Lucas 15
Maaron Saveeŋ Tooni Patabuyaaŋ (TUC-T) vs ARA
1 Saawe ee, tamtamon siriv to yauŋ takes, tomania zeran siriv to ghamuuŋ sosor tila to Yesu tighe tilooŋ saveeŋ tooni.
1 Aproximavam-se de Jesus todos os publicanos e pecadores para o ouvir.
2 Zeran tutuuŋa siriv tomania ŋgara siriv to tutuuŋ tighit zi, ve tiyau avozi pa Yesu tighe: “Wai, ŋeer tawe, mindai ta igham zeran to ghamuuŋ sosor toman loolo poia, ve yesŋa tiluplup zi pa ghanghaniiŋ?”
2 E murmuravam os fariseus e os escribas, dizendo: Este recebe pecadores e come com eles.
3 Tauvene Yesu isavia saveeŋ palelaaŋ tane pazi ighe:
3 Então, lhes propôs Jesus esta parábola:
4 “Isaav ighe tsiam eta le sipsip ndiŋndiŋ ee (100), ve iŋginŋgin zi izi nugh ŋginaaŋa, ve eta ilale, ene pale igham mindai? I pale ipul sipsip tooni tamoot paaŋ saŋavul liim ve paaŋ (99) tana tileep, ve ila iil sipsip tooni tau ilale na, le irau indeeŋa.
4 Qual, dentre vós, é o homem que, possuindo cem ovelhas e perdendo uma delas, não deixa no deserto as noventa e nove e vai em busca da que se perdeu, até encontrá-la?
5 Saawe tau ighe indeeŋa, ene aat iiti izala avaara,
5 Achando-a, põe-na sobre os ombros, cheio de júbilo.
6 ve ibaado imuul ila pa nugh tooni toman tintini. Mako ipoi zeetŋa ve yes tau tileep tigharauu na tilam, ve isaav pazi ighe: ‘Alam, itiŋa loloon poia ve tintiniin! Pa sipsip tsiau tau ilale na, nandeeŋa wa!’
6 E, indo para casa, reúne os amigos e vizinhos, dizendo-lhes: Alegrai-vos comigo, porque já achei a minha ovelha perdida.
7 “Yau nasaav payam. Isaav ighe ŋeer eta to ghamuuŋ sosor ipul ŋgar tooni saghati ileple, ve itoor ŋgar tooni ila pa Maaron, ene yes to nugh sambam tighamgham tauvene paam. Lolozi poia kat, ve tintinizi pa ŋeer eemon tana iliiv zeran tamoot paaŋ saŋavul liim ve paaŋ (99) tau tinumeer tighe tiduduuŋ ila Maaron maata ve lezi puughu eta to titoor ŋgar toozi mako.”
7 Digo-vos que, assim, haverá maior júbilo no céu por um pecador que se arrepende do que por noventa e nove justos que não necessitam de arrependimento.
8 Yesu isaav muul ighe: “Isaav ighe livaa eta le maet silva saŋavul, ve eta ilale, ene pale igham mindai? I pale itun lam, ve izaar ruum loolo, ve maata ines poi pa maet tana le irau indeeŋa.
8 Ou qual é a mulher que, tendo dez dracmas, se perder uma, não acende a candeia, varre a casa e a procura diligentemente até encontrá-la?
9 Saawe tau ighe indeeŋa, i pale ipoi zeetŋa ve yes tau tileep tigharauu na tilam, ve isaav pazi ighe: ‘Alei, alam itiŋa loloon poia ve tintiniin. Pa maet tsiau tau ilale na, nandeeŋa wa.’
9 E, tendo-a achado, reúne as amigas e vizinhas, dizendo: Alegrai-vos comigo, porque achei a dracma que eu tinha perdido.
10 “Yau nasaav payam: Isaav ighe ŋeer eta to ghamuuŋ sosor ipul ŋgar tooni saghati ileple, ve itoor ŋgar tooni ila pa Maaron, ene ŋgar raraate ivotvot ila aŋela to Maaron sosozi paam. Yes lolozi poia kat, ve tintinizi pa ŋeer eemon tana.”
10 Eu vos afirmo que, de igual modo, há júbilo diante dos anjos de Deus por um pecador que se arrepende.
11 Yesu isavia saveeŋ palelaaŋ ite paam pazi ighe:
11 Continuou: Certo homem tinha dois filhos;
12 Tilepleep ve ŋeer muria iburig, ve isaav pa taama ighe: ‘Tamaŋ, yau naghe yo uvalagh gabua tsio, ve saa gabua tau yo ughe upuli imin leg, na ugham payau pataghaaŋ.’ Taama itaghon aliiŋa, ve ivalagh gabua tooni imin ru, ve ighur sirivu ila pa ŋeer muria, ve sirivu igheen pa ŋeer olman.
12 o mais moço deles disse ao pai: Pai, dá-me a parte dos bens que me cabe. E ele lhes repartiu os haveres.
13 — ausente —
13 Passados não muitos dias, o filho mais moço, ajuntando tudo o que era seu, partiu para uma terra distante e lá dissipou todos os seus bens, vivendo dissolutamente.
14 — ausente —
14 Depois de ter consumido tudo, sobreveio àquele país uma grande fome, e ele começou a passar necessidade.
15 Tauvene ila ighason nugh tauŋa ee pa uraat. I iyok pani, ve imbaaŋo ila pa ŋginiiŋ ŋgai tooni.
15 Então, ele foi e se agregou a um dos cidadãos daquela terra, e este o mandou para os seus campos a guardar porcos.
16 I pitoola kat. Eemon eta igham le aniiŋ mako. Tauvene ighe le ighan ŋgai aniiŋ toozi siriv. Eemon aniiŋ tawe paam, eta igham pani mako.
16 Ali, desejava ele fartar-se das alfarrobas que os porcos comiam; mas ninguém lhe dava nada.
17 “I ilepleep ila le ighilaal ighe i isosor wa. Ra ipasawal muul pa lepoogh tooni ta muuŋ na ighe: ‘Oyai, uraata to tamaŋ tighanghan le apozi isuŋ, ve aniiŋ sirivu izi igheen. Ve yau tane, aazne namaat pa pitool.
17 Então, caindo em si, disse: Quantos trabalhadores de meu pai têm pão com fartura, e eu aqui morro de fome!
18 Tambaaŋo. Yau aat namuul nala pa tamaŋ. Saawe tau nala navot tooni, ene aat nasaav pani naghe: Tamaŋ, yau nagham sosor pa Maaron to sambam, ve nagham sosor payo paam.
18 Levantar-me-ei, e irei ter com o meu pai, e lhe direi: Pai, pequei contra o céu e diante de ti;
19 Yau poiag mako. Tauvene irau uwaat ghau ughe natum muul sov. Mindai, irau uyok ve namin uraata payo?’
19 já não sou digno de ser chamado teu filho; trata-me como um dos teus trabalhadores.
20 “I igharaat ŋgar tooni le isov, ra imuul ila pa taama. Ilaghlaagh malau soone, ve taama maata ila le ighita. Rekia mon ighilaalo ve loolo isaghatini. Tauvene ilaan ila isaghavu, ve itaŋ pani.
20 E, levantando-se, foi para seu pai. Vinha ele ainda longe, quando seu pai o avistou, e, compadecido dele, correndo, o abraçou, e beijou.
21 Ra naatu isaav pani ighe: ‘Tamaŋ, yau nagham sosor pa Maaron to sambam, ve nagham sosor payo paam. Yau poiag mako. Tauvene irau uwaat ghau natum muul mako.’
21 E o filho lhe disse: Pai, pequei contra o céu e diante de ti; já não sou digno de ser chamado teu filho.
22 “Eemon taama irav motin saveeŋ tooni, ve isaav pa yes besooŋa tooni ighe: ‘Ai, yam rekia ala agham nonoghiiŋa malaua tau paghuuna kat na ilam, ve anonogh natug tane pani. Ve agham ring, ve aghuru ila niima ŋguruuŋa, ve azeev zuzuuŋa ila aaghe.
22 O pai, porém, disse aos seus servos: Trazei depressa a melhor roupa, vesti-o, ponde-lhe um anel no dedo e sandálias nos pés;
23 Ve yam siriv ala agham makau naatu toman tumbuuŋa tau naghuru pa ghanghaniiŋ na, ve aravu. Leso tagham ghanghaniiŋ pa natug tane toman tintiniin.
23 trazei também e matai o novilho cevado. Comamos e regozijemo-nos,
24 Pasaa, iit taghe pa i imaat wa. Eemon mako. Maata yaryaare, ve imuul ilam ivot. Taghe pa i ilale wa. Eemon mako. Aazne, taghita muul.’ Tauvene besooŋa tooni tila tigham uraat itaghon olman aliiŋa. Ra tilup zi pa ghanghaniiŋ toman tintinizi.
24 porque este meu filho estava morto e reviveu, estava perdido e foi achado. E começaram a regozijar-se.
25 “Malau mako ve naatu olman aana ileep uum gha ilam. Ilaagh ilam igharau ruum, ve ilooŋ oroor tiina. Ambam itaŋtaŋ ve tighamgham narogho.
25 Ora, o filho mais velho estivera no campo; e, quando voltava, ao aproximar-se da casa, ouviu a música e as danças.
26 Tauvene ipoi besooŋa ee ilam, ve ighasoni ighe: ‘Ai, ewe tigham saa?’
26 Chamou um dos criados e perguntou-lhe que era aquilo.
27 “Besooŋa tana iyol aliiŋa ighe: ‘Taghe pa tazim imaat wa. Eemon mako. Imuul ilam toman tiini poia! Tauta tamam loolo poia kat, ve irav makau naatu tau ighuru pa ghanghaniiŋ na gha tighanghan pani.’
27 E ele informou: Veio teu irmão, e teu pai mandou matar o novilho cevado, porque o recuperou com saúde.
28 “Naatu olman ilooŋ saveeŋ tane, le irau loolo mako ve aate yavyav kat. Tauta loolo pa iloŋ ila ruum mako. Tauvene taama ivot ila tooni, ve itoova to irav aate.
28 Ele se indignou e não queria entrar; saindo, porém, o pai, procurava conciliá-lo.
29 Eemon i isaav pa taama ighe: ‘Tamaŋ, ndaman katini, yau naleep tomani ghom, ve nakaria uraat payo. Nazoor aliŋam rigta mako. Eemon aaz eta, yo upakur ghau pa gabua eta mako. Mako kat. Imin ta ugham leg mekmek naatu eta to yeŋa zetagŋa nighanghan toman tintiinmai, kanaŋ lolog poia rig. Eemon mako.
29 Mas ele respondeu a seu pai: Há tantos anos que te sirvo sem jamais transgredir uma ordem tua, e nunca me deste um cabrito sequer para alegrar-me com os meus amigos;
30 Ve natum tawe, i ila ve yesŋa zilivaa to eez tivaghamunia gabua tsio le isov. Eemon saawe tau imuul ilam, yo urav makau naatu poia tau taghuru pa ghanghaniiŋ na pani!’
30 vindo, porém, esse teu filho, que desperdiçou os teus bens com meretrizes, tu mandaste matar para ele o novilho cevado.
31 “Taama iyol aliiŋa ighe: ‘O natug, saawe isov, ituru talepleep. Ve gabua tsiau ta naol ne, ene yo tsio.
31 Então, lhe respondeu o pai: Meu filho, tu sempre estás comigo; tudo o que é meu é teu.
32 Ughita. Iit taghe pa tazim imaat wa. Eemon ileep maata yaryaare. Ve taghe pa ilale wa. Eemon aazne, ilam peria ve taghita muul. Tauvene isaav ighe tagham ghanghaniiŋ pani toman tintiniin, ene iduduuŋ.’”
32 Entretanto, era preciso que nos regozijássemos e nos alegrássemos, porque esse teu irmão estava morto e reviveu, estava perdido e foi achado.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.