Atos 27

Maaron Saveeŋ Tooni Patabuyaaŋ (TUC-T) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Yes timbu saveeŋ to tighur ghei nizaa waaŋ, leso niraav nila pa Itali. Tauvene tigham Paulus yesŋa tamtamon siriv tau tileep tomania iloŋ ila ruum to yavyavuuŋ na, ve tighur zi tila daaba ee niima, eeza Yulius. I iŋgin zaaba to Rom irau ndiŋndiŋ ee (100). Tomania zaaba tooni tileep iloŋ ila zaaba 600 tau kinik tiina to Rom tauu zaaba tooni.
1 Logo que foi determinado que embarcássemos para a Itália, Paulo foi entregue com outros presos a um centurião da coorte Augusta, chamado Júlio.
2 Waaŋ ee to nugh Adramitium ighe iraav ila pa nugh siriv tau tigheen taghon nari to Asia. Yei nizaa waaŋ tawe, ra tiravia lai izaa ve nivot. Aristarkus paam izaa tomani ghei. I to nugh Tesalonika tau igheen taan sirivu to Masedonia.
2 Embarcamos num navio de Adramito que devia costear as terras da Ásia, e levantamos âncora. Em nossa companhia estava Aristarco, macedônio de Tessalônica.
3 Mboŋ le nughizau, ve nighau nila nilooŋ nugh Sidon. Yulius igham poghania Paulus, ve ipuli ila igig zeetŋa siriv tau tileep izi ta sewe. Leso tiuule pa le aniiŋ ve gabua siriv.
3 No dia seguinte, fazendo escala em Sidônia, Júlio, usando de bondade com Paulo, permitiu-lhe ir ver os seus amigos e prover-se do que havia de necessário.
4 Yei nipul Sidon ve niraav muul, eemon yaghur isoop ghei. Tauvene nimbutu looŋa, leso nipapoon pa sisi Saiprus.
4 Dali, fazendo-nos ao mar, fomos navegando perto das costas de Chipre, por nos serem contrários os ventos.
5 Nighau potla taghon nari to Silisia ve Pampilia, le malmalimai nila nilooŋ nugh Mira tau igheen taan sirivu to Lisia.
5 Tendo atravessado o mar da Cilícia e da Panfília, chegamos a Mira, cidade da Lícia.
6 Nilooŋ ta sewe, ve Yulius tau daaba to yes zaaba na, ighita waaŋ ee to nugh Aleksandria tau ighe iraav ila pa Itali. Tauvene isaki ghei nila nivool pa waaŋ tawe.
6 O centurião encontrou ali um navio de Alexandria, que rumava para a Itália, e fez-nos passar para ele.
7 Yei nivot, ve yaghur irav pa naghomai ilam. Tauvene irau nighau rekia mako. Yes uraata to waaŋ tigham uraat ariaaŋ, ve nighau poipoi irau mboŋ siriv le nila nigharau nugh Nidus. Eemon yaghur isoop ghei kat le irau nighau duduuŋ muul mako. Tauvene titoor waaŋ, ve naghomai iŋgal sisi Krit, leso nipapoon pa yaghur. Nighau nila le nigharau ŋorŋoor ee to Krit, eeza Salmone.
7 Por muitos dias navegamos lentamente e com dificuldade até diante de Cnido, onde o vento não nos permitiu aportar.
8 Yes uraata to waaŋ tigham uraat ariaaŋ le nipaliv ghei pa ŋorŋoor, ra nighau poipoi taghon sisi ziige, le nila nilooŋ nugh marani ee, eeza ‘Aavo Poia.’ Igheen igharau nugh tiina Lasea.
8 Fomos então costeando ao sul da ilha de Creta, junto ao cabo Salmona. Navegando com dificuldade ao longo da costa, chegamos afinal a um lugar, a que chamam Bons Portos, perto do qual está a cidade de Lasaia.
9 Raveeŋ tsiei tau niraav nilam na, igham saawe malau. Saawe tau nilooŋ aavo tawe, saawe to yes Yuda tiŋgun tauzi pa ghaniiŋ aniiŋ,
9 Passara o tempo - já havia passado a época do jejum - e a navegação se tornava perigosa. Paulo advertiu-os:
10 “Zeran tsiau, alooŋ. Yau naghita naghe iit aat tayamaan ghiit. Isaav ighe taraav muul, ene pale tandeeŋ pataŋani tiina ila te paavo. Pale waaŋ imbiriis, ve yauyauŋ isov ilale, ve iit paam pale tasov tamatmaat.”
10 Amigos, vejo que a navegação não se fará sem perigo e sem graves danos, não somente ao navio e à sua carga, mas ainda às nossas vidas.
11 Eemon daaba to yes zaaba ighur ila Paulus aliiŋa mako. I itaghon ŋgar to ŋeer tau ighamgham pooz na ve waaŋ tauŋa.
11 O centurião, porém, dava mais crédito ao piloto e ao mestre do que ao que Paulo dizia.
12 Yei nigham ŋgar nighe: Saawe tau yaghur tiina iburig, aavo tawe pale poia pa potiiŋ mako. Tauvene yes eval tiyok tighe nisakia ghaoŋ muul nila niliv aavo ite tau izaŋar ila pa daudau, eeza Finiks. Leso nipot izi ta sewe ve nisaŋan yaghur itoora, o niraav muul. Pa aavo tana poia pa potiiŋ.
12 O porto era impróprio para passar o inverno, pelo que a maior parte deles foi de parecer que se retornasse ao mar, na esperança de chegar a Fenice, para passar ali o inverno, por ser esse um porto de Creta, abrigado dos ventos do sudeste e do nordeste.
13 Nileep ta sewe le daudau avuvu ilaan. Tauvene yes uraata to waaŋ tighe pa saawe poia to raveeŋ. Yes tiyau padewaaŋ (o aŋga) izaa, ra tiravia lai ve nivot. Yei nighaughau taghon taan nila, le
13 Soprava então brandamente o vento sul. Julgavam poder executar os seus planos. Levantaram a âncora e foram costeando de perto a ilha de Creta.
14 malau mako ve kaagu iyaat maloŋon sisi toman tapiri ve ilam, le izaban lai.
14 Mas, não muito depois, veio do lado da ilha um tufão chamado Euroaquilão.
15 Tauvene uraata to waaŋ titoova to tipaduduuŋ waaŋ naagho, leso nimbul niloŋ nila. Eemon tirao mako. Tauvene tipul waaŋ ve ighau taghon yaghur.
15 Sem poder resistir à ventania, o navio foi arrebatado e deixamo-nos arrastar.
16 Nighau nila le nipapoon pa sisi marani ee muuri, eeza Kauda. Ra nigham uraat ariaaŋ pa yauŋ waaŋ marani tau nigherevu na ilam igharau waaŋ tiina ziige.
16 Impelidos rapidamente para uma pequena ilha chamada Cauda, conseguimos, com muito esforço, recolher o batel.
17 Waaŋ marani ilam ipaak, ra niyauu izalam, ve yes uraata to waaŋ tipoosa ila waaŋ tiina le tuŋia. Le isov, ra tigham uraat pa waaŋ tiina. Tigham ravraav siriv, tipaliv zi tilivut waaŋ tiina, ve tipoos zi tuŋia, leso ipalot waaŋ. Yes tiroi pa yaghur ivuvuur zi tila, mako tizala maghat tiina tau igheen igharau Aprika na, eeza Sirti. Tauvene tirav lai izi, ve titugh gabua siriv izila te loolo, leso ikis waaŋ, ve tighau poipoi.
17 Içaram-no e, depois, como meio de segurança, cingiram o navio com cabos. Então, temendo encalhar em Sirte, arriaram as velas e entregaram-se à mercê dos ventos.
18 Nugh isaghat le isaghat kat, ve dibom ivatoki waaŋ ila ilam. Tauvene nughizau, ra tisuruuv yauyauŋ siriv izila pa te.
18 No dia seguinte, sendo a tempestade ainda mais violenta, atiraram fora a carga.
19 Mboŋ le nughizau muul, ra roiŋ tiina igham yes uraata to waaŋ le tisaŋeeŋ kat. Tauvene nimazi ila pa gabua siriv to waaŋ paam, ve tisuruuv zi tizila pa te.
19 No terceiro dia, atiramos para fora com as nossas próprias mãos os acessórios do navio.
20 Yei nileep te paavo saawe malau, ve nimomoghan. Mboŋ ve mataaz, nugh isaghat kat le irau nighita aaz ve pitum mako. Ve dibom irav katin ghei. Tauvene nigham ŋgar nighe yei irau nileep mako. Pale nisov nilalemai.
20 Ora, não aparecendo por muitos dias nem sol nem estrelas e sendo batidos por forte tempestade, tínhamos por fim perdido toda a esperança de sermos salvos.
21 Saawe malau tana, tamtamon tighan aniiŋ mako. Tauvene Paulus iburig iyooz ila sosozi, ve isaav pazi ighe: “Yam zeran tsiau, imin ta yam alooŋ saveeŋ tsiau ve tapul Krit sov, kanaŋ irau pataŋani tane ivot pait mako, ve yauyauŋ toit eta irau ilale mako.
21 Desde muito tempo ninguém havia comido nada. Paulo levantou-se no meio deles e disse: Amigos, deveras devíeis ter-me atendido e não ter saído de Creta, e assim evitar esse perigo e essas perdas.
22 Eemon tambaaŋo paam. Yau naghe napalot gham tauvene. Yam aroi sov. Pa toit eta irau ilale mako. Waaŋ mon ta pale imbiriis.
22 Agora, porém, vos admoesto a que tenhais coragem, pois não perecerá nenhum de vós, mas somente o navio.
23 Pasaa, noor mboŋ, Maaron tsiau tau nabesbees pani ne, imbaaŋ aŋela tooni ee ilam iyooz izi zigeg, ve isaav payau ighe:
23 Esta noite apareceu-me um anjo de Deus, a quem pertenço e a quem sirvo, o qual me disse:
24 ‘Paulus, uroi sov. Yo aat ula uvot to kinik tiina to Rom itaghon Maaron ŋgar tooni. Ve Maaron ilooŋ suŋuuŋ tsio wa. Tauvene i pale maata pa yes tau yamŋa araav ne, leso toozi eta ilale sov.’”
24 Não temas, Paulo. É necessário que compareças diante de César. Deus deu-te todos os que navegam contigo.
25 Ra Paulus iseeŋ saveeŋ tooni muul ighe: “Tauvene yau nasaav payam: Aroi sov. Lolomim poia. Pa yau naghur ila to Maaron naghe gabua aat ivot imin tau i isavia payau ne.
25 Por isso, amigos, coragem! Eu confio em Deus que há de acontecer como me foi dito.
26 Eemon iit pale tazala maghat to sisi eta.”
26 Vamos dar a uma ilha.
27 Mboŋ imin saŋavul ve paaŋ, ve yaghur ivuvuur ghei gha nimomoghan ila mazavan to Te Mediterenian. Mboŋ anooŋa, ra yes uraata to waaŋ tighilaal tighe nigharau taan wa.
27 Já estávamos na décima quarta noite, pelo mar Adriático, quando, pela meia-noite, os marinheiros pressentiram que estavam perto de alguma terra.
28 Tauvene tigham ravraav to tovaaŋ maghat, titughu izila, ve tighita sooso to te paavo ve izila koŋia sausau, ene irau 40 mita. Nimomoghan nila, ra titoova muul, ve tighita maghat izalam irau 30 mita wa.
28 Então, atirando a sonda, perceberam que a profundidade era de vinte braças. Depois, um pouco mais adiante, viram que era de quinze braças.
29 Yes tiroi tighe waaŋ pale irav ghi izala maet tintiina tau tigheen ila te loolo. Tauvene tila waaŋ mboole, ve tizuur padewaaŋ (o aŋga) tintiina paaŋ tizila pa te. Leso ikis waaŋ ipot tuŋia ta sewe. Ve tipasul tighe rekia gha nughizau!
29 Temendo que déssemos em algum recife, lançaram quatro âncoras da popa, esperando ansiosos que amanhecesse o dia.
30 Yes uraata to waaŋ tiil eez tighe tighau. Tauvene tila waaŋ naagho, ve titoom pa sikiiŋ padewaaŋ. Ve mako. Titugh waaŋ marani izila pa te, leso tizaa ve tighau.
30 Imediatamente, os marinheiros procuraram fugir e, sob o pretexto de largar as âncoras da proa, lançaram o bote ao mar.
31 Eemon Paulus ighit zi, ve ighilaal ŋgar toozi. Tauvene isaav pa yes zaaba tomania daaba toozi ighe: “Aghit ghiit wa? Isaav ighe yes uraata to waaŋ tawe tipul ghiit ve tighau, tsiam eta irau poia mako. Pale asov amatmaat.”
31 Paulo disse ao centurião e aos soldados: Se estes homens não permanecerem no navio, não podereis salvar-vos.
32 Tauvene yes zaaba tila tirav motin ravraav pa waaŋ marani gha itap izila te, ve imoghan ilale.
32 Os soldados cortaram, então, os cabos do bote e deixaram-no cair.
33 Mboŋoozo ndoromroome soone, ve Paulus ipalot zi ighe tighan aniiŋ, o poi. I isaav pazi ighe: “Aghita. Iit taleep ila pataŋani tane loolo, ve roiŋ igham gham le aleep toman apomim ŋginaaŋa irau mboŋ saŋavul ve paaŋ (14) wa.
33 Enquanto ia amanhecendo, Paulo encorajou a todos que comessem alguma coisa, e disse: Já faz hoje catorze dias que estais em jejum, sem comer nada.
34 Yau naghe napalot gham: Agham aniiŋ gha aghan, leso ipalot gham ve amaat ila pataŋani tane loolo sov. Agham ŋgar naol sov. Pa tsiam eta irau igham saghat mako. Iit tasov pale popoiaan mon.”
34 Rogo-vos que comais alguma coisa, no interesse de vossa vida, porque nem um cabelo da cabeça de alguém de vós perecerá.
35 Isavsaav pazi le isov, ra igham mberet, ipakur Maaron pani ila eval tiina matazi, ve iteev sirivu, gha ighan.
35 Tendo dito isso, tomou do pão, pronunciou uma bênção na presença de todos e, depois de parti-lo, começou a comer.
36 Eval tiina tighita Paulus ighan, tauta ipalot zi gha anazi tighan paam.
36 Com isso, todos cobraram ânimo e puseram-se igualmente a comer.
37 Yei tau nileep ila waaŋ ne, yei irau ndiŋndiŋ ru, tamoot tol, saŋavul, liim ve ee (276).
37 No navio éramos ao todo duzentas e setenta e seis pessoas.
38 Yauyauŋ tiina tau waaŋ ighuuza na, ene wit mon. Tauvene tisov tighan le apozi isuŋ, ra tila tisuruuv wit isov izila pa te. Leso waaŋ iraurau, ve imoghan iloŋ ila pa taan.
38 Depois de terem comido à vontade, aliviaram o navio, atirando o trigo ao mar.
39 Nughizau, ra yes uraata to waaŋ matazi iloŋ ila le tighita nari. Eemon tighilaal nugh mako. Ve tighita aavo gomoloon ee tau le sausau poia. Tauvene tigham ŋgar tighe tipaduduuŋ waaŋ leso nighau duduuŋ niloŋ nila ta sewe.
39 Afinal, clareou o dia. Os marinheiros não reconheceram a terra, mas viram uma enseada com uma praia, na qual tencionavam encalhar o navio, caso o pudessem.
40 Yes tiburig gha tirav motmotin ravraav pa padewaaŋ tisov tau tikis waaŋ na. Ve tipool ravraav pa waaŋ pooza ru, ve tizeev zi tizila te. Ra tiravia lai tiina izala, ve yaghur izabani, ve niraav niŋarui aavo tawe niloŋ nila.
40 Levantaram as âncoras e largaram ao mesmo tempo as amarras dos lemes. Desfraldaram ao vento a vela mestra e rumaram para a praia.
41 Nighaughau nila le waaŋ naagho ikokrak izala maghat, ve mboole mon ta kausia. Tauta dibom iravu iravu le imbiriis.
41 Mas deram numa língua de terra, e o navio encalhou aí. A proa, encalhada, permanecia imóvel, ao mesmo tempo que a popa se abria com a força do mar.
42 Zeran siriv tau yeŋa niraav na, yes zaaba tikis zi to tighur zi tila daaba to gavman nimazi. Yes zaaba tiroi tighe zeran tawe pale tiwai tiloŋ tila taan, mako tighau tila. Tauvene tiburig ve tighe tiravuur zi tisov timatmaat.
42 Os soldados tencionavam matar os presos, por temerem que algum deles fugisse a nado.
43 Eemon daaba to yes zaaba ighe iuul Paulus, leso imaat sov. Tauvene iŋgalsekin zaaba tooni ighe tigham ŋgar tauvene sov. Ra isaav pa yes tau tiwatagh waeŋ na ighe: “Yam ayaat muuŋ azila, ve awai aloŋ ala pa nari.”
43 O centurião, porém, querendo salvar Paulo, impediu que o fizessem e ordenou que aqueles que pudessem nadar fossem os primeiros a lançar-se ao mar e alcançar a terra.
44 Ve yes tau tiwatagh waeŋ mako na, i isaav pazi ighe tighita lezi waaŋ ndiua, ma gabuaaŋa siriv siriv, mako tikis zi ila, ve tiwai tiloŋ tila pa nari. Yei nigham tauvene, tauta nisov niloŋ nila nari. Eta igham saghat mako.
44 Os demais, uns atingiram a terra em tábuas, outros em cima dos destroços do navio. Desse modo, todos conseguiram chegar à terra, sãos e salvos.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.