Lucas 14
Maaron Saveeŋ Tooni Patabuyaaŋ (TUC-T) vs ARA
1 Umbom patabuyaaŋ ee, Yesu ila ruum to ŋeer ee pa ghanghaniiŋ. Ŋeer tawe, i daaba ee to zeran tutuuŋa. Saawe tana, tamtamon siriv tau tileep tomani zi na, matazi ilala pa Yesu tighe tighita pale igham saa ŋgar?
1 Aconteceu que, ao entrar ele num sábado na casa de um dos principais fariseus para comer pão, eis que o estavam observando.
2 Malau mako ve ŋeer ee iburig iyooz ila Yesu naagho. I, sariiŋ tiina ighamu.
2 Ora, diante dele se achava um homem hidrópico.
3 Tauvene Yesu ighason ila pa zeran tutuuŋa ve yes ŋgara to tutuuŋ ighe: “Laak, yam agham ŋgar mindai? Isaav ighe tagharaat yes moroghooŋa pa saawe to umbom patabuyaaŋ, ene iduduuŋ pa tutuuŋ to Maaron, ma mako?”
3 Então, Jesus, dirigindo-se aos intérpretes da Lei e aos fariseus, perguntou-lhes: É ou não é lícito curar no sábado?
4 Yes tisavia saveeŋ eta mako. Tineneeŋ mon. Tauvene Yesu niima ila ikis ŋeer tana, igharaata le tiini poia, ve isaav pani gha ila.
4 Eles, porém, nada disseram. E, tomando-o, o curou e o despediu.
5 Ra ighason zi muul ighe: “Mindai, saawe to umbom patabuyaaŋ, isaav ighe tsiam eta naatu, ma makau tooni itap izila puura to yaa, pale ipuli igheen? Mako. I pale rekia mon ila ve ighamu izaa.”
5 A seguir, lhes perguntou: Qual de vós, se o filho ou o boi cair num poço, não o tirará logo, mesmo em dia de sábado?
6 Yes tilooŋ saveeŋ tane le tilil pa savsaveeŋ. Tauvene tineneeŋ mon.
6 A isto nada puderam responder.
7 Tamtamon siriv tau tisain zi tilam pa ghanghaniiŋ tana na, tizazain tauzi tighe tileep ila paŋ popoiazi tau tighuru pa yes tau ezazi tintiina na. Yesu ighita ŋgar tana, ve isavia saveeŋ palelaaŋ pazi tauvene:
7 Reparando como os convidados escolhiam os primeiros lugares, propôs-lhes uma parábola:
8 “Isaav ighe ŋeer eta isain ghom pa ghanghaniiŋ to vaiŋ, na mbolem izi sorok ila paŋ tau tighuru pa yes tau ezazi tintiina na sov. Pa ighe ghanghaniiŋ taama isain ŋeer eta tau eeza tiina iliiv ghom na ilam paam,
8 Quando por alguém fores convidado para um casamento, não procures o primeiro lugar; para não suceder que, havendo um convidado mais digno do que tu,
9 ene pale ghanghaniiŋ taama ilat, ve isaav payo ighe: ‘Enes, uburig upul paŋ tane, ve ŋeer tawe ilam mboole izi.’ Ene pale uburig toman mayam tiina, ve umuul ula uleep paŋ ta murei geeg we.
9 vindo aquele que te convidou e também a ele, te diga: Dá o lugar a este. Então, irás, envergonhado, ocupar o último lugar.
10 Tauvene isaav ighe tisain ghom pa ghanghaniiŋ eta, na upakur ghom ve ula mbolem izi muŋgaaŋ sov. Ula mbolem izi ila paŋ tau igheen murei geeg. Pa ighe ghanghaniiŋ taama ilam, ve isaav payo ighe: ‘Etag ite, uburig ulam mbolem izi muŋgaaŋ igharau ghau.’ Ighe i igham tauvene, ene imin ipakur ghom ila eval tiina tau yamŋa aghanghan na naghozi.
10 Pelo contrário, quando fores convidado, vai tomar o último lugar; para que, quando vier o que te convidou, te diga: Amigo, senta-te mais para cima. Ser-te-á isto uma honra diante de todos os mais convivas.
11 Pa tamtamon tau ighe ipakur tauu eeza, ene pale titatan eeza izi. Ve isaav ighe tamtamon eta itatan tauu eeza, ene pale tipakuru, ve eeza imin tiina.”
11 Pois todo o que se exalta será humilhado; e o que se humilha será exaltado.
12 Ra Yesu isaav pa ŋeer tau isaini ilam pa ghanghaniiŋ tana ighe: “Isaav ighe ugham ghanghaniiŋ, na upoi zetamŋa, toŋvetaz tsio, ziiri waaro tsio, ma yes kuaz tauŋa tau tileep tigharau ghom na sov. Pa murei, yes pale tisain ghom pa ghanghaniiŋ tomani zi ve tiyol mulin nimam. Ene atuya tsio.
12 Disse também ao que o havia convidado: Quando deres um jantar ou uma ceia, não convides os teus amigos, nem teus irmãos, nem teus parentes, nem vizinhos ricos; para não suceder que eles, por sua vez, te convidem e sejas recompensado.
13 — ausente —
13 Antes, ao dares um banquete, convida os pobres, os aleijados, os coxos e os cegos;
14 — ausente —
14 e serás bem-aventurado, pelo fato de não terem eles com que recompensar-te; a tua recompensa, porém, tu a receberás na ressurreição dos justos.
15 Yes tau yesŋa Yesu tilup zi pa ghanghaniiŋ ila boor eemon na, tamtamon toozi ee ilooŋ Yesu saveeŋ tooni, ve isaav pani ighe: “Yes tau tiloŋ tila Maaron nugh tooni pa ghanghaniiŋ ta sewe, ene pale tintinizi pa poia to Maaron tau pale izaa toozi.”
15 Ora, ouvindo tais palavras, um dos que estavam com ele à mesa, disse-lhe: Bem-aventurado aquele que comer pão no reino de Deus.
16 Yesu iyol aliiŋa pa saveeŋ palelaaŋ tane ighe: “Pai ee, ŋeer ee ighe igham ghanghaniiŋ tiina. Tauvene isain tamtamon katini ighe tilam pa ghanghaniiŋ tana.
16 Ele, porém, respondeu: Certo homem deu uma grande ceia e convidou muitos.
17 Saawe tau ghanghaniiŋ ighe ivot, i imbaaŋ besooŋa tooni ee imuul ila, leso isaav pa yes tau poiŋ to tiina tooni igham zi na ighe: ‘Ai, yam alam rekia! Pa tigharaat gabua tisov wa.’
17 À hora da ceia, enviou o seu servo para avisar aos convidados: Vinde, porque tudo já está preparado.
18 “Eemon yes tisov tinizi imum. Tauvene tipalele saveeŋ, leso tila pa ghanghaniiŋ tawe sov. Ŋeer tau besooŋa tana ila ivot tooni imin maata na, isaav pani ighe: ‘Poia, irau to nalat. Eemon leg uraat rig. Yau naghol taan sirivu ee, ve aazne naghe nala naghita.’
18 Não obstante, todos, à uma, começaram a escusar-se. Disse o primeiro: Comprei um campo e preciso ir vê-lo; rogo-te que me tenhas por escusado.
19 Ŋeer ite imin ru aana isaav pani ighe: ‘Poia, irau to nalat. Eemon naghol bapolo saŋavul, ve aazne naghe nala natoov zi pa uraat.’
19 Outro disse: Comprei cinco juntas de bois e vou experimentá-las; rogo-te que me tenhas por escusado.
20 Ve ŋeer ite imin tol aana isaav pani ighe: ‘Yau ŋgarig gha navai. Tauvene irau nalat mako.’
20 E outro disse: Casei-me e, por isso, não posso ir.
21 “Besooŋa tana imuul ila to tiina tooni, ve ipaesia aliŋazi pani. Tiina tooni ilooŋ saveeŋ tooni le aate yavyav kat, ve isaav pani: ‘Ighe tauvene, na rekia mon umuul ula, ve ulaagh taghon eez tintiina ve geegeu to nugh, ve uyau yes mbolaaŋa, yes narapeŋa, ve yes tau matazi kumkuuma na, ve yamŋa alam.’
21 Voltando o servo, tudo contou ao seu senhor. Então, irado, o dono da casa disse ao seu servo: Sai depressa para as ruas e becos da cidade e traze para aqui os pobres, os aleijados, os cegos e os coxos.
22 “Tauvene besooŋa tana imuul ila ve igham uratoi tiina tooni aliiŋa. Le isov, ra imuul ilam, ve ipaes pani ighe: ‘Tiina tsiau, aliŋam tau yo usavia na, tauta nagham uratoini le isov. Eemon ruum to ghanghaniiŋ, sooso ighengheen soone.’
22 Depois, lhe disse o servo: Senhor, feito está como mandaste, e ainda há lugar.
23 “Tiina tooni iyol aliiŋa: ‘Ighe tauvene, na upul nugh tane ve ula ulaagh taghon eez ve uum zigezi, ve umbuur ariaaŋ pa tamtamon, ve yamŋa alam. Leso tipavon ruum tsiau le ivon kat.
23 Respondeu-lhe o senhor: Sai pelos caminhos e atalhos e obriga a todos a entrar, para que fique cheia a minha casa.
24 Yau nasaav payam. Yes tau poiŋ tsiau igham zi ve tinizi imum na, toozi eta irau aavo itut aniiŋ tsiau mako le mako kat!’”
24 Porque vos declaro que nenhum daqueles homens que foram convidados provará a minha ceia.
25 Eval tiina titaghon Yesu gha yesŋa tilaghlaagh. Yesu itoor ghi ve isaav pazi ighe:
25 Grandes multidões o acompanhavam, e ele, voltando-se, lhes disse:
26 “Isaav ighe tamtamon eta loolo pa taama, tiina, azaawa, natŋa, toŋvetaz tooni, ma tauu lepoogh tooni iliiv ghau, ene irau imin ziŋerag ve itaghon ghau ne mako.
26 Se alguém vem a mim e não aborrece a seu pai, e mãe, e mulher, e filhos, e irmãos, e irmãs e ainda a sua própria vida, não pode ser meu discípulo.
27 Ve isaav ighe ŋeer eta ibaad ai pambarooŋ tooni
27 E qualquer que não tomar a sua cruz e vier após mim não pode ser meu discípulo.
28 “Isaav ighe tsiam eta igham ŋgar pa raoŋ ruum tau daaba malaua na, i aat ileep ve inin poghania maet tooni imin maata. Pale irau ipasov ruum, ma mako? Isaav ighe maet tooni irau, ene aat ipaburigin uraat.
28 Pois qual de vós, pretendendo construir uma torre, não se assenta primeiro para calcular a despesa e verificar se tem os meios para a concluir?
29 — ausente —
29 Para não suceder que, tendo lançado os alicerces e não a podendo acabar, todos os que a virem zombem dele,
30 — ausente —
30 dizendo: Este homem começou a construir e não pôde acabar.
31 “Ve kinik tau ighe igham malmal pa kinik ite, ene pale itaghon ŋgar raraate mon. Ighe i le zaaba 10,000 mon, ve kinik ite le zaaba 20,000. Ene aat igabiiz zaaba tooni imin maata, ve igham ŋgar poi: Irau tigham malmal pa kinik ite tawe, ma mako?
31 Ou qual é o rei que, indo para combater outro rei, não se assenta primeiro para calcular se com dez mil homens poderá enfrentar o que vem contra ele com vinte mil?
32 Ighe mako, saawe tau kinik tawe ilaghlaagh malau soone, i aat imbaaŋ uraata siriv tila to tigharaat saveeŋ, leso malmal ivot sov.”
32 Caso contrário, estando o outro ainda longe, envia-lhe uma embaixada, pedindo condições de paz.
33 Ra Yesu iparwai saveeŋ tooni ighe: “Yam tauvene paam. Isaav ighe tsiam eta ighur muuri pa gabua tooni naol isov mako, ene irau imin ziŋerag ve itaghon ghau ne mako.”
33 Assim, pois, todo aquele que dentre vós não renuncia a tudo quanto tem não pode ser meu discípulo.
34 Yesu isaav muul ighe: “Te,
34 O sal é certamente bom; caso, porém, se torne insípido, como restaurar-lhe o sabor?
35 Te tauvene, le uraat muul mako. Irau takep tomania ŋgai taae to igham taan ŋgoreeŋa ne mako. Tauvene tisiki ilale. Tamtamon tau ighe le taliiŋa, i aat ilooŋ saveeŋ tane, ve igham ŋgar pani poi.”
35 Nem presta para a terra, nem mesmo para o monturo; lançam-no fora. Quem tem ouvidos para ouvir, ouça.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 14, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.