Lucas 15
Wurkapm a Maur Wailen (URI) vs ARIB
1 Wang wrij ur pa, tu melnum a wi takis marpm a tu, wa tu melnum tiur a ntekg paitnpaitn pa, kul akal atning yangkipm a Jisas piln pa.
1 Ora, chegavam-se a ele todos os publicanos e pecadores para o ouvir.
2 Ari tu Parasi, wa namponen tu melnum a arpmen yangkipm yiprokgen a Maur Wailen pa, nel ipma paitn ekg pa, yatom nel la tolpa, melnum pa wa kai atn hor wrij wa al ekpma nti tu melnum a ntekg paitnpaitn pa ekg nte?
2 E os fariseus e os escribas murmuravam, dizendo: Este recebe pecadores, e come com eles.
3 Yatom Jisas la nasen yangkipm kla ur a la tolpa,
3 Então ele lhes propôs esta parábola:
4 “Ti tol kipm ur ikghlen sipsip kmel wampomit (100), yatom wrij ur pa kai ham pa, al kitn ntekg tolhai? Kitn akal nuhurn 99 pa atn wrik wor pa, wa kai kor wrij ur pa, kaingkai, kitn hantil.
4 Qual de vós é o homem que, possuindo cem ovelhas, e perdendo uma delas, não deixa as noventa e nove no deserto, e não vai após a perdida até que a encontre?
5 Kitn hantil pa, pa kitn kat piln kaino mlem, yatom kitn utopen paitn tolti apm ye kai ha ase.Kmel hantil sipsip alkilen a ham.|src="LB00001B.tif" size="col" loc="Luk 15.5" copy="Louise Bass © The British & Foreign Bible Society, 1994." ref="15.5"
5 E achando-a, põe-na sobre os ombros, cheio de júbilo;
6 Yatom kitn kwe tu melnum wokgen alkitnen a tu hawrij alkitnen pa tolti kul, yatom kitn la nasen la tolpa, ‘Kupm utopen paitn ekg kupm hantil sipsip wrij ur akupm a pike ham. Tolpa ti mento utopen ntekg ekpma il.’
6 e chegando a casa, reúne os amigos e vizinhos e lhes diz: Alegrai-vos comigo, porque achei a minha ovelha que se havia perdido.
7 Ti apm wa tolpake, kupm la nasepm la tolpa, tu a arpm kaino ha wor pa, tu utopen paitn ekg melnum paitn wrij ur a kil pleln ipma. Pake tu ake utopen ekg melnum 99 a akwonalmpen tolpa tu pa nipet wor ase.”
7 Digo-vos que assim haverá maior alegria no céu por um pecador que se arrepende, do que por noventa e nove justos que não necessitam de arrependimento.
8 “Aki tol kin ur pa kil ye marpm ek wampwam, ari wrij ur pa ngko kai ham pa, akal kil ntekg tolhai? Akal kil nihil wakg ti ak kor kai ari kalpm pa, kil kingkim yipik wan ti hrongke kor ikgen tolpa kaingkai, kil hantil.
8 Ou qual é a mulher que, tendo dez dracmas e perdendo uma dracma, não acende a candeia, e não varre a casa, buscando com diligência até encontrá-la?
9 Kil hantil plaln pa, kil kwe tu melnum wokgen a hawrij akil pa kul om, wa kil la nasen la tolpa, ‘Kupm ti utopen paitn, ekg marpm a ham pa apm kupm hantil ase. Ti mento utopen ntekg ekpma il.’
9 E achando-a, reúne as amigas e vizinhas, dizendo: Alegrai-vos comigo, porque achei a dracma que eu havia perdido.
10 Ti apm wa tolpake, kupm la nasepm la tolpa, wang a melnum paitn wrij ur kil pleln ipma pa, tu maur akwapel a Maur Wailen pa utopen paitnpaitn.”
10 Assim, digo-vos, há alegria na presença dos anjos de Deus por um só pecador que se arrepende.
11 Yatom Jisas kil wa la tolpa, “Yan ur pa, warim kpman wekg.
11 Disse-lhe mais: Certo homem tinha dois filhos.
12 Yatom wasok pa la nasi yan alkil pa la tolpa, ‘Kitn ro kweiur kweiur wompel akupm ti ukopm.’ Yatom yan pa wreitn tolti, wa nampreng kweiur kweiur pa uk warim kpman wekg alkil pa.
12 O mais moço deles disse ao pai: Pai, dá-me a parte dos bens que me toca. Repartiu-lhes, pois, os seus haveres.
13 Plaln pa, wasok pa arpm wang aripm ur tolti, kil wi kweiur kweiur alkil ti ak wi marpm pa, plaln pa, kil wreitn tolti kai arpm tol ha watin ur ai. Kil arpm ha pa, kil piln marpm alkil pa plaln kai ekg kweiur kweiur a paitnpaitn tolti.
13 Poucos dias depois, o filho mais moço ajuntando tudo, partiu para um país distante, e ali desperdiçou os seus bens, vivendo dissolutamente.
14 Kil piln marpm alkilen pa tolpa kaingkaing kai plaln pa, wangnikg wail paln kai ha pa, yatom ak ntekg kil pa arpm warkip wrijen paitn tolti.
14 E, havendo ele dissipado tudo, houve naquela terra uma grande fome, e começou a passar necessidades.
15 Yatom kil kai ari melnum ur a ha knokg pa, om kil ropontel la tolpa, kil akal ak kwap ur. Yatom kil ukwel kwap a uk mnto atn kai wrik a eln mnto atne.
15 Então foi encontrar-se a um dos cidadãos daquele país, o qual o mandou para os seus campos a apascentar porcos.
16 Ari ake melnum ur ukwel ekpma ur, yatom kil akwonalmpen tolpa, kil akal nti mnto pa al yamingkit palk a tu ye kai alung uk mnto al pa, ari kalpm, tu lokel ekg ake akal kil al ekpma a mnto.
16 E desejava encher o estômago com as alfarrobas que os porcos comiam; e ninguém lhe dava nada.
17 Ari nikgwalpm wor pa palntel, yatom kil akwonalmpen kai kil alkil pa tolpa, ‘Tu melnum akwap marpm ekg yan akupm pa, tu ntie ekpma wailet ekg al, pake kupm apm mo ekg nikg arpm tike!
17 Caindo, porém, em si, disse: Quantos empregados de meu pai têm abundância de pão, e eu aqui pereço de fome!
18 Ti kupm wreitn wa kai ekg yan alkupmen ayom, yatom al kupm la nasel la tolpa, “Yan, rein, kupm ntekg paitn kai ikg a Maur Wailen wa kai kitn yat.
18 Levantar-me-ei, irei ter com meu pai e dir-lhe-ei: Pai, pequei contra o céu e diante de ti;
19 Ti kupm ti ake wor ekg akal kitn kweopm tolpa warim kpman alkitnen pa. Ntekg kupm ti tol melnum akwap marpm ekg kitn!” ’
19 já não sou digno de ser chamado teu filho; trata-me como um dos teus empregados.
20 Kil akwonalmpen tolpa, kil wreitn tolti kai ekg yan alkilen.
20 Levantou-se, pois, e foi para seu pai. Estando ele ainda longe, seu pai o viu, encheu-se de compaixão e, correndo, lançou-se-lhe ao pescoço e o beijou.
21 Yatom kil la nasi yan alkil pa la tolpa, ‘Yan, kupm rein ekg kupm pike ntekg paitn kai ikg a Maur Wailen wa kai ikg a kitn yat. Tolpa ti kupm ti ake wor ekg kitn kweopm tolpa warim kpman alkitnen pa.’
21 Disse-lhe o filho: Pai, pequei conta o céu e diante de ti; já não sou digno de ser chamado teu filho.
22 Ari yan alkil pa kwe tu melnum akwap kalpmel alkilen pa la tolpa, ‘Kipm iktutu kul! Kipm ye hapm wor ur pa ye kul ekg nowel, wa wi marpm pa ye kul ekg elntel irpm kai wam hpij pa, wa wi nepm palk pa ye kul ekg nowel kai nepm ti yat!
22 Mas o pai disse aos seus servos: Trazei depressa a melhor roupa, e vesti-lha, e ponde-lhe um anel no dedo e alparcas nos pés;
23 Kai ilm kau wlampien ur a num itnen pa ekg al mento ntekg ekpma ntiel al.
23 trazei também o bezerro, cevado e matai-o; comamos, e regozijemo-nos,
24 Ekg nte, warim kpman alkupmen kil, tol apm pike mo ur ase, ari wa wreitn wa arpm. Wa kil apm pike nuhurnto kai wrijen ase, ari wa kil wa kulnto tike.’ Kil la tolpa yatom tu pa ntiel utopen ark.
24 porque este meu filho estava morto, e reviveu; tinha-se perdido, e foi achado. E começaram a regozijar-se.
25 Yatom ak wang pa, warim kpman wailen pa kil hakai wring pa kul yampingken wan ha ti pa, kil atning tu utopen wa ntekg nangnang pa,
25 Ora, o seu filho mais velho estava no campo; e quando voltava, ao aproximar-se de casa, ouviu a música e as danças;
26 om kil kwe melnum ur pa kul, om kil ropontel la tolpa, ‘Tu ntekg nangnang ekg kuina ur ai?’
26 e chegando um dos servos, perguntou-lhe que era aquilo.
27 Ari wa melnum pa akalmpe la tolpa, ‘Wasok alkitnen pa apm wa kul ase, yatom yan alkipmekgen pa alm kau wlampien wrij ur a num itnen pa, ti kil utopentel ekg kil ake kai paitn, aki mo ur pa kalpm, kil arpm, yatom apm wa kulntel ase.’
27 Respondeu-lhe este: Chegou teu irmão; e teu pai matou o bezerro cevado, porque o recebeu são e salvo.
28 Wailen pa nikgwalpm paitn ekg wasok alkil pa, yatom kil ake akal kahor wan pa, ari yan alkil pa hor armwonel akal tuwekg kahor wan pa.
28 Mas ele se indignou e não queria entrar. Saiu então o pai e instava com ele.
29 Ari kil la kai yan alkil pa la tolpa, ‘Wring wailet paitn kupm ak kwap ekg kitn ti tol melnum akwap kalpmel tolti. Ake wa kupm nungkulkget ak wang ur. Ake pike kitn ukopm kweiur! Ti ake wa kitn ukopm meme wlampien ur ti ekg kupm ntekg ekpma ur al namponen tu yiprokgen alkupmen ti!
29 Ele, porém, respondeu ao pai: Eis que há tantos anos te sirvo, e nunca transgredi um mandamento teu; contudo nunca me deste um cabrito para eu me regozijar com meus amigos;
30 Warim a kitn ti pa, kil pike piln kweiur kweiur worwor akil pa kai ekg tu kin a atn ya wa kil wa kul pa, wa kitn wa alm kau wlampien a num itnen pa, yatom wa ntekg ekpma al nti kil pa ekg nte?’
30 vindo, porém, este teu filho, que desperdiçou os teus bens com as meretrizes, mataste-lhe o bezerro cevado.
31 Ari wa yan pa akalmpentel la tolpa, ‘Warim alkupm, apm mentekg arpm ha tike, ti kweiur kweiur wrongwailet akupm ti pa apm akitn pake.
31 Replicou-lhe o pai: Filho, tu sempre estás comigo, e tudo o que é meu é teu;
32 Pake mento akal ntekg ekpma al a utopen, ekg nte wasok alkitnen ti tol pike apm kai mo ur ase, ari wa kil arpm. Wa kil pike nuhurnto kai wrijen ase, ari wa kil wa akwonalmpento, yatom kil apm wa kulnto tike.’ ”
32 era justo, porém, regozijarmo-nos e alegramo-nos, porque este teu irmão estava morto, e reviveu; tinha-se perdido, e foi achado.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.