade de Jope, Pedro subiu ao terraço, por volta do meio-dia, a fim de orar.
10 Petero ikai noŋa lee ku putole ipu pâta. Mine kala indaŋenzi tamâta ŋana siveta kâpwa kâ. Andeta mâsi toŋge itogo mbupuleŋa mine nde ipâŋga papa.
10 Estando com fome, quis comer; mas, enquanto lhe preparavam a comida, sobreveio-lhe um êxtase.
11 Petero mata imora samba ipwa, ŋineŋga kelekele toŋge itogo lalava ŋalae mine nde indue imâ papa. Aku kelekele toŋge tâ isaŋa ne ŋgaŋe ŋapa ku itiu indue imâ pa tâno kulu.
11 Viu o céu aberto e um objeto como se fosse um grande lençol, que descia do céu e era baixado à terra pelas quatro pontas,
12 Aŋga kelekele kie-kie simo lalava ŋinde ilo, simbi kie-kie ŋga mwâta kie-kie ŋga sii kie-kie.
12 contendo todo tipo de quadrúpedes, répteis da terra e aves do céu.
13 Ŋineŋga kawa ŋgua toŋge ne sarawâŋa imâ pa Petero mine tu, “Petero, kumandi kupunzi simbi ŋai ku kuka.”
13 E ouviu-se uma voz que se dirigia a ele:
14 Andeta Petero iporo lâ kawa tu, “Maro Ŋalae, naŋa akura tu aka kelekele ŋine tia ndo! Naŋa apono muli sondo pa Juda nenzi tukuŋa, aku ŋandai aka kelekele mine kinzi sindi ŋana ŋga.”
14 Mas Pedro respondeu: — De modo nenhum, Senhor! Porque nunca comi nada que fosse impuro ou imundo.
15 Andeta ŋgua ŋinde imâ pa Petero kilo mine tu, “Kelekele Maro Kindeni muŋga iveta mbâra-mbâra, ande ŋinde noko ma kuporo tu ‘muso’ ndimo.”
15 Pela segunda vez, a voz lhe falou:
16 Mâsi ŋinde ipâŋga mbwani ŋato lâ, ŋineŋga walele nâ sitapa lalava ŋinde ikâki ilâ pa samba kilo.
16 Isso aconteceu três vezes, e, em seguida, aquele objeto foi levado de volta para o céu.
17 Ŋineŋga Petero ilo ikai wurâta rârâ aku itu, “Mâsi ŋine naŋa amora lâ, ŋine nde duvi mana.” I ilo ikai wurâta yo, ŋineŋga tamâta muŋga Konilias isupwanzi ŋinde nde simâ sipâŋga. Kinzi muŋga sikasoŋanzi tamâta pinde ŋana Saimon ne luma tu ikeno ndia, ande kala ŋine simâ simandi luma ne nzâla tini laiti.
17 Enquanto Pedro estava perplexo sobre qual seria o significado da visão, eis que os homens enviados por Cornélio, tendo perguntado pela casa de Simão, pararam junto à porta.
18 Aku sisarâwa mine tu, “Ayo, Saimon, i ŋa toŋge Petero, ande imo ŋai, tiya?”
18 Chamando, perguntaram se ali estava hospedado Simão, que também é chamado de Pedro.
19 Aŋga Petero nde ilo ipatea mâsi ŋinde yo, ande Koroani Sapâŋa ipai mine tu, “Kuloŋo, tamâta ŋato simâ siroto ŋanano.
19 Enquanto Pedro meditava a respeito da visão, o Espírito lhe disse: — Estão aí três homens à sua procura.
20 Mine nde kumandi ku kundue kulâ kunzi. Noko ma ilo rârâ ndimo, ŋana tu naŋa warakâŋgu asupwanzi kala simâ.”
20 Portanto, levante-se, desça e vá com eles, sem hesitar; porque eu os enviei.
21 Ŋineŋga Petero indue ilâ kunzi tamâta ŋinde, aku iporo tu, “Naŋani kala tamâta ŋine miki karoto ŋanana. Mana mana tâ ŋga miki kamâ.”
21 Então Pedro desceu e disse àqueles homens: — Eu sou a pessoa que vocês estão procurando. O que os traz até aqui?
22 Ŋineŋga sipai Petero tu, “Konilias, i Rom lawea warika toŋge uru ikai koipu panzi zugu tamâta, ande isupwama kala kamâ. I nde tamâta sondo, aku uru imege ŋana Maro Kindeni kâ. Kinzi Juda ŋgu uru situ i parina tu i nde tamâta ara. Aku aŋelo sapâŋa toŋge ipai tu ma ipasupwa ŋanano tu ma kumâ i ne luma kuporo ŋgua pinde papa tu iloŋo kâ.”
22 Então disseram: — O centurião Cornélio, homem reto e temente a Deus e tendo bom testemunho de toda a nação judaica, foi instruído por um santo anjo a mandar chamar você para a casa dele e ouvir o que você tem a dizer.
23 Ŋineŋga Petero ino panzi tu simâ luma ilo. Aku ikatonanzi lâ mboni ndaina. Aku wurita kilo, ŋineŋga Petero imandi ku iyoka kunzi silâ. Aku kalo-tawana tamâta pinde lâ Jopa lawea kala soka kunzi silâ tona.
23 Pedro, então, convidando-os a entrar, hospedou-os. No dia seguinte, Pedro se aprontou e foi com eles. Também alguns irmãos dos que moravam em Jope foram com ele.
24 Soka silâ lee ku mbo, ŋineŋga sikeno. Aku wurita kilo, ŋineŋga soka silâ sipâŋga Sisaria lawea. Aŋga Konilias nde io tini ŋananzi imo ne luma. I muŋga isarawanzi ne ŋgu sitavanzi ninambwe tu simâ, ande kala kinzi rârâni sipasau lâ simo ndaina.
24 No dia seguinte, Pedro chegou a Cesareia. Cornélio estava esperando por eles, tendo reunido os seus parentes e os amigos mais íntimos.
25 Petero iyoka ilâ ipâŋga luma, ŋineŋga Konilias imâ itundu lâ Petero kie tini laiti ŋana ipanea i kâ.
25 Quando Pedro estava por entrar, Cornélio foi ao seu encontro e, prostrando-se aos pés dele, o adorou.
26 Andeta Petero igagati i imandi, aku ipai tu, “Kupile tâ! Naŋa nde tamâta nâ, atogo noko mine!”
26 Mas Pedro o levantou, dizendo: — Levante-se, porque eu também sou apenas um homem.
27 Ŋineŋga kinzi rua siporo nenzi ŋgua ku soka silâ luma ilo, aku Petero mata kâki imoranzi tamâta rârâ muŋga sipasau kala simo ŋinde.
27 Falando com ele, Pedro entrou, encontrando muitos reunidos ali,
28 Aku Petero ipainzi tu, “Miki warakami kasama tu ŋgua tukuŋa kaika ndo keno ŋana maka Juda tamâta tu ma kamo kunzi tinikoa ŋgu ndimo. Aŋga ŋgua tukuŋa kaika toŋge kala ikeno tu ma kalâ nenzi luma ilo ndimo. Ambo taitu Maro Kindeni muŋga itula mâsi pa naŋa ku iporo tu naŋa ma amora tamâta toŋge tu ‘muso’, mine tia.
28 a quem se dirigiu, dizendo: — Vocês bem sabem que um judeu está proibido de se juntar a um gentio ou de entrar na casa dele. Mas Deus me mostrou que não devo considerar ninguém impuro ou imundo.
29 Aku naŋa ma avaligi ŋgua ŋinde tia ndo. Mine nde apono muli pa nemi sarawâŋa kala amâ. Andeta kala ŋine atu akasoŋami tu mana mana aŋga kapasupwa imâ pana.”
29 Por isso, uma vez chamado, vim sem vacilar. E agora pergunto: Por que motivo vocês mandaram me chamar?
30 Ŋineŋga Konilias iporo taulo tu, “Mâsi toŋge muŋga ipâŋga pa naŋa, kala ŋine kari ŋapa ilâ lâ. Mâsi ŋinde nde mine; naŋa amo naneŋgu luma, aku akai noŋa lâ kari tai ŋato, ikura kari tai mineni togo ŋine. Naŋa amo akai noŋa nâ, andeta ndainani nâ tamâta toŋge imâ ipâŋga imandi naoŋgu, ne lalava wa ne kelekele nde salaga ŋinde.
30 Cornélio respondeu: — Faz hoje quatro dias que, mais ou menos por esta hora, às três da tarde, eu estava orando em minha casa. De repente, se apresentou diante de mim um homem vestido com roupas resplandecentes
31 Aku ipai naŋa tu, ‘Konilias, Maro Kindeni ipaloŋo pa noko ne noŋa lâ, aku isama lâ ŋana pavilâŋa noko uru kuveta panzi sugorai tamâta.
31 que disse: “Cornélio, a sua oração foi ouvida e as suas esmolas foram lembradas na presença de Deus.
32 Ayo, ŋine nâ kusupwanzi tamâta pinde soka silâ Jopa lawea, aku ma siroto ŋana Saimon, i ŋa toŋge Petero. Tamâta ŋinde nde imo nuwaka Saimon ne luma, ina uru iveta wurâta ŋana ŋgoa karae kâ, aku imo tâi pwali.’
32 Envie, pois, alguém a Jope e mande chamar Simão, que também é chamado de Pedro; ele está hospedado na casa de Simão, curtidor, à beira-mar.”
33 Mine kala walele nâ naŋa asupwanzi tamâta pinde simâ pano. Kala ŋine noko kuveta mâsi ara kala kumâ. Ayo, ŋine maka rârâni kamâ kamo ŋine lâ Maro Kindeni nao ŋana kaloŋo ŋgua rârâni Maro Ŋalae muŋga itula pano ŋana kuporo pa maka ŋine.”
33 Portanto, sem demora, mandei chamá-lo, e você fez muito bem em vir. Agora estamos todos aqui, na presença de Deus, prontos para ouvir tudo o que o Senhor ordenou a você.
34 Konilias iporo ŋgua mine pa Petero lâ, ŋineŋga Petero iporo mine tu, “Mao nâ, kala ŋine naŋa asama tu Maro Kindeni ilo ŋalae koŋa ŋana tamâta nenzi ŋgu wa ŋanzi wa, ande tia.
34 Então Pedro começou a falar. Ele disse: — Reconheço por verdade que Deus não trata as pessoas com parcialidade;
35 Andeta i ilo ara nâ panzi tamâta lâ ŋgu ndoni, kinzi ŋine mbo simege ŋana i wa siveta vetâŋa ara wa.
35 pelo contrário, em qualquer nação, aquele que o teme e faz o que é justo lhe é aceitável.
36 Miki kasama pâri ara ŋinde muŋga Maro Kindeni io imâ pa maka Isrel ŋgu. Pâri ara nde mine; Yesu Kirisi nde kinda tamâta rârâni nenda Maro Ŋalae, aku i ne mateŋa itoto Maro Kindeni ne wisi-nâna ku ikai nzâla piti pa kinda tu ma tamo ilonda taitu kuku i.
36 Esta é a palavra que Deus enviou aos filhos de Israel, anunciando-lhes o evangelho da paz, por meio de Jesus Cristo. Este é o Senhor de todos.
37 Miki warakami kaloŋo pâri ŋana vetâŋa ŋinde ipâŋga lâ Judia tâno. Muŋga, Yoane Lââ-Liliŋa Tamwata ipâŋga Galilaya tâno ku itula ŋgua pwataki ŋana lââ-liliŋa kâ.
37 Vocês sabem o que aconteceu em toda a Judeia, tendo começado na Galileia depois do batismo que João pregou,
38 Aku pa zo ŋinde Maro Kindeni itu nzâmbe pa Yesu Nasarete tamwata, kala Koroani Sapâŋa tava walo ŋalae ilua. Ŋineŋga Yesu iyoka ilâ ikura lawea lawea ku iveta vetâŋa arara nâ. Maro Kindeni imo kuku; mine kala ivetanzi tamâta rârâni ŋinde muŋga Sadana ikainzi simo i ne kaika kalo, ande sipâŋga ara kilo.
38 como Deus ungiu a Jesus de Nazaré com o Espírito Santo e com poder. Jesus andou por toda parte, fazendo o bem e curando todos os oprimidos do diabo, porque Deus estava com ele.
39 Maka warakama kamora vetâŋa rârâni Yesu muŋga iveta ikura nia ndoni lâ Judia tâno, aŋga lâ Jerusalem lawea mine nâ. Mao nâ, kinzi sisona Yesu itâra lâ kâi popole tini imâte lâ,
39 E nós somos testemunhas de tudo o que ele fez na terra dos judeus e em Jerusalém. Depois eles o mataram, pendurando-o num madeiro.
40 andeta kari ŋato lâ, ŋineŋga Maro Kindeni ipaŋo i lâ mateŋa nianzi imandi imo via kilo, aku itula i ipâŋga nia yo.
40 Mas Deus o ressuscitou no terceiro dia e concedeu que fosse manifesto,
41 Taitu Maro Kindeni ŋandai itula Yesu pwataki panzi Juda tamâta rârâni ŋga. Itula pa maka tamâta pinde nâ, maka ŋine nanayoni ipateama ŋana katula i parina wa ne ŋgua wa. Yesu imandi sânda imo via kilo, ŋineŋga maka kasaŋona kuku, kaka wa kanu wa.
41 não a todo o povo, mas às testemunhas que foram anteriormente escolhidas por Deus, isto é, a nós que comemos e bebemos com ele, depois que ressurgiu dentre os mortos.
42 Aku iporo itu ŋgua kaika pama tu ma katu pâri ara wa katula ŋgua pwataki panzi tamâta tu Yesu nde tamâtani ndaina Maro Kindeni muŋga ipatea tu ma imo ŋgua-samâŋa tamwata panzi tamâta rârâni, kinzi vianzi wa mateŋa wa.
42 Jesus nos mandou pregar ao povo e testemunhar que ele foi constituído por Deus como Juiz de vivos e de mortos.
43 Aku kinzi ŋgua-tulâŋa tamâta rârâni kala uru situla ŋgua mine ŋana Yesu kâ: tamâta ea kinzi sio nenzi kalo-tawana ilâ papa i, ande ŋana Yesu Kirisi ŋa kâ Maro Kindeni izavaru kinzi ŋinde rârâni nenzi kiesaka piti lâ tininzi.” Petero iporo ŋgua mine.
43 Dele todos os profetas dão testemunho de que, por meio do seu nome, todo o que nele crê recebe remissão dos pecados.
44 Petero iporo ŋgua ŋine marumbu tia yo, ande Koroani Sapâŋa indue imâ panzi tamâta rârâni kala sitambira taŋanzi papa Petero ŋinde.
44 Enquanto Pedro falava estas palavras, o Espírito Santo caiu sobre todos os que ouviam a mensagem.
45 Kinzi Juda kalo-tawana tamâta muŋga soka kuku Petero simâ ŋinde, ande wisinzi motutu lâ, ŋana tu Maro Kindeni ipaliŋi ne Koroani Sapâŋa ilâ panzi tinikoa, itogo muŋga iveta panzi Isrel ŋgu mine.
45 E os fiéis que eram da circuncisão, que tinham vindo com Pedro, admiraram-se, porque também sobre os gentios foi derramado o dom do Espírito Santo.
46 Ŋana tu Juda tamâta ŋinde nde siloŋonzi tinikoa tamâta siporo lawea pinde nenzi ŋgua, muŋga sisama tia ŋinde, aku sipanea Maro Kindeni. Mine kala wisinzi motutu lâ. Ŋineŋga Petero ipainzi nuwala Juda tamâta ŋinde mine tu,
46 Pois eles os ouviam falando em línguas e engrandecendo a Deus. Então Pedro disse:
47 “Ayo, kala ŋine tamâta ŋai sikai Koroani Sapâŋa lâ vetâŋa kie taituni itogo kinda muŋga takai mine. Mine nde ambo kinda ma talilinzi lâ pâri ara ne lââ, ande ea ma ikura ŋana ilelea kinda, a? Tia ndo.”
47 — Será que alguém poderia recusar a água e impedir que sejam batizados estes que, assim como nós, receberam o Espírito Santo?
48 Mine kala Petero ipainzi Konilias tavanzi ne tamâta tu, “Miki ma kakai lââ-liliŋa lâ Yesu Kirisi ŋa”. Sikai lââ-liliŋa marumbu lâ, ŋineŋga sipai Petero tu, “Maka iloma tu noko ma kumo ŋaina kuma ikura zo pinde.”
48 E ordenou que fossem batizados em nome de Jesus Cristo. Então lhe pediram que permanecesse com eles por alguns dias.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 10, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.